REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1924/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. K. iz R., zastupanog po punomoćnici A. S., odvjetnici iz R., protiv tuženika A. B. d.d., Z., zastupanog po punomoćniku H. M., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-581/2020-2 od 12. studenoga 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1336/2019-19 od 12. ožujka 2020., u sjednici održanoj 25. svibnja 2021.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-581/2020-2 od 12. studenoga 2020., pozivom na odredbe čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, vijeće revizijskog suda je ocijenilo da je prijedlog za dopuštenje revizije nedopušten.
3. Pobijanom presudom je odlučeno o tužbenom zahtjevu za povrat preplaćenog iznosa po osnovi ugovorenih kamata koje su obračunate primjenom ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka 25. travnja 2008. za iznos kredita od 29.489,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti.
4. Prvo pitanje odnosi se na to je li sud ovlašten, kada utvrdi da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi neodrediva, ukinuti ugovorenu promjenjivost kamatne stope nije važno za rješenje ovog spora, jer sud nije ukinuo ugovorenu promjenjivost kamatne stope nego je utvrdio da je ugovor sadržavao ništetnu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi. Osim toga u odnosu na to pitanje, odluke na koje se poziva navodeći razloge razlozi važnosti (Revt-249/14 od 9. travnja 2015. Revt- 304/11 od 4. travnja 2012) donesene su u drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, dok pobijana odluka ne odstupa od pravnih shvaćanja iznesenih u odluci ovoga suda
5. Drugo pitanje polazi od pogrešne pretpostavke da je utvrđena ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju odluke Visokog trgovačkog suda Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. donesene u kolektivnom sporu, bez pravne ocjene je li konkretna odredba u ugovoru istovjetna onoj koja je utvrđena ništetnom presudom u kolektivnom sporu, a ni razlozi važnosti (odluka Suda Europske unije u predmetu Ruxanda Paula Andriciuc i dr. protiv Banca Romaneasca SA, C-186/16 od 20. rujna 2017.) ne odgovaraju ovoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.
6.1. Treće pitanje odnosi se na „ovlaštenje-mogućnost suda da iz pravnog poretka ukloni pravni institut zastare za povrat iznosa (restituciju) u slučaju ništetnosti ugovorne odredbe na temelju koje je plaćanje izvršeno“, te ono, kao takvo, polazi od pogrešne pretpostavke da je iz pravnog poretka uklonjen institut zastare kada se radi o ništetnim ugovorima, a osim toga odluka suda drugog stupnja ne odstupa od prakse revizijskog suda o tome pitanju, tim više što je o tome pitanju na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) održanoj 30. siječnja 2020 zauzeto slijedeće pravno shvaćanje: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora",
6.2. U odnosu na četvrto pitanje koje se odnosi se na mogućnost primjene shvaćanja građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje glasi „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, i na ugovor o kreditu, nisu navedeni odgovarajući razlozi važnosti jer se u tom pravcu tuženik pozvao na odluku Općinskog suda u Splitu posl. br. P-3811/2017 od 22. siječnja 2020, koja nije razlog važnosti u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a, te na odluku VSRH, Rev-2398/10., koja se ne odnosi na predmetnu činjeničnu i pravnu situaciju, jer se radi o zajmu između fizičkih osoba.
7. Slijedom navedenog, budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP-a riješiti kao u izreci.
Zagreb, 25. svibnja 2021.
Predsjednica vijeća:
Viktorija Lovrić, v.r.
