Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 60 Gž-1151/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Diani Preglej, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice R. G. iz Z., …, OIB: …, zastupane po punomoćnici B. M., odvjetnici u Z., protiv tuženika A. osiguranje d.d. iz Z., …, OIB: .., zastupanog po punomoćnici L. K., odvjetnici iz O. društva G. & partneri u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1826/2018-67 od 10. veljače 2021., dana 25. svibnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice R. G. kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1826/2018-67 od 10. veljače 2021. pod točkom I. izreke te pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku Adriatic osiguranje d.d. trošak parničnog postupka u iznosu od 8.437,50 kn, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1826/2018-67 od 10. veljače 2021. pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužiteljici R. G. naknaditi tuženiku A. osiguranje d.d. trošak parničnog postupka u iznosu preko 8.437,50 kn do 9.375,00 kn (za iznos od 937,50 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i sudi:

Odbija se zahtjev tuženika A. osiguranje d.d. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 937,50 kn, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je pod točkom I. izreke odbijen tužbeni zahtjev koji glasi: "Tuženik A. osiguranje d.d. dužan je tužiteljici R. G. iz Z., s naslova naknade štete isplatiti iznos od 31.800,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose i to:

-na iznos od 21.000,00 kuna za povredu prava na tjelesno i duševno zdravlje od 23.01.2009. do isplate

-na iznos od 800,00 kuna za tuđu pomoć i njegu od 30.01.2015. do isplate

-na iznos od 10.000,00 kuna za imovinsku štetu na vozilu od 31.01.2008. do isplate na sve iznose po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodištu koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena te je tužena dužna tužiteljici naknaditi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodištu koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena počam od 10. veljače 2021. do isplate, a sve u roku 15 dana."

2. Pod točkom II. izreke je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 9.375,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 10. veljače 2021. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana.

3. Protiv navedene presude, a kako to iz sadržaja žalbe proizlazi, žali se tužiteljica u cijelosti ne navodeći pri tome konkretno žalbene razloge propisane odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući u bitnom istu preinačiti na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti i da se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka odbije u cijelosti.

4. Žalba je neosnovana u odnosu na dio presude u kojem je odlučeno o glavnoj stvari, dok je ista djelomično osnovana u odnosu na dio presude u kojem je odlučeno o sporednom potraživanju (trošku parničnog postupka).

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice da joj tuženik na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje u smislu odredaba iz čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – u daljnjem tekstu: ZOO), u svezi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO–a isplati iznos od 21.000,00 kn, na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u smislu odredbe iz čl. 1095. st. 1. ZOO–a iznos od 800,00 kn, a na ime naknade imovinske štete zbog popravka automobila u smislu odredbe iz čl. 1089. st. 1. ZOO–a iznos od 10.000,00 kn, odnosno ukupan iznos od 31.800,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos od 21.000,00 kn od 23. siječnja 2009., kada je odštetni zahtjev podnesen tuženiku pa do isplate, na iznos od 800,00 kn od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a na iznos od 10.000,00 kn od 31. siječnja 2008. pa do isplate, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 31.992,54 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

6. Tužiteljica je štetu čiju naknadu u ovom predmetu potražuje pretrpjela u i u svezi prometne nesreće koja se dogodila 31. prosinca 2007. u Z. na kolniku …, kada je na stražnji dio automobila registarske oznake…, a kojim je upravljala tužiteljica, naletio osobni automobil registarske oznake …, a kojim je upravljala M. B. (ranije: Č.) i koji je na dan nesreće bio osiguran kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti u smislu odredbe iz čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' broj 151/05 – u daljnjem tekstu: ZOOP), u svezi čl. 2. st. 1. toč. 2. ZOOP–a.

7. Prilikom ispitivanja pobijane presude i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

8. Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice u kojima ona u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

9. Prvostupanjski sud je na temelju dokaza koji su tijekom postupka izvedeni radi utvrđivanja dinamike nastanka štetnog događaja, odnosno nesreće, a konkretno iskaza svjedokinje M. B. i svjedokinje A. D. (ranije: D.) saslušanih na ročištu od 1. veljače 2012. (list 66-67 spisa), pisanog nalaza i mišljenja dipl. ing. Z. I., vještaka za analize prometnih nezgoda, tehniku i procjenu motornih vozila od 31. listopada 2019. (list 160-163 spisa) te dopunskog usmenog očitovanja vještaka na ročištu od 7. srpnja 2020. (list 173 spisa), utvrdio u bitnom sljedeće:

- da iz međusobne podudarnosti oštećenja nastalih na oba automobila proizlazi da je u trenutku nesreće automobil osiguranice tuženika naletio svojim prednjim lijevim dijelom na stražnji desni dio automobila tužiteljice, koji se kretao ispred automobila osiguranice tuženika,

- da je, s obzirom da je u konkretnom slučaju, kao posljedica naleta automobila osiguranice tuženika, vozilo tužiteljice bilo odbačeno udesno van kolnika, automobil tužiteljice u trenutku naleta automobila osiguranice tuženika morao biti u fazi skretanja udesno, s njezine lijeve polovice kolnika na desnu, pri čemu se automobil tužiteljice popriječio na pravac kretanja automobila osiguranice tuženika, koji se kretao desnom polovicom kolnika,

- da je do naleta moglo doći u području pješačkog prijelaza kod … broj 1, ali na desnoj polovici kolnika, po kojoj se kretao automobil osiguranice tuženika, iza automobila tužiteljice,

- da do nesreće ne bi došlo da je tužiteljica prije skretanja svojim automobilom s lijeve polovice kolnika na desnu, po kojoj se iza tužiteljice u istom pravcu kretao automobil osiguranice tuženika, propustila automobil osiguranice tuženika.

10. Za postojanje objektivne odgovornosti osiguranice tuženika za nesreću i za štetu koju je tužiteljica u i u svezi nesreće pretrpjela, a samim time i postojanja obveze tuženika da kao osiguratelj, u smislu odredbe iz čl. 22. st. 1. ZOOP–a, u svezi čl. 2. st. 1. toč. 2. ZOOP–a, nastalu štetu tužiteljici i naknadi, bilo je potrebno prethodno utvrditi jesu li ispunjene opće pretpostavke odgovornosti za štetu i to postojanje štetnika, oštećenika, štetne radnje, štete, uzročno–posljedične veze između štetne radnje i štete te protupravnosti.

11. Nakon što je na temelju navedenih dokaza od općih pretpostavki odgovornosti za štetu utvrđeno postojanje štetnika, oštećenika, štetne radnje, štete i uzročno – posljedične veze između štetne radnje i štete, za utvrđivanje protupravnosti u postupanju osiguranice tuženika neposredno prije nesreće valjalo je primijeniti mjerodavno pravo, a to su bile odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama (''Narodne novine'' broj 105/04 i 142/06 – u daljnjem tekstu: ZSPC) koji je bio na snazi na dan nesreće.

12. Odredbom iz čl. 43. st. 1. ZSPC–a propisano je da vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu, a odredbom iz čl. 43. st. 2. ZSPC–a propisano je da je prije započinjanja radnji iz čl. 43. st. 1. ZSPC–a vozač dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja.

13. Isto tako, odredbom iz čl. 219. st. 1. ZPP–a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

14. S obzirom da je do nesreće došlo kada je automobil osiguranice tuženika svojim prednjim lijevim dijelom naletio na stražnji desni dio automobila tužiteljice, koji se kretao ispred automobila osiguranice tuženika, a da do nesreće ne bi došlo da je tužiteljica prije skretanja svojim automobilom s lijeve polovice kolnika na desnu, po kojoj se iza tužiteljice u istom pravcu kretao automobil osiguranice tuženika, propustila automobil osiguranice tuženika, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je zaključio da je do nesreće došlo jer je tužiteljica neposredno prije nesreće postupila suprotno odredbama iz čl. 43. st. 1. i 2. ZSPC–a, odnosno da tužiteljica nije dokazala da je osiguranica tuženika odgovorna za nesreću te kada je primjenom odredaba iz čl. 43. st. 1. i 2. ZSPC–a, u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP–a tužbeni zahtjev odbio u cijelosti.

15. Naime, tužiteljica je, prije nego što je svojim automobilom počela skretati s lijeve polovice kolnika na desnu, na kojoj se u tom trenutku kretao automobil osiguranice tuženika, bila dužna prethodno se uvjeriti da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja, a što je ona propustila učiniti.

16. Međutim, djelomično su osnovani preostali žalbeni navodi tužiteljice u kojima ona u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je prihvatio zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 9.375,00 kn, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

17. Uzimajući pritom da vrijednost predmeta spora u ovom predmetu iznosi 31.800,00 kn, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je priznao tuženiku pravo na naknadu troška sastava odgovora na tužbu od 23. studenog 2010. u iznosu od 1.000,00 kn, troška pristupa na ročišta od 1. veljače 2012., 7. srpnja 2020., 12. listopada 2020. i 19. siječnja 2021. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od po 1.000,00 kn te troška pristupa na ročišta od 2. svibnja 2013., 13. siječnja 2015. i 26. studenog 2018. na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima u iznosu od po 500,00 kn, odnosno pravo na naknadu troška parničnog postupka nastalog zastupanjem po odvjetniku u iznosu od 6.500,00 kn, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 1.625,00 kn, što zbrojeno iznosi 8.125,00 kn, sve u smislu odredaba iz Tbr. 8. st. 1., Tbr. 9. st. 1. i 2., Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – u daljnjem tekstu: Tarifa) te čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18 i 121/19 – u daljnjem tekstu: ZPDV), u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

18. Međutim, kako podnesak od 4. travnja 2012. po svom sadržaju, suprotno stavu prvostupanjskog suda, ne predstavlja obrazloženi podnesak u smislu odredbe iz Tbr.

8. st. 1. Tarife, već podnesak u smislu odredbe iz Tbr. 8. st. 3. Tarife, tako tuženik ima pravo na naknadu troška sastava konkretnog podneska u iznosu od 250,00 kn, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 62,50 kn, što zbrojeno iznosi 312,50 kn, sve u smislu odredaba iz Tbr. 8. st. 3., Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife te čl. 38. st. 1. ZPDV–a, u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

19. Prema tome, tuženik ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu u konačnom iznosu od 8.437,50 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 10. veljače 2021. pa do isplate, a koje tuženiku sukladno odredbama iz čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17) te čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) također pripadaju, dok mu to pravo u preostalom dijelu dosuđenog iznosa od 937,50 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos, ne pripada.

20. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 373. toč. 3. ZPP–a kao i pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 25. svibnja 2021.

Sudac:

Diana Preglej