REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1501/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Pajalića predsjednika vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O. d. L. & P. d.o.o. Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik G. O., odvjetnik u Z., protiv tuženika P. d.d. (ranije P. d.d.) S. , OIB: ..., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3386/2019-4 od 24. studenoga 2020. u dijelu kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2595/2018 od 5. travnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2021.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3386/2019-4 od 24. studenoga 2020. u dijelu kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2595/2018 od 5. travnja 2019.

2. Tuženik je u odgovoru na prijedlog tužitelja predložio isti odbaciti, kao nedopušten. 3. Postupajući prema odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da pitanje koje tužitelj postavlja u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Polazeći od toga da nakon raskida ugovora o zastupanju postoji obveza tuženika, u skladu s odredbom Tbr. 43. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa), platiti tužitelju trošak sastava podneska od 31. svibnja 2012. u predmetu Trgovačkog suda u Bjelovaru, nižestupanjski su sudovi zaključili da tužitelju za trošak sastava tog podneska pripada nagrada prema Tbr. 8. točka 3. Tarife, u visini 625,00 kn.

5. Nazdovoljan visinom priznate naknade za trošak sastav tog podneska, tužitelj u prijedlogu postavlja pitanje je li nalogodavac nakon raskida ugovora bez krivnje nalogoprimca dužan naknaditi trošak svih poduzetih radnji za vrijeme trajanja ugovora prema Tbr. 43. Tarife.

6. S obzirom na to da u postupku koji je prethodio podnošenju prijedloga za dopuštenje revizije nije bila sporna primjena Tbr. 43. Tarife, odnosno pravo tužitelja na naplatu troškova za izvršeni rad (sastav podneska u sudskom postupku), to o odgovoru na pitanje kako ga tužitelj postavlja ne ovisi odluka u sporu.

7. Ono što je tužitelju sporno (primjenjuje li se u konkretnom slučaju pri odmjeravanju visine troška sastava podneska od 31. svibnja 20132. Tbr. 8. toč. 1. ili Tbr. 8. točka 3. Tarife), pitanjem nije obuhvaćeno, a niti je tužitelj u odnosu na postavljeno pitanje određeno izložio razloge zbog kojih bi ono bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

8. Odluke ovog suda na koje se tužitelj poziva (Rev-749/05 i Rev-1673/12) nisu odgovarajući razlozi važnosti, jer pravno shvaćanje koje je izraženo u ovom postupku ne odstupa od pravnog shvaćanja iz tih (revizijskih) odluka – o tome da nalogoprimcu (odvjetniku) pripada naknada za njegov trud (rad) u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

9. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. u vezi s člankom 387. stavak 5. ZPP riješeno kao u izreci.

Zagreb, 26. svibnja 2021.

Predsjednik vijeća:

Željko Pajalić, v.r.