REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 7 Pž-2404/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja H. U. Z. O., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik S. P., odvjetnik u Odvjetničkom uredu P., G., D., V., K., u R., protiv tuženika N. T., OIB ..., D., kojeg zastupa punomoćnik Ž. Š., odvjetnik u K., radi isplate iznosa od 34.217,70 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-710/2016-118 od 9. travnja 2020., 26. svibnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-710/2016- 118 od 9. travnja 2020. i sudi:

1. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Z. V. iz R. poslovni broj Ovrv-1047/13-1 od 7. kolovoza 2013. kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 34.217,70 kn (tridesetčetiritisuće- dvjestosedamnaest kuna i sedamdeset lipa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na:

- iznos od 31.467,70 kn od 15. studenog 2008.,

- iznos od 2.750,00 kn od 13. ožujka 2010., do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena te da naknadi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 3.202,73 kn, i tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

2. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 15.536,85 kn (petnaesttisućapetstotridesetšest kuna i osamdesetpet lipa), u roku od osam dana, dok se u preostalom dijelu koji iznosi 7.855,00 kn (sedamtisućaosamstopedesetpet kuna) tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nedopušten tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Z. V. iz R. poslovni broj Ovrv-1047/13-1 od 7. kolovoza 2013. u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 34.217,70 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačno naznačene iznose od njihova dospijeća do isplate te da naknadi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 3.202,73 kn (točka I. izreke). Tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 19.884,50 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. travnja 2020. do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik navodi da je prvostupanjski sud pogrešno protumačio nalaz i mišljenje prometnog vještaka na temelju kojeg je zaključio o isključivoj odgovornosti tuženikovog osiguranika na nastanak štete. Navodi da iz tog nalaza i mišljenja u bitnome proizlazi da motociklist nije trebao reagirati naglim kočenjem u nagnutom položaju u desno jer je takvim postupanjem uzrokovao blokiranje kotača motocikla i posljedično tome pad na kolnik, a da je pri istoj brzini od 37 km/h izvršio radnju prikočivanja, a ne naglog kočenja, tada ne bi došlo do blokiranja kotača motocikla i pada. S obzirom na to da je motociklist reagirao naglim kočenjem, a ne prikočivanjem, prometni vještak zaključuje da je uzrok pada na kolnik u „neodmjerenom reagiranju oštećenika na izlazak viličara na kolnik“. Smatra da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi osnovanost tuženikovog prigovora doprinosa motocikliste (oštećenika) nastanku štete. Ukazuje i da je odluka o troškovima parničnog postupka nepravilna jer je prvostupanjski sud priznao tužitelju troškove zastupanja vezano za njegov prijedlog za povrat u prijašnje stanje, a koje je dužan snositi sam tužitelj sukladno odredbi čl. 156. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/03, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio odredbu čl. 1066. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO), umjesto ispravno odredbu čl. 1072. st. 4. tog Zakona.

6. Tuženik u žalbi iznosi svoju ocjenu dokaza, konkretno nalaza i mišljenja vještaka, a takvim žalbenim navodima zapravo osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, tužbeni zahtjev u ovom predmetu se odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 50.000,00 kn (spor male vrijednosti) te se presuda kojom se završava takav spor može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a), slijedom čega ovaj sud nije ovlašten ispitivati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u ovom predmetu spora.

7. Predmet ovog spora je regresni zahtjev za isplatu iznosa od 34.217,70 kn koji tužitelj potražuje od tuženika smatrajući ga odgovornim za štetni događaj od 9. svibnja 2008.

8. Odredbom čl. 1072. ZOO-a („Narodne novine“ broj: 35/05 i 41/08, 125/11 i 78/15) je propisano da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj (st. 1.). Ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje (st. 2.). Ako nema krivnje nijednoga, vlasnici odgovaraju na jednake dijelove, ako pravičnost ne zahtijeva što drugo (st. 3.). Krivnjom vlasnika smatra se i krivnja osobe kojom se on poslužio prilikom nastanka štetnog događaja ili kojoj je vozilo povjerio (st. 3.).

9. Iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, koja nisu u proturječju sa izvedenim dokazima, proizlazi:

- da je 9. svibnja 2008. došlo do prometne nezgode u K. u kojoj je sudjelovao I. V. upravljajući motociklom Yamaha registarskih oznaka ... i tuženik upravljajući neregistriranim radnim strojem - viličarom u vlasništvu društva S. d.o.o., B. M., iz razloga što se tuženik protivno odredbi čl. 45. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 105/04) uključio u promet na cestu iz dvorišta društva S. d.o.o., a pritom nije propustio motocikl kojim je upravljao I. V.,

- da se oštećeni motociklist I. V. u trenutku štetnog događaja kretao dopuštenom brzinom od 37 km/h na dijelu dionice ceste na kojem vrijedi ograničenje brzine od 50 km/h te da je zbog nepropisnog priključivanja motornog vozila tuženikovog osiguranika reagirao naglim kočenjem, uslijed čega su mu blokirali kotači i pao je na kolnik, a posljedično tome da je uzrok poduzete radnje kočenja od strane oštećenog motociklista I. V. bio iznenadna pojava prepreke na njegovoj kolničkoj traci – viličara kojim je upravljao tuženik,

- da je tužitelj po osnovi naknade štete od neosiguranog vozila putem društva korespodenta E. osiguranja d.d., a sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05; dalje: ZOOP) isplatio oštećenicima u prometnoj nezgodi utuženi iznos i to oštećeniku vlasniku motocikla P. M. iznos od 31.467,70 kn na ime štete na motociklu i odjeći i oštećeniku vozaču motocikla I. V. iznos od 2.750,00 kn na ime neimovinske štete uslijed zadobivenih ozljeda.

10. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je prometnu nezgodu skrivio tuženik jer se u suprotnosti s prisilnim propisima uključio na promet na cesti, a pritom nije propustio motocikl kojim je upravljao I. V. koji se kretao tom cestom, te je pravilno zaključio da ne postoji doprinos oštećenika nastanku štete jer se oštećenik kretao brzinom manjom od dopuštene te jer bi samo iskusan vozač motocikla pri toj brzini uspio pravodobno zaustaviti, bez reagiranja kočenjem, kako je to prometni vještak iznio u svom nalazu i mišljenju. Činjenica da bi iznadprosječni vozač mogao izbjeći nezgodu u takvim okolnostima ne znači postojanje krivnje I. V. koji to nije uspio jer se od vozača ne zahtijeva da ima iznadprosječne vozačke sposobnosti, već da se ponaša sukladno prometnim propisima i na prometne situacije reagira onako kako bi to činio prosječan vozač, a kako je to pravilno prvostupanjski sud zaključio i ovaj sud takav zaključak prihvaća.

11. Međutim, unatoč takvom pravilnom zaključku, prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da zbog krivnje tuženika za nastanak štete i štetnog događaja postoji i odgovornost tuženika za štetu sukladno odredbi čl. 1066. st. 1. ZOO-a („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08), i to kao vozača neosiguranog motornog vozila kojoj je vlasnik stvari – trgovačko društvo S. d.o.o. povjerio stvar da se njome služi. Naime, međusobni odštetni zahtjevi vlasnika motornih vozila, odnosno tužitelja na kojeg su u trenutku naknade štete subrogacijom prešla prava oštećenog vlasnika motocikla prema odgovornoj osobi, uređeni su odredbom čl. 1072. ZOO-a te se razrješavaju prema pravilima o odgovornosti po osnovi krivnje, a ne prema pravilima o odgovornosti po osnovi uzročnosti koja se primjenjuju u slučaju odgovornosti vlasnika opasne stvari prema oštećenim trećim osobama (ne i vlasnicima motornih vozila). Zbog toga je u ovoj pravnoj stvari trebalo primijeniti odredbu čl. 1072. st. 4. ZOO-a, a ne odredbu čl. 1066. st. 1. ZOO-a, kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud. Polazeći od utvrđenja prvostupanjskog suda da je tuženiku vozilo povjereno do strane trgovačkog društva S. d.o.o., kao vlasnika vozila, a uzimajući u obzir da je odredbom čl. 1072. st. 4. ZOO-a propisano da se krivnjom vlasnika smatra i krivnja osobe kojom se on poslužio prilikom nastanka štetnog događaja ili kojoj je vozilo povjerio, to je krivnju tuženika trebalo pripisati krivnji vlasnika vozila i tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika ocijeniti neosnovanim te primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuti platni nalog.

12. Tužitelj koji je u cijelosti izgubio spor je dužan nadoknaditi tuženiku opravdane troškove parničnog postupka (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a), u visini određenoj Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 148/09, 142/12, 103/14 i 118/14; dalje: Tarifa).

13. Tuženiku su opravdano nastali sljedeći troškovi: troškovi zastupanja na ročištu od 25. siječnja 2017. u iznosu od 500,00 kn (TBr. 9.2. Tarife), od 13. travnja 2017. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9.2. Tarife), od 8. lipnja 2017. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9.2. Tarife), od 5. rujna 2017. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9.1. Tarife), od 21. studenog 2017. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9.2. Tarife), od 17. listopada 2018. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9.1. Tarife), od 27. studenog 2018. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9.2. Tarife), od 20. veljače 2019. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9.1. Tarife), od 30. svibnja 2019. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9.2. Tarife), od 6. prosinca 2019. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9.7. Tarife), sve uvećano za PDV od 25%.

14. Tuženik ima pravo na naknadu troškova za sastav podneska od 2. listopada 2017. u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 8.3. Tarife), sastav podneska od 3. srpnja 2018. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8.1. Tarife), sastav podneska od 22. listopada 2018. u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 8.3. Tarife), sastav podneska od 21. veljače 2020. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9.1. Tarife), sastav žalbe u iznosu od 1.250,00 kn sve uvećano za PDV od 25% (Tbr. 42. Tarife). Tuženik ima pravo na predujam za provedeno prometno vještačenje u iznosu od 1.061,35 kn i na trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 346,00 kn i na žalbu u iznosu od 692,00 kn.

15. Tuženik nema pravo na naknadu troškova za sastav podneska od 28. travnja 2014. jer je navedenu radnju poduzeo punomoćnik u ime i za račun prvotuženika trgovačkog društva S. d.o.o. u odnosu na kojeg je razdvojen parnični postupak, dok je ovdje tuženik opunomoćio istog punomoćnika i o tome obavijestio sud tek podneskom od 30. lipnja 2014. Tuženik nema pravo na naknadu za sastav podneska od 26. rujna 2019. u prilogu kojeg je dostavio potvrdu o plaćanju predujma jer u tom podnesku ne iznosi nikakve nove činjenice niti dokaze u odnosu na meritum stvari pa takav podnesak nije bio potreban za vođenje parnice. Tuženik nema pravo na naknadu troškova za zastupanje na ročištu za objavu jer navedenom ročištu nije pristupio, niti na naknadu troškova za sastav podneska od 15. rujna 2017. jer takav podnesak ne prileži spisu. Tuženik nema pravo na naknadu troškova za zastupanje na ročištu od 23. travnja 2019. jer se radi o ročištu koje je odgođeno rješenjem na str. 249. spisa, niti za sastav podneska od 25. veljače 2020. jer je svoje činjenične navode mogao iznijeti u podnesku od 21. veljače 2020. za sastav kojeg je tuženiku priznati puni trošak.

16. Tuženik je zahtijevao naknadu troškova nastalih povodom prijedloga za povrat o prijašnje stanje, premda je o tom zahtjevu već pravomoćno odlučeno rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-710/2016 od 5. rujna 2017. na način da je dio zahtjeva u iznosu od 312,50 kn usvojen, dio u iznosu od 937,50 kn je odbijen, dok je preostali dio zahtjeva u iznosu od 4.518,25 kn odbačen kao nepravovremen. Dakle, radi se o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno, slijedom čega je ovaj sud takav tuženikov zahtjev u iznosu od 5.000,00 kn odbacio kao nedopušten.

17. Dakle, tužitelja je valjalo obvezati na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 15.536,85 kn, a u preostalom dijelu koji iznosi 7.855,00 odbiti tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

18. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a odlučio kao u izreci, dok je odluku o troškovima žalbenog postupka donio na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a.

Zagreb, 26. svibnja 2021.

Sudac

Ružica Omazić, v.r.