REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

Poslovni broj: Ref 30 P : P-1425/2016-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Ljiljani Mustapić u pravnoj stvari tužitelja ad.1. N. Š. iz S., ,OIB:… ad.2. I.M. iz S., OIB:…,oboje zastupani po pun.dr.sc D. P., odvjetniku u O. društvu „P. i partneri j.t.d." S.,protiv tuženika ad.1. J. V. D. iz S.,,OIB:…,ad.2.A. D. rođ.D. iz S.,OIB:…, obje zastupane po B. R., odvjetniku u S.,ad.3. N.S. iz S., OIB:…,ad.4. R. B. iz S., OIB:…,ad.5.M. B. iz Z., OIB:…,ad.6.M. B. iz OIB:…,ovi pod 3.4.5. i 6. svi zastupani po pun. Z. P., odvjetniku iz S.,radi utvrđenja prava vlasništva,i po protutužbi tužitelja tuženika ad.1. J.V. D. iz S.,ad.2.A. D. rođ.D. iz S., obje zastupane po B. R., odvjetniku u S.,ad.3. N.S. iz S., ad.4. R. B. iz ad.5. M. B. iz Z., ad.6. M. B. iz S., ovi pod 3.4.5. i 6. svi zastupani po pun. Z. P., odvjetniku iz S.,protiv tuženika protutužitelja ad.1. N. Š. iz S., ,ad.2. I.M. iz S., oboje zastupani po pun.dr.sc D. P.,odvjetniku u O. društvu P. i. p. j. S.,radi predaje, nakonodržane glavne i javne rasprave zaključene dana 09.travnja 2021.g.,na ročištu za objavu,dana 25. svibnja 2021. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi :

" I Utvrđuje se da su tužitelji N. Š. iz S., OIB:… i I. M. iz,OIB:…, suvlasnici za po ½ idealnog dijela nekretnine označene kao č.zem.1996,označenekao oranica, površine 3374 m2, upisane u Z.U.478 K.O. S.

II. Ovlašćuju se tužitelji da temeljem ove presude uknjiže na svoje ime pravo vlasništva na nekretnini označenoj kao č.zem.1996, označene kao oranica, površine 3374 m2, upisane u Z.U.478 K.O.S., i to svaki za po ½ idealnoga dijela uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika,i to V.-D.

J. ž. B. za 33/90 idealnog dijela predmetne nekretnine, D. A.

ž. E. za 33/90 idealnog dijela predmetne nekretnine, S. N. za 2/45

idealnoga dijela predmetne nekretnine, B. R. za 2/45 idealnoga

dijela predmetne nekretnine,B. M. za 2/45 idealnoga dijela predmetne nekretnine i B. M. za 6/45 idealnoga dijela predmetne nekretnine.

III. Utvrđuje se da su tužitelji N. Š. iz S.,OIB:… i I. M. iz S.,,OIB:..,suvlasnici za po ½ idealnog dijela nekretnine označene kao č. zem. 2001, površine 469 m2, označene kao oranica, upisane u Z.U. 14326 K.O. S..

IV. Ovlašćuju se tužitelji da temeljem ove presude uknjiže na svoje ime pravo vlasništva na nekretnini označenoj kao č. zem. 2001, površine 469 m2, označene kao oranica, upisane u Z.U. 14326 K.O. S., i to svaki za po ½ idealnoga dijela uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika V. –

D. J. ž. B. za ½ idealnoga dijela predmetne nekretnine i

D. A. ž. E. rođ. D. za ½ idealnoga dijela predmetne nekretnine.

V, Dužni su tuženici naknaditi tužitelju prouzročen parnični trošak u roku do 15 dana sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude pa do isplate. "

II Prihvaća se protutužbeni zahtjev koji glasi:

" I Dužni su tužitelji-protutuženici ad1) i ad2) u roku od 15 dana, od dana pravomoćnosti ove presude, predati tuženicima-protutužiteljima ad1) i ad2) u posjed čest. zem.1996 Z.U.478, slobodnu od osoba i svojih stvari.

II Dužni su tužitelji –protutuženici ad1) i ad2), u roku od 15 dana, od dana pravomoćnosti ove presude predati tuženicima-protutužiteljicama ad1)i ad2) u posjed čest. zem.2001 Z.U.14326 K.O. S., slobodnu od osoba i svojih stvari.

III Dužni su tužitelji-protutuženici u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude predati tuženicima-protutužiteljima ad.3,4,5 i 6. suposjed na čest.zem. 1996 z.u. 478 k.o. S. i čest.zem. 2001 z.u. 14326 k.o. S. slobodne od osoba i stvari pod prijetnjom ovrhe."

IV Dužni su tužitelji – protuženici u roku od 15 dana naknaditi tuženima ad.1- ad.2 troškove parničnog postupka u iznosu od 4.350,00 kn tuženima ad.4- ad.6 troškove praničnog postupka u iznosu 4.950,00 kn.

Obrazloženje

U tužbi tužitelji navode otac tužitelja N. M. 1971 godine kupio od prednika tuženika L., S. i K. D. nekretnine označene kao č. zem.2001 oranica, površine 469 m2, a upisane u ZU 14326 K.O. S. i č. zem.1996,oranica, površine 3374 m2, upisane u ZU 478 K.O. S. , nije napravljen Ugovor o kupoprodaji u pisanom obliku isti je u cijelosti izvršen tj. za navedene nekretnine je plaćena kupoprodajna cijena, te su prodavatelji uveli kupca u posjed nekretnine. Dakle, predmetni Ugovor o kupoprodaji je u cijelosti izvršen.Tužitelji i njihov prednik su u samostalnom, poštenom i isključivom posjedu od 1971 godine.U prilog tvrdnji o posjedovanju od strane tužitelja, odnosno njihovog prednika, kao vlasnika iste navodi se i činjenica da su isti zatražili dozvolu za izvedbu vodovodnog priključka nač. zem.1996, oranica, površine 3374 m2, upisane u ZU 478 K.O. S., te je prednik tuženika N. M. sklopio s vodoovodom 25.06.1971 godine

Ugovor o izvedbi vodovodnog priključka. Na nekretnini označenoj kao č. zem.2001, oranica, upisane u ZU 14326 K.O. S. tužiteljica ad.1. je sagradila 2006 godine jednostavnu zgradu koja je pravomoćnim rješenjem o izvedenom stanju donesenim od Agencije za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada od 28. svibnja 2015 godine, Klasa:UP/I-361/03/14-01/3993, Urbroj:403-02-4-2/0089-15-11, navedena građevina je ozakonjena. Kako su ispunjene i sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a to su:samostalni posjed tužitelja,odnosno njihovog prednika, navedeni posjed je istinit, zakonit i pošten jer ga tužitelji, odnosno njihov pravni prednik izvode iz kupoprodaje p od strane prednika tuženika. Dakle, posjed ima kvalificiranu kakvoću, protek vremena samostalnog posjedovanja njihovog prednika samostalni posjednici od 1971 godine, dakle, 45 godina. Kako su tužitelji, kao zakonski nasljednici, iza smrti svog oca naslijedili predmetne nekretnine za po ½ idealnog dijela, to je iz navedenog vidljivo da su suvlasnici istih za ½. Iz navedenoga proizlazi kako su tužitelji suvlasnici predmetnih nekretnina po dva pravna osnova, a to su Ugovorom o kupoprodaji nekretnine između njihova oca i prednika tuženika, a koju su nekretninu tužitelji naslijedili i drugi pravni osnov je dosjelost tj. izvorno (originarno) stjecanje prava vlasništva. Stoga predlažu donošenje presude kao u izreci.

U odgovoru na tužbu tuženika ad 1 i 2 protive se tužbi i tužbenom zahtjevu predlažu odbijanje tužbenog zahtjeva, podnjeli su protutužbeni zahtjev radi predaje utužene nekretnine Netočno je kako je otac tužitelja N. M. kupio 1971

god. od prednika tuženika L., S. i K. D. nekretnine označene kao

čest. zem.2001 oranica, površine 469 m2, upisane u Z.U.14326 K.O. S. i čest. zem.1996 oranica, površine 3374 m2, upisane u Z.U.478 K.O. S.Naime, djeda tuženica ad.1) i ad.2) K. D. preminuo je dana, 24.11.1946 god., dakle, punih 25 godina prije nego što tužitelji tvrde da je njihov otac N. M. (1971

god.), od njega kupio navedenu zemlju.Nadalje, L. D., pok. K., otac tuženica ad.1) i ad.2) preminuo je dana, 10.09.1961 god., dakle, punih 10 godina prije nego što tužitelji tvrde da je njihov otac N. M. kupio od njega sporne nekretnine. Njega su naslijedile dvije kćeri, tuženice ad1) i ad2), svaka za po ½ dijela.Dakle, nema nikakve sumnje da su navodi tužitelja o tobožnjoj kupnji predmetnih nekretnina od strane njihovog pok. oca obična, i to notorna laž, jer isto proizlazi iz dokumentacije koja se prilaže uz ovaj odgovor na tužbu. Budući su tuženici ad.1) do 6) zemljišno-knjižni vlasnici i posjednici, to se predlaže sudu odbiti tužbu tužitelja, uz osudu na snašanje prouzročenih parničnih troškova, Navodi se slijedeće:Pok. K. D., naslijedili su sinovi:Jozo za 4/15 dijela, S. za 4/15

dijela i L. za 4/15 dijela te kći C. za 3/15 dijela. Kao njegova ostavina utvrđene su i nekretnine upisane u Z.U.478 K.O. S, a u kojem ulošku su bile upisane sporne nekretnine i to čest. zem. 1996 u 9. Z.K. tijelu, a čest. zem.2001 u 11. z.k. tijelu. Kao što je gore navedeno L. L. D., pok. K., preminuo je 1961 god., a njega su naslijedile dvije kćeri, tuženice ad1) i ad2), svaka za po ½ dijela.S. D., pok. K., preminuo je dana 09.05.1983 god. Iza njegove smrti,njegov suvlasnički dio od 4/15 dijela, na predmetnim nekretninama naslijedila je njegova supruga A. D., a nju su naslijedili, njeni nećaci, tuženici ad.3).Dana 14.3.1976 god. preminuo je J. D. pok. K., a njega je naslijedila njegova sestra C. D. pok. K. temeljem Rješenja o nasljeđivanju

Općinskog suda u S. O-503/82. Kao njegova ostavina, između ostalih nekretnina, utvrđena je i čest. zem.1996 za 4/15 dijela.Kao nasljednica drugog nasljednog reda C. D. platila je porez na nasljedstvo po navedenom rješenju o

nasljeđivanju. Dana 11. kolovoza 1984 god. preminula je i C. J.-D., a nju su naslijedile njene nećakinje, tuženice ad1) i ad2). Kao njena ostavina utvrđena su, između ostalih, i čest. zem.1996 i 2001, pravo korištenja za 4/15 dijela, obe tada upisane u Z.U.478 K.O. S. Kao nasljednice drugog nasljednog reda tuženice ad.1) i ad.2) platile su porez na nasljedstvo po navedenom rješenju o nasljeđivanju. Dakle, nema nikakve sumnje da su navodi tiužitelja o tobožnjoj kupnji predmetnih nekretnina od strane njihovog pok. oca obična, i to notorna laž.Posebno valja istaći da je sada pok. K. D. bio je vlasnikom 90.000,00 m2 ( devedesettisuća m2) zemljišta na području K.O. S.Po stupanju na snagu Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine dana 01.01.1997 god., tuženice ad.1) i ad.2) podnijele su nadležnom upravnom tijelu zahtjev za povrat nacionaliziranog zemljišta, njihovom pok. djedu K. D. pok. P.. Predmetni postupak je još uvijek u tijeku, pred upravnim tijelom pod poslovnim brojem Klasa:UP-I-942-04/97- 01/2839.

Već dugi niz godina, tuženice ad.1) i 2) vode više sudskih i upravnih postupaka, a sve sa svrhom zaštite svog prava vlasništva te povrata oduzetih nekretnina. Nekretnine koje su predmetom spora, do juče su se nalazile na samim rubnim dijelovima Grada S., a i danas ima pristup nije jednostavan. Tuženice ad.1) i ad.2) nemaju članove obitelji koji bi im pomogli nadgledati i štiti nekretnine u njihovom vlasništvu. U navedenoj situaciji, čest. zem.2001 K.O. S. na kojoj su upisane kao suvlasnice i suposjednice svaka za po ½ dijela, a na čest. zem.1996 K.O. S. također kao suvlasnice, zajedno sa tuženicima ad 3) do 7) kao nasljednicima pok. A. D.), i suposjednice, tuženice ad1) i ad2) nisu smatrale da treba navedene nekretnine obilaziti, te su smatrale da za navedene nekretnine nema straha od pretenzija trećih osoba. Nažalost, očigledno tuženice ad1) i ad2) nisu bile u pravu, te i dan danas 2016 god. za "imati mira" nije dovoljno biti upisan u zemljišne knjige suda, i u katastru zemljišta.Međutim, ako se zanemare gore navedene notorne činjenice da su K. i L. D. umrli dakle ko prije 1971 god. i da nikako

nikako nisu mogli prodati predmetne nekretnine ocu tužitelja, postavlja se pitanje i zbog čega su tužitelji od ad.1) i ad.2) čekali 2016 god. da bi pokrenuli postupak za sređenje zemljišno-knjižnog stanja na nekretninama koje su poprilično vrijedne i u ukupnoj površini od ni najmanje ni više nego 3.843 m2, kada su već od 1991 god., a posebno nakon 01.01.1997 god. mogli poduzeti sve pravne radnje za sređenje zemljišno-knjižnog stanja na navedenim nekretninama.

Pozivanje tužitelja na navodno sačinjeni Ugovor o kupoprodaji između njihovog pok. oca N. M. i prednika tuženika L., S. i K. D., je

trebao priskrbiti tužiteljima dokaz o njihovom poštenju, a sve sa svrhom da dokažu kvalitetu svoga posjeda, pa time i osnov za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnim nekretninama.Međutim, nitko od članova obitelji D., nikada ni jednom članu obitelji M., nije prodao ni jedan metar kvadratni predmetnih nekretnina. Pored gore navedenih notornih činjenica, ističe se i činjenica da tužitelji u svojoj tužbi ne navode gdje i kada bi bio zaključen navodni usmeni kupoprodajni za 3.843 m2, pod kojim uvjetima i za koju kupoprodajnu cijenu, kada je isplaćena kupoprodajna cijena, od kojih novaca, da li je bilo svjedoka prilikom zaključenja usmenog ugovora ili pak isplate kupoprodajne cijene itd. Ništa od toga nije navedeno, a taj pravni posao trebao bi svjedočiti o poštenju tužitelja i njihovog pravnog prednika, i dati tužiteljima takvu kvalitetu posjeda koji bi im omogućio stjecanje prava vlasništva dosjelošću! Vodovodni priključak i njegova izgradnja doista ne može predstavljati dokaz o tobožnjoj kupoprodaji predmetnih nekretnina od strane obitelji D. i to opet ističe ni manje ni više nego 3.842 m2, a o zaključenju navedenog pravnog posla nema ni jednog jedinog traga, osim vodovodnog priključka !!Tuženice ad1) i ad2) smatraju da je otac tužitelja bez ikakvog pravnog osnova zaposjeo predmetne nekretnine, a kako su iste bile na rubu grada, daleko od očiju, koristio ih je, iako je dobro znao da nekretnine nisu njegove i da na njima ne može steći nikakva prava pa makar ih koristio i 100 godina, no unatoč tome očigledno je smatrao da "vrijeme igre za njega".Poticaj tužiteljima za podnošenje predmetne tužbe očigledno je Zakon o legalizaciji te ishodovano rješenje o izvedenom stanju od 28.05.2015 god. za bespravno-"sklepanu" zgradu koju su tužitelji izgradili na čest. zem.2001 K.O. S., a za koju su tuženice ad.1) i 2) saznale u trenutku primitka ove tužbe, te su se u njeno postojanje uvjerile obilaskom zemljišta.

Obzirom na navedeno nema govora o poštenju tužitelja, kao ni njihovog pravnog prednika.Pred kratko vrijeme tužiteljica ad1) je došla na vrata tužene ad1) tražeći od nje navodni kupoprodajni ugovor, i navodeći da je njen otac kupio zemlju od "njenih" na što joj je ova odgovorila da ne zna o čemu se radi, i da joj nije poznato o čemu govori. Nakon kratkog vremena ista je telefonom pokušavala stupiti u kontakt i sa tuženom ad.2), a nakon toga je stigla predmetna tužba.Posebno se ističe da čest. zem.2001 K.O. S. koja je bila upisana u Z.U.478 K.O. S. je dana, 29.10.1957 god., na temelju Odluke bivše Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u S. od 20.11.1948 god. br.1165 otpisana iz navedenog uloška i pripisana u Z.U. 4356, da bi potom dana, 03.09.1996 god., na temelju Rješenja SO S., Odjela za imovinsko-pravne poslove, Referade za imovinsko-pravne poslove od 05.07.1966 god. pod br:06/16415/1-1964 god. bila otpisana iz navedenog uloška i pripisana u Z.U.14326 (pogrešno navedeno u z. k. u Z.U.14325) K.O. S., u kojem se i danas nalazi, a na nju su kao suvlasnice upisane tuženice ad.1) i ad.2), svaka za po ½ dijela.Dakle, i u pogledu čest. zem.2001 Z.U. 14326 nema govora da bi navedenu nekretninu prednik tužitelja kupio od D. L., S. i K..

U odgovoru na tužbu tuženi ad.3,4,5 i 6 poriču osnov tužbenog zahtjeva, predlažu odbijanje u cijelosti, podnijeli su protužbeni zahtjev radi predaje utužene nekretnine.Tužitelji kao osnov stjecanja u tužbi navode dva pravna osnova i to Kupoprodajni ugovor između njihova oca i prednika tuženika i dosjelost.Međutim,tužitelji nemaju dokaza za činjenicu sklapanja kupoprodajnog ugovora, isplate kupoprodajne cijene i uvođenja u posjed nekretnina.Dakle, ugovor bez tih elemenata ne može biti izvršen bez obzira što tužitelji tvrde da se radi o usmenom ugovoru. Na strani tuženika ne postoji ni jedna osoba koja može svjedočiti tom činu ili da joj je pak poznato da se to dogodilo.Očito se pozivanje na usmeni ugovor ima tumačiti samo kao davanje legitimiteta posjedovanju nekretnina i time pozivanju na ex lege stjecanje. K. D., djed tuženica ad.1. i ad.2. umro je

24.11.1946 g. dakle 25 godina prije nego što tužitelji tvrde da je njihov otac N. M. od njega kupio zemlju. L. D. pok. K., otac tuženica ad.1. i ad.2.

umro je 1961 g., deset godina prije nego što tužitelji tvrde da je njihov otac od njega kupio sporne nekretnine.Tuženici ad.3 do ad.6. su nasljednici pok. A. D.

i svi su redom temeljem Rješenja o nasljeđivanju iza iste, platili velike iznose poreza na promet nekretnina budući to zemljište smatraju svojim vlasništvom, inače se ne bi prihvaćali vlasništva.Tužitelji navode da su kao zakonski nasljednici iza smrti svog oca naslijedili predmetne nekretnine za po ½, te da je vidljivo da su isti suvlasnici,pozivajući se na Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u S. O- 1938/86, međutim, pregledom tog Rješenja točkom I podtočka a) ovih nekretnina koji su predmetom tužbe nema u Rješenju, niti kao izvanknjižno vlasništvo.Rješenje se odnosi samo kao dokaz da su tužitelji nasljednici pok.M. N. pok. M..Tužitelji nemaju niti ispunjenje pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, jer im nedostaje kvaliteta posjeda, a pregledom Posjedovnog lista 735 za kat. čest. 10347 i Posjedovnog lista 4104 za kat. čest.10343 k.o. S., vidljivo je da su kao posjednici upisane tuženice ad.1. i ad.2., te D. S. iz S..Predlaže

se sudu da tužitelji dostave Povijesni izvadak za nekretninu budući je ista bila u statusu društvenog vlasništva.Tužitelji ad.1. i ad.2. bez ikakvog pravnog osnova drže u posjedu nekretninu suvlasnosti tuženika ad.3. do ad.6 označenu kao čest. zem. 1996 z.u.478 k.o. S.

Podneskom od 10. studeni 2020.g. tužitelji se protive navodima u protutužbama tuženika Kao što je već istaknuto u tužbi, tužitelji imaju dvije pravne osnove za suvlasništvo predmetnih nekretnina, a to su Ugovor o kupoprodaji nekretnine između oca tužitelja i prednika tuženika te dosjelost koja ima sve potrebne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva, a to su samostalnost posjeda tužitelja, odnosno njihovog pravnog prednika, istinitost, zakonitost i poštenje posjeda, s obzirom na izvođenje istog iz kupoprodaje predmetnih nekretnina, te potrebni protek vremena samostalnog posjedovanja, vidljivo iz činjenice da je od sklapanja gore navedenog Ugovora o kupoprodaji do podnošenja tužbe prošlo četrdeset i pet (45) godina. U nastavku se iznose dodatna pojašnjenja navoda iz tužbe. Otac tužitelja N. M. kupio je od prednika tuženika nekretnine označene kao čest. zem. 2001, oranica, površine 469 m2, upisana u z. u. 14326 K. O. S., i čest. zem. 1996, oranica, površine 3374 m2, upisana u z. u. 478 K. O. S., a predmetni Ugovor o kupoprodaji je u cijelosti izvršen plaćanjem kupoprodajne cijene i prodavateljevim uvođenjem kupca u posjed predmetnih nekretnina. Tužitelji ističu kako su u vrijeme kupoprodaje navedenih nekretnina bili djeca (tužiteljica ad 1.) imala je 12 godina, a tužitelj ad 2.) 16 godina), zbog čega nisu znali točne informacije o istom, a u njihovoj obitelji se govorilo da „otac kupuje zemlju u Orišcu od braće D.“. Ipak, kasnije su došli do saznanja da je u kupoprodaji predmetnih nekretnina kao glavni prodavatelj i predstavnik ostalih prodavatelja djelovao J. D., sin pok. K. D. i brat pok. L. i pok. S. D., a koji je preminuo 1976. g., dakle, godinama nakon sklopljenog i u cijelosti izvršenog Ugovora o kupoprodaji predmetnih nekretnina.Još jednom se ističe da su tužitelji i njihov prednik nedvojbeno u samostalnom, poštenom i isključivom posjedu predmetnih nekretnina od sklapanja navedenog Ugovora o kupoprodaji 1971.g., a u obrazloženju prethodno (uz tužbu) dostavljenog Rješenja o izvedenom stanju Agencije za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada od 28. svibnja 2015. g., Klasa: UP/I-361-03/14- 01/3993, Urbroj: 403-02-4-2/0089-15-11, kojim je ozakonjena jednostavna zgrada izgrađena na nekretnini označenoj kao kao čest. zem. 2001, oranica, upisana u z. u. 14326 K. O. S., vidljivo je da su vlasnici i nositelji drugih stvarnih prava na predmetnoj nekretnini, vlasnici i nositelji drugih stvarnih prava na susjednim nekretninama koje neposredno graniče s navedenom nekretninom te jedinica lokalna samouprave na čijem se području nalazi ta nekretnina bili pozvani pozivom na uvid u spis radi izjašnjavanja, a navedene stranke pozivu se nisu odazvale niti osobno niti putem punomoćnika, iz čega proizlazi kako iste nisu pokazivale interes za predmetnu nekretninu te su znale i bile svjesne da pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini pripada upravo podnositeljici predmetnog zahtjeva, ovdje tužiteljici ad 1.), - iz aerofotogrametrijskih snimki koje se dostavljaju u privitku, a koji datiraju iz 1969. g., 1977. g. i 1981. g., proizlazi da su još tada na nekretnini označenoj kao čest. zem. 1996, oranica, površine 3374 m2, upisanoj u z. u. 478 K. O. S. (k. č. 10343, upisana u K. O. S.), vidljivi izgrađeni plastenici te željezna konstrukcija u dužini cca 1500 m, a kao dokaz da se iste građevine i danas nalaze na predmetnoj nekretnini, u privitku se dostavlja izvod iz katastarskog plana iz kojeg je vidljivo navedeno stanje, - na temelju zahtjeva za električni priključak devet (9) staklenika u S., predjel „DUILOVO – ORIŠAC“, od 3. studenoga 1972. g., u kojem je jedan od podnositelja i otac tužitelja N. M.

(dostavlja se i njegova izjava od 24. kolovoza 1972. g. u kojoj navodi da želi sudjelovati u participaciji troškova za postavljanje električne vanjske mreže na predjelu zvanom „Orišac“ gdje posjeduje svoju zemlju na kojoj ima namjeru koristiti električnu energiju), dana je elektroenergetska suglasnost „E.“ –

S. od 15. studenoga 1972. g., pod br. 11359/1360/72, a pod istim brojem je sklopljen i Ugovor o uvjetima za priključenje priključne snage za predmetne staklenike, nakon čega je na temelju navedenog zahtjeva i elektroenergetske suglasnosti dana i suglasnost Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša – S. - Jugoslavija za priključenje predmetnih staklenika na njihovu trafo-stanicu //, od 14. prosinca 1972. g., pod br. 01-1381/2-1972, - u Zapisniku o procjeni štete Općine S. – Komisije za utvrđivanje i procjenu štete od elementarnih nepogoda, sastavljenom 11. siječnja 1975. g., kao vlasnik oštećenog objekta („plastenik i staklenik – Orišac i 2 staklenika na Žnjanu“) utvrđen je otac tužitelja N. M., što je isti i potvrdio svojim potpisom na Zapisniku,

- Rješenjem Općine S., Uprave prihoda – Odsjeka za razrez, od 15. travnja 1975. g., obvezniku N. M. (ocu tužitelja) utvrđeni su ukupni

prihod, porezna osnovica te je razrezan porez za obavljanje cvjećarske djelatnosti za 1974. g., a koju je otac tužitelja obavljao upravo u plastenicima koji se nalaze na nekretnini označenoj kao čest. zem. 1996, oranica, površine 3374 m2, upisanoj u z. u. 478, K. O. S.. Nadalje, u privitku se dostavlja i oporuka pok. oca tužitelja od 9. lipnja 1985. g. u kojoj isti spominje i kao vlasnik raspolaže zemljištima koja su predmet ovog spora, što predstavlja još jedan dokaz samostalnog, poštenog i isključivog posjeda predmetnih nekretnina. Podneskom tužitelja od 15. veljače 2021.g. osporavaju se kao neosnovani navodi tuženika u kojima se činjenično i pravno, paušalno i neutemeljeno, pokušava osporiti osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja. , priložena oporuka prednika tužitelja dostavljena samo kao jedan od dokaza da je još prednik tužitelja predmetne nekretnine smatrao svojim, a takav zaključak, neovisno o ovoj oporuci, dokazan je i proizlazi iz ostalih dokaza koji su predloženi.Prednik tužitelja je preminuo još 1985. g., a oporuku je sačinio za života Takva tvrdnja je netočna i ako tuženici doista smatraju da je to tako, neka na te okolnosti predlože i dokaze, a nema dvojbe da navedena tvrdnja nema uporišta u stvarnim činjenicama. Vezano za prigovore punomoćnika tuženika, navodi se da je točno da imovina prednika tužitelja nije raspoređena na temelju oporuke, iz razloga što su nasljednici (zajedno s majkom kao oporučnom nasljednicom) sklopili sporazum o nasljeđivanju po kojem je i doneseno rješenje o nasljeđivanju. U odnosu na navode punomoćnika tuženika pod , ističe se da su tužitelji u tužbi obrazložili pravni temelj stjecanja vlasništva prvenstveno ističući pravni posao sklopljen između prednika stranaka, osnovom kojeg je prednik tužitelja počeo koristiti predmetne nekretnine kao savjestan i pošten posjednik. Naime, prednik tužitelja, a kasnije i tužitelji, koristili su i obrađivali predmetne nekretnine samostalno, neometano od bilo koga, u potpunosti se ponašajući kao vlasnici tih nekretnina u razdoblju od preko četrdeset godina. Već ranije tijekom postupka dostavljeni su brojni dokazi korištenja predmetnih nekretnina, izgrađena je jednostavna zgrada koja je pravomoćno ozakonjena, a golema sredstva su utrošena i u staklenik površine cca 2200 m2, uz mnoge popratne radnje i investicije, što tužitelji i njihov prednik zasigurno ne bi vršili u slučaju da se ne smatraju vlasnicima tih zemljišta. U tužbi se navodi da predmetni ugovor o kupoprodaji nije napravljen u pisanom obliku iz razloga što tužitelji, nemaju dokaza da je isti sačinjen u propisanom obliku s ovjerenim potpisima stranaka i ne raspolažu pisanim ugovorom o kupoprodaji, ali imaju saznanja da je njihov pokojni otac svoj primjerak ugovora predao odvjetniku G. K., koji je, između ostalog, zastupao prednika tužitelja sedamdesetih godina prošlog stoljeća u predmetima vezanim za eksproprijaciju zemljišta. Tužitelji znaju da je taj ugovor bio napisan na običnom listu papira iz bilježnice te se primjerak tog ugovora zasigurno nalazi i u obitelji D. koji su bili prodavatelji.Tek ukoliko bi sud našao da ugovor o kupoprodaji iz bilo kojeg razloga nije valjana pravna osnova stjecanja, tužitelji ističu svakako stjecanje temeljem dosjedanja. U ovom slučaju najbitnije je da je prednik tužitelja doista vjerovao kako predmetne nekretnine kupuje od vlasnika, da su mu iste predane u posjed i da ih je koristio kao pošten, odnosno savjestan posjednik. Poštenje tužitelja je nedvojbeno jer niti tuženici niti bilo koje treće osobe nikada nisu polagale pravo na predmetne nekretnine za koje su tužitelji oduvijek smatrali da su njihovo vlasništvo. Uostalom, savjesnost se pretpostavlja, a upravo savjesnost i samostalnost posjeda tijekom zakonom propisanog vremena jedine su i ključne pretpostavke potrebne za stjecanje dosjelošću. Stoga je potpuno neutemeljeno pozivanje tuženika na nedostatak zakonitosti koji je jedan od uvjeta kvalificiranog posjeda. Stoga, niti jedan prigovor tuženika nije relevantan jer tuženici nisu niti mogu uspješno i argumentirano dovesti u pitanje činjenične tvrdnje tužitelja.

Tijekom postupka sud je pregledao cjelokupnu pisanu dokumentaciju, odustao od izvođenja daljnjih dokaza kao suvišnih

Tužbeni zahtjev nije osnovan, protutužbeni zahtjev je osnovan. Predmet spora je zahtjev tužitelja- protutuženika u daljnjem tekstu samo tužitelja za utvrđenje i uknjižbu prava suvlasništva nekretnine pobliže opisane u izreci, tužitelji tvrde da su pravo vlasništva stekli pravnim poslom kupoprodajom 1971 g između pravnih prednika stranka i dosjelošću kada su stupili u posjed i protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja u daljnjem tekstu samo tuženika radi predaje u posjed Tuženi se legitimiraju kao suvlasnici nekretnine koju prema njihovoj tvrdnji tužitelji posjeduju bez valjane pravne osnove, Prijeporna je osnovanost tužbenog i protutužbenog zahtjeva

Prema odredbi čl.114 st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.N.br.91/96,68/98,137/99,22/00 i 73/00) određeno je da se i vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

Prema odredbi čl.119 st.1. istog Zakona određeno je da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drugačije. St.2 .istog članka određeno je kako se odredbe cit. zakona o stjecanju vlasništva nekretnine upisom u zemljišnu knjigu na odgovarajući način primjenjuju na promjene prestanka vlasništva na temelju pravnih poslova.

Prema čl.120 st.1. istog Zakona određeno je da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu ako zakon ne omoguće da se vlasništvo stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.

Odredbom čl.160.st.1. ZV vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost.

Dosjelost je originalni način stjecanja vlasništva na temelju zakona što znači da onaj kojemu se glede neke stvari ispune (zakonom određene) pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavki. Pri tom valja istaći da su za stjecanje stvarnih prava na nekretninama temeljem odredbe članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., dalje: ZV) mjerodavni propisu koji su bili važeći u vrijeme stjecanja takvog prava.Prema pravilima paragrafa 424 i 425 Austrijskog općeg građanskog zakonika (OGZ) koji je bio na snazi u vrijeme kada tužitelji tvrde da je njihov prednik stekao vlasništvo predmetnih nekretnina, za stjecanje vlasništva nekretnine pravnim poslom uz valjanu pravnu osnovu (titulus)bila je potrebna i predaja stvari(modus), pa prema pravnom pravilu paragrafa 431 OGZ-a bilo je potrebno da se posao stečenja ( modus ) upiše u javnu knjigu .(intabulacija). Sukladno načinu kako je vladajuća sudska praksa tumačila citirana pravna pravila imovinskog prava kao zakonit način stjecanja nekretnine prihvaćala se i predaja odnosno stupanje u posjed, a ne samo upis u zemljište knjige .Međutim, osim samostalnog posjedovanja traži se i određena kvaliteta posjeda, a to je pošten posjed. Posjed je pošten ako posjednik ne zna ili i opravdanih razloga ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Nepošten je posjednik onaj tko zna ili je mogao znati da stvar nije njegova. Također, u smislu članka 159. stavak 3. ZV-a traži se pošten posjed, a u smislu članka 18. stavak 5. ZV-a poštenje posjeda se ne presumira.

Prema članku 159. ZV-a dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedovanjem stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme (1.)Zakoniti, istiniti i pošten posjednik stječe dosjelošću vlasništvo protekom deset godina, a pošteni posjednik protekom 20 godina (2. i 3.). Sve kada bi se uzelo da je posjed tužitelja samo savjestan, a u kojem slučaju se primjenjuje rok od 20 godina, a koji rok nije istekao za vrijeme važenja ZOVO-a, to je sukladno članku 160. ZV-a koji propisuje da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost i članka 159. ZV-a koji za pošten posjed traži 20 godina, trebalo primijeniti rok od 20 godina. S obzirom da se ZV primjenjuje na rokove dosjelosti koji su počeli teći prije njegovog stupanja na snagu koji do tog trenutka nisu istekli i u slučaju samo savjesnosti posjeda, rokovi dosjelosti do podnošenja tužbe su protekli. Prema odredbi članka 24. ZOVO-a osoba koja može biti nositelj prava vlasništva, a koja izgradi zgradu ili drugu građevinu (građevinski objekt) na zemljištu na kojem drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva i na zemljište na kojem je izgrađen građevinski objekt, a i na zemljište koje je neophodno za redovnu upotrebu objekta, ako nije znala niti je mogla znati da gradi na tuđem zemljištu, a vlasnik zemljišta je znao za izgradnju i nije se odmah usprotivio.Prema stavku 2. vlasnik zemljišta ima pravo za vrijeme od 3 godine od dana saznanja za završenu izgradnju, ali najkasnije u vrijeme od 10 godina od završene izgradnje tražiti da mu graditelj nadoknadi vrijednost zemljišta u visini njegove prometne cijene u vrijeme donošenja sudske odluke. Pojedinačnu nekretninu čini zemljišta čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje, ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo) koje je kao takvo jedna nekretnina (članak 2. stavak 9., članak 9. stavak 1. ZV-a). U pravnom prometu nekretnina se označava katastarskim oznakama zemljišta. Utoliko je odredbom članka 2. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13. – dalje: ZZK), zemljište određeno kao dio zemljine površine koji je u katastru zemljišta označen posebnim brojem i nazivom katastarske općine u kojoj leži (katastarska čestica). Pojedinačna nekretnina kao objekt pravnih odnosa može se sastojati od jednog ili više zemljišta. Kad se nekretnina sastoji od više zemljišta ta zemljišta su pravno sjedinjena u jedno zemljišnoknjižno tijelo i upisana su u isti zemljišnoknjižni uložak (čl. 9 st. 1 ZV-a, čl. 19 ZZK-a). Predmet raspolaganja u pravnom prometu mogu biti sve katastarske čestice zajedno, odnosno cijelo zemljišnoknjižno tijelo u cjelini ili idealni dio svih katastarskih čestica, odnosno idealni dio zemljišnoknjižnog tijela. Da bi predmet raspolaganja u pravnom prometu bila pojedina katastarska čestica, prema odredbi članka 19. stavak 4. ZZK-a treba se u zemljišnim knjigama promijeniti sastav zemljišnoknjižnog tijela otpisom i pripisom katastarskih čestica shodno odredbama članka 145.-162. ZZK-a. U ovom slučaju katastarska čestica za koju se uspostavlja drukčiji pravni status se izdvaja u zasebno zemljišnoknjižno tijelo i upisuje u drugi zemljišnoknjižni uložak u kojem opet svi njegovi dijelovi imaju isti pravni status. Međutim, ukoliko se želi provesti postupak otpisivanja i pripisivanja nekog fizičkog (geometrijski odijeljenog) dijela zemljišta tj. katastarske čestice, uvijek je potrebno prethodno provesti postupak diobe te čestice, parcelacijom formirati nove čestice te tako za određenu česticu dobivenu diobom provesti postupak otpisivanja i pripisivanja. Ukoliko se radi o stečenom pravu vlasništva na fizički odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično prema materijalnopravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja već predstavlja pojedinačno određenu stvar, kao dopušten i određen treba prihvatiti i zahtjev vlasničke zaštite kojim se taj faktično odijeljeni dio precizno grafički individualizira prema skici lica mjesta, odnosno prema parcelacijskom elaboratu koji jasno određuje predmet vlasničke zaštite. Kod pravomoćno prihvaćenih tužbenih zahtjeva, stjecatelj je ovlašten zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva (pa i u pretpostavkama iz odredbe članka 161. stavak 1. točka 3. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine" broj 153/13.) te dalje time (ukoliko su ispunjene i ostale pretpostavke) otpisom nastale čestice u zemljišnim knjigama (članak 145. – 162. ZZK-a), upis vlasništva na svoje ime (članak 130. stavak 1. ZV-a).

Tužitelji tijekom postupka nisu dokazali pravnu osnovu za prijenos prava vlasništva ( pravni posao) kao i da je njihov posjed zakonit Zakonit je onaj posjed koji ima valjani pravni temelj tog posjedovanja, a nezakonit je onaj koji uopće nema nikakvi pravni temelj ili mu temelj nije valjan.Pravni temelj može biti samo posjednikovo subjektivno pravo koje ga ovlašćuje da posjeduje, koje mu daje tzv. pravo na posjed odnosno ovlast posjedovati ili pravo posjedovanja. Posjed bez pravnog temelja je nezakonit. Kako tužiteljev posjed nije zakonit ni pošten,nisu mogli steći pravo (su)vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću .Glede predmetne nekretnine koja je neprijeporno u suvlasništvu tuženika tijekom dokaznog postupka,pregledom pisane dokumentacije na koju se pozivaju sud nije našao elemente na utvrđenje kako su tužitelji kao savjesni i zakoniti posjednici stekli vlasništvo pravnim poslom i dosjelošću u skladu s čl.159 ZV i prema pravnim pravilima važećim u času stjecanja čl.388. st.2 ZV stoga je odlučeno pozivom na citirane zakonske odredbe.(čl.219 ZPP-a).Tuženici su dokazali svoje pravo suvlasništva na predmetnoj nekretnini činjenicu da su tužitelji u posjedu i da tužiteljev posjed nije zasnovan na valjanoj pravnoj osnovi stoga je pozivom na odredbu čl. 161 i 162 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima prihvaćen protutužbeni zahtjev tuženika.Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

Odluka o parničnom postupku temelji se na odredbi čl.154 st.1 ZPP-a pa je tuženima ad.1 i ad.2 priznat trošak sastava odgovora na tužbu i zastupanja na dva ročišta 22.siječnja, 21 i 9.travnja 21, po 1000,00 kn uvećano za PDV uvećano za zastupanje više osoba iznosi 4.350,00 kn, tuženima ad.3-ad.6 priznat trošak sastava odgovora na tužbu i zastupanja na dva ročišta 22.siječnja 21 i 9. travnja 21 po 1000,00 kn uvećano za PDV uvećano za zastupanje više osoba iznosi 4.950,00 kn tuženima nije priznata pristojba odgovora na tužbu jer spisu ne prileži dokaz, nastupila je zastara naplate iste.

U Splitu,25. svibanj 2021.godine

Sudac

Ljiljana Mustapić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:Protiv ove odluke nezadovoljan stranka ima pravo izjaviti žalbu na Županijski sud putem ovog suda u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste u tri primjerka.Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra da je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Rj:

1. odluka nepravomoćna

2. pisarnica – vidi upisnik

3. kal .._.._.._.._.._.._.._.. dana

U Splitu, 25. svibnja 2021..godine.

Broj zapisa: eb2fb-5063d

Kontrolni broj: 05936-3c025-86bba

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=LJILJANA MUSTAPIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web

adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-

dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.