Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 60 Gž-902/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Diani Preglej, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. I. d.d. iz Z., …, OIB: …, zastupanog po punomoćnici D. H. Ž., odvjetnici iz O. društva H. & partneri d.o.o. u Z., protiv tuženika I. B. iz S., …, OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Povrv- 1018/11-6 od 10. travnja 2012., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Sv. Ivanu Zelini poslovni broj Pu P-732/2019-3 od 14. rujna 2020., dana 25. svibnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja I. I. d.d. kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Povrv-1018/11-6 od 10. travnja 2012., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Sv. Ivanu Zelini poslovni broj Pu P-732/2019-3 od 14. rujna 2020., u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Povrv- 1018/11-6 od 10. travnja 2012., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Sv. Ivanu Zelini poslovni broj Pu P-732/2019-3 od 14. rujna 2020., u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja I. I. d.d. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 284,83 kn i sudi:

Nalaže se tuženiku I. B. naknaditi tužitelju I. I. d.d. trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 284,83 kn u roku od 8 dana.

III. Odbija se žalba tuženika I. B. kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Povrv-1018/11-6 od 10. travnja 2012., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Sv. Ivanu Zelini poslovni broj Pu P-732/2019-3 od 14. rujna 2020., u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju I. I. d.d. zatezne kamate tekuće na iznos od 649,24 kn od 16. siječnja 2011. pa do isplate, na iznos od 529,15 kn od 16. veljače 2011. pa do isplate, na iznos od 255,32 kn od 16. ožujka 2011. pa do isplate, na iznos od 305,45 kn od 16. travnja 2011. pa do isplate i na iznos od 26,49 kn od 16. svibnja 2011. pa do isplate, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 100,00 kn.

IV. Preinačava se presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Povrv- 1018/11-6 od 10. travnja 2012., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Sv. Ivanu Zelini poslovni broj Pu P-732/2019-3 od 14. rujna 2020., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. Š.–S. iz Z. poslovni broj Ovrv-46462/11 od 28. rujna 2011. održan na snazi u dijelu kojim je naloženo tuženiku Igoru Brzoviću naknaditi tužitelju I. I. d.d. trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.230,00 kn i sudi:

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. Š.–S. iz Z. poslovni broj Ovrv-46462/11 od 28. rujna 2011. u dijelu kojim je naloženo tuženiku I. B. naknaditi tužitelju I. I. d.d. trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.230,00 kn.

Obrazloženje

1. Predmetnom presudom je pod točkom I. izreke platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. Š.–S. iz Z. poslovni broj Ovrv-46462/11 od 28. rujna 2011. održan na snazi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.765,65 kn, kao i naknaditi mu trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.230,00 kn.

2. Pod točkom II. izreke navedeni je platni nalog ukinut u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.419,82 kn, zatezne kamate na glavnicu do 16. rujna 2011. obračunate u iznosu od 255,41 kn te zatezne kamate tekuće na glavnicu od 17. rujna 2011. pa do isplate, kao i naknaditi mu trošak ovršnog postupka u iznosu od 891,75 kn.

3. Pod točkom III. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate tekuće na iznos od 649,24 kn od 16. siječnja 2011. pa do isplate, na iznos od 529,15 kn od 16. veljače 2011. pa do isplate, na iznos od 255,32 kn od 16. ožujka 2011. pa do isplate, na iznos od 305,45 kn od 16. travnja 2011. pa do isplate te na iznos od 26,49 kn od 16. svibnja 2011. pa do isplate, kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke.

4. Protiv navedene presude, pod točkom II. izreke te pod točkom III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka, žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući istu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Protiv navedene presude, a kako to iz sadržaja žalbe proizlazi, pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate tekuće na iznos od 649,24 kn od 16. siječnja 2011. pa do isplate, na iznos od 529,15 kn od 16. veljače 2011. pa do isplate, na iznos od 255,32 kn od 16. ožujka 2011. pa do isplate, na iznos od 305,45 kn od 16. travnja 2011. pa do isplate te na iznos od 26,49 kn od 16. svibnja 2011. pa do isplate, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 100,00 kn na ime sudske pristojbe, žali se tuženik ne navodeći pri tome konkretno žalbene razloge propisane odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući u bitnom istu u pobijanom dijelu preinačiti na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbije.

6. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

7. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da se u cijelosti održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. Š.–S. iz Z. poslovni broj Ovrv- 46462/11 od 28. rujna 2011., a kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos glavnice od 6.185,47 kn, zatezne kamate obračunate na iznos glavnice do 16. rujna 2011. u apsolutnom iznosu od 225,41 kn te zatezne kamate tekuće na iznos glavnice nadalje od 17. rujna 2011. pa do isplate, kao i naknaditi mu trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.121,75 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos 28. rujna 2011., kada je rješenje o ovrsi javnog bilježnika doneseno pa do isplate, uz naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.037,50 kn.

9. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, predmetna presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju isti upire.

10. Prilikom ispitivanja predmetne presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

11. Neosnovani su daljnji žalbeni navodi tužitelja u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je pod točkom II. izreke predmetne presude navedeni platni nalog ukinuo u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju dio glavnice u iznosu od 4.419,82 kn, zatezne kamate na cjelokupan iznos glavnice od 6.185,47 kn do 16. rujna 2011. obračunate u apsolutnom iznosu od 225,41 kn te zatezne kamate tekuće na cjelokupan iznos glavnice od 6.185,47 kn od 17. rujna 2011. pa do isplate.

12. Iz dokaza koji su izvedeni tijekom prvostupanjskog postupka, a konkretno izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja (list 3 spisa), preslike računa za prosinac 2010., siječanj 2011., veljaču 2011., ožujak 2011., travanj 2011. i lipanj 2011. (list 14-20 spisa), preslike Zahtjeva za uslugu od 7. travnja 2010. (list 21-23) te Uvjeta za korištenje Iskon Internet usluga (list 24-25 spisa), proizlazi u bitnom sljedeće:

- da su tužitelj, kao pružatelj telekomunikacijskih usluga i tuženik, kao korisnik telekomunikacijskih usluga, odnosno pretplatnik 7. travnja 2010. sklopili ugovor o pretplatničkom odnosu (u daljnjem tekstu: Ugovor) u trajanju od 24 mjeseca, a kojim se tužitelj obvezao tuženiku pružati telekomunikacijske usluge u sklopu ugovorenog paketa I..T. S., dok se tuženik obvezao tužitelju plaćati naknadu za pružene usluge i to po ispostavljenim računima,

- da su sastavni dio Ugovora bili Uvjeti za korištenje Iskon Internet usluga (u daljnjem tekstu: Uvjeti za korištenje),

- da je tužitelj raskinuo Ugovor jer tuženik nije platio račune koji su mu ispostavljeni za prosinac 2010., siječanj 2011., veljaču 2011., ožujak 2011. i travanj 2011.,

- da tužitelj potražuje od tuženika na ime telekomunikacijskih usluga koje mu je pružio u razdoblju od 1. prosinca 2010. pa do 30. travnja 2011. iznos od 1.765,65 kn i to konkretno: iznos od 649,24 kn po računu za prosinac 2010. s datumom dospijeća od 15. siječnja 2011., iznos od 529,15 kn po računu za siječanj 2011. s datumom dospijeća od 15. veljače 2011., iznos od 255,32 kn po računu za veljaču 2011. s datumom dospijeća od 15. ožujka 2011., iznos od 305,45 kn po računu za ožujak 2011. s datumom dospijeća od 15. travnja 2011. te iznos od 26,49 kn po računu za travanj 2011. s datumom dospijeća od 15. svibnja 2011.,

- da tužitelj po računu za lipanj 2011. potražuje od tuženika na ime naknade za prijevremeni raskid Ugovora iznos od 2.519,83 kn (iznos od 2.048,64 kn+PDV po stopi od 23% u iznosu od 471,19 kn), a na ime jednokratne naknade za terminalnu opremu (m. i m1.) iznos od 1.899,99 kn (iznos od 1544,71 kn+PDV po stopi od 23% u iznosu od 355,28 kn), što zbrojeno iznosi 4.419,82 kn,

- da tužitelj potražuje od tuženika naknadu za prijevremeni raskid Ugovora sukladno odredbi iz čl. 15. st. 2. Uvjeta korištenja (U slučaju da korisnik zatraži prekid korisničkog odnosa sklopljenog na određeno vrijeme prije isteka pretplate, Iskon Internet ima pravo naplatiti pretplatu za cjelokupno prvobitno ugovoreno razdoblje trajanja korisničkog odnosa, bez obzira na prekid korisničkog odnosa),

- da tužitelj potražuje od tuženika jednokratnu naknadu za terminalnu opremu (m. i m1.) sukladno odredbi iz čl. 6. st. 1. Uvjeta korištenja (Terminalna oprema iz čl. 1. ovih Uvjeta korištenja, koju I. I. stavlja na raspolaganje korisniku, u isključivom je vlasništvu I. I.. Korisnik je obvezan po raskidu korisničkog ugovora vratiti predmetnu opremu Iskon Internetu u ispravnom i funkcionalnom stanju).

13. Sukladno odredbi iz čl. 6. st. 7. Uvjeta korištenja, korisnik je obvezan omogućiti I. I. slobodan pristup do prostora za instalaciju terminalne opreme te dozvoliti slobodan pristup instaliranoj terminalnoj opremi, a u svrhu redovnog održavanja i uklanjanja iste u slučaju prestanka korisničkog odnosa, uz prethodnu obavijest korisniku od strane I. I..

14. Tu valja napomenuti da je tuženik na ročištu od 10. travnja 2012. (list 11-12 spisa) naveo da ne osporava dugovanje prema tužitelju po računima za prosinac 2010., siječanj 2011., veljaču 2011., ožujak 2011. i travanj 2011., dakle dugovanje u iznosu od 1.765,65 kn, a koje se odnosi na telekomunikacijske usluge koje je tužitelj pružio tuženiku u razdoblju od 1. prosinca 2010. pa do 30. travnja 2011.

15. Uzimajući u obzir činjenično stanje u ovom predmetu, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je zaključio da tužitelj neosnovano od tuženika potražuje iznos od 2.519,83 kn na ime naknade za prijevremeni raskid Ugovora te iznos od 1.899,99 kn na ime jednokratne naknade za terminalnu opremu (m. i m1.), što zbrojeno iznosi 4.419,82 kn te kada je pod točkom II. izreke predmetne presude navedeni platni nalog ukinuo u tome dijelu primjenom odredbe iz čl. 451. st. 3. ZPP–a.

16. Naime, kako do raskida Ugovora prije isteka ugovorenog razdoblja od 24 mjeseca nije došlo odlukom tuženika, već odlukom tužitelja, tako tužitelj nema pravo od tuženika potraživati naknadu za prijevremeni raskid Ugovora u smislu odredbe iz čl. 15. st. 2. Uvjeta korištenja jer tužitelju, prema toj odredbi, naknada za prijevremeni raskid Ugovora pripada samo kada korisnik zatraži prekid korisničkog odnosa sklopljenog na određeno vrijeme prije isteka pretplata, a što u ovom predmetu nije bio slučaj.

17. Isto tako, tužitelj nema pravo od tuženika potraživati niti naknadu za terminalnu opremu (m. i m1.) u smislu odredbe iz čl. 6. st. 1. Uvjeta korištenja, budući da tijekom prvostupanjskog postupka nije dokazao da je nakon raskida Ugovora, dakle prestanka korisničkog odnosa, postupio sukladno odredbi iz čl. 6. st. 7. Uvjeta korištenja, odnosno da je, uz prethodnu obavijest tuženiku, pristupio na adresu tuženika na kojoj se nalazila terminalna oprema radi uklanjanja iste, a da tuženik nije dozvolio slobodan pristup toj terminalnoj opremi. Prema tome, tužitelj bi imao pravo od tuženika potraživati konkretnu naknadu tek u situaciji da tuženik nije dozvolio slobodan pristup terminalnoj opremi jer bi na taj način tuženik prouzročio tužitelju imovinsku štetu i to u visini vrijednosti zadržane opreme.

18. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno postupio i kada je zaključio da tužitelj neosnovano od tuženika potražuje zatezne kamate na cjelokupan iznos glavnice od 6.185,47 kn do 16. rujna 2011. obračunate u apsolutnom iznosu od 225,41 kn i zatezne kamate tekuće na cjelokupan iznos glavnice od 6.185,47 kn od 17. rujna 2011. pa do isplate te kada je pod točkom II. izreke predmetne presude navedeni platni nalog ukinuo u tome dijelu primjenom odredbe iz čl. 451. st. 3. ZPP–a, budući da tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka nije postupio sukladno odredbi iz čl. 219. st. 1. ZPP–a i dostavio izračun iz kojeg bi bio vidljiv način obračuna zateznih kamata u apsolutnom iznosu te da je prvostupanjski sud pod točkom III. izreke predmetne presude zatezne kamate na svaki od iznosa (649,24 kn, 529,15 kn, 255,32 kn, 305,45 kn i 26,49 kn) koji zajedno čine dosuđeni iznos od 1.765,65 kn tužitelju dosudio od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, sve u smislu odredaba iz čl. 29. st. 1. i 2. te čl. 183. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08 i 125/11), vodeći pritom računa o tome da tužitelju zatezne kamate tekuće na preostali dio glavnice od 4.419,82 kn ne pripadaju.

19. Iz navedenog razloga, neosnovani su i žalbeni navodi tuženika u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je tužitelju pod točkom III. izreke predmetne presude zatezne kamate tekuće na svaki od iznosa (649,24 kn, 529,15 kn, 255,32 kn, 305,45 kn i 26,49 kn) koji zajedno čine dosuđeni iznos od 1.765,65 kn dosudio od 16. dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate.

20. Međutim, djelomično su osnovani preostali žalbeni navodi tužitelja u kojima on pobija i odluku o trošku parničnog postupka u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu istog, dok su preostali žalbeni navodi tuženika u kojima on odluku o trošku parničnog postupka pobija u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu istog u iznosu od 100,00 kn na ime sudske pristojbe neosnovani.

21. Prvenstveno valja reći da se sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017., a uzimajući u obzir da je postupak u ovom predmetu, iako je prvotno pokrenut kao ovršni postupak, nakon pravomoćnosti rješenja Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Povrv-1018/11-4 od 11. siječnja 2012. nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, odnosno kao parnični postupak, trošak koji je tužitelju nastao prije pravomoćnosti navedenog rješenja također smatra parničnim troškom.

22. Uzimajući u obzir da vrijednost predmeta spora u ovom predmetu iznosi 6.185,47 kn, tužitelj ima pravo na naknadu troška javnobilježničke nagrade u iznosu od 250,00 kn, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 23% u iznosu od 57,50 kn, što zbrojeno iznosi 307,50 kn, sve sukladno odredbama iz čl. 6. st. 1. i čl. 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (''Narodne novine'' broj 8/11) te čl. 10. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 47/95, 106/96, 164/98, 105/99, 54/00, 73/00, 127/00, 48/04, 82/04, 90/05, 76/07, 94/09 i 87/09 – u daljnjem tekstu: ZPDV), u svezi čl. 155. st. 1. ZPP–a.

23. Tužitelj ima pravo i na naknadu troška sastava prijedloga za ovrhu od 28. rujna 2011., a koji se sada smatra tužbom, u iznosu od 750,00 kn te troška pristupa na ročište od 10. travnja 2012. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od 750,00 kn, odnosno pravo na naknadu troška parničnog postupka nastalog zastupanjem po odvjetniku u iznosu od 1.500,00 kn, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 23% u iznosu od 345,00 kn, što zbrojeno iznosi 1.845,00 kn, sve sukladno odredbama iz Tbr. 7. st. 1., Tbr. 9. st. 1., Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 148/09) te čl. 10. ZPDV–a, u svezi čl. 155. st. 1. ZPP–a.

24. Tužitelj također, suprotno mišljenju tuženika, ima pravo na naknadu troška sudske pristojbe na predmetnu presudu u plaćenom iznosu od 100,00 kn sukladno odredbi iz Tar. br. 2. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 74/95, 57/96, 137/02 i 125/11), u svezi čl. 155. st. 1. ZPP–a.

25. No, tužitelj u smislu odredbe iz čl. 219. st. 1. ZPP–a nema pravo na naknadu materijalnih troškova u zatraženom iznosu od 49,20 kn i troška dostave u zatraženom iznosu od 36,90 kn jer nije dokazao da su mu navedeni troškovi zaista i nastali, kao što u smislu odredbe iz čl. 151. st. 1. ZPP–a, u svezi čl. 219. st. 1. ZPP– a nema pravo niti na naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u zatraženom iznosu od 307,50 kn, troška sastava prijedloga za provedbu ovrhe daljnjim sudionicima u postupku ovrhe u zatraženom iznosu od 461,25 kn i troška klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u zatraženom iznosu od 36.90 kn jer navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika nije postalo pravomoćno pa mu navedeni troškovi nisu mogli ni nastati.

26. S obzirom da je u pogledu pravne osnove tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti, odnosno u omjeru od 100%, a da je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio u konačnom iznosu od 1.765,65 kn u odnosu na ukupno zatraženi iznos od 6.185,47 kn, odnosno u omjeru od 29%, vidljivo je da je tužitelj u sporu uspio u omjeru od 64,50% (100%+29%=129%, 129%÷2=64,50%), dok je tuženik u sporu uspio u preostalom omjeru od 35,50%.

27. Kada se tužiteljev uspjeh u sporu umanji za tuženikov uspjeh u sporu, proizlazi da je tužitelj uspio u sporu u konačnom omjeru od 29%, sve u smislu odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP–a.

28. Prema tome, tužitelj ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu (javnobilježničke pristojbe, troška nastalog zastupanjem po odvjetniku i troška sudske pristojbe) prema navedenom omjeru, sukladno odredbi iz čl. 154. st.

2. ZPP–a, u konačnom iznosu od 653,23 kn.

29. Kako je tužitelju pod točkom III. izreke predmetne presude na ime naknade troška parničnog postupka već dosuđen iznos od 368,40 kn, tako mu je odlukom ovog drugostupanjskog suda na ime naknade istog valjalo dosuditi još i daljnji iznos od 284,83 kn.

30. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkama I. i III. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 373. toč. 3. ZPP–a kao i pod točkama II. i IV. izreke ove odluke.

U Zagrebu 25. svibnja 2021.

Sudac:

Diana Preglej