Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-912/23-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Lidije Rostaš, članova vijeća, te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A. G. zastupanog po opunomoćeniku N. I., odvjetniku u Odvjetničkom društvu I. & partneri, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, radi naknade troškova upravnog (disciplinskog) postupka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 UsI-1673/2022-4 od 30. studenog 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 28. veljače 2024.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 UsI-1673/2022-4 od 30. studenog 2022.
II. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, klasa: NK-UP/II-114-04/22-02/84, urbroj: 511-01-158-22-4 od 4. srpnja 2022.
III. Poništava se dopunsko rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Z., klasa: NK-UP/I-114-04/21-02/173, urbroj: 511-01-158-22-16 od 27. svibnja 2022.
IV. Nalaže se tuženom Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Upravi za ljudske potencijale, Službi disciplinskog sudovanja, Odjelu prvostupanjskog disciplinskog sudovanja, da u roku 30 dana od dana primitka ove presude nadoknadi tužitelju A.G., troškove upravnog postupka u iznosu 331,80 eura.
V. Odbija se A. G., s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova upravnog postupka.
VI. Nalaže se tuženom Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Upravi za ljudske potencijale, Službi disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskom sudu, da u roku od 30 dana od dana primitka ove presude nadoknadi tužitelju A. G., troškove upravnosudskog postupka u iznosu 622,14 eura, te troškove žalbenog postupka u iznosu 777,67 eura, u ukupnom iznosu od 1.399,81 eura.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: NK-UP/II-114-04/22-02/84, urbroj: 511-01-158-22-4 od 4. srpnja 2022. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika od 4. srpnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv dopunskog rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a Z., klasa: NK-UP/I-114-04/21-02/173, urbroj: 511-01-158-22-16 od 27. svibnja 2022. (dalje: prvostupanjsko rješenje). Prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev za naknadu troškova zastupanja u disciplinskom postupku, klasa: NK-UP/I-114-04/21-02/173 provedenom protiv tužitelja, policijskog službenika, kao neosnovan.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS).
Nastavno u žalbi tužitelj navodi i obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je pobijana presuda nezakonita, a i protivna temeljnim načelima vladavine prava. Dodaje i da je prethodno provedeni disciplinski postupak protiv tužitelja bio protivan odredbama Zakona o policiji, a i drugim mjerodavnim propisima koji reguliraju način postupanja policijskog službenika.
Tužitelj dalje u žalbi navodi da je disciplinski postupak pokrenut po službenoj dužnosti, a u takvoj situaciji se mora obraniti od neosnovanih napada, zbog čega mu je bila nužno potrebna stručna pomoć odvjetnika. Smatra neprihvatljivim da mu ne bi pripadala stručna pomoć odvjetnika, branitelja, jer je dostupnost stručne pomoći odvjetnika bitan element vladavine prava, a u protivnom bi građaninu bilo onemogućeno da brani svoja prava, odnosno da u tu svrhu angažira odvjetnika kao kvalificiranog opunomoćenika. Tužitelj dodaje da su načelna stajališta o opravdanosti priznavanja troškova stranke nastalih zastupanjem po odvjetniku primjenjiva na sve upravne postupke koji su pokrenuti po službenoj dužnosti od strane javnopravnog tijela, a da je člankom 161. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku izričito propisano da u višestranačkim upravnim postupcima troškove postupka snosi ona stranka na čiji zahtjev je postupak pokrenut. S time u vezi dodaje da iz zapisnika koji prileži upravnom spisu jasno proizlazi da se u predmetnom slučaju radi o postupku u kojem je jedna stranka "disciplinski tužitelj", a protivna stranka je tužitelj. Stoga smatra pogrešnim zaključke i stajališta prvostupanjskog suda, jer je pogrešno primijenio propisana pravila za procjenu tko nadoknađuje troškove postupka u svakom pojedinom slučaju. Prvostupanjski sud također pogrešno smatra i da samo odredbe Zakona o odvjetništvu reguliraju odnos između stranke i odvjetnika u upravnom postupku, jer se takav odnos prije svega uređuje odredbama Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj se poziva i na recentnu upravnosudsku praksu prema kojoj u postupcima pokrenutim po službenoj dužnosti, koji su okončani u korist stranke, stranci pripada pravo na trošak odvjetničkog zastupanja. Tužitelj u žalbi upire na primjenu stajališta izraženih u presudi Visokog upravnog suda poslovni broj: Usž-4003/21 od 10. veljače 2022., a skreće pozornost i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: U-zpz 44/2016-6 od 14. srpnja 2021., u kojoj se jasno obrazlaže da u postupcima koji su pokrenuti po službenoj dužnosti i okončani povoljno za stranku, troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, uključujući i troškove zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku – odvjetniku.
Tužitelj dalje u žalbi navodi da naprijed navedeno tumačenje mjerodavnih odredbi o troškovima postupka ima za svrhu omogućiti ravnopravnu poziciju stranaka koje nemaju pravno znanje potrebno za poduzimanje određenih radnji i zastupanje svojih interesa u postupku (pokrenutom po službenoj dužnosti), a stajališta protivna tome bi bila suprotna i praksi Europskog suda za ljudska prava. Dodaje i da se Vrhovni sud upravo poziva na stajališta izražena u sudskoj praksi Europskog suda, u odluci broj: U-zpz 44/2016, prema kojima se jamči ostvarivanje ljudskih prava na djelotvoran i praktičan način vezano uz ostvarivanje prava na pristup sudu u demokratskom društvu (presuda u predmetu Airey protiv Irske od 9. listopada 1979., zahtjev br: 6289/73§24). Stoga da je za pojam pravičnog postupka, u građanskom i u kaznenom postupku ključno da stranke mogu učinkovito i djelotvorno raspravljati, odnosno u odnosu na protivnu stranu na jednak način braniti svoja prava i interese (presuda u predmetu DeHaes i Gijsels protiv Belgije od 24. veljače 1997., zahtjev br. 19983/92§53). Dodaje i da je Vrhovni sud ocijenio da je navedeno shvaćanje primjenjivo i u upravnom postupku, a tužitelj se poziva i na radove u teoriji prava koji se bave predmetnim pitanjem. Tužitelj zaključuje da se pod utjecajem odluka Europskog suda za ljudska prava promijenila i hrvatska pravna praksa vezano uz troškove upravnog postupka.
Zaključno, tužitelj smatra da mu, osim troškova upravnog postupka, treba priznati i troškove upravnog spora, kao i trošak sastava žalbe u pobliže naznačenim iznosima.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba je osnovana.
6. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je protiv tužitelja, policijskog službenika, vođen disciplinski postupak u kojem je rješenjem Prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a u Z., klasa: NK-UP/I-114-04/21-02/173, urbroj: 511-01-158-22-15 od 18. siječnja 2022. utvrđeno da tužitelj nije odgovoran za počinjenje teže povrede službene dužnosti činjenično i pravno opisane u izreci tog rješenja. Navedeno rješenje je postalo izvršno dana 3. ožujka 2022. Dalje iz podatka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tužitelj 26. svibnja 2022. prvostupanjskom tijelu podnio zahtjev za naknadu troškova za zastupanje u disciplinskom postupku, a da je prvostupanjskim rješenjem od 27. svibnja 2022. odbijen zahtjev za naknadu troškova zastupanja u disciplinskom postupku provedenom protiv tužitelja. Tuženik je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, ocijenivši da je prvostupanjsko rješenje pravilno i zakonito.
7. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude iznosi stajalište da se u predmetnom slučaju, ne radi o postupku koji se pokreće po službenoj dužnosti, već u postupku pokrenutom na zahtjev stranke, zbog čega se ne radi o situaciji na koju se odnosi odredba članka 161. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP). Uz to prvostupanjski sud dodaje i da troškovi zastupanja u disciplinskom postupku nastali s osnove odvjetničke usluge nisu redoviti troškovi postupka koje je dužno snositi javnopravno tijelo, već drugi troškovi koje stranke plaćaju po posebnim propisima, pozivajući se na primjenu članka 161. stavka 1. ZUP-a. S time u vezi prvostupanjski sud navodi da je riječ o troškovima koji su za tužitelja nastali po posebnim propisima (na temelju odredaba Zakona o odvjetništvu – „Narodne novine“ 9/94., 117/08., 50/09., 75/09., 18/11. i 126/21.) i na temelju odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22. – dalje: Tarifa), a sljedom čega sud zaključuje da je propisana obveza tužitelja kao stranke da naknadi trošak u vezi s obavljenim radom odvjetnika, kao opunomoćenika tužitelja, sukladno odredbama Tarife.
8. Dalje u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud obrazlaže razloge zbog kojih smatra da se ne radi o postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, već u povodu zahtjeva stranke u postupku (glavnog ravnatelja policije). Stoga sud zaključuje da mjerodavne zakonske odredbe ne propisuju obvezu javnopravnog tijela da trošak odvjetničke usluge nadoknadi stranci, a u prilog tome sud upire na stajališta iznesena u pobliže navedenim odlukama ovog Suda.
9. Takvo pravno stajalište prvostupanjskog suda ovaj Sud ne prihvaća, iz niže navedenih razloga.
10. Prije svega valja reći da prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da se u predmetnom slučaju radi o postupku pokrenutom na zahtjev stranke, a ne po službenoj dužnosti. Prema članku 104. stavku 2. Zakona o policiji („Narodne novine“ 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19.), postupak zbog teže povrede službene dužnosti pokreće čelnik tijela ili nadležni rukovoditelj, danom predaje zahtjeva za pokretanje postupka nadležnom disciplinskom sudu. Međutim, prvostupanjski sud pogrešno tumači navedenu zakonsku odredbu na način da predaja zahtjeva nadležne službene osobe za pokretanje postupka pred disciplinskim sudom takav postupak čini postupkom u kojem sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima u smislu odredbe članka 121. stavka 2. ZUP-a. Naime, službena osoba podnošenjem zahtjeva za pokretanje postupka zbog teže povrede službene dužnosti protiv policijskog službenika obavlja službenu dužnost u ime javnopravnog tijela u kojem je zaposlena, a ne podnosi zahtjev u svoje ime štiteći neki svoj osobni interes koji bi bio protivan interesu službenika protiv kojeg se postupak pokreće.
11. Prema odredbi članka 161. stavka 5. ZUP-a, kad je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drukčije propisano. Dakle, u takvom slučaju, kao što je predmetni, troškove postupka treba snositi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, u svim slučajevima kada nije drukčije propisano. Protiv tužitelja je disciplinski postupak pokrenuo čelnik prvostupanjskog tijela, u kojem postupku je tužitelj iskoristio svoje zakonsko pravo i opunomoćio odvjetnika koji ga zastupa i štiti njegova prava i interese u postupku.
12. Odredba članka 102. stavka 2. Zakona o policiji propisuje da policijski službenik u disciplinskom postupku ima pravo na branitelja koji u tom postupku ima položaj opunomoćenika. Prema odredbi članka 100. stavka 1. Zakona o policiji postupak zbog povrede službene dužnosti provodi se na temelju odredbi toga Zakona i Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika, a u onim pitanjima koja nisu uređena tim propisima, primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuju opći upravni postupak. Sukladno odredbama ZUP-a stranka može odlučiti da se poduzima samostalno postupovne radnje, već da to svoje pravo prenese na drugu osobu, u pravilu stručnu, koja će tijekom postupka poduzimati radnje u njeno ime i za njen račun. Dakle, stranka može odrediti opunomoćenika koji će ga zastupati u upravnom postupku. Dalje se dodaje i da je u predmetnom slučaju disciplinski postupak okončan povoljno za tužitelja, što znači da troškove tog postupka treba snositi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo. Navedeno stajalište je izraženo i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: U-zpz 44/2016-8 od 14. srpnja 2021., pri čemu Vrhovni sud upućuje i na praksu Europskog suda po kojoj pristup pravosuđu u demokratskom društvu zauzima osobito važno mjesto. Prihvaćajući takva stajališta je i ovaj Sud u međuvremenu promijenio praksu te stajališta na koja se u pobijanoj presudi poziva prvostupanjski sud.
13. S obzirom na izneseno, ovaj Sud ocjenjuje žalbene navode osnovanima, odnosno da je uslijed pogrešne primjene mjerodavnih propisa prvostupanjski sud donio nezakonitu odluku.
14. Stoga je ovaj Sud na temelju odredbe članka 74. stavka 2. ZUS-a, poništio prvostupanjsku presudu, ocijenivši žalbu tužitelja osnovanom, usvojio tužbeni zahtjev odgovarajućom primjenom članka 58. stavka 1. ZUS-a, otklonio nedostatke i presudom riješio stvar, na način da je poništio tuženikovo rješenje te rješenje prvostupanjskog tijela te dosudio tužitelju pripadajuće troškove koji su mu nastali tijekom upravnog postupka i upravnosudskog postupka.
15. Ovaj Sud je odlučio da je u predmetnom upravnom postupku prvostupanjsko tijelo na temelju članka 161. stavka 5. ZUP-a dužno tužitelju nadoknaditi trošak upravnog postupka i to: za zastupanje na ročištima 27. listopada 2021. i 18. siječnja 2022. u (zatraženom) iznosu u zahtjevu od 24. svibnja 2022. odnosno s te osnove je dosuđen iznos od 331,80 eura, sukladno Tbr. 21. Tarife.
16. U preostalom dijelu je zahtjev tužitelja odbijen jer je imao mogućnost opunomoćiti odvjetnika u Z., zbog čega ne bi imao troškove putovanja i druge troškove s time u vezi. Stoga s te osnove traženi troškovi tužitelja nisu priznati kao opravdani.
17. Odluka o troškovima upravnog spora temelji se na odredbi članka 79. ZUS-a. Prema stavku 4. te zakonske odredbe stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može s obzirom na postignuti uspjeh odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškove raspodjele razmjerno uspjehu u sporu. S obzirom da je tužitelj uspio u sporu i da su poništena rješenja disciplinskih sudova kojima je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog postupka, neovisno o visini dosuđenih troškova upravnog postupka, tužitelju su dosuđeni i troškovi upravnog spora koje je ovaj Sud ocijenio opravdanima.
18. Stoga je ovaj Sud priznao i dosudio tužitelju trošak za sastav tužbe, na temelju Tbr. 23. točka 1. Tarife, uvećan za porez na dodanu vrijednost u iznosu od 622,14 eura. Također je tužitelju priznat i trošak za sastav žalbe (Tbr. 23. točka 3. Tarife) uz pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 777,67 eura, odnosno tužitelju su dosuđeni troškovi spora u ukupnom iznosu 1.399,81 eura.
U Zagrebu 28. veljače 2024.
Predsjednik vijeća
Ante Galić, v.r.