- 1 -              Rev 124/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 124/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. P. iz R., OIB ..., koju zastupa punomoćnik F. H., odvjetnik u K., protiv tuženice G. B. iz R., OIB ..., koju zastupa punomoćnica L. D., odvjetnica u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1154/2018-2 od 3.veljače 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1282/2017-23 od 2. listopada 2018., u sjednici održanoj 28. veljače 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tuženice.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 23.489, 62 EUR sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2003. do isplate te zahtjev naknadu troškova postupka (toč. 1.), naloženo je tužiteljici da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 26.750,00 kn sa zateznim kamatama od 2. listopada 2018. do isplate (toč. 2.), dok je odbijen preostali dio zahtjeva tuženice za naknadu troškova postupka (toč. 3.)

 

2. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tužiteljice i preinačena presuda suda prvog stupnja i suđeno je:

 

„Nalaže se tuženici G. B. iz R., (OIB ...) da tužiteljici, D. P. iz R., (OIB ...) isplati temeljem ugovora o ustupu potraživanja ovjerenog od strane Javnog bilježnika Z. V. iz R., broj OV-2559/14 od 3. travnja 2014. a temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-202/05 od 16. listopada 2007. iznos od 23.489,62 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju tekućom od 1. siječnja 2003. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženici da naknadi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 27.425,00 kuna u roku od 15 dana.“.

 

3. Ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd 2754/2021-2 od 11. siječnja 2022., dopustio je tuženici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

 

„Smatra li se da je pobuda primatelja (cesionara) za sklapanje ugovora o ustupu tražbine (ugovora o cesiji) nedozvoljena i da je bitno utjecala na njegovu odluku da sklopi ugovor ako je taj ugovor sklopljen u vrijeme kad je ustupitelj (cedent) imao oznaku blokade računa, što je primatelj znao, kao i što je ustupitelj za tu pobudu primatelja znao – pa je li time taj pravni posao bez učinka (u smislu odredbe čl. 273. st. 2. Zakona o obveznim odnosima) te je li takav ugovor time i ništetan?“.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je protiv navedene presude podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena temeljeći reviziju na tvrdnji o pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, podredno da ju ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

5. U odgovoru na reviziju tužiteljica predlaže odbiti reviziju uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

6. Revizija nije osnovana.

 

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

7.1. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP).

 

7.2. U odnosu na pravno pitanje za koje je dopušteno podnošenje revizije tuženica se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj 228/2011-2 od 24. travnja 2007. i Županijskog suda u Splitu poslovni broj 145/2016-1 od 5. svibnja 2016.

 

8. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 23.489,62 EUR, koji zahtjev tužiteljica temelji na Ugovoru o ustupu potraživanja sklopljenog 3. travnja 2014. s ustupiteljem M. O.

 

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima u bitnom je utvrđeno:

 

- da je tužiteljica kao odvjetnica zastupala M. O. kao tužitelja u parničnom postupku protiv prednika tuženice, koji se vodio pred Općinskim sudom u Rijeci poslovni broj P-202/2005  u kojemu je donesena pravomoćna i ovršna presuda kojom je suprugu tuženice Z. B. naloženo da tužitelju M. O. isplati iznos od 23.489,62 EUR s pripadajućim zateznim kamatama;

- da M. O. nije pokrenuo ovršni postupak radi naplate iznosa po pravomoćnoj i ovršnoj presudi i da je od 2011. u jedinstvenom registru računa njegov račun ima oznaku blokade računa;

- da je M. O. imao dugovanje na ime zastupanja u više postupka prema tužiteljici u iznosu od 200.000,00 kn;

- da je Ugovorom o ustupu potraživanja od 3. travnja 2014. M. O. kao ustupitelj, a radi podmirenja duga koji ima prema odvjetnici, ovdje tužiteljici ustupio svoje potraživanje iz navedene pravomoćne i ovršne presude;

 

10. Na temelju navedenih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje:

 

- da Ugovor o ustupu potraživanja nije ništetan iz razloga jer je M. O. sklopio Ugovor protivno čl. 14. st. 2. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj 91/10 i 112/12 - dalje: ZoPONS) budući da je u smislu navedene zakonske odredbe sklapanje takvog ugovora zabranjeno samo M. O., a ne i tužiteljici pa da se na konkretan slučaj ne može primijeniti odredba čl. 322. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO);

- da je Ugovor o ustupu potraživanja ništetan iz razloga jer je tužiteljici kao primateljici ustupljene tražbine zabranjeno sklapanje takvog ugovora, budući da je bila odvjetnica ustupitelju u postupku iz kojeg potječe ustupljena tražbina, a u kojemu je pravomoćno odlučeno o pravu ustupitelja, te pozivom na odredbu čl. 383. st. 2. ZOO-a odbija tužbeni zahtjev.

 

11. Drugostupanjski sud prihvaća činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i zaključak da Ugovor o ustupu potraživanja nije ništetan, jer u smislu odredbe čl. 322. st. 2. ZOO-a sklapanje ugovora nije zabranjeno tužiteljici već su na temelju čl. 14. st. 2. ZoPONS-a obračunska plaćanja izričito zabranjena samo jednoj strani i to onoj čiji je račun u blokadi i koja na temelju čl. 30. ZoPONS-a podliježe prekršajnoj odgovornosti i novčanoj sankciji. Međutim, drugostupanjski sud preinačava prvostupanjsku presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava iznoseći shvaćanje da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti odredba čl. 383. st. 2. ZOO-a, jer je navedena presuda postala pravomoćna i ovršna te da se navedena odredba mogla primijeniti samo u slučaju da odvjetnik (tužiteljica D. P.) i stranka koju zastupa u tom predmetu (M. O.) sklope pravni, a pravo stranke je još uvijek sporno i o njemu nije odlučeno.

 

12. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je dopušteno podnošenje reviziju u ovom stupnju postupka sporna je pobuda za sklapanje Ugovora o ustupu tražbine.

 

13. Tuženica je tijekom postupka tvrdnje da je Ugovor o ustupu potraživanja na temelju čl. 322. st. 1. ZOO-a ništetan jer je protivan prisilnim propisima, temeljila na tomu da je M. O. kao ustupitelju bilo zabranjeno sklapanje takvog pravnog posla u smislu čl. 14. st. 2. ZoPONS-a budući da mu je račun bio u blokadi, a u postupku je utvrđeno da ugovor iz tog razloga nije ništetan.

 

14. Prema odredbi čl. 273. st. 1. ZOO-a pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost, međutim u smislu odredbe stavka 2. istog članka ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka.

 

15. No, tuženica tijekom postupka nije tvrdila niti dokazivala da je pobudu za sklapanje pravnog posla ustupitelja M. O. tužiteljica znala ili morala znati, već tek u reviziji navodi da „Tužiteljica nije mogla ne znati za tu okolnost…“.

 

16. Iako sud na ništetnost pravnog posla ili njegovih pojedinih odredbi pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 327. st. 1. ZOO-a, ali i u tom slučaju samo na temelju činjeničnih navoda stranaka. Sud činjenice ne utvrđuje po službenoj dužnosti, osim ako posumnja da stranke idu zatim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (čl. 3. ZPP), već su u smislu odredbe iz čl. 7. st. 1. ZPP-a stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Zbog toga se na razlog ništetnosti ugovora zbog nedopuštene pobude na strani tužiteljice revident ne može s uspjehom prvi puta pozivati u reviziji, ako odluka o tome zadire u pitanje pravilnosti i potpunosti utvrđenoga činjeničnoga stanja u koje revizijski sud nije ovlašten ulaziti.

 

17. Slijedom navedenog, ako je pobuda primatelja za sklapanje ugovora o ustupu tražbine nedozvoljena i bitno je utjecala na njegovu odluku da sklopi ugovor u vrijeme kad je ustupitelj imao oznaku blokade računa, što je primatelj znao, kao i što je ustupitelj za tu pobudu primatelja znao, to je takav pravni posao bez učinka u smislu odredbe čl. 273. st. 2. ZOO-a. To je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje.

 

18. Međutim, u ovoj pravnoj stvari tuženica nije tvrdila niti u postupku dokazivala da bi tužiteljica znala ili mogla znati za nedopuštenu pobudu ustupitelja da sklopi Ugovor o ustupu potraživanja. Prema tome ocjena je ovog suda da u okolnostima konkretnog slučaja materijalno pravo nije primijenjeno na štetu tuženice.

 

19. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 28. veljače 2024.

 

                                          Predsjednik vijeća:

                                          Đuro Sessa, v.r.