Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-179/2021-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća te dr. sc. Lane Petö Kujundžić i mr. sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog C. O., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 1. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola, broj Kov- 5/21-208 (Kov-15/21.) od 16. travnja 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog C. O. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem u tijeku postupka nakon podignute (a u međuvremenu i potvrđene) optužnice protiv optuženog C. O. zbog kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točke 1. u vezi članka 34. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), protiv optuženika produljen je istražni zatvor po zakonskim osnovama iz članka 123. stavka 1. točke 1. i 3. ZKP/08. te mu je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 12. rujna 2020. nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni C. O. po branitelju, odvjetniku R. M. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08. s prijedlogom da se "pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, podredno da se pobijano rešenje preinači na način da se okrivljeniku ukine istražni zatvor".
3. Pobijano rješenje sa žalbom je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljeno Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog C. O., a koja proizlazi iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se ista temelji, kao i podataka u spisu, tako i u odnosu na postojanje opasnosti od bijega te opasnosti od ponavljanja kaznenog djela kao posebnih pretpostavki. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.
6. Kako je za svoju odluku iznio jasne, valjane i dostatne razloge, bez proturječja, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, neosnovan je žalbeni navod optuženika da su u pobijanom rješenju izostali razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da prvostupanjski sud nije određeno i potpuno izložio činjenice i dokaze iz kojih proizlazi postojanje osnovane sumnje kao i postojanje opasnosti od bijega, odnosno ponavljanja kaznenog djela, čime u biti upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
7. Stoga, ispravno se prvostupanjski sud u pogledu postojanja osnovane sumnje da je optuženi C. O. počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret pozvao na podignutu, a zatim i potvrđenu optužnicu jer je optužno vijeće prilikom odlučivanja o potvrđivanju optužnice utvrdilo da iz dokaza na kojima se optužnica temelji takva sumnja i proizlazi. Tako je dakle utvrđeno postojanje opće pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika.
7.1. U tom smislu valja istaknuti kako žalbeni navodi optuženika u pogledu osporavanja osnovane sumnje predstavljaju isključivo polemiziranje s potvrđenom optužnicom i iznošenje obrane te ih niti prvostupanjski niti drugostupanjski sud nisu ovlašteni razmatrati prilikom ispitivanja zakonskih uvjeta za daljnju primjenu istražnog zatvora.
8. Nadalje, nasuprot žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je s pravom izveo zaključak o postojanju posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 1. i 3. ZKP/08.
9. Vezano uz postojanje opasnosti od bijega, ocjena je drugostupanjskog suda kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o optuženiku koji nije državljanin Republike Hrvatske, niti na njezinom teritoriju ima prijavljeno prebivalište ili boravište niti je osobnim, obiteljskim ili imovinskim vezama vezan za područje Republike Hrvatske kao i da optuženik mijenja mjesto boravka u različitim državama u okviru zajednice ''Hare Krišna''. Nadalje, utvrđeno je kako je optuženik državljanin T. R. gdje također nema stalni boravak, zaposlenje niti imovinu već je prijavljen u sklopu vjerske evangeličke zajednice R., pa imajući u vidu težinu kaznenog djela koje mu se stavlja na teret i zapriječenu kaznu, ocjena je i ovog suda kako sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje konkretne i predvidive opasnosti da će optuženik u slučaju puštanja na slobodu pobjeći u cilju izbjegavanja svoje kaznenopravne odgovornosti.
9.1. Stoga, imajući u vidu kako optuženik nije čvrsto vezan bilo uz područje R. H. bilo uz područje T. R. na način da je prijavljen na adresi na kojoj stvarno boravi i na koju bi mogao primati sudske pozive, neprihvatljiv je žalbeni navod optuženog C. O. kako nije osnovano produljiti istražni zatvor uslijed opasnosti od bijega jer je optuženik državljanin države članice Europske unije, pa bi u slučaju bijega bilo moguće izdavanje europskog uhidbenog naloga.
10. U odnosu na postojanje posebne zakonske osnove za produljenje istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., razmatrajući okolnosti počinjenja kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret pri čemu su i okrivljenik i žrtva pripadnici iste vjerske zajednice unutar koje zajedno žive te kada se tome pridoda nalaz i mišljenje vještaka psihijatra iz kojeg proizlazi da je optuženiku dijagnosticiran paranoidni poremećaj ličnosti te da takvo njegovo psihičko stanje može poticajno djelovati za počinjenje novog kaznenog djela, kao i težinu kaznenog djela koje mu se stavlja na teret u vidu zapriječene kazne i iskazani visok stupanj upornosti, bezobzirnosti i kriminalne volje u načinu počinjenja djela, ocjena je i drugostupanjskog suda kako na strani okrivljenika postoji konkretna i predvidiva opasnost od ponavljanja djela.
10.1. Imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor, drugostupanjski sud napominje kako u konkretnom slučaju nije povrijeđen dinamički princip, a protivno žalbenoj tvrdnji okrivljenika kako su prilikom produljenja istražnog zatvora nužni jači i kvalitetniji razlozi no u trenutku njegovog određivanja, jer sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora (više od osam mjeseci).
10.2. Stoga, prvostupanjski sud s pravom nalazi da na strani okrivljenog C. O. postoji konkretna i neposredna opasnost da će on boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela, slijedom čega je, neovisno o njegovoj ranijoj neosuđivanosti, neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora, kao za sada jedine prikladne mjere u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela.
11. S obzirom da prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu, valja istaknuti kako dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08., a posebice kada se ima u vidu razmjer između težine počinjenog kaznenog djela te kazne koja se, prema podacima kojim raspolaže sud, može očekivati u postupku, bude li optuženik proglašen krivim i potreba određivanja i trajanja istražnog zatvora.
12. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
U Zagrebu 26. svibnja 2021.
Predsjednica vijeća:
Sanja Katušić-Jergović, v.r.
