REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 366/2018-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene L. P. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optužene L. P., optuženog Ž. Ć. i optužene A. T. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 26. ožujka 2018. broj K-68/16, u sjednici održanoj 25. svibnja 2021., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optužene L. P., zz branitelja optužene L. P., odvjetnika M. K. te branitelja optužene A. T., odvjetnika G. D.,

p r e s u d i o  j e:

Žalbe državnog odvjetnika, optužene L. P., optuženog Ž. Ć. i optužene A. T. odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu optužena L. P., optuženi Ž. Ć. i optužena A. T. proglašeni su krivima da su na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinili kaznena djela, i to djelom pod točkom 1. izreke optužena L. P. i optuženi Ž. Ć. kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11., a optužena A. T. kazneno djelo pomaganja u zlouporabi povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11. u svezi članka 38. KZ/11., te djelom pod točkom 2. izreke optužena L. P. i optuženi Ž. Ć. kazneno djelo utaje poreza ili carine iz članka 256. stavak 1. KZ/11., pa je optuženoj L. P. za kazneno djelo iz točke 1. izreke na temelju članka 246. stavak 2. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci, za kazneno djelo iz točke 2. izreke na temelju članka 256. stavak 1. KZ/11. utvrđena joj je kazna zatvora u trajanju osam mjeseci, pa je na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. optužena L. P. osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i deset

I Kž 366/2018-6

mjeseci nakon čega joj je na temelju članka 57. KZ/11. izrečena djelomična uvjetna osuda tako što će se dio kazne na koju je osuđena u trajanju deset mjeseci izvršiti, a dio kazne u trajanju jedne godine neće se izvršiti ako optužena u roku tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Nadalje, optuženom Ž. Ć. je za kazneno djelo iz točke 1. izreke na temelju članka 246. stavak 2. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju dvije godine, a za kazneno djelo iz točke 2. izreke na temelju članka 256. stavak 1. KZ/11. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju deset mjeseci, pa je na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. optuženi Ž. Ć. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci. Optužena A. T. je za kazneno djelo iz točke 1. izreke na temelju članka 246. stavak 2. KZ/11. u vezi članka 38. KZ/11. i primjenom članka 48. stavak 1. i 2. KZ/11. i članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11. osuđena na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci te joj je na temelju članka 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci na koju je osuđena neće izvršiti ukoliko u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 68. stavak 1. i 3. KZ/11. optuženoj A. T. izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja teče od izvršnosti presude, a može trajati dok postoje razlozi zbog kojih je izrečena, najdulje do proteka roka provjeravanja iz uvjetne osude.

3. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) oštećenoj Republici Hrvatskoj dosuđen je imovinskopravni zahtjev te je naloženo optuženoj L. P. i optuženom Ž. Ć. da solidarno oštećenoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvu financija, OIB: ..., plate iznos od 104.841,05 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

4. Na temelju članka 560. stavka 1. i 2. ZKP/08. utvrđeno je da novčani iznos od 1.654.476,95 kn kuna predstavlja imovinsku korist koju je optužena L. P. ostvarila kaznenim djelom iz članka 246. stavak 2. KZ/11. te je utvrđeno da je navedeni novčani iznos postao imovina Republike Hrvatske, pa je naloženo optuženoj L. P. da isplati Republici Hrvatskoj novčani iznos od 1.654.476,95 kuna u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

5. Na temelju članka 560. stavka. 1. i 2. ZKP/08. utvrđeno je da novčani iznos od 1.654.476,95 kuna predstavlja imovinsku korist koju je optuženi Ž. Ć. ostvario kaznenim djelom iz članka 246. stavak 2. KZ/11. te je utvrđeno da je navedeni novčani iznos postao imovina Republike Hrvatske, pa je naloženo optuženom Ž. Ć. da isplati Republici Hrvatskoj novčani iznos od 1.654.476,95 kuna u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

6. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 1., 6. i 7. ZKP/08. optuženoj L. P. je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka na ime troškova svjedoka u iznosu od 303,00 kune, dijela troškova provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 3.782,00 kune, dijela troškova provedenog grafološkog vještačenja u iznosu od 4.000,00 kuna, troškove svog psihijatrijsko-

I Kž 366/2018-6

psihologijskog vještačenja u iznosu od 6.848,00 kuna, te troškova paušala u iznosu od 500,00 kuna, što ukupno iznosi 15.433,00 kune, plativo u roku od 60 dana od pravomoćnosti presude, dok je na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. oslobođena dužnosti naknade troškova branitelja postavljenog po službenoj dužnosti.

7. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 1., 6. i 7. ZKP/08. optuženom Ž. Ć. je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka na ime dijela troškova provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 3.782,00 kuna, dijela troškova provedenog grafološkog vještačenja u iznosu od 4.000,00 kn, troškove svog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja 5.728,00 kuna, te troškova paušala u iznosu od 500,00 kuna, što ukupno iznosi 14.010,00 kuna, u roku od 60 dana od pravomoćnosti presude, dok je na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. oslobođen dužnosti naknade troškova branitelja postavljenog po službenoj dužnosti.

8. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. optužena A. T. u cijelosti je oslobođena dužnosti naknade troškova kaznenog postupka te isti padaju na teret proračunskih sredstava suda.

9. Protiv ove presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik te svi optuženici.

10. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni u odnosu na optuženu L. P. i optuženog Ž. Ć. s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se ovim optuženicima utvrde pojedinačne kazne u duljem trajanju, a potom da ih se osudi na jedinstvene kazne zatvora u duljem vremenskom trajanju.

11. Optužena L. P. žalbu je podnijela po branitelju odvjetniku M. D. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, oduzimanju imovinske koristi i troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi je zatraženo da se o održavanju sjednice vijeća izvijesti optuženica i njezin branitelj.

12. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio i optuženi Ž. Ć. po braniteljima odvjetniku L. P. V. i odvjetnici M. F. S., i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno da se preinači na način da se optuženika oslobodi optužbe, odnosno da mu se izrekne blaža sankcija. S obzirom na to da se žalbe optuženika sadržajno nadopunjuju, iste su razmotrene kao jedinstvena žalba ovog optuženika. U žalbi je zatraženo da se o održavanju sjednice vijeća izvijeste optuženik i njegovi branitelji.

13. Optužena A. T. podnijela je žalbu po branitelju odvjetniku G. D. zbog odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri. U žalbi je zatraženo da se o održavanju sjednice vijeća izvijesti optuženica i njezin branitelj.

14. Optuženi Ž. Ć. podnio je po braniteljici odvjetnici M. F. S. odgovor na žalbu državnog odvjetnika s prijedlogom da se ista odbije kao neosnovana.

I Kž 366/2018-6

15. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

16. Postupajući prema zahtjevu branitelja optuženih u žalbi, u smislu članka 475. stavak 2. ZKP/08., o sjednici vijeća izviješteni su svi optuženici i njihovi branitelji, kao i državni odvjetnik. Sjednici vijeća su nazočili optužena L. P., zamjenik branitelja optužene L. P. odvjetnik M. K. i branitelj optužene A. T. odvjetnik G. D. dok optuženi Ž. Ć., optužena A. T. te branitelji optuženog Ž. Ć. odvjetnik Lj. P. V. i odvjetnica M. F. S. kao ni državni odvjetnik, iako uredno obaviješteni, nisu pristupili pa je, sukladno članku 475. stavak 4. ZKP/08., sjednica održana u njihovoj odsutnosti.

17. Žalbe državnog odvjetnika te optužene L. P., optuženog Ž. Ć. i optužene A. T. nisu osnovane.

18. Optuženi Ž. Ć. neosnovano tvrdi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. navodeći da je izreka presude proturječna razlozima presude, da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama odnosno da su isti nejasni i u znatnoj mjeri proturječni i to stoga što postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima o sadržaju tih isprava odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku. Pri tome upućuje, ponajprije, na navodno proturječje između navoda obrana optužene A. T. kako ona nikada nije bila u posjedu bankovne kartice (pa ju nije mogla niti predati dalje) i zaključaka u pogledu odlučnih činjenica koje je sud iznio u pobijanoj presudi da je upravo optuženi Ž. Ć. posjedovao navedenu karticu. Nadalje, citira dijelove nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja kojim je utvrđeno koliko je tko od optuženika podigao novčanih sredstava sa računa TD A. B. d.o.o., no da je prvostupanjski u odnosu na podizanje sredstava iznio svoje razloge, različite od zaključka vještačenja, a što nije dostatno obrazložio.

18.1. Međutim, prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, pobijana presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, oni su potpuno jasni i bez proturječnosti, a druga je stvar što ovaj žalitelj subjektivno drži da ti razlozi nisu valjani pa ih ne prihvaća, a što se odnosi na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će biti više riječi naknadno.

19. Osim bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. optuženi Ž. Ć. tvrdi i da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba iz članka 468. stavak 3. ZKP/08., pozivajući se, pogrešno, na nezakonitosti u ispitivanju svjedoka te u naknadnom čitanju iskaza ranije ispitanih svjedoka.

19.1. Naime, optuženi Ž. Ć. drži da je zapisničkim utvrđivanjem da svjedoci B. B., Z. T., R. B., Ž. O. i K. B. na raspravi pred sudom iskazuju „suglasno kao na zapisnicima o ispitivanju po nalogu ŽDO S.“, a bez da je unesen i sadržaj tih iskaza, prvostupanjski sud povrijedio odredbu članka 411. stavak 4. ZKP/08., a da je korištenje tih iskaza utjecalo na donošenje osuđujuće presude.

I Kž 366/2018-6

19.2. Međutim, ovdje optuženik gubi iz vida da se odredba članka 411. stavak 4. ZKP/08. odnosi na dokaznu radnju ispitivanja svjedoka na dokaznom ročištu pred sucem istrage (članak 234. i članak 235. ZKP/08.), što u ovom konkretnom predmetu nije bio slučaj što se tiče citiranih svjedoka. Stoga ovako sastavljeni zapisnici o ispitivanju svjedoka na koje se poziva optuženik nisu nezakoniti, pa nije bilo zapreke da sud iste koristi prilikom donošenja svoje odluke. Osim toga, neosnovano žalitelj upućuje kako, nakon promjene predsjednika sudskog vijeća, nije bilo zakonskih pretpostavki da se pročitaju raniji iskazi svjedoka. Naime, u konkretnom slučaju sud je postupio u skladu sa člankom 431. stavak 1. točka 6. ZKP/08., te je uz suglasnost svih stranaka pročitao iskaze svjedoka ranije ispitanih pred drugim predsjednikom prvostupanjskog sudskog vijeća (rasprava od 26. listopada 2017.).

20. Dakle, suprotno tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje žalbom upućuje optuženi Ž. Ć., kao što nije počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je žalba optuženog Ž. Ć. u tom pogledu neosnovana.

21. Pobijajući utvrđeno činjenično stanje u odnosu na kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11. iz točke 1. izreke pobijane presude, optužena L. P. ponavlja navode koje je već isticala u tijeku postupka pred prvostupanjskim sudom, da je ona sve radnje za koje ju se ovdje tereti, poduzimala pod prisilom optuženog Ž. Ć. Navodi kako je prvostupanjski sud, unatoč okolnosti da ju nitko od ispitanih svjedoka ne spominje kao osobu koja je vodila poslovanje TD A. B. d.o.o., pogrešno zaključio da je ona sudjelovala i u ponudi optuženoj A. T. da otvori društvo na svoje ime u kojem će biti direktorica, da je sudjelovala u stvarnom vođenju poslova TD A. B. d.o.o., kao i da je novac koji je podizala sa računa TD A. B. d.o.o. zadržavala u zajedničku korist za sebe i optuženog Ž. Ć. Naglašava kako je ona novac nedvojbeno podizala sa računa trgovačkog društva, no sav podignuti novac predavala je optuženom Ž. Ć., koji je stvarno vodio poslovanje TD A. B. d.o.o., a sve iz straha od verbalnog i fizičkog nasilja kojem je bila izložena.

22. Optuženi Ž. Ć., u odnosu na kazneno djelo iz točke 1. izreke pobijane presude, ne dovodi u pitanje da je bio opunomoćen po poslovnom računu TD A. B. d.o.o. no ponavlja navode, koje je već ranije otklonio prvostupanjski sud kao neistinite i neuvjerljive, da je cjelokupno poslovanje vodio danas pokojni F. K., kojem je predavao i sav novac podignut sa računa. Dovodi u pitanje i visinu nepripadne materijalne dobiti za koju ga se tereti, tvrdeći da je terećen i za iznos koji je nastao korištenjem kartice putem bankomata i POS uređaja, što ne odgovara niti njegovoj obrani, a niti provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju. Ovaj optuženik, dodatno problematizira i zaključke prvostupanjskog suda u odnosu na primjenu članka 252. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" br. 137/09. i 125/11. - dalje: ZTD) kojim se obvezuju odgovorne osobe u pravnim osobama da u vođenju poslovanja društva donose odluke i raspolažu imovinom društva po načelu urednog i savjesnog gospodarstvenika, tvrdeći da ZTD ne poznaje upravljačka tijela koja faktično ili formalno obavljaju poslove društva, već samo one koji su s tim funkcijama

I Kž 366/2018-6

upisani u sudski registar, a da on u sudski registar u odnosu na TD A. B. d.o.o. nije upisan niti kao vlasnik ni kao direktor.

23. Suprotno, međutim, žalbenim navodima oboje optuženika, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve relevantne činjenice te je ispravno analizirajući provedene dokaze, što u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, zaključio da su optuženici počinili kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11. kako im je to i stavljeno na teret točkom 1. pobijane presude.

23.1. Ponajprije, ispravno je prvostupanjski sud obrane optužene L. P. i optuženog Ž. Ć. otklonio kao neistinite i nevjerodostojne. Naime, iako ovi optuženici ne dovode u pitanje da ih je optužena A. T. opunomoćila kao ovlaštenike za raspolaganje sredstvima po računu TD A. B. d.o.o., kao niti da su sredstva sa računa doista i dizali, spore da su novac zadržali za sebe te da su stvarno upravljali društvom prebacujući pri tome odgovornost svaki na drugu osobu.

23.2. Međutim, da je optužena L. P. sudjelovala u svim fazama koje su bile usmjerene na počinjenje kaznenog djela kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11. koje joj je točkom 1. izreke pobijane presude stavljeno na teret proizlazi kako iz personalnih, tako i iz materijalnih dokaza, koje nije uspjela osporiti svojom obranom da se kroz cijelo vrijeme nalazila u strahu od optuženog Ž. Ć. Naime, nedvojbeno je da su već pri prvome susretu sa optuženom A. T. bili prisutni oboje optuženih, da su već istoga dana 26. svibnja 2009. svi zajedno otišli sa unaprijed pripremljenom dokumentacijom za osnivanje TD A. B. d.o.o. javnom bilježniku, nakon čega su svo troje otišli u poslovnicu „R. A.“ d.d. Z. gdje je optužena A. T. otvorila poslovni račun TD A. B. d.o.o. broj ... te istovremeno ovlastila i optuženu L. P. i optuženog Ž. Ć. da mogu raspolagati novčanim sredstvima po žiro računu društva. Osim ovih okolnosti, koje nedvojbeno upućuju na zaključak da je optužena bila upućena u „poslovnu suradnju“ sa A. T., da je sudjelovala i u stvarnom poslovanju društva A. B. proizlazi iz iskaza svjedoka T. da je ona odradila jedan posao za to društvo, ali i iz iskaza svjedokinje L., knjigovotkinje, koje je upoznala optuženicu koja je dolazila zajedno sa optuženim Ž. Ć. i koju je znala nazvati ukoliko joj je nešto trebalo od dokumentacije. Osim toga, ova optuženica potpisuje ne samo dokumentaciju koja se odnosi na raspolaganja po računu, već i poslovnu dokumentaciju društva (otpremnice i izdatnice). Pri tome, što ne spori niti optužena L. P., ona je osobno podizala novac sa računa trgovačkog društva kao punomoćnica, a što je potvrđeno i grafološkim vještačenjem.

23.3. Njezinu obranu kako se nalazila u stanju straha od optuženog Ž. Ć., svog dugogodišnjeg vanbračnog partnera, sud s pravom nije prihvatio. Naime, iako postoje okolnosti koje upućuju da je veza bila prožeta verbalnim i fizičkim nasiljem, činjenica je da je optuženica bila upoznata i sa ovim, ali sa nizom drugih slučajeva osnivanja trgovačkih društava čije je poslovanje upitno (sama u obrani iskazuje o osnivanju trgovačkih društva na različite osobe, uključujući i na nju - Ć. p., T. p., S. p., T.T. p., K. k.), da je upoznata i sa okolnosti da je optuženi Ž. Ć. kupovao lož ulje koje je prerađivao u eurodizel i tako ga prodavao dalje, no unatoč tome ona očito i sama ima udjela u tim nezakonitim radnjama jer je, osim u radu ovdje inkriminiranog trgovačkog društva, sudjelovala u osnivanju TD K. K. d.o.o., ali i TD T. p. 2006.

I Kž 366/2018-6

23.4. Prvostupanjski je sud, nadalje, osnovano otklonio obranu i optuženog Ž. Ć. da je cjelokupno poslovanje TD A. B. d.o.o. vodio pokojni F. K., obzirom da takva obrana nije potvrđena niti jednim relevantnim dokazom. Naime, iako F. K. spominju pojedini svjedoci, pa i optužena L. P., isti se spominje tek kao vozač cisterne. Nasuprot tome, svjedoci koji su bili u poslovnim odnosima sa TD A. B. d.o.o. (iz društava BP B. d.o.o., T. d.o.o., N. L. d.o.o. i S. d.o.o.) spominju upravo optuženog Ž. Ć. kao osobu sa kojom su komunicirali i dogovarali poslove. Stoga je osnovano sud zaključio kako obrana ovog optuženika predstavlja njegov pokušaj da od sebe otkloni kaznenu odgovornost.

24. Optuženi Ž. Ć. žalbom dovodi u pitanje i zaključak prvostupanjskog suda da je on bio obvezan postupati u skladu s člankom 252. ZTD-a (te da bi u vođenju poslovanja društva bio dužan donositi odluke i raspolagati imovinom društva po načelu urednog i savjesnog gospodarstvenika), tvrdeći kako on nije upisan u registar Trgovačkog suda kao osoba ovlaštena za zastupanje TD A. B. d.o.o.

24.1. Međutim, niti u tom dijelu ovaj optuženik nije u pravu. Naime, a što je već izloženo ranije, nedvojbeno je da je optužena A. T. bila samo formalno upisana kao osnivač i direktor u registar Trgovačkog suda u Zagrebu, a da su sve poslove vezano uz poslovanje tog društva obavljali optužena L. P. i optuženi Ž. Ć. Kaznenopravna odgovornost osoba koje stvarno i faktički obavljaju poslove nekog trgovačkog društva izričito je regulirano člankom 87. stavak 6. KZ/11. koji propisuje da je odgovorna osoba ona fizička osoba koja vodi poslove društva ili joj je izričito ili stvarno povjereno obavljanje poslova iz područja djelovanja pravne osobe. Stav da su faktički voditelji društva (kao ovdje optužena L. P. i optuženi Ž. Ć.) odgovorni za kaznena djela koja može počiniti odgovorna osoba, bez obzira na to što je druga osoba upisana u registru trgovačkog suda, izražen je, osim toga, u dosljednoj dugogodišnjoj sudskoj praksi u tom pogledu.

25. U odnosu na visinu nepripadne imovinske koristi koju su optuženici pribavili, optužena L. P. ne dovodi u pitanje da je sa računa podigla ukupno 2.300.200,00 kuna. U odnosu na optuženog Ž. Ć., osnovano je prvostupanjski sud utvrdio da se radi o iznosu od 1.008.753,89 kuna, od čega se iznos od 579.000,00 kuna odnosi na podignutu gotovina sa žiro računa TD A. B. d.o.o. (što optuženik ne spori), ali da je prisvojio i iznos od 429.753,89 kuna koji se odnosi na 250.500,00 kuna u gotovini putem bankomata i 179.253,89 kuna putem POS uređaja u trgovačkoj mreži za robu i usluge za privatne potrebe (što ovaj optuženik žalbom dovodi u pitanje). Da je upravo optuženi Ž. Ć. učinio trošak u iznosu od 429.753,89 kuna, prvostupanjski sud ispravno utvrđuje iz okolnosti da optužena A. T. poslovnu karticu TD A. B. d.o.o. nikada nije imala u svom posjedu, niti je prema obranama optužene L. P. i optuženog Ž. Ć. ikada dizala novac sa poslovnog računa, ali i iz okolnosti da je optužena L. P. u svojoj obrani navela kako je optuženi Ž. Ć. tom karticom dizao novac na bankomatima i kupovao njome u različitim dućanima. Takav zaključak potkrijepljen je nalazom i mišljenjem vještaka knjigovodstvene struke S. K. koji je, doduše, zaključak o utrošku iznosa od 429.753,89 kuna u pisanom nalazu i mišljenju pripisao optuženoj A. T. (kao osnovnoj ovlaštenoj osobi za koju smatra da je posjednik poslovne kartice), no kasnije, na raspravi, vještak obrazlaže taj dio mišljenja, pri čemu ne ulazi

I Kž 366/2018-6

u to tko je u stvarnosti bio u posjedu kartice trgovačkog društva. U odnosu na tu okolnost, sud je utvrdio da je to, nedvojbeno, bio optuženi Ž. Ć., pa je ispravno utvrdio da je optuženik učinio i taj dio troška kako ga se to i tereti.

26. Prema tome, iz svih provedenih dokaza koje je prvostupanjski sud ispravno utvrdio i cjelovito izložio, nema nikakve dvojbe da su optužena L. P. i optuženi Ž. Ć. počinili, pod točkom 1. izreke pobijane presude, kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11. jer su kao stvarni voditelji poslovanja TD A. B. d.o.o. obavljali, svaki u svome djelu, gospodarske poslove, a svojim postupanjem su povrijedili dužnost zaštite imovinskih interesa tog trgovačkog društva koja dužnost se temelji na zakonu, jer je podizanjem novca s računa društva tome društvu nastala šteta, a njima zajednička znatna imovinska korist u iznosu od 3.308.953,89 kuna, koji iznos su koristili za vlastite potrebe, ulažući taj novac u kupovinu više kuća, apartmana, kamiona, automobila, za plaćanje svakodnevnih troškova ali i dugova, te uplata uloga u tzv. F. Pri tome, a što nije dovedeno u pitanje niti jednom od žalbi, neupitno je da je optužena A. T. pomogla optuženoj L. P. i optuženom Ž. Ć. u zlouporabi povjerenja u gospodarskom poslovanju time što je osnovala TD A. B. d.o.o. na svoje ime (znajući da je ona samo fiktivni vlasnik), a za što je dobila određenu protuvrijednost u novcu, ali i da je potpisivanjem punomoći u banci omogućila ostalim optuženicima raspolaganje sredstvima po računu trgovačkog društva pa je time počinila kazneno djelo pomaganja u kaznenom djelu zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11. u vezi članka 38. KZ/11.

27. Optužena L. P. i optuženi Ž. Ć. osporavaju i činjenična utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji svoju odluku odnosu na kazneno djelo utaje poreza ili carine iz članka 256. stavak 1. KZ/11. iz točke 2. izreke pobijane presude.

28. Oboje, suglasno, dovode u pitanje nalaz i mišljenje vještaka za financije i knjigovodstvo S. K., držeći kako je taj nalaz nepotpun, pa je slijedom toga i činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Oboje tvrde da je vještak trebao uzeti u razmatranje i izlazne račune TD K. K. d.o.o., iz kojih bi bilo razvidno da je to trgovačko društvo naftne derivate prodalo dalje. Optužena L. P., povrh ovog prigovora, ponavlja navode koje je istaknula i u odnosu na kazneno djelo iz točke 1. izreke pobijane presude, a to je da je i u TD K. K. d.o.o. cjelokupno poslovanje obavljao jedino i isključivo optuženi Ž. Ć.

28.1. Međutim, i u odnosu na ovo kazneno djelo prvostupanjski sud je, ispravno, zaključak da su optuženici počinili i ovo kazneno djelo temeljio ponajprije na nalazu i mišljenju vještaka za financije i knjigovodstvo S. K., materijalnoj dokumentaciji, a u odnosu na ulogu optužene L. P. i na dijelu obrane optuženog Ž. Ć.

28.2. Naime, u pogledu poslovanja između TD A. B. d.o.o. i TD K. K. d.o.o., a što je predmet inkriminacije u konkretnom slučaju, ispravno je vještak uzeo u razmatranje samo one račune koji se odnose na ova dva trgovačka društva (jer su ti računi i bili temeljem za odbitak pretporeza za TD K. K. d.o.o.). Tako je vještak utvrdio, a što je prvostupanjski sud s pravom prihvatio, kako je 16 računa koji se spominju u odnosu na ovu točku, krivotvoreno, te da isporuke koje se spominju u inkriminiranim

I Kž 366/2018-6

računima nisu niti mogle biti obavljene. Naime, TD A. B. d.o.o. nije predočilo dokumentaciju iz koje bi bilo razvidno kako je nabavila eurodizel pa ga stoga nije niti mogla isporučiti TD K. K. d.o.o., za isporuke ne postoje materijalni dokumenti koji prate isporuke (otpremnice, dostavnice, isprave o prijevozu, potvrde o istakanju naftnih derivata), a kod TD K. K. d.o.o. ne postoji dozvola za uskladištenje eurodizela navedenog na računima, dozvole za manipulaciju gorivom, te nema dokaza da postoje kapaciteti u koje je trebalo biti istočeno gorivo. Stoga je pozivanje žalitelja da se pribave i uzmu u obzir (kao dokaz isporuke goriva) računi između TD K. K. d.o.o. i trećih pravnih osoba nepotrebno, obzirom da ne postoji niti jedan relevantni dokaz da je došlo do isporuke goriva od strane TD A. B. d.o.o. TD K. K. d.o.o.

29. U odnosu na optuženu L. P. prvostupanjski je sud na nedvojbeni način utvrdio da je ona bila uključena u poslovanje TD K. K. d.o.o. Naime, osim što je u registru trgovačkog suda upisana (zajedno sa optuženim Ž. Ć.) kao direktor tog trgovačkog društva, iz njezine obrane proizlazi da je ona podizala i novce sa računa tog trgovačkog društva, ali i da je, kako navodi optuženi Ž. Ć., ona s njim obavljala određene poslove tog društva. Kada se pri tome uzmu u obzir i okolnosti koje je sud utvrdio i iznio u pogledu stvarnog upravljanja TD A. B. d.o.o. (iz točke 1. izreke pobijane presude), onda je prvostupanjski sud pravilno zaključio kako su oboje optuženih kao direktori TD K. K. d.o.o., s ciljem da izbjegnu plaćanje dijela poreza na dodanu vrijednost, pribavili neistinite račune TD A. B. d.o.o. (od kojih je tri potpisala optužena A. T.), a iz kojih računa proizlazi da je TD A. B. d.o.o. kao dobavljač isporučilo TD K. K. d.o.o. gorivo eurodiesel u ukupnoj vrijednosti od 570.641,31 kunu, u koji iznos je bio uračunat porez na dodanu vrijednost od ukupno 104.841,05 kuna (iako isporuke goriva u stvarnosti nisu bile izvršene) pa su tako sačinjene račune knjižili u poslovnim knjigama TD K. K. d.o.o. i potom neosnovano iskoristili pravo na odbitak pretporeza čime su umanjili obvezu plaćanja poreza na dodanu vrijednost TD K. K. d.o.o. u iznosu od 104.841,05 kuna, na koji način su oštetili Državni proračun Republike Hrvatske za navedeni iznos.

30. Slijedom svega izloženog, Vrhovni sud Republike Hrvatske nalazi da je prvostupanjski sud, u odnosu na obje točke prvostupanjske presude, utvrdio sve odlučne činjenice i da činjenično stanje, protivno žalbenim navodima optuženih, nije niti nepotpuno ni pogrešno utvrđeno pa istaknutim žalbenim tvrdnjama nisu dovedene u sumnju ni pravilnost ni pouzdanost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, zbog čega žalbe optužene L. P. i optuženog Ž. Ć. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nisu osnovane.

31. Optuženi Ž. Ć. žalbu je podnio i zbog povrede kaznenog zakona no navedenu povredu nalazi isključivo u okolnosti da je sud prvog stupanja utvrdio da je počinio inkriminirana kaznena djela, što on negira, pa se radi o tzv. posrednoj povredi kaznenog zakona, u čemu, međutim, nije u pravu, pa njegova žalba niti u tom pogledu nije osnovana. Ovaj drugostupanjski sud je pobijanu presudu ispitao u tom dijelu i po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08., te nije utvrdio da bi na štetu optuženih bio povrijeđen kazneni zakon.

32. Stoga je prvostupanjski sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio kazneni zakon te utvrdio da su djelom pod točkom 1. izreke

I Kž 366/2018-6

pobijane presude optužena L. P. i optuženi Ž. Ć. počinili kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11., a optužena A. T. kazneno djelo pomaganja u zlouporabi povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11. u svezi članka 38. KZ/11., dok su djelom pod točkom 2. izreke pobijane presude optužena L. P. i optuženi Ž. Ć. počinili kazneno djelo utaje poreza ili carine iz članka 256. stavak 1. KZ/11.

33. Protiv pobijane presude žalbu u odnosu na kaznu podnijeli su državni odvjetnik, kao i svi optuženici.

33.1. Za razliku od državnog odvjetnika koji tvrdi da je prvostupanjski sud prilikom izricanja kazni precijenio značaj olakotnih okolnosti na strani optužene L. P. i optuženog Ž. Ć. (pri čemu nije dostatno cijenio da pribavljena korist višestruko premašuje iznos od 60.000,00 kuna kao zakonsko obilježje znatne imovinske koristi, duljinu vremenskog razdoblja kroz koja su kaznena djela činjena, a u odnosu na optuženog Ž. Ć. i nedostatno vrednovanje njegove višestruke kažnjavanosti), optuženici upućuju da je sud prvog stupnja precijenio otegotne okolnosti na njihovoj strani slijedom čega ih je prestrogo kaznio. Osim navedenog, optužena A. T. tvrdi i kako nije bilo mjesta izricanju sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja iz članka 68. KZ/11. obzirom da joj je još od 2013. oduzeta poslovna sposobnost. 33.2. Suprotno tvrdnjama iz žalbi državnog odvjetnika i optuženih, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud optuženicima prilikom odmjeravanja kazne pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje u smislu članka 47. KZ/11. utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao, zbog čega njihova preocjena za koju se zalažu žalitelji nije osnovana.

33.3. Naime, odmjeravajući kazne sud je ispravno olakotnim optuženoj L. P. cijenio da je neosuđivana osoba, majka jednog djeteta, a i da njezine osobne karakteristike koje odgovaraju narcističnom i disocijalnom poremećaju ličnosti imaju utjecaj na njezino funkcioniranje i djelovanje. Sud je otegotnim ovoj optuženici cijenio da je jačina ugrožavanja zaštićenog dobra relativno visoka jer je sa računa TD A. B. d.o.o. nezakonito podigla preko 2 milijuna kuna, a i da je iskazala viši stupanj kriminalne volje poduzimajući radnje izvršenja dva kaznena djela. U odnosu na optuženog Ž. Ć. sud prvog stupnja je kao olakotno sud cijenio da je otac petero djece i sudionik Domovinskog rata, odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, dok mu je otegotnim cijenio višestruku osuđivanost i to zbog kaznenih djela imovinskog karaktera i protiv gospodarstva. Osim toga, ovdje inkriminirana kaznena djela počinio je u roku kušnje iz dvije ranije pravomoćne presude, što sve ukazuje da do sada izricane novčane kazne i uvjetne osude nisu ostvarile svrhu i nisu djelovale na ovog optuženika, jer se isti sada pojavljuje kao počinitelj težih kaznenih djela. Cijenjeno je i da je kod optuženog Ž. Ć. utvrđen viši stupanj kriminalne volje koji se očituje u počinjenju dva kaznena djela, a prvostupanjski sud je utvrdio i izostanak stvarne namjere da se popravi šteta oštećeniku ili vrati imovinska korist, kao i potpuni izostanak žaljenja ili kajanja za počinjena kaznena djela. U odnosu na optuženu A. T. prvostupanjski je sud utvrdio postojanje samo olakotnih okolnosti u vidu dosadašnje neosuđivanosti, okolnosti da je majka troje djece o kojima skrbi, da je priznala kazneno djelo koje je

I Kž 366/2018-6

počinila je u kraćem vremenu nakon otpusta sa psihijatrijskog liječenja u stanju bitno smanjene ubrojivosti, a da je kazneno djelo počinila očito zbog lakomislenosti, naivnosti i pod utjecajem duševne bolesti shizofrenije.

33.4. Stoga, imajući u vidu sve tako ispravno utvrđene okolnosti o kojima ovisi visina kazne u konkretnom slučaju, sud je osnovano optuženoj L. P. za kazneno djelo iz točke 1. izreke na temelju članka 246. stavak 2. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci, za kazneno djelo iz točke 2. izreke na temelju članka 256. stavak 1. KZ/11. utvrdio joj je kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci, pa je na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i deset mjeseci nakon čega joj je na temelju članka 57. KZ/11. izrečena djelomična uvjetna osuda tako što će se dio kazne na koju je optužena L. P. osuđena u trajanju od deset mjeseci izvršiti, a dio kazne u trajanju jedne godine se neće izvršiti ukoliko optužena u roku tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Potom, optuženom Ž. Ć. prvostupanjski sud je za kazneno djelo iz točke 1. izreke na temelju članka 246. stavak 2. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju dvije godine, za kazneno djelo iz točke 2. izreke na temelju članka 256. stavak 1. KZ/11. utvrdio mu je kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci, pa je na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. optuženi Ž. Ć. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci. Optužena A. T. je osnovano za kazneno djelo iz točke 1. izreke na temelju članka 246. stavak 2. KZ/11 u vezi članka 38. KZ/11. i primjenom članka 48. stavak 1. i 2. KZ/11. i članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11. osuđena na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci te joj je na temelju članka 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju osam mjeseci na koju je osuđena neće izvršiti ukoliko u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. U odnosu na ovu optuženicu, prvostupanjski je sud pravilno primijenio i mjeru obaveznog psihijatrijskog liječenja iz članka 68. KZ/11. obzirom da je optužena A. T. počinila kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora od jedne godine u stanju bitno smanjene ubrojivosti, te da je sud utvrdio da postoji opasnost da bi zbog duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njena bitno smanjena ubrojivost mogla ubuduće počiniti teže kazneno djelo. 33.5. Upravo ovako izrečene kazneno pravne sankcije, i po ocjeni ovog suda drugog stupnja ukazuju se primjerene težini djela i društvenoj opasnosti optuženih kao počinitelja, te se može opravdano očekivati da će se njome ostvariti sve svrhe kažnjavanja predviđene u članka 41. KZ/11., pa strože kažnjavanje za koje se zalaže državni odvjetnik i blaže kažnjavanje kako to predlažu optuženici nije osnovano. 34. Optužena L. P. podnijela je žalbu u odnosu na odluku suda o oduzimanju imovinske koristi, polazeći od stava da kazneno djelo iz točke 1. izreke pobijane presude nije počinila, pa nije bilo mjesta niti oduzimanju te koristi. Međutim, a kako je to ispravno utvrdio prvostupanjski sud, optužena L. P. je kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. KZ/11. iz točke 1. izreke presude nedvojbeno počinila, te si je njime pribavila protupravnu imovinsku korist u iznosu od 1.654.476,95 kuna. Visinu te koristi prvostupanjski je sud utvrdio uzevši u obzir da su optužena L. P. i optuženi Ž. Ć. kaznenim djelom zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11. zajednički sebi pribavili ukupno iznos od 3.308.953,89 kuna, pa je slobodnom ocjenom prvostupanjski sud optuženu L. P. teretio za polovicu naznačenog iznosa. Primjenom

I Kž 366/2018-6

načela iz članka 5. KZ/11., imovinska korist pribavljena kaznenim djelom ne može se zadržati, pa je prvostupanjski sud osnovano tu korist optuženoj L. P. oduzeo.

35. Nadalje, nije u pravu optužena L. P. niti kada dovodi u pitanje odluku prvostupanjskog suda u pogledu troškova kaznenog postupka. Naime, pravilno je prvostupanjski sud, na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 1., 6. i 7. ZKP/08., optuženici naložio naknadu troškova nastalih u povodu kaznenog postupka koji se protiv nje vodi, utvrđujući ispravno visinu nastalih troškova. Pri tome se upućuje optuženica kako ne postoji zakonska zapreka da ju se naknadno, na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08., u cijelosti ili djelomično oslobodi obveze naknade troškova kaznenog postupka zbog lošeg imovinskog stanja te ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženice ili osoba koje je dužna uzdržavati.

36. Slijedom izloženoga, obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik i optuženici pobijaju prvostupanjsku presudu, a Vrhovni sud Republike Hrvatske nije našao povrede zakona na koje, u skladu s člankom 476. stavka 1. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 25. svibnja 2021.

Predsjednik vijeća:

Damir Kos, v.r.