REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Amruševa 2/II

76. P-1684/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Golubić, u pravnoj stvari tužitelja I. V. iz Z., G. 23, OIB, kojeg zastupa

punomoćnik M. I., odvjetnica u Z., A. V. H. 40, protiv

tuženika H. d.d. Z., J. 3, OIB, kojeg zastupa

punomoćnik D. K. M. N., odvjetnica u O. društvu

M. i partneri d.o.o. Z., I. 1a, radi pobijanja odluka glavne skupštine,

nakon održane glavne rasprave zaključene dana 13. travnja 2021. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 26. svibnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odluka glavne skupštine Tuženika H. d.d., Z., J. 3, OIB: od 28.08.2020.

sljedećeg sadržaja: „Donosi se odluka o prihvaćanju Izvješća uprave o stanju Društva u 2019. godini.“

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odluka glavne skupštine Tuženika H. d.d., Z., J. 3, OIB: od 28.08.2020.

sljedećeg sadržaja: „Donosi se odluka o prihvaćanju Izvješća Nadzornog odbora o obavljenom poslu nadzora nad poslovanjem Društva u 2019. godini.“.

III. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odluka glavne skupštine Tuženika H. d.d., Z., J. 3, OIB: od 28.08.2020.

sljedećeg sadržaja: „Dobit ostvarena u poslovanju tijekom 2019., godine u iznosu od 3.774.885,97 kn, raspoređuje se u zadržanu dobit.“

IV. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odluka glavne skupštine Tuženika H. d.d., Z., J. 3, OIB: od 28.08.2020.

sljedećeg sadržaja: „Donosi se odluka o davanju razrješnice Upravi Društva za 2019. godinu.“

V. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odluka glavne skupštine Tuženika H. d.d., Z., J. 3, OIB: od 28.08.2020.

sljedećeg sadržaja: „Donosi se odluka o davanju razrješnice članovima Nadzornog odbora Društva za 2019. godinu.“

VI. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odluka glavne skupštine Tuženika H. d.d., Z., J. 3, OIB: od 28.08.2020.

sljedećeg sadržaja: „Za revizora Društva u 2020., imenuje se tvrtka U. R. d.o.o., za porezno savjetovanje i reviziju Z., I. 213.“

VII. Nalaže se Tuženiku H. d.d., Z., J. 3, OIB: da Tužitelju I. V. iz Z., G. 23, OIB: , naknadi

trošak ovog postupka u roku od 8 dana."

II Nalaže se tužitelju, u roku od 8 (osam) dana nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 4.375,00 kn.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u daljnjem iznosu od 2.500,00 kn.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi zaprimljenoj na ovom sudu dana 29. rujna 2020. pobija odluke glavne skupštine društva H. d.d. Z., J. 3, OIB,

održane 28. kolovoza 2020., sadržaj kojih je citiran u izreci ove presude.

U tužbi u bitnom navodi da je kao dioničar tuženika, društva H. d.d. Z., sudjelovao u radu predmetne skupštine, od uprave Društva tražio pojašnjenje o poslovnima Društva te da je glasovao protiv donošenja svih odluka Skupštine koje pobija u ovom postupku. Pojašnjava da je tijekom održavanja skupštine postavljao pitanja upravi Društva vezano uz prihvaćanje Izvješća uprave o stanju Društva (Ad. 2. Dnevnog reda), vezano uz financijska izvješća za 2019. (Ad. 4. Dnevnog reda) te vezano uz donošenje odluke o imenovanju revizora Društva za 2020. (Ad. 9. Dnevnog reda), ali da na samoj skupštini na postavljena pitanja nije dobio tražene odgovore niti su mu priopćeni razlozi uskrate davanja odgovora.

Tužitelj u historijatu tužbe nadalje pojašnjava kakvog su konkretnog sadržaja bila njegova pitanja uz svaku po njemu spornu točku Dnevnog reda. Poziva se i na pitanja postavljena od strane drugog dioničara (A. O.) uz Ad. 2. i Ad. 4.

Dnevnog reda, a u odnosu na koja je također po njegovom mišljenju izostalo konkretno traženo objašnjenje. Tužitelj nadalje navodi da je radi ostvarivanja prava na obaviještenost u smislu odredbe čl. 288 Zakona o trgovačkim društvima pokrenuo pred ovim sudom izvanparnični postupak koji se vodi pod poslovnim brojem R1-202/2020 te taksativno navodi pitanja koja su predmet tog postupka. Iznosi stajalište o postojanju vjerojatnosti o drugačijem odlučivanju od strane dioničara u slučaju da je uprava tuženika dala tražena objašnjenja u vezi prijedloga odluka koje su raspravljane i donesene na Skupštini, a pritom iznosi i sumnju da su donošenjem spornih odluka direktor tuženika (koji drži 11,76% temeljnog kapitala Društva) i I. B. (koja

drži 69,12% temeljnog kapitala Društva), u srodstvu oca i kćeri, pokušali za sebe postići korist na štetu Društva i ostalih dioničara.

Tužitelj se poziva i na skupštinu koja je prethodila spornoj Skupštini vezano uz izostanak podnošenja konsolidiranog godišnjeg financijskog izvješća Društva za 2018. godinu te navodi iz kojeg razloga je to značajno. Glede pravne osnove utuženja, tužitelj prvenstveno citira odredbu čl. 277 st. 1 Zakona o trgovačkim društvima smatrajući da postoji propust uprave Društva jer nije sazvala godišnju skupštinu društva nakon zaprimanja konsolidiranih godišnjih financijskih izvješća za 2018. i izvješća nadzornog odbora o godišnjim financijskim izvješćima koncerna za 2018. kao i to da je izvješće uprave o stanju koncerna za 2018. bilo potrebno raspraviti na skupštini. Iznosi sumnju da uprava društva H. d.d. prikriva relevantne činjenice o poslovanju Društva u vezi s povezanim društvima V. V. d.o.o. (društvo H. d.d. je jedini član) i

E. H. L., a koje činjenice po shvaćanju tužitelja neposredno utječu na financijske izvještaje Društva za 2019., čime postoji mogućnost nastanka štete za Društvo i njegove dioničare odnosno tvrdi da je takva šteta već nastala. Također se poziva na odredbu čl. 287 st. 1 Zakona o trgovačkim društvima te ističe da je izvješće o stanju društva H. d.d. za 2019. godinu u smislu sadržaja navedene zakonske odredbe nejasno i nepotpuno, a čiji nedostaci nisu otklonjeni na skupštini koju u ovom postupku pobija jer uprava tuženika nije dostatno odgovorila na postavljena pitanja vezano uz točke Dnevnog reda koje se odnose na prihvaćanje Izvješća uprave o stanju društva u 2019. kao i na prihvaćanje Izvješća nadzornog odbora o obavljenom poslu nadzora nad poslovanjem društva u 2019. Zaključno se poziva na odredbu čl. 360 st.

2. i 4. Zakona o trgovačkim društvima te navodi da će sadržaj historijata tužbe nadopuniti po ishodu postupka pred ovim sudom pod poslovnim brojem R1-202/2020 (pravo na obaviještenost).

2. Tužbi prileži zapisnik sa glavne skupštine društva H. d.d. održane dana

28. kolovoza 2020., a koji zapisnik je sastavio javni bilježnik V. M. pod poslovnim brojem OU-355/20 (list 9 do 18 spisa), popis dioničara nazočnih na skupštini društva H. d.d. održanoj dana 28. kolovoza 2020. (list 19 spisa), revidirani godišnji financijski izvještaji uprave za 2019. (list 20 do 22 spisa), izvješće neovisnog revizora, društva U. R. d.o.o., sastavljeno dioničarima društva H. d.d. dana 6. svibnja 2020. (list 23 do 25 spisa), bilance društva H. d.d. sa računima dobiti i gubitka za 2019. te bilješke uz financijske izvještaje (list 26 do 63 spisa), nacrt zahtjeva dioničara I. V., ovdje tužitelja, za davanjem obavještenja o poslovnima društva od 12. rujna 2020. (list 64 do 69 spisa), revidirani godišnji financijski izvještaji uprave za 2018. godinu (list 70 do 72 spisa), izvješće neovisnog revizora, društva U. R. d.o.o., sastavljeno članovima grupe H. d.d. od

24. srpnja 2019. (list 73 do 75 spisa), konsolidirane bilance za G. H. d.d. sa konsolidiranim računima dobiti i gubitka za 2018. te bilješke uz konsolidirane financijske izvještaje (list 76 do 111 spisa).

3. Odgovor na tužbu u predmetnoj pravnoj stvari sadržan je u podnesku koji datira od 29. listopada 2020. U istom se tuženik prvenstveno poziva na odredbe čl. 360 st. 1 i 2, čl. 362 st. 1 toč. 1 te čl. 363 st. 1 Zakona o trgovačkim društvima ističući prigovor prekluzije za podizanje tužbe za pobijanje odluka glavne skupštine iz razloga jer je tužitelj bio prisutan na predmetnoj skupštini održanoj dana 28. kolovoza 2020., dok je tužba podnesena ovom sudu dana 29. rujna 2020. odnosno tvrdi da je protekao rok od trideset dana od dana održavanja i zaključenja skupštine. Tuženik nadalje smatra da tužitelju u ovom postupku nedostaje aktivna legitimacija, budući da isti svoje protivljenje bilo kojoj odluci na dnevnom redu skupštine nije izjavio u zapisnik. Naime, tuženik ne spori da je tužitelj kao dioničar postavljao pitanja i sudjelovao u raspravi u svezi pojedinih točaka dnevnog reda skupštine (Ad. 2, Ad 4 i Ad. 9), ali ističe da na nijedan način nije iskazao svoje protivljenje bilo kojoj donesenoj odluci. Tuženik u svom odgovoru na tužbu isto tako pojašnjava da su oduke koje su predmet ovog postupka u redovnoj nadležnosti skupštine dioničkog društva sukladno čl. 275 st. 1 ZTD-a kao i čl. 30 Statuta tuženika, uz napomenu da je sporna skupština od 28. kolovoza 2020. bila formalno uredna odnosno propisno sazvana, održana uz propisani kvorum te da su sve odluke donesene propisanom većinom.

Tuženik smatra neosnovanim navod tužitelja o tome da mu je davanje obavijesti bilo uskraćeno. Naime, materijali za donošenje predloženih odluka bili su dostupni tužitelju i drugim dioničarima od dana objave saziva glavne skupštine (od 18. srpnja 2020.), svakog radnog dana, te je tužitelj imao neograničeno pravo uvida u takve materijale. Vezano uz pitanja koja je tužitelj postavljao prilikom održavanja skupštine, tuženik tvrdi da mu je uprava u odnosu na svako postavljeno pitanje dala odgovarajući odgovor, sukladno predmetu rasprave i sadržaju dnevnog reda. U pogledu navoda tužitelja koji se odnose na financijska izvješća društva H. d.d. za 2018., tuženik je stajališta da isti nisu relevantni za ovaj postupak obzirom na vrstu zatražene pravne zaštite. Vezano uz postupak koji je tužitelj pokrenuo pred ovim sudom pod poslovnim brojem R1-202/2020 tuženik se poziva i dostavlja u spis svoje očitovanje u tom postupku. Dijelove historijata tužbe u kojima se navodi da su Odluke na skupštini održanoj 28. kolovoza 2020. donesene u korist direktora i dioničara društva H.

d.d. D. B. kao i u korist jednog od dioničara I. B. smatra

paušalnim i u cijelosti neosnovanim.

4. U prilog podnesku tuženika od 10. ožujka 2021. zaprimljeno je ovosudno rješenje poslovni broj R1-202/2020 od 8. ožujka 2021. kojim se zahtjev predlagatelja I. V., ovdje tužitelja, radi ostvarivanja prava na obaviještenost odbija kao neosnovan.

5. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, i to kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku - 53/91,

91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje: ZPP), ovaj sud je zaključio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Prema odredbi čl. 219 ZPP svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

U smislu citirane odredbe svaka je stranka dužna dokazati istinitost svojih tvrdnji pa ukoliko u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva.

Dužnost je stranaka da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlažu dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja (čl. 221a ZPP).

Ta pravila obavezuju sud da uzme za nedokazanu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

6. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti odluka skupštine društva H. d.d. Z. održane 28. kolovoza 2020.

7. Odredba čl. 355. Zakona o trgovačkim društvima (˝Narodne novine˝ broj 111/93, 34/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15 i 40/19; dalje u tekstu: ZTD jasno određuje koji su to razlozi zbog kojih se može utvrditi ništetnost odluka glavne skupštine. Radi se o taksativnom nabrajanju razloga za ništetnost točkama 1. - 5. tog članka, pored slučajeva iz čl. 300.e st. 3., čl. 313. st.

4., čl. 338. st. 2. i čl. 348. st. 2. ZTD-a. Sukladno ovim točkama, odluke se mogu pobijati ako su donesene na glavnoj skupštini koja nije sazvana na način propisan u čl. 277 st. 2., 3. i 6. ZTD-a osim ako su na njoj sudjelovali svi dioničari (točka 1.); ako nije unesena u zapisnik na način propisan u čl. 286 st. 1. i 2. rečenici 1. i st. 4. ZTD (točka 2); ako nije u skladu s biti društva ili ako se njezinim sadržajem čini povreda propisa kojima se isključivo ili pretežno štite interesi vjerovnika društva ili su doneseni radi zaštite javnog interesa (točka 3.); ako je suprotna moralu (točka 4.) i ako je pravomoćnom presudom donesenom povodom tužbe za pobijanje odluke proglašena ništetnom (točka 5). Dakle, razlozi za ništetnost odluka skupštine propisani ZTD-om predstavljaju numerus clausus i ti su razlozi ništetnosti odluka Skupštine jasno određeni. Zakon općenito govori o tri razloga ništetnosti, a to je pogreška u sazivanju skupštine, nepoštivanje propisanog oblika donošenja odluka, nesklad odluke s biti društva i protivnosti njezina sadržaja prisilnim propisima i moralu društva.

8. Odluka skupštine može biti pobojna zbog toga što je protivna postupovnim ili materijalnopravnim odredbama zakona ili statuta (čl. 360 st. 1 ZTD). Dakle, Zakon o trgovačkim društvima ne propisuje konkretne razloge pobojnosti odluke skupštine kao što je to učinio u slučajevima ništetnosti. Zakon je samo odredio opću klauzulu na temelju koje je moguće pobijati sve odluke skupštine za koje se opravdano i osnovano pretpostavlja da su protivne zakonu ili statutu.

9. Prigovor prekluzije koji je tuženik istakao u odgovoru na tužbu ovaj sud smatra neosnovanim. Naime, sukladno čl. 363 st. 1 ZTD-a tužba za pobijanje se mora podići isključivo u roku od 30 dana od dana donošenja odluke. Ako je tužitelj bio prisutan na glavnoj skupštini na kojoj je odluka donesena, taj rok počinje teći prvog narednog dana od dana kada je zaključena glavna skupština na kojoj je odluka donesena. Nije li tužitelj prisustvovao glavnoj skupštini na kojoj je donesena odluka, rok počinje teći prvoga narednoga dana od dana kada je mogao saznati za tu oduku.

U konkretnom slučaju nije sporno da je tužitelj prisustvovao skupštini održanoj 28. kolovoza 2020. Međutim, ovaj sud smatra da je tužitelj obzirom na istek roka od 30 dana koji pada na 27. rujna 2020. podnošenjem tužbe ovom sudu dana 28. rujna 2020.

pravilno iskoristio zakonsku mogućnost podnošenja tužbe za pobijanje glede roka koji je za takvu tužbu predviđen, posebice imajući u vidu da je 27. rujna 2020. bila nedjelja. Tužba je podnesena ovom sudu putem e-komunikacije dana 28. rujna 2020., a sud ju je zaprimio dana 29. rujna 2020. Navedeno je vidljivo kako iz prijamnog pečata na samoj tužbi tako i uvidom u eSpis aplikaciju. Odredba čl. 279 st. 4 ZTD-a odnosi se na računanje rokova i datuma za sazivanje glavne skupštine, dok su za podnošenje tužbe za pobijanje propisana druga pravna pravila.

10. Uvidom u zapisnik sa skupštine društva H. d.d. održane 28. kolovoza 2020. utvrđeno je da samo sazivanje predmetne skupštine i dnevni red iste sa prijedlozima odluka datiraju od 18. srpnja 2020. kada je izvršena objava navedenih dokumenata na internetskim stranicama sudskog registra. Također je u uvodu samog skupštinskog zapisnika naznačeno da su materijali za redovnu skupštinu zakazanu za

28. kolovoza 2020., a koji služe kao podloga za donošenje predloženih odluka, bili dostupni dioničarima na uvid u sjedištu Društva od dana objave saziva glavne skupštine i to svakog radno dana od 10 do 12 sati. Glede nazočnih dioničara odnosno njihovih punomoćnika skupštini društva H. d.d. Zagreb održanoj 28. kolovoza 2020. nazočilo je njih sa ukupno 92.206 dionica koje daju isto toliko glasova, a udio koji zastupaju u ukupnom temeljnom kapitalu iznosi 18.441.200,00 kn ili 86,40%. Dakle, postojanje kvoruma na predmetnoj skupštini nije bilo sporno.

Obzirom na sadržaj Dnevnog reda i donesene Odluke, a koje prema navodima tužitelja nisu valjane, za ovaj postupak je potrebno napomenuti da se tužitelj javio za riječ pod Ad. 2 Dnevnog reda koja se odnosi na donošenje odluke o prihvaćanju Izvješća uprave o stanju društva u 2019., kojom prilikom je "molio osvrt na konsolidirano financijsko izvješće za 2018. (dvijetisućeosamnaestu) godinu s napomenom da ima sumnju u događaje vezane za društvo V. V. d.o.o.", na

što mu je direktor društva odgovorio da to konsolidirano izvješće nije predmet rasprave. U zapisnik je potom unesen navod ovdje tužitelja kako to konsolidirano izvješće nije potvrđeno odlukom skupštine i u tom smislu je tražio objašnjenje, uz upit kada se može očekivati konsolidirano izvješće za 2019. Odgovorila mu je predsjednica skupštine, M. D., pojasnivši da će izvješća biti napravljena i objavljena u zakonskom roku do 31. listopada tekuće godine. Odluka pod Ad. 2 Dnevnog reda o prihvaćanju izvješća uprave o stanju društva u 2019. donesena je sa 94% danih glasova, dok dani glasovi protiv te Odluke predstavljaju manjinu od 6%. Suzdržanih nije bilo niti je netko od skupštini prisutnih dioničara svoje protivljenje Odluci izjavio u zapisnik. Prilikom raspravljanja o Ad. 4 Dnevnog reda ovdje tužitelj je ponovio pitanje o konsolidiranim izvješćima, već postavljeno pod Ad. 2 Dnevnog reda, uz dodatak povezan sa financijskim izvješćem i troškovima za društvo V. V. d.o.o. te sa likvidacijom društva H. E. H. L.., na što mu je odgovoreno od strane predsjedavajuće skupštinom i uprave.

Iz zapisnika sa predmetne skupštine također je vidljivo da je u isti unesen navod ovdje tužitelja pod Ad. 9 Dnevnog reda koja se odnosi na donošenje Odluke o imenovanju revizora Društva za 2020., i to tvrtke U. R. d.o.o., jer je isti rekao da bi tražio promjenu revizora ˝s obzirom na pripremu izvješća i bilješke koje su zbunjujuće i nedostatne te da se financijska imovina nije dostatno konsolidirala˝. Tužitelju je odgovorio direktor B. pojašnjenjem da je na tu točku Dnevnog reda trebao biti postavljen protuprijedlog, a što nije učinjeno.

Iz zapisnika također proizlazi da su sve Odluke donesene istom većinom glasova.

11. Odredbom čl. 362. toč. 1. ZTD-a je određeno – da odluku Glavne skupštine može pobijati dioničar koji je sudjelovao u radu Glavne skupštine i svoje protivljenje odluci je izjavio u zapisnik. Iz ovakve zakonske odredbe proizlazi da je bitno da je dioničar svoje protivljenje protiv odluke kao cjeline izjavio u zapisnik, a koja pretpostavka na skupštini održanoj 28. kolovoza 2020. nije ispunjena ni po kojoj točci Dnevnog reda. S tim u vezi ovaj sud napominje kako nije dovoljno protivljenje prijedlogu iza donošenja sporne odluke ili eventualno predlaganje drukčije odluke.

U st. 2. čl. 288. ZTD-a izričito je navedeno da se protivljenje izjavljuje u zapisnik donesenoj odluci. Ukoliko dioničar ili njegov punomoćnik prisutan na skupštini nakon donošenja pojedine odluke izjavi da se protivi toj odluci, on time stječe pravo pobijati odluku pred sudom. Kako je tužitelj sudjelovao u radu skupštine, a utvrđeno je kako nije u zapisnik izjavio protivljenje donesenim odlukama, on nije niti ovlašten pobijati donesene odluke. Stoga ovaj sud smatra da je tužitelj na skupštini održanoj 28. kolovoza 2020. učinio propust koji mu oduzima aktivnu legitimaciju za tužbeni zahtjev istaknut na utvrđenje ništetnosti odluka koje su na toj skupštini usvojene.

12. Nadalje, povreda prava na obaviještenost sukladno odredbi čl. 360. st.

1. ZTD-a može biti razlog pobojnosti odluke glavne skupštine. Ali, pri tome trebati imati na umu stavak 4. tog članka kojim je propisano da se odluka glavne skupštine može pobijati zbog toga što su dane netočne, nepotpune obavijesti ili je davanje obavijesti bilo uskraćeno, ako bi dioničar koji objektivno prosuđuje smatrao davanje obavijesti bitnom pretpostavkom za očuvanje prava sudjelovanja na glavnoj skupštini i drugih članskih prava. Citiranom odredbom čl. 360. st. 4. ZTD-a postavljeno je objektivno mjerilo prosudbe prema onome što bi smatrao prosječan, pažljiv dioničar, a ne onaj koji je ustao s tužbom za pobijanje. Zato se i sud prilikom ocjene jesu li netočne ili nepotpune obavijesti ili uskrata davanja obavijesti u okolnostima konkretnog slučaja bila bitna pretpostavka za očuvanje prava sudjelovanja na glavnoj skupštini i drugih članskih prava, mora staviti u ulogu takvog objektivnog promatrača.

13. U postupku koji je pokrenuo tužitelj pred ovim sudom pod poslovnim brojem R1-202/2020 radi ostvarivanja prava na obaviještenost, njegov zahtjev odbijen je kao neosnovan. Uvidom u eSpis aplikaciju utvrđeno je da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske rješenjem od 29. travnja 2021., poslovni broj Pž-1834/2021, potvrdio navedeno rješenje ovog suda poslovni broj R1-202/2020 od 8. ožujka 2021., uz napomenu da su predlagatelju, ovdje tužitelju, dani odgovori na postavljena pitanja, a činjenica je li zadovoljan/nezadovoljan s odgovorima, ne daje mu osnovu da ih na drugi način postavlja ili pak detaljnije razlaže odnosno da iz zapisnika sa skupštine ne proizlazi da bi mu bilo povrijeđeno njegovo pravo na obaviještenost. U toj odluci višeg suda je izraženo i stajalište kako slijedi: ˝činjenicom da je predlagatelj glasao protiv svih donesenih odluka na glavnoj skupštini, smatra se da je izjavio protivljenje donesenoj odluci˝ (takva argumentacija nije u skladu sa već zauzetim pravnim shvaćanjima o istoj materiji pa u tom smislu ovaj sud u tom dijelu ostaje kod stava iz toč. 11 obrazloženja).

14. Nadalje, financijska izvješća se ovisno o veličini poduzetnika sastavljaju prema hrvatskim standardima financijskog izvještavanja odnosno međunarodnim standardima financijskog izvještavanja. Ti standardi su podložni različitim tumačenjima, a brojke koje se nalaze u financijskim izvješćima rezultat su te interpretacije. Uloga revizora je dati stručno i neovisno mišljenje o istinitosti i objektivnosti financijskog stanja društva, rezultata poslovanja i novčanih tokova. Za godišnje financijske izvještaje odgovorna je osoba ovlaštena za zastupanje društva. U okviru zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odluka skupštine, a kojim je određen predmet raspravljanja i granice odlučivanja, nema mjesta meritornom odlučivanju o točnosti sadržaja financijskih izvješća iz razloga na koje upire tužitelj.

Prema odredbi čl. 359. st. 1. toč. 1. do 3. ZTD-a moguće je tražiti i ništetnost odluke o utvrđivanju godišnjih financijskih izvješća, u slijedećim slučajevima:

- 1. ako je sadržaj godišnjih financijskih izvješća suprotan propisima kojima se isključivo ili pretežno štite interesi vjerovnika društva - u spisu nema dokaza iz kojih bi proizlazila ova povreda

- 2. ako nije obavljena revizija godišnjih financijskih izvješća koja se obavlja u skladu sa zakonom ili to nisu obavile za to ovlaštene osobe

- 3. ako pri izradi godišnjih financijskih izvješća nisu poštovane odredbe zakona ili statuta o unosu sredstava u rezerve i korištenju sredstava iz njih - u spisu nema dokaza iz kojih bi proizlazila ova povreda.

15. Nadalje, davanjem razrješnice skupština izjavljuje da time odobrava upravi način vođenja društva u proteklom razdoblju, odnosno daje povjerenje za budući rad u upravljanju društvom. Identična intencija prisutna je i kod davanja razrješnice članovima nadzornog odbora. Davanje razrješnice ne isključuje odgovornost člana uprave odnosno zbog toga što je glavna skupština naknadno odobrila radnje uprave davanjem razrješnice ni u kojem slučaju ne može biti osnova za otklanjanje odgovornosti članova uprave za štetu počinjenu društvu. Ukoliko tužitelj smatra da je netko od članova uprave/nadzornog odbora tuženika svojim djelovanjem ili propuštanjem učinio povrede neke svoje obveze iz odnosa što ga ima s društvom na temelju imenovanja da djeluje kao član organa društva, onda je u mogućnosti u zasebnom postupku ustati s odgovarajućom vrstom pravne zaštite. Također, odobrenje neke radnje od nadzornog odbora ne isključuje odgovornost, čak ni onda kad je uprava morala tražiti suglasnost za poduzimanje radnje kojom je učinjena šteta.

16. Ovaj sud smatra da je prilikom izrade predmetnog obrazloženja potrebno osvrnuti se i na odluku vezanu uz Ad. 5 i dobit Društva. Prema odredbi čl. 275. st. 1. t.

2. ZTD-a skupština dioničkog društva odlučuje o uporabi dobiti, pri čemu se napominje da je društvo dužno neto dobit ostvarenu u poslovnoj godinu najprije uporabiti za pokriće gubitka prenesenog iz ranijih godina. Prema tome, korištenje dobiti za bilo koje druge svrhe (ostale rezerve, dividende, nagrade i dr.) dozvoljeno je tek nakon što se ona upotrijebi za pokriće gubitka iz ranijih godina.

Obveza društva prema dioničaru na isplatu dividende nastaje u pravilu u trenutku donošenja odluke o upotrebi dobiti, ako je tom odlukom određeno da se dio dobiti ima upotrijebiti za dividendu, time da je dopušteno vrijeme dospijeća statutom ili odlukom glavne skupštine odrediti u nekom terminu nakon donošenja odluke glavne skupštine o upotrebi dobiti. Također, u smislu odredbe čl. 226. st. 2. ZTD-a dividenda pripada onome tko je u vrijeme stjecanja dionice bio upisan u registar dionica.

Dakle, skupština društva odlučuje o godišnjim financijskim izvješćima, izvješćima o stanju društva i uporabi dobiti i pokrivanju gubitka društva. Nije nužno da se na skupštini koja se održava za pojedinu godinu (u sklopu utvrđivanja godišnjih financijskih izvješća) donese odluka o isplati dobiti.

17. Donijeti presudu znači odrediti njen sadržaj odnosno izreći odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Isto tako, sud rezultat izvedenih dokaza cijeni slobodno, po svom uvjerenju. Sudac je odgovoran za provođenje, uključujući po službenoj dužnosti, svih postupaka koji su nužni za utvrđenje istine i stvarne prirode spora u odnosu na činjenice koje bi trebale biti poznate.

Također, ukoliko je ocjena suda da određeni dokazni prijedlog nije potreban za utvrđenje relevantnih činjenica, tada će se kroz obrazloženje odluke koja je donesena izložiti razlog takvog postupanja i primijeniti odgovarajuća pravnu normu na konkretno činjenično stanje. U smislu navedenog, a obzirom na sadržaj postavljenog tužbenog zahtjeva, ovaj sud je na ročištu održanom dana 13. travnja 2021. zaključio glavnu raspravu uz ocjenu da bi izvođenje predloženih personalnih dokaza (saslušanje stranaka i svjedoka) te izvođenje predloženog ˝financijskog vještačenja poslovnih knjiga Tuženika˝, dovelo do odugovlačenja samog postupka i uzrokovanja dodatnih troškova, bez utjecaja na odluku o osnovanosti postavljenog zahtjeva.

Sud unutar pojedinog slučaja odlučuje samo u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP). To znači da sud nije ovlašten tužitelju dosuditi ni više od onoga što je tražio, ni nešto drugo od onoga što je tražio.

18. Slijedom svega iznijetog, ovaj sud smatra da razlozi na koje se pozvao tužitelj ne dovode do izostanka pravnog učinka donesenih odluka niti su iste protivne materijalnopravnim odredbama Zakona ili temeljnog akta Društva.

Što se tiče protivnosti moralu društva na koji neizravno ukazuje tužitelj, ovaj sud smatra da Odluke koje se pobijaju nisu protivne dobrim poslovnim običajima niti se njima krše načela povjerenja ili jednakog postupanja.

Odgovornost uprave na koju također neizravno upire tužitelj u ovom postupku, ukoliko i postoji, nije od utjecaja na odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Ponovno se ističe da sud unutar pojedinog slučaja odlučuje samo u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku odnosno da sud nije ovlašten tužitelju dosuditi ni više od onoga što je tražio, ni nešto drugo od onoga što je tražio. U smislu navedenog, pitanje ocjene dokaza i utvrđivanje činjenica u odnosu na postupanja gosp. D. B. na

koja upire tužitelj nije vezano uz sadržaj zahtijevane pravne zaštite.

Imajući u vidu opisane subjektivne i objektivne elemente ovog spora, zaključak je suda da postavljeni tužbeni zahtjev nije osnovan.

19. Prema članku 154. ZPP-a stranka koja izgubi parnicu dužna je protivnoj strani nadoknaditi parnični trošak, a prema članku 155. ZPP-a sud, prilikom odmjeravanja troškova, u obzir uzima samo one radnje koje su bile potrebne za vođenje postupka.

Tužitelj nije uspio u parnici, pa mu sud nije dosudio troškove.

Visina naknade tuženiku utvrđena je temeljem odredbi tbr. 7., 8. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (˝Narodne novine˝ broj 142/12, 103/14 i 118/14, u daljnjem tekstu: Tarifa), dok je porez na dodanu vrijednost obračunat prema tbr. 42. Tarife i Zakonu o porezu na dodanu vrijednost (˝Narodne novine˝ broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14 i 115/16), sve imajući u vidu vrijednost predmeta spora. Temeljem članka 164. ZPP-a tuženiku su priznati troškovi: sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8/1 Tarife), sastava podneska od 29. siječnja 2021. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8/1 Tarife), sastava podneska od 10. ožujka 2021. i 12. travnja 2021. u iznosu od 250,00 kn, za svaki (Tbr. 8/3 Tarife) te zastupanja na ročištu 13. travnja 2021. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9/1 Tarife), sve uvećano za PDV u visini od 25% kao nužni troškovi za zaključenje ovog predmeta.

Tuženik je djelomično odbijen sa zahtjevom za sastav podneska od 10. ožujka 2021. i 12. travnja 2021. budući da se isti ne smatraju obrazloženim podnescima niti vrstom podneska taksativno navedenog u Tbr. 8/1 Tarife.

Ocijenjen je neosnovanim zahtjev tuženika na ime troška sudskih pristojbi jer isti nije određen u smislu odredbe čl. 164. st. 2. ZPP-a. Također, nikakva uplata od strane tuženika nije izvršena niti je isti pozvan na plaćanje. Vezano uz pristojbu za odgovor na tužbu ovaj sud ukazuje na sadržaj odredbe čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18) u smislu koje obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.

Tuženiku ne pripada pravo na trošak pristupa na ročište za objavu presude iz razloga jer dolazak na navedeno ročište nije potreban za vođenje predmetne parnice,

u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, s obzirom da će se u slučaju nedolaska uredno pozvane stranke na ročište za objavu presude, presuda objaviti na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova pa stranka može na taj način preuzeti presudu i od prvog dana od kada joj teče rok za podnošenje žalbe biti upoznata s njenim sadržajem.

Slijedom navedenog, ukupni parnični troškovi tuženika iznose 4.375,00 kn, dok je preko tog iznosa do zahtijevanog iznosa od 6.875,00 kn, za iznos od 2.500,00 kn, zahtjev tuženika valjalo odbiti kao neosnovan.

Zagreb, 26. svibnja 2021.

SUDAC

Jasna Golubić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Broj zapisa: eb2fb-613b3

Kontrolni broj: 051f5-4be67-77c47

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=JASNA GOLUBIĆ, L=ZAGREB, O=TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.