Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-uv-86/2021-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc.Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Ivana Turudića univ.spec.crim. i Tomislava Juriše članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika D. Đ., zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 12. travnja 2021. broj Ik I-28/2021-11, u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zatvorenika D. Đ. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, na temelju članka 59. stavak 1. KZ/11. u vezi s člankom 159. stavak 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00. - ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. - ispravak, 11/02. - ispravak, 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13. i 150/13. - dalje: ZIKZ), odbijena je molba zatvorenika D. Đ. za uvjetni otpust. 2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik D. Đ., po opunomoćenici, odvjetnici G. G., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08.) i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se zatvoreniku odobri uvjetni otpust.
3. Sukladno članku 44. stavku 2. ZIKZ-a koji se u ovom postupku primjenjuje u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Osporavajući utvrđeno činjenično stanje u pobijanom rješenju, zatvorenik ističe da činjenica da je prethodno osuđivana osoba ne može biti okolnost od utjecaja na uvjetni otpust, dok bitnom povredom odredaba kaznenog postupka smatra proturječnost u razlozima pobijanog rješenja gdje se navodi da kod zatvorenika nije došlo do pozitivnih pomaka da bi se potom navelo da sada zatvorenik po prvi puta radi.
6. Izloženim žalbenim navodima zatvorenika, međutim, nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda koji je, odlučujući o prijedlogu zatvorenika D. Đ. za uvjetni otpust uzeo u obzir i ocijenio sve za to odlučne okolnosti u smislu odredbe članka 59. stavak 2. KZ/11., a potom pravilno zaključio da do sada izdržana kazna zatvora nije u dovoljnoj mjeri utjecala na zatvorenika u smislu uključivanja u život na slobodi te da je radi postizanja svrhe kažnjavanja nužno da on nastavi s izdržavanjem kazne zatvora. Pri tome je prvostupanjski sud, uz činjenice da je on ranije osuđivan, da je uspješnost programa izvršavanja kazne zatvora ocijenjena sa razinom „zadovoljava“, da je neizdržani dio kazne zatvora visok, uzeo u obzir i negativno mišljenje kaznene ustanove o prijedlogu za uvjetni otpust i protivljenje državnog odvjetnika uvjetnom otpustu zatvorenika.
7. Što se tiče žalbene tvrdnje da ranija osuđivanost ne može biti zapreka za odobravanje uvjetnog otpusta zatvoreniku, za istaknuti je da je upravo odredbom članka 59. stavak 2. KZ/11. jasno propisano da će sud prilikom odlučivanja o uvjetnom otpustu, između ostaloga, cijeniti i osuđenikov prijašnji život i osuđivanost, a iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je okolnost ranije osuđivanosti zatvoreniku i uzeta u obzir u tom smislu, pa stoga pogrešno žalitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje.
8. Protivno žalbenom navodu zatvorenika, drugostupanjski sud nije utvrdio proturječnost u pobijanom rješenju, obzirom je zatvoreniku cijenjeno da sada prvi puta radi, unatoč kojoj okolnosti, koju prvostupanjski sud smatra za sada nedovoljnom, dosadašnji rehabilitacijski postupci na prijašnjem i aktualnom izdržavanju kazne zatvora nisu doveli do pozitivnih pomaka u načinu i stilu života, obzirom da mu je ovo treće izdržavanje kazne zatvora, a još uvijek nema jasne planove o budućnosti odnosno eventualnom zaposlenju.
9. Stoga je stav drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno odbio molbu za uvjetni otpust zatvorenika D. Đ., jer nisu ispunjene sve pretpostavke koje opravdavaju primjenu instituta uvjetnog otpusta u konkretnoj situaciji.
10. Slijedom navedenog, a kako žalbenim navodima zatvorenika D. Đ. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su istim ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 26. svibnja 2021.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Tanja Pavelin,v.r.
