REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Poslovni broj: Gž-587/2021-2

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Nataši Babić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Z., OIB:..., zastupan po punomoćnici Ž. P., odvjetnici iz Z., protiv tuženika J. K. Š., iz Z., OIB:..., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 119 Povrv-2814/2018-22, od 26. ožujka 2021., 26.svibnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 119 Povrv-2814/2018-22 od 26. ožujka 2021.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz Z., poslovni broj Ovrv-4905/18 od 21. veljače 2018. u dijelu u kojem je naloženo tuženici platiti tužitelju 283,70 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 77,17 kuna od 16. veljače 2017. pa do isplate i na iznos od 206,53 kune od 16. travnja 2017. pa do isplate, te je naloženo tuženici da plati tužitelju parnični trošak od 785,00 kuna u roku od 8 dana.

2. Protiv navedene prvostupanjske presude tuženica je podnijela pravovremenu žalbu zbog bitnih povreda parničnog postupka i pogrešne ocjene dostavljenih isprava kao i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je prvostupanjski sud uzeo u razmatranje samo dostavljenu dokumentaciju tužitelja ali ne i žaliteljice. Radilo se o dokumentaciji u kojoj su pogrešno kreirani ispostavljeni računi i netočni je iznos duga tuženice. Tužitelj naime za potrošenu vodu nije postupao prema odredbama o tehničkim uvjetima isporuke vode, Zakonu o zaštiti potrošača i Zakonu o vlasništvu drugim stvarnim pravima kojim je propisano da troškove održavanja i poboljšanja nekretnine snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima. Ističe se da je tuženici dodijeljena uloga da bude mecena u zgradi i koja će, umjesto 14 suvlasnika i dvadesetak potrošača, sama snositi troškove izljeva vode uslijed puknuća cijevi u zajedničkom dijelu zgrade. Tuženica je samo potrošač, sa prijavljena dva člana u kućanstvu, a nije vlasnica cijele zgrade. Ističe da je plaćala višestruko povećane račune zbog puknuća cijevi u zajedničkom dijelu zgrade. Navodi da se vodi pod brojem obveznika ..., a ne pod sistemskim brojem objekta ...ili pod šifrom kupca ..., kako u tužbenom zahtjevu navodi tužitelj, a što sud prihvaća bez kritičke prosudbe pri ocjenjivanju dokumenata. Radi se o nesređenoj dokumentaciji tužitelja po kojoj se kreiraju računi za potrošenu vodu u zgradi, u ..., a što svjedoče različiti podaci o broju vodomjera u zgradi koji je ugrađen 18.07.2014. Ističe koje je sve dokaze dostavila u predmet te da se na temelju odluke Komisije za otpis vode utrošene bez koristi utvrdilo ono što je tuženica od početka tvrdila, da je trošak nastao izljevom vode koja se treba platiti proporcionalno vlasničkom udjelu, a ne da cjelokupni trošak svih suvlasnika snosi tuženica. Također je tuženica dostavila i dokaz o ilegalnom korištenju vode u zgradi, a sud nije usporedio dostavljene službene liste o potrošačima vode u zgradi i dostavljenih lista suvlasnika zgrade čime je zanemario najvažniji dokaz. Tužitelj je samo od tuženice naplaćivao troškove izljeva vode, dok neki potrošači vodu uopće nisu plaćali. Ne ističe konkretni žalbeni prijedlog.

3. Sa žalbom tuženice postupljeno je po čl. 359. Zakona o parničnom postupku.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženice nije osnovana.

6. Prvostupanjski sud je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz Z. poslovni broj Ovrv-4905/18 od 21. veljače 2018. u dijelu u kojem je naloženo tuženici da plati tužitelju 283,70 kuna sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci prvostupanjske presude sa obrazloženjem u bitnome da je iz poslovne dokumentacije tužitelja utvrđeno postojanje predmetnog duga i to pod šifrom - sistemski broj objekata ..., a da se radi o korisniku tuženici, koja je kao takva evidentirana u poslovnoj dokumentaciji tužitelja te je evidentirano postojanje duga po tom broju u iznosu od 283,70 kuna za mjesec siječanj i ožujak 2017.

7. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je primijenio materijalno pravo, čl. 205. st. 2. Zakona o vodama (NN 153/09), po kojem je vlasnik ili zakoniti posjednik obveznik plaćanja vodne usluge isporučitelju, a tuženica nije dokazala da je predmetni dug i platila.

8. Takva presuda prvostupanjskog suda je pravilna i zakonita i nije dovedena u pitanje žalbenim navodima žaliteljice. U donošenju presude nije počinjena niti jedna bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku, a zbog kojih se mogu pobijati presude u sporovima male vrijednosti po čl. 467.st.1. istog zakona, a niti konkretno žaliteljica ne ističe koja bi to bitna povreda u postupku bila počinjena.

9. I činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno pa je tako utvrđeno da je u poslovnim knjigama tužitelja tuženica zavedena sa sistemskim brojem objekta ..., te je utvrđeno da postoji dug za navedeni broj objekata u iznosu od 283,70 kuna.

10. Žaliteljica u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenice, a koje se odnose na potraživanje neplaćenog iznosa vode jer da se navedeno ne odnosi na njeno domaćinstvo, nego na čitavu zgradu zbog puknuća cijevi, međutim u sporu male vrijednosti nije dopušteno osporavati prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a uostalom prvostupanjski sud je utvrdio da se predmetni dug odnosi na sistemski broj objekta ..., a iz izvatka iz ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja utvrđeno je pod tom šifrom zavedena upravo tuženica, a ne zgrada na adresi ..., kako to neosnovano tuženica ističe u žalbi.

11. Dakle, prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženica obveznica plaćanja troškova vode sa sistemskim brojem objekta ..., da je na tom objektu ostao nepodmireni dug za vodu u iznosu od 283,70 kuna, te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, čl. 205. st. 2. Zakona o vodama (NN 153/09) te čl. 3. i 14. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga (Službene glasnik Grada Zagreba 17/13) zbog čega su svi žalbeni navodi tuženice koji se odnose na osporavanje utvrđenja prvostupanjskog suda o tome da se predmetni dug odnosi na njen stan, već na čitavu zgradu, što ničim ne dokazuje, a niti to može biti žalbenim razlogom u sporu male vrijednosti, jer predstavlja žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Kako nije ostvaren niti jedan žalbeni razlog iz kojeg se mogu pobijati presude u sporu male vrijednosti, žalba tuženice odbijena je kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda temeljem čl. 368. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

U Puli-Pola, 26. svibanj 2021.

Sutkinja

Nataša Babić