REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: Jž-1140/2020

Visoki prekršaji sud Republike Hrvatske

Zagreb

U IME RAPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Margetić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog M.M., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilju u obitelji (''Narodne novine'' broj: 70/17. i 126/19.) odlučujući o žalbi okrivljenog M.M. podnesenoj po braniteljici V.D.K. odvjetnici iz S.B. protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj: 69PpJ-1336/2019- 17 od 12. lipnja 2020. godine, na sjednici vijeća održanoj 25. svibnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog M.M. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona (''Narodne novine'' broj: 107/07., 39/13., 157/13., 50/15., 70/17., 118/18.) okrivljeni M.M. je obvezan naknaditi troškove drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto kuna) u roku 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni M.M. je proglašen krivim da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji prekršaj mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna koju kaznu je obvezan platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 52. stavka 3. Prekršajnog zakona.

2. Nadalje, na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u svezi sa člankom 138. stavkom 2. točke 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

3. Protiv te presude okrivljeni M.M. je pravodobno po braniteljici podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

Žalitelj poriče učin prekršaja koji mu se stavlja na teret te u bitnom navodi kao u obrani da je napadnut kritične zgode od šogora M.R..

Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati, da se pobijana presuda ukine i predmet dostavi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (''Narodne novine'' broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) ovaj Sud ne nalazi da bi u prvostupanjskom postupku bile počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a niti povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Nadalje, nije prihvaćen žalbeni navod žalitelja da činjenično stanje u prvostupanjskom postupku nije u potpunosti i pravilno utvrđeno. Prvostupanjski sud je u dokaznom postupku ispitao okrivljenika, proveo dokaz suočenja između okrivljenika i oštećenika M.R., izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju koja prileže spisu i to dokumentacijski list pregled u ambulanti od 23. lipnja 2019. iz kojeg je razvidno da je oštećenik M.R. doveden u pratnji policijskih službenika te pregledan od liječnika D.B. pri čemu je konstatirana površinska ozljeda vrata prouzročena napadom, tjelesnom silom te prijava o ozljedama imenovanog liječnika Policijskoj postaji Donji Miholjac iz koje se također vidljivo da su istom dijagnosticirane površinske ozljede vrata uslijed napada tjelesnom silom, a jednako tako iz nalaza i mišljenja sudskog medicinskog vještaka dr. B.D. proizlazi da je oštećenik M.R. zadobio crvenilo i blažu bolnost s prednje strane vrata, što ne predstavlja tjelesne ozljede u sudskom medicinskom smislu pojašnjavajući, kako se u konkretnom slučaju radi o prolaznom crvenilu u čijoj se podlozi proširenje krvnih žila te nije došlo do ozljede krvnih žila i krvarenje unutar tkiva a što bi pak rezultiralo crnim podljevom te zbog navedenog ozljede oštećenika nisu lake tjelesne ozljede. Prvostupanjski sud je analizom i ocjenom kako svakog dokaza pojedinačno tako i njihovoj međusobnoj svezi cijeneći provedene dokaze po slobodnom sudačkom uvjerenju na temelju odredbe članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona pravilno zaključio da su se u postupanju okrivljenika stekla zakonska obilježja prekršaja iz primijenjene odredbe zakona.

7. Dakle iz obrazloženja prvostupanjske presude a nakon temeljite i svestrane analize svih provedenih dokaza koji dokazi imaju potrebnu snagu i vrijednost prvostupanjski sud je odluku o krivnji dostatno i argumentirano obrazložio koje razloge u cjelini prihvaća ovaj Sud, a navodi žalbe u kojima okrivljenik ponavlja obranu danu pred prvostupanjskim sudom nisu prihvaćeni, kao niti žalbeni razlog da je vještak – liječnik dijagnosticirao povrede svjedoka uslijed napada tjelesnom silom, a što nije točno jer da nema dokaza da su otisci prstiju od hvatanja za vrat odnosno isti nisu doveli u sumnju činjenično stanje utvrđeno svim provedenim dokazima u prvostupanjskom postupku.

8. Nadalje, ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni ovaj Sud je utvrdio da novčana kazna nije previsoka niti prestroga.

9. Naime, u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona u korist okrivljenika podnesena žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnoj pravnoj sankciji, pa je ovaj Sud ispitao i odluku o izrečenoj novčanoj kazni i zaključio da je ista primjerena težini počinjenog prekršaja stupnju krivnje te ostalim okolnostima odlučnim za odmjeru novčane kazne, odnosno ovaj Sud zaključuje da će se izrečenom novčanom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja tako da žalitelj ubuduće neće činiti iste ili slične prekršaje.

10. Valja naglasiti da je za počinjeni prekršaj propisana novčana kazna od najmanje 2.000,00 kuna ili kazna zatvora do 90 dana te kako se prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i mjere prekršajne sankcije odlučio za novčanu kaznu i istu okrivljeniku izrekao u visini posebnog minimuma zakonom propisane kazne, kazna je dovoljno individualizirana osobi žalitelja budući da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona a kao olakotne okolnosti okrivljeniku je cijenio njegove obiteljske prilike te primjereno držanje pred sudom.

Nisu se stekli uvjeti za preinaku izrečene novčane kazne na blažu.

11. Nadalje, na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan na naknadu troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna imajući u vidu trajanje i složenost žalbenog postupka te su troškovi postupka odmjereni sukladno rješenju određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (''Narodne novine'' broj: 18/13.) kojim je propisan opći okvir paušalne svote od 100,00 do 5.000,00 kuna.

12. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 25. svibnja 2021.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Stanislav Walaszek, v.r.

Mirjana Margetić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 6 (šest) ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, oštečenika, braniteljicu i tužitelja.