REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Jž-836/2020

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Margetić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog M.V. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17. i 126/19.) odlučujući o žalbi okrivljenog M.V. podnesenoj po braniteljici Ivani Špehar Janković iz Zagreba protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: 65. Pp J-1478/2019 od 6. ožujka 2020., na sjednici vijeća održanoj 25. svibnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog M.V. i pobijana presuda potvrđuje.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okrivljeni M.V. je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna u roku 30 dana po primitku ove presude.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom okrivljeni M.V. je proglašen krivim, da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji prekršaj mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 6.000,00 kuna, u koju kaznu je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme uhićenja od 30. prosinca 2019. u 21,45 sati do 31. prosinca 2019. u 9,20 sati kao dva dana zatvora, odnosno 600,00 kuna novčane kazne, pa okrivljenik ima za platiti preostali iznos novčane kazne od 5.400,00 kuna, koji je obvezan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona.

2. Nadalje, na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u svezi sa člankom 138. stavkom 2. i 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

3. Protiv te presude okrivljeni M.V. je pravodobno po braniteljici podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a s tim u svezi i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

Žalitelj u bitnom ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona jer da je izreka presude nerazumljiva, a obrazloženje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnosti između onoga što se navodi u presudi i sadržaju isprava u spisu. Osim toga, žalitelj ističe da nije niti na jasan i nedvojben način upozoren na pravne posljedice neplaćanja novčane kazne u određenom roku već da je prvostupanjski sud samo paušalno naveo „a u protivnom će postupiti po odredbama članka 34. Prekršajnog zakona“.

4. Također navodi da u spisu nije razvidan datum održavanja ročišta kada je provedena dokazna radnja suočenja između oštećenice i okrivljenika, i da prvostupanjski sud nije mogao na tom dokazu temeljiti odluku o krivnji jer da je izostao bitan sastojak zapisnika propisan odredbom članka 119. stavka 5. Prekršajnog zakona a što za posljedicu ima da se iz spisa ne može jasno zaključiti kada je radnja suočenja u postupku obavljena a što joj odriče formalno pravni značaj zapisa o provedenoj pravnoj radnji u postupku.

Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati, prvostupanjska presuda ukine te da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Žalba nije osnovana.

6. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te preispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud ne nalazi da bi u prvostupanjskom postupku bile počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, niti povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, a niti one bitne povrede koje žalitelj ističe u žalbi.

7. Žaleći se zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona te obrazlažući navedenu bitnu povredu okrivljenik navodi da nije na jasan i nedvojben način upozoren na pravne posljedice neplaćanja kazne u određenom roku već da je sud u tom dijelu samo naveo „a u protivnom će se postupiti po odredbama članka 34. Prekršajnog zakona“, međutim, odredbom članka 185. Prekršajnog zakona je određen sadržaj presude te je u stavku 5. između ostalog propisano, ako je okrivljenik proglašen krivim, izreka presude mora obuhvatiti potrebne podatke navedene u članku 183. ovoga Zakona, a u članku 183. Prekršajnog zakona je propisano, stavak 1. u presudi kojom se okrivljenik proglašava krivim sud će izreći: 1. za koje djelo se proglašava krivim, uz navode činjenica i okolnosti koje čine obilježje prekršaja te onih o kojima ovisi primjena ovoga Zakona i propisa kojim je prekršaj propisan, 2. naziv prekršaja prema propisu kojim je propisan, 3. koja se kazna izriče i zaštitna mjera primjenjuje i kojim se prema odredbama ovog Zakona oslobađa od kazne, a stavkom 2. citiranog članka je propisano, ako je okrivljeniku izrečena novčana kazna, u presudi će se odrediti rok njezina plaćanja.

Okrivljenika će se također upozoriti, da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena (članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona), dakle nije prihvaćen žalbeni navod okrivljenika da je izreka presude nerazumljiva.

8. Nadalje, žalitelj ističe da se sud u obrazloženju presude iscrpljuje u pukom navođenju provedenih dokaza, te da se prvostupanjski sud nije bavio ocjenom bitnog elementa prekršaja prouzročenje povrede dostojanstva ili uznemirenost, a jednako tako da u zapisniku u provedenom suočenju nije naveden datum provedbe radnje suočenja, po ocjeni ovog Suda takvo obrazloženje žalbene tvrdnje o počinjenoj povredi odredaba prekršajnog postupa predstavlja prigovor pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja te povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava jer okrivljenik smatra da nije mogao biti proglašen krivim za prekršaj iz primijenjene odredbe zakona.

9. Međutim, po ocjeni ovog Suda činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je u potpunosti i pravilno utvrđeno, odnosno prvostupanjski sud je pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica i to na temelju iskaza ispitane svjedokinje oštećenice supruge okrivljenika M.L.V. te provedenog dokaza suočenja između okrivljenika i oštećenice, a odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, na koje se žalitelj upućuje, time da je osnovano prihvatio iskaz oštećenice, navodeći da je ista iskazivala jasno, suvislo, uvjerljivo, logično i životno te da je prilikom suočenja bila staložena dobro se sjećala dinamike događaja te je prvostupanjski sud po ocjeni ovog Suda pravilno zaključio da nema niti jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost tog iskaza niti bilo kakve proturječnosti i nedosljednosti a pogotovo ne u svezi s odlučnim činjenicama, te je stoga bezuspješan pokušaj okrivljenika da obezvrijedi taj iskaz navodeći da žrtva njegova supruga nikako nije bila uznemirena jer da je nakon navodno pretrpljenog psihičkog nasilja zbog kojeg je bila duboko uznemirena otišla na posao u stomatološku ordinaciju. Naime, iz iskaza oštećenice jasno proizlazi da ju je ponašanje okrivljenika kritične zgode uznemirilo, da je bila povrijeđena iz razloga što njezin suprug na različite načine pokušava opstruirati sve njihove dogovore oko daljnjeg života, a iz provedenog dokaza suočenja i prilikom provođenja dokaza suočenja oštećenica je ostala kod iskaza danog u prvostupanjskom postupku.

10. Jednako tako nije prihvaćen žalbeni navod žalitelja da je svjedokinja D.L. koja je ispitana u prvostupanjskom postupku iskazivala točno jer je predmetnog dana došla oko 10,10 sati u stan obitelji V. i opisala je situaciju koju je zatekla, te da je situacija u stanu bila mirna i da iz iskaza ove svjedokinje koja je potpuno objektivna i nezainteresirana za ishod prekršajnog postupka govori u prilog okolnosti da na strani žrtve nije postojala uznemirenost kao bitno obilježje prekršaja.

11. Međutim, prvostupanjski sud je ocijenio iskaz navedene svjedokinje iz kojeg iskaza proizlazi, da je potvrdila da su u stanu bili svi članovi obitelji međutim, iz iskaza oštećenice proizlazi da je tog prijepodneva u stanu bila gđa L. koja je predstavnica suvlasnika stanara zgrade u kojoj stanuje i da nije istina da je suprug nju verbalno napao dok je ona bila u stanu već dok je ona otišla, dakle, ne stoji žalbeni navod žalitelja da iz iskaza ispitane svjedokinje D.L. proizlazi da nije bilo nasilja u obitelji predmetne zgode jer niti iz činjeničnog opisa prekršaja navedenog u optužnom prijedlogu a jednako tako u izreci pobijane presude ne proizlazi da bi svjedokinja D.L. bila prisutna predmetnom događaju.

12. Nadalje, nije prihvaćen žalbeni navod okrivljenika da se odluka o krivnji nije mogla temeljiti na provedenom dokazu suočenja između njega i oštećenice jer da u zapisniku o provedenom suočenju nema datuma kada je radnja suočenja izvršena, a kako je to propisano odredbom članka 119. stavka 5. Prekršajnog zakona.

13. Naime, budući da je okrivljenik bio uhićen, proveden je žurni postupak sukladno odredbi članka 222. Prekršajnog zakona te je u stavku 2. citiranog članka propisano vođenje žurnog postupka provesti će se pojedine radnje sukladno ovom Zakonu pri čemu se ne primjenjuje odredba ovog Zakona o glavnoj raspravi, njezinom zakazivanju i vođenju. Iz zapisnika o ispitivanju okrivljenika u žurnom postupku, iako pravilno žalitelj ističe da nema datuma kada je navedena radnja suočenja obavljena, nesporno je, budući da iz navedenog zapisnika proizlazi da je istom bio prisutan okrivljenik i njegova braniteljica te oštećenica i njena punomoćnica, te da je okrivljenik upoznat sa iskazima svjedoka M.L.V. i D.L. sa zapisnika od 27. siječnja 2020. nedvojbeno je da se radi o zapisniku od 3. ožujka 2020. godine, a okrivljenik i njegova braniteljica su iskazali da ne žele ponovno pročitati zapisnik, ne traže da im se zapisnik pročita te ne stavljaju prigovor na isti i isti bez primjedbe potpisuju. Slijedom navedenog nedostatak datuma na zapisniku o suočenja okrivljenika i svjedokinje ne znači da bi izreka pobijane presude zbog toga bila nerazumljiva ili proturječna kako bi to proizlazilo iz sadržaja žalbe okrivljenika, odnosno po ocjeni ovog Suda nedostatak datuma na zapisniku nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.

14. Slijedom navedenog, žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

15. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik ne žali zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, međutim ovaj Sud kao drugostupanjski sud je ispitao pobijanu presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje u smislu općeg pravila o izboru bvrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja.

Naime, za počinjeni prekršaj je propisana novčana kazna od najmanje 6.000,00 kuna dok je maksimalni iznos novčane kazne 50.000,00 kuna i kazna zatvora u trajanju od najmanje 30 dana dok je maksimalno trajanje zatvora 90 dana, dakle, kako se prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i mjere prekršajne sankcije odlučio za novčanu kaznu te istu okrivljeniku izrekao u visini posebnog minimuma zakonom propisane kazne, po ocjeni ovog Suda tako izrečena novčana kazna je dovoljno individualizirana osobi okrivljenika te će se istom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.

Odlučujući o troškovima prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona ovaj Sud je okrivljenika obvezao na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna imajući u vidu trajanje i složenost žalbenog postupka, te da je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.) propisan opći okvir paušalne svote od 100,00 do 5.000,00 kuna.

Slijedom navedenog trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 25. svibnja 2021.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Stanislav Walaszek, v.r.

Mirjana Margetić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, braniteljicu, oštećenicu i tužitelja.