Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-rz-8/2021-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Snježane Hrupek-Šabijan kao predsjednice vijeća te Željka Horvatovića i Marijana Bitange, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marine Kapikul kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Đ. Z. i dr. zbog krivičnog djela iz članka 122. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 53/91., 39/92., 91/92., 31/93., 35/93., 108/96., 16/96 i 28/96. – dalje: OKZ RH/91.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj: Kov-Rz-2/2020 od 13. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 25. svibnja 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog Đ. Z. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Uvodno označenim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu odbijen je prijedlog Đ. Z. da se iz spisa predmeta kao nezakoniti dokazi izdvoje zapisnici o ispitivanju svjedoka D. B. (list 85.-86. te 269.-271. spisa), V. Z. (list 87.-88. te 275.-277. spisa), Đ. Š. (list 91.-92. te 272.-274. spisa), S. P. (list 238.-240. spisa), S. K. (list 241.-243. spisa), M. M. (list 257.-258. spisa), M. B. (list 260.-262. spisa), I. Ž. (list 263.-265. spisa) i I. C. (list 266.-268. spisa), navedeni u dokazima na kojima se temelji optužnica pod točkama 10.-21. u optužnici Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj Ko-Do-317/2020 od 2. prosinca 2020., kao neosnovan.
2. Protiv tog rješenja pravodobno je podnio žalbu okrivljeni Đ. Z. po branitelju I. Ž., odvjetniku u Z..
3. U žalbi navodi da prvostupanjski sud…“pogrešno tumači i primjenjuje zakon i to što ZKP ne sadrži odredbu koja bi propisivala „obvezu“ državnog odvjetnika da u okviru istrage obavještava okrivljenika i njegovog branitelja o ispitivanju je irelevantno. Pravo na ovo proizlazi iz članka 64. stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), koji propisuje da okrivljenik ima pravo sudjelovati u dokaznim radnjama i drugim postupovnim radnjama (te na raspravi). Ova odredba ne ograničava se na neki stadiji postupka.“ Nadalje, žalitelj ističe da državni odvjetnik, u situaciji kad je počinitelj nepoznat, nije mogao prije donošenja rješenja o provođenju istrage (koje je doneseno 17. prosinca 2018.) ispitati svjedoke jer za to nisu postojale pretpostavke iz članka 214. ZKP/08. Konačno, žalitelj navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., jer se sud nije „referirao“ o potrebi svrhovitosti saslušanja svjedoka koja je propisana u članku 214. ZKP/08., pa je rješenje nejasno i ne može se ispitati. Predložio je da se pobijano rješenje preinači na način da se predmetni dokazi izdvoje iz spisa kao nezakoniti dokazi, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. U skladu s odredbom članka 495. stavak 4. u svezi s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., prije sjednice vijeća spis je dostavljen državnom odvjetniku.
5. Žalba nije osnovana.
6. I po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog okrivljenika da se iz spisa kao nezakoniti dokazi izdvoje zapisnici o ispitivanju svjedoka koji su poimenično navedenih u odlomku 1. ove odluke.
7. Iznoseći prigovore da nije bio prisutan ispitivanju svjedoka od strane državnog odvjetnika, žalitelj pri tome gubi iz vida da je, prema odredbama ZKP-a, istraga jednostranački koncipiran postupak (inkvizitorni postupak) u kojem je postupku temeljna funkcija državnog odvjetnika da prikuplja dokaze i podatke potrebne da bi se moglo odlučiti hoće li podignuti optužnicu ili obustaviti postupak. Zbog toga, kako je to prvostupanjski sud ispravno naveo, državni odvjetnik nema obvezu pozivati okrivljenika i njegova branitelja kad poduzima dokaznu radnju ispitivanja svjedoka, jer to nije propisano u odredbama članka 283.–300. ZKP/08. koje se odnose na ispitivanje svjedoka.
8. Naime, prema odredbi članka 10. stavka 2. točke 3. ZKP/08., nezakoniti su dokazi oni dokazi koji su pribavljeni povredom odredaba kaznenog postupka i koji su izričito predviđeni ovim Zakonom. U članku 300. ZKP/08. su taksativno propisani razlozi kada se iskaz svjedoka ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku. U toj zakonskoj odredbi nije propisano da je iskaz svjedoka nezakoniti dokaz u slučaju kad je svjedok ispitan bez prisutnosti okrivljenika ili njegova branitelja (nekonfrontirani iskaz svjedoka), pa je slijedom toga prvostupanjski sud pravilno zaključio da okolnost što u okviru tzv. državnoodvjetničke istrage okrivljenik i njegov branitelj nisu bili obaviješteni o ispitivanju svjedoka, zapisnik o ispitivanju svjedoka ne čini nezakonitim dokazom.
9. Stav okrivljenika koji u žalbi ističe da mu je zbog toga što nije bio prisutan kad je državni odvjetnik u istrazi ispitivao svjedoke, povrijeđeno pravo koje proizlazi iz članka 64. stavak 1. točka 8. ZKP/08., kao i da su mu povrijeđena njegova ustavna i konvencijska prava, kojima je zajedničko to da okrivljeniku daju pravo predlaganja dokaza i sudjelovanje u dokaznim radnjama odnosno da ispituje i dade ispitivati svjedoke optužbe i da zahtijeva da se osigura nazočnost i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe (pravo na pošteno suđenje i pravo na jednakost oružja sadržana u članku 29. Ustava Republike Hrvatske i članku 6. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda), za ovaj drugostupanjski sud nije prihvatljiv.
10. Naime, prema praksi Europskog suda za ljudska prava, koja obvezuje i naše sudove te predstavlja izvor prava u Republici Hrvatskoj, na koju se u više svojih presuda pozvao i Vrhovni sud Republike Hrvatske, to što okrivljenik i njegov branitelj u tijeku istražnog postupka nisu bili prisutni ispitivanju svjedoka, zbog čega obrana i optužba u tom stadiju postupku nisu imale jednak procesni položaj, nije odlučno jer će se ova nejednakost ispraviti u slijedećem - raspravnom (akuzatornom) stadiju kaznenog postupka, koji karakterizira kontradiktornost, što znači da će u tom stadiju postupka okrivljenik, ravnopravno s tužiteljem odnosno državnim odvjetnikom, pred neovisnim i nepristranim sudom, imati mogućnost iznijeti svoju obranu, osporiti vjerodostojnost dokaza optužbe, predložiti dokaze koji će mu ići u korist, kao i iskoristiti pravo da ispituje ili dade ispitivati svjedoke optužbe i zahtijevati da se osigura nazočnost i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe.
10.1. U kontekstu onog što je izneseno u prethodnoj točki, pravilno je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju naveo da se pravičnost postupka ocjenjuje u cjelini, pa ako bi okrivljeniku na raspravi bilo uskraćeno neko od prava koja su navedena u prethodnoj točki, konkretno, pravo da ispita i dade ispitivati svjedoke optužbe, u tom slučaju bi se radilo o nezakonitom dokazu sa stajališta prava na pošteno suđenje i prava na jednakost oružja.
11. Prema tome, neutemeljena je žalba okrivljenika u kojoj on osporava zakonitost ispitivanja svjedoka u istrazi jer nije bio prisutan toj dokaznoj radnji, pri čemu odredbe članka 411. stavak 4. i članka 431. stavak 2. ZKP/08., na koje žalitelj upire u žalbi, a u kojima je propisano da se, ako dokazna radnja ispitivanja svjedoka ili vještaka nije provedena na način propisan člankom 234. i 235. ovog Zakona, ti zapisnici mogu pročitati, ali se samo na tim zapisnicima ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda, nisu relevantne za ocjenu o nezakonitosti dokaza, te se izričito odnose na fazu rasprave.
12. Što se tiče prigovora koje žalitelj ističe u odnosu na izdvajanje zapisnika o ispitivanju svjedoka D. B., V. Z. i Đ. Š., navodeći da nisu postojale pretpostavke iz članka 214. stavak 1. ZKP/08., odnosno da državni odvjetnik ove svjedoke ispita prije donošenja rješenja o provođenju istrage, valja navesti da je u toj odredbi propisano, da državni odvjetnik, ako je počinitelj kaznenog djela nepoznat, može provesti ili naložiti istražitelju provođenje dokaznih radnji ako je to svrhovito radi otkrivanja počinitelja ili ako postoji opasnost od odgode. U konkretnom slučaju, a budući da je državni odvjetnik nakon ispitivanja svjedoka B., Z. i Š., sukladno članku 217. stavak 1. ZKP/08., 17. prosinca 2018. donio rješenje o provođenju istrage jer je postojala osnovana sumnja da su okrivljenici počinili inkriminirano kazneno djelo, što je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja i naveo pod točkom 6.1., onda je, suprotno stavu žalitelja, provođenje dokaznih radnji ispitivanje ovih svjedoka očito bilo svrhovito, jer je na temelju njihovih iskaza utvrđeno postojanje osnovane sumnje kao zakonske pretpostavke za donošenje rješenja o provođenju istrage.
13. Nije u pravu žalitelj kad u žalbi navodi da se prvostupanjski sud „nije referirao“ na njegov prigovor o potrebi, to jest svrhovitosti ispitivanja naprijed navedenih svjedoka, zbog čega je rješenje nejasno i ne može se ispitati, budući da je sud u pobijanom rješenju pod točkom 6.1. detaljno iznio razloge zbog kojih nije prihvatio žaliteljev prijedlog da se radi o nezakonitim dokazima, pa je njegova žalba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11., neosnovana.
14. Zbog svega naprijed iznesenog, a kako nisu utvrđene povrede iz članka 494. stavka 4. ZKP/08., na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučeni je kao u izreci.
U Zagrebu 25. svibnja 2021.
Predsjednica vijeća:
Snježana Hrupek-Šabijan,v.r.
