REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 75 Pž-3406/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Nevenka Marković, u pravnoj stvari tužitelja K. S. d.o.o., OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika B. d.o.o., OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnica K. R., odvjetnica u Z., radi isplate iznosa od 375.000,00 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3351/2018 od 7. srpnja 2020., 25. svibnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3351/2018 od 7. srpnja 2020. u točkama I., II. i IV. njezine izreke.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška sastavljanja odgovora na žalbu u iznosu od 7.812,50 kn.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3351/2018 od 7. srpnja 2020. u točki I. njezine izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika T. M. iz Z., poslovni broj Ovrv-2279/2018 od 5. travnja 2018. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 375.000,00 kn sa zateznom kamatom od 7. ožujka 2018. do isplate kao i naknaditi ovršni trošak u iznosu od 10.162,75 kn i predvidivi trošak u iznosu od 2.812,50 kn sa zateznom kamatom od dostave rješenja o ovrsi do isplate. Točkom II. izreke presude naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 36.912,50 kn. Točkom III. izreke presude odbijen je tuženikov zahtjev za plaćanje troška postupka u iznosu od 21.487,50 kn. Točkom IV. izreke presude odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 54.000,00 kn.

2. Ovako je presudio prvostupanjski sud primjenom odredbe članaka 7. i 219. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99 i 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), jer tužitelj nije dokazao da je tuženik povrijedio odredbu članka 14. Ugovora o pružanju programerskih i konzultantskih usluga od 27. ožujka 2017. (dalje: Ugovora) i da je stoga u obvezi platiti ugovornu kaznu u iznosu od 375.000,00 kn po računu broj ORA-18-005 od 6. veljače 2018.

3. O naknadi troškova postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15).

4. Protiv označene presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje. Iz žalbe proizlazi da presudu pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu. U žalbi navodi da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, jer je sud propustio neposredno saslušati stranke te provesti dopunu vještačenja, budući da vještak nije obavio zadatak vještačenja. Traži trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 7.812,50 kn.

5. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio žalbene navode i predlaže da ovaj sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu. Traži trošak sastavljanja odgovora na žalbu u iznosu od 7.812,50 kn.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitavši presudu u pobijanom dijelu sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio kako je prvostupanjska presuda pravilna i osnovana na zakonu.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je isplata iznosa od 375.000,00 kn zbog povreda odredbe članka 14. Ugovora.

9. Nije ostvarena povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju se ukazuje žalbom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi nisu nejasni niti proturječni. O odlučnim činjenicama ne postoji proturječje između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava i zapisnika.

10. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tuženik nije povrijedio odredbu članka 14. Ugovora, kojom je ugovoreno da tužitelj i tuženik obvezuju da neće vrbovati, nagovarati, nuditi zaposlenje ili na bilo koji drugi način navoditi zaposlenike druge strane s kojima su stupili u kontakt tijekom izvršenja Ugovora da prekinu svoje zaposlenje kod druge ugovorne strane, a da nemaju prethodnu suglasnost te druge strane. Ugovorne strane se obvezuju da ovim stavkom zabranjene radnje neće činiti niti neizravno, preko trećih strana, bilo fizičkih ili pravnih osoba, bez obzira na prirodu povezanosti s tim trećim stranama. Ugovorne strane ugovaraju ugovornu kaznu od 300.000,00 kn za slučaj kršenja odredaba prethodnog stavka ovog članka, a koju će ugovorna strana koja prekrši odredbe platiti bez pogovora i na prvi pisani zahtjev drugoj oštećenoj strani.

11. Naime, tužitelj tvrdi da je do povrede odredbe članka 14. Ugovora došlo tako što je radnik tužitelja A. B. nakon što je bio angažiran od strane tuženika i to od mjeseca ožujka 2017. godine do rujna 2017. godine, odjednom prekinuo radni odnos s tužiteljem. Na okolnost da je upravo tuženik imao utjecaja na prekid radnog odnosa A. B. kod tužitelja, tužitelj je predložio saslušanje stranaka, saslušanje A. B. te financijsko vještačenje na okolnost transakcija između tuženika i A. B. te financijsko vještačenje na temelju uvida poslovnih knjiga A. B. i njegovog obrta/tvrtke.

12. Sukladno odredbi članka 8. ZPP-a sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka A. B. te financijsko vještačenje sa zadatkom da se utvrdi postojanje eventualne poslovne suradnje te njen opseg u razdoblju između 2017. do 2019. godine između tuženika i A. B. I. izvedenih dokaza sud je utvrdio da je A. B. sporazumno raskinuo radni odnos s tužiteljem radi odluke da se sam okuša u poduzetničkim vodama i da nakon što je raskinuo radni odnos nije poslovao s tuženikom.

13. Koje će od predloženih dokaza izvesti, odlučuje sud na temelju slobodne ocjene pa ako odbije izvođenje nekog dokaza, dužan je dati o tome uvjerljivo obrazloženje.

14. Prvostupanjski sud je na ročištu od 26. svibnja 2020., nakon izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka A. B. i izvedenog financijskog vještačenja, odlučio da neće izvoditi druge predložene dokaze (saslušanje stranaka i financijsko vještačenje poslovne dokumentacije A. B.), jer je činjenično stanje utvrđeno u dovoljnoj mjeri pa izvođenje daljnjih dokaza ne bi bilo svrsishodno i ekonomično.

15. Budući da je sam A. B. izjavio da je njegova samostalna odluka da raskine radni odnos kod tužitelja i da nije poslovao s tuženikom, a financijskim vještačenjem poslovnih knjiga tuženika je utvrđeno da ne postoji poslovni odnos između tuženika i A. B. to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da već iz tih relevantnih dokaza proizlazi neosnovanost tužiteljevih tvrdnji da je došlo do povrede odredbe članka 14. Ugovora.

16. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za plaćanje iznosa od 375.000,00 kn.

17. Pravilna je i odluka o parničnom trošku sadržana u točkama I. i IV. izreke presude. Ni sam tužitelj ne osporava pravilnost obračuna parničnog troška.

18. Slijedom navedenog valjalo je odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu prema odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a kako je odlučeno u točki I. izreke ove presude.

19. Temeljem odredbe članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a, tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen, jer je ovaj sud ocijenio da zahtijevani troškovi nisu bili potrebni radi vođenja parnice.

Zagreb, 25. svibnja 2021.

Sutkinja

Nevenka Marković