Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: 14 Pr-30/2021-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Željki Jurić, na prijedlog više sudske savjetnice Ljubice Kovač Katalinić, u pravnoj stvari tužiteljice M.L. iz O., OIB: …, zastupane po punomoćnicima iz O. društva V.&R.&C.C., odvjetnicima u V., protiv tužene bolnice, OIB: …, V., zastupane po punomoćnici N.M., dipl. iur., radi isplate iznosa od 6.441,70 kn, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 4. svibnja 2021. u prisutnosti punomoćnika stranka, 25. svibnja 2021. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku bolnici, OIB: …, V., da tužiteljici M.L. iz O., OIB: … isplati razliku plaće u ukupnom iznosu od 5.971,60 kuna (slovima: pet tisuća devet stotina sedamdeset jednu kunu i šezdeset lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 470,10 kuna od 16. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 470,10 kuna od 16. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 470,16 kuna od 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 469,80 kuna od 16. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 470,10 kuna od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 470,10 kuna od 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 470,10 kuna od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 471,52 kuna od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 472,14 kuna od 16. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 472,14 kuna od 16. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 472,14 kuna od 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 472,14 kuna od 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 321,06 kuna od 16. veljače 2017. do isplate,

u visini stope koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu za tri postotna poena, osim zakonsku zateznu kamatu sadržanu u navedenim bruto iznosima tekuću na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice protiv tuženice radi isplate razlike bruto plaće u iznosu od 470,10 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po navedenoj stopi tekućoj od 15. siječnja 2016. do isplate.

III. Nalaže se tuženici da naknadi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u visini od 3.041,72 kuna uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, u visini stope određene odredbom članka 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 14. siječnja 2021.podnijela tužbu protiv tuženice radi isplate iznosa od 7.715,02 kuna. U tužbi navodi da je u utuženom razdoblju bila zaposlenik tuženice te da tuženica kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01. i 39/09.).

2. U tužbi se nadalje navodi da je 23. studenog 2006. između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6 % u 2007., 2008. i 2009. godini. Zbog nastupa recesije 13. svibnja 2009. Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Dodatak Sporazumu) kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. godine i iznosi 5.108,84 kune, dok je povećanje osnovica za preostali 6 % iz 2009.g. sporazumno odgođeno, sukladno članku III. Dodatka, a odredbama članaka IV.-V. ugovoreno je daljnje, postupno povećanje osnovice radi uskladbe plaće u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj.

3. Tužiteljica nadalje navodi da su 26. listopada 2011. između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, koje predstavljaju i osnovu tužbe, a koje su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011., obzirom da su istim propisani uvjeti za povećanje osnovice (odredbom članka III.). Sukladno odredbi članka XI. stavka 4. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, ugovoreno je trajanje istog 5 godina, a zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu istekla je 26. siječnja 2017.. Vlada RH i Sindikati javnih službi su 28. prosinca 2018. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene odredbe članaka IV. stavka 5. u vezi s odredbom članka VII. stavka 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu.

4. Uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredaba Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015.godine, s početkom primjene od siječnja 2016. godine. Međutim, tuženica kao poslodavac i pravna osoba koja predstavlja javnu službu, propustila je isplatiti plaću tužiteljici u skladu s povećanom osnovicom. Državni zavod za statistiku (dalje: DZS) objavio je 28. kolovoza 2015. prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2 % u drugom tromjesečju 2015. godine u odnosno na isto tromjesečje 2014. godine. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS od dana 04. rujna 2015.. DZS je 27. studenog 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. godine u kojem se navodi kako je BDP realno veći za 2,8 % u trećem tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS od 04. prosinca 2015.. S obzirom da aritmetička sredina navedene dvije stope iznosi upravo 2 % krajem studenog 2015. ispunjen je uvjet iz odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Budući da je tuženica od prosinca 2015. nije tužiteljici obračunavala plaću po osnovici od 5.415,37 kuna, već po osnovici od 5.108,84 kuna (u periodu od prosinca 2015. do prosinca 2016.) i osnovici od 5.211,02 kuna (u siječnju 2017.), ukupan dug tuženice prema tužiteljici s osnove razlike plaće iznosi 7.715,02 kuna sa pripadajućim kamatama za sve plaće od prosinca 2015. do siječnja 2017. godine.

5. Tužiteljica je podneskom od 2. travnja 2021. precizirala tužbenim zahtjev, potražujući na ime razlike plaće bruto iznos od ukupno 6.602,25 kuna, dok je na ročištu održanom 4. svibnja 2021. tužiteljica dalje precizirala tužbeni zahtjev, tako da na ime razlike plaće za siječanj 2017. godine umjesto prvotno zatraženog iznosa od 481,59 kuna, potražuje iznos od 321,06 kune sa zateznom kamatom.

6. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Navodi da je tužiteljica zaposlena kod tužene temeljem ugovora o radu; da je način određivanja osnovice plaće u javnim službama utvrđen Zakonom o osnovici plaće u javnim službama koji u odredbi članka 2. propisuje da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna RH za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom.

7. Tužena u odgovoru na tužbu ne osporava da su između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljeni sporazumi na koje se poziva tužiteljica niti službene podatke Državnog zavoda za statistiku o rastu BDP-a u 2015. u odnosu na 2014., no ističe da nakon objave službenih podataka Državnog zavoda za statistiku Vlada nije donijela posebnu odluku o visini osnovice plaće u javnim službama niti je smatrala da su temeljem pokazatelja iz Priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku u prosincu 2015. ispunjeni uvjeti iz Izmjena Dodatka sporazumu sukladno kojima bi se od siječnja 2016. primjenjivala osnovica za obračun plaće u iznosu od 5.415,37 kuna.

8. Tužena ističe da isplaćuje plaću tužiteljici putem informacijskog sustava Centralnog obračuna plaća (dalje u tekstu COP) koji je uspostavljen temeljem odluke Vlade RH, da u COP-u nije došlo do korekcije osnovice za obračun plaća u javnim službama na iznos od 5.415,37 kuna za utuženo razdoblje, da su u renomiranim računovodstveno – financijskim časopisima objavljeni podaci o visini osnovice u iznosu od 5.108,84 kuna u 2015. i 2016. godini, odnosno 5.211,02 kuna u 2017. godini. Odgovorom na tužbu tužena ističe i da je tadašnji ministar rada i mirovinskog sustava donošenje odluke o osnovici za obračun plaća u javnim službama za 2017. obrazložio navodeći da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna RH za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom; da kolektivni pregovori između Vlade i sindikata 2016. nisu bili uspješni pa je Vlada RH kao poslodavac donijela odluku o povećanju osnovice za obračun plaće u javnim službama za 2 %, što znači da osnovica za 2017. iznosi 5.211,02 kuna.

9. U odgovoru na tužbu tužena ističe prigovor zastare za potraživanje razlike plaće za prosinac 2015. godine, koja je isplaćena tužiteljici 12. siječnja 2016. godine, jer je od tog trenutka pa do podnošenja tužbe protekao zastarni rok od pet godina, tuženica ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije jer nema ovlasti niti tehničke mogućnosti kojima bi utjecala na osnovicu za izračun plaće, obzirom da tužena vrši samo isplatu plaća po već odrađenom obračunu od strane COP-a, a ne i obračun istih, kao i to da se u konačnici postavlja i pitanje valjanosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovice plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.; jer isti nisu potpisali svi potpisnici koji su potpisali Sporazum od osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

10. Nesporno je da je u utuženom periodu tužiteljica bila u radnom odnosu sa tuženicom te da je tužiteljici u predmetnom razdoblju od prosinca 2015. godine do prosinca 2016. godine plaća obračunata temeljem osnovice u visini od 5.108,84 kuna, dok joj je plaća za siječanj 2017. godine obračunata temeljem osnovice od 5.211,02 kuna.

11. Na ročištu održanom 4. svibnja 2021. tužena je kao nespornu činjenicu potvrdila i visinu tužbenog zahtjeva – onako kako ga tužiteljica precizirala na tom ročištu.

12. Sporno je da li je tužiteljici u utuženom razdoblju tužena trebala obračunati i isplatiti plaće uz primjenu osnovice u visini od 5.415,37 kn bruto, da li je tužena pasivno legitimirana u ovom postupku, da li su nastupile pretpostavke iz odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., da li su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu pravno valjane te da li je potraživanje tužiteljice na ime razlike plaće za prosinca 2015. godine zastarjelo.

13. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je izveo slijedeće dokaze: izvršen je uvid u Obračun (str. 4), Ugovor o radu (str. 5-8), Obračunske isprave za isplatu plaće (str. 9-10, 22), Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (str. 24-26), Dodatak sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (str. 27-31), Izmjene i dopune dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (str. 32-39), Arbitražnu odluku (str. 40-47), Vjerodostojno tumačenje izmjena i dopuna dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (str. 48-51), priopćenje za javnost DZS od 28. kolovoza 2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. godine (str. 52-54), procjenu od 4. rujna 2015. (str. 55-67), priopćenje za javnost DZS od 27. studenog 2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. godine (str. 68-70), procjenu od 4. prosinca 2015. (str. 71- 83), Izvod iz sudskog registra (str. 94-95), izvod iz stručnog časopisa Računovodstvo i financije (str. 96-7, 99), Odluku Vlade RH o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (str. 98.100), članak iz Novog lista od 29. 12. 2016. (str. 101-102), Odluku o uspostavi i održavanju usluge centraliziranog obračuna plaća i upravljanjima ljudskim resursima za sva tijela državne uprave (str. 103-105), Ugovor o provođenju nacionalnog programa ranog otkrivanja raka maternice i Dodatka (st. 106-117), Odluku o isplati naknade za obavljanje usluge provođenja nacionalnog programa ranog otkrivanja raka maternice (st. 118-144), obračun tuženika (str. 166), te ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

14. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, temeljem odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 91/92., 112/99.,117/03., 84/08.,123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje u tekstu: ZPP) sud nalazi da tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

15. Na temelju izvedenih dokaza utvrđene su slijedeće činjenice:

- da je tužiteljica zaposlenica tuženice na radnom mjestu – medicinsko- laboratorijski tehničar- citoskriner,

- da je tuženica u utuženom vremenskom razdoblju (prosinac 2015. – prosinac 2016. godine) isplatila tužiteljici plaću uz primjenu osnovice od 5.108,84 kune, a za siječanj 2017. godine primjenom povećane osnovice od 5.211,02 kune,

- da je osnovica za obračun plaća u javnim službama zamrznuta na iznos od 5.108,84 kuna Dodatkom sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. (dalje: Dodatak sporazuma o osnovci), zaključenim s jedne strane između Vlade RH u ime poslodavaca u javnim službama, i s druge strane sindikata (njih ukupno osam) u javnim službama,

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjena odredba članka III. Dodatka, te odredba članka IV. koja se odnosila na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjena je i odredba članka VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka i Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u odredbi članka III. do V. tih Izmjena i dopuna,

- da je odredbom članka III. Izmjena i dopuna Dodatka sporazuma o osnovici ugovorena osnovica za obračun plaća u javim službama u iznosu od 5.415,37 kuna, počevši od idućeg mjeseca nakon mjeseca u kojem je objavljen službeni pokazatelj Državnog zavoda za statistiku (dalje: DZS) o rastu međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno 2 % ili više (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope rasta BDP-a dva uzastopna tromjesečja),

- da je odredbom članka XI. Izmjena i dopuna Dodatka sporazuma o osnovici propisano da se radi o ugovoru na određeno vrijeme od pet godina te da će ugovorne strane u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja za godinu dana u slučaju ako zaključno do kraja 2016. godine bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3 posto,

- da je 7. prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži, donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, na način kako je to prethodno opisano,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe i to u odnosu na odredbu članka IV. u vezi s odredbom članka VII. Dodatka Sporazumu,

- da je prema objavljenim podacima DZS ostvaren rast realnog tromjesečnog BDP-a za dva uzastopna tromjesečja – i to u drugom tromjesečju 1,2 % i u trećem tromjesečju 2015. godine 2,8 % – ili prosječno 2 % u odnosu na isto razdoblje u 2014. godini, i

- da je nesporno da razlika plaće tužiteljice obračunata prema osnovici u iznosu od 5.108,84 kuna odnosno u iznosu od 5.211,00 kuna (za mjesec siječanj 2017.), i plaće obračunate primjenom osnovice od 5.415,37 kuna, iznosi ukupno 6.441,70 kuna,

16. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlika plaće u ukupnom iznosu od 6.441,70 kuna, za vremensko razdoblje od prosinca 2015. godine pa do siječnja 2017. godine, manje isplaćene zbog obračuna plaće primjenom manje osnovice od one propisane odredbom članka III. Izmjena i dopuna Dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. (dalje: Izmjena i dopuna Dodatka sporazumu o osnovici).

17. Sud je prvotno ocijenio prigovor tužene o pravnoj nevaljanosti (ništetnosti) Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici, a time i Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011., koja potvrđuje sadržaj odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka sporazuma o osnovici, nalazeći da je isti u potpunosti neosnovan.

18. U prilog neosnovanosti navedenih tvrdnji tuženice govore i o tom pravnom pitanju izražena pravna shvaćanja o odluci VSRH poslovni broj Revr-408/12 i USRH poslovni broj U-III/3535/12, u skladu sa kojima izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora, već da je preduvjet njihove valjanosti da sindikat koji nije potpisao izmjene nije protivno zakonu isključen iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora. Tuženica je tijekom postupka isticala da su Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika (sindikata), a da predmetne i sporne Izmjene i dopune Dodatka sporazuma o osnovici nije potpisao jedan od navedenih sindikata (iako ga je parafirao), i to Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, pa da u tom smislu nisu svi potpisnici prihvatili i sudjelovali u izmjenama i dopunama te sklopili Izmjene i dopune Dodatka sporazuma o osnovici. Ono što je odlučno za navedenu ocjenu je to da tuženica nije tijekom postupka dokazala da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz pregovaranja, to čak nije ni tvrdila niti je na navedene okolnosti predlagala izvođenje bilo kakvih dokaza. Naprotiv, iz stanja spisa proizlazi da je navedeni sindikat parafirao Izmjene i dopune Dodatka sporazuma o osnovici, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima, pa činjenica da ih u konačnici nije potpisao nema učinka na njihovu pravnu valjanost. Osim toga, valja reći i to da su naprijed navedene Izmjene i dopune Dodatka sporazumu o osnovici, u istom sadržaju .

19. Također, navedene Izmjene i dopune su unesene i u Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. odredbom članka 51. stavka 4. ("Narodne novine" broj: 141/12., dalje: TKU/12), koji kolektivni ugovor je potpisan između ostalih, i po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj sindikat u cijelosti prihvatio navedene izmjene i dopune. Stoga su po mišljenju ovog suda navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u svakom slučaju postale i dio toga kolektivnog ugovora te su sadržaj u cijelosti prihvatili svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali.

20. Posljedično, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. obvezuju tuženu, u čije ih je ime i za čiji račun sklopila Vlada Republike Hrvatska sa sindikatima javnih službi te po ocjeni suda predstavljaju pravno valjani Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01. i 39/09.).

21. Što se tiče eventualne odgode primjene odredbe članka III. Izmjena i dopuna, ovaj sud ocjenjuje da se odredbe članka VII. Izmjena i dopuna na njega ne odnose, budući da se iz teksta i smisla odredbe članka VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011. tako i iz Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. te Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. može zaključiti da se odgoda odnosi samo na "uskladbu" odnosno, na "način usklađivanja pariteta između plaće u javnim službama i prosječne bruto plaće u privredi" određen člankom IV., a članci III. do V. se spominju samo u smislu određivanja razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a.

22. Slijedom navedenog, sud zaključuje da odredbom čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama nije došlo od odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice.

23. Ovakav stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev- 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020.

24. U vezi ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, iz službenih pokazatelja Državnog zavoda za statistiku RH (na koje se članak III. poziva), vidljivo je da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014..

25. Iz navedenoga sasvim jasno proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a prosječno dva posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja tj. 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2%) tako da su krajem studenoga 2015.ispunjeni uvjeti iz članka III. Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu za primjenu osnovce za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kuna bruto.

26. Zbog svega toga utvrđuje se da tužiteljici pripada pravo da joj se u predloženom razdoblju obračuna i isplati plaća po osnovici od 5.415,37 kuna bruto. Pri tom nije bila sporna visina tužbenog zahtjeva t.j. obračun tužiteljice o visini razlike plaće, ne samo zato što se radi o jednostavnom izračunu nego je i tužena prihvatila navedenu visinu potraživanja.

27. U odnosu na način primjene osnovice, a obzirom da se plaće u javnim službama isplaćuju iz Državnog proračuna te ih tužena sama ne obračunava nego se to čini preko Centralnog obračuna plaća, do primjene navedene osnovice plaća nije moglo doći "automatizmom", ali propust Vlade Republike Hrvatske da donese odluku o visini osnovice za izračun plaće u javnim službama, ne može ići na štetu tužiteljice.

28. Naime, Vlada Republike Hrvatske sklopila je sve navedene pravne poslove, uključujući i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi pa je trebala osigurati sve materijalne i formalne pretpostavke da poslodavci (pa i tuženica) mogu ispuniti svoje obveze, uključujući i povećanje osnovice kad su se za isto ostvarili uvjeti.

29. Pri tome treba ukazati na to da su se prema odredbi članka 6. stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. (kojim je potvrđena valjanost Dodataka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju) stranke obvezale primjenjivati taj Ugovor u dobroj vjeri, a prema stavku 2. tog članka, ako zbog promjene okolnosti koje nisu postojale niti su bile poznate u trenutku zaključenja ugovora, jedna od strana ne bi mogla neke od odredbi Ugovora izvršavati ili bi joj to bilo izuzetno otežano, obvezuje se da neće jednostrano prekršiti ovaj Ugovor, nego će drugoj strani predložiti njegovu izmjenu.

30. Ovdje je potrebno napomenuti da su se i temeljem odredbe članka 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu ZOO) u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja, dok je temeljem odredbe članka 9. ZOO sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Iz odredbe članka 342. stavka 1. ZOO slijedi pak, da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

31. Naznačeni opći propisi obveznog prava primjenjuju i u ovom radnom sporu temeljem odredbe članka 8. stavka 4. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19; dalje u tekstu ZR).

32. Neosnovano tužena pokušava otkloniti svoju odgovornost za isplatu razlike plaće tužiteljici navodeći da nema ovlasti i tehničke mogućnosti kojima bi mogla utjecati na osnovicu za izračun plaće te da ne vrši obračun plaća, nego samo isplatu istih po već odrađenom obračunu od strane COP-a, što bi značilo da se ne smatra pasivno legitimiranom za zahtjev tužiteljice.

33. Nesporno je da je predmetne akte kojima se utvrđuje osnovica za izračun plaće potpisala Vlada Republike Hrvatske u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi pa tako i tužene. Nesporno je i da je tužena u svojstvu poslodavca s tužiteljicom 26. rujna 2012. sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme kojim je odredbom članku 11. navedeno da radnik (tužiteljica) ima pravo na obračun i isplatu plaće prema osnovama i mjerilima iz Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, kolektivnog ugovora i Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima radnika.

34. Nadalje, odredom članka 18. Ugovora o radu propisano je da radnik i poslodavac imaju pored prava i dužnosti utvrđene ugovorom i druga prava i dužnosti utvrđene Zakonom o radu, drugim zakonima, kolektivnim ugovorima i općim aktima poslodavca.

35. Stoga prigovor pasivne legitimacije tuženice nije osnovan, jer obveze tuženice proizlaze prvotno iz činjenice što je tuženica poslodavac tužiteljice i u obvezi je tužiteljici isplatiti plaću za obavljeni rad, a ta obveza proizlazi ne samo iz citiranih odredaba Ugovora o radu od 26. rujna 2012. i kolektivnih ugovora, već i iz odredbe članka 7. stavka 1. ZR-a kojim su određene temelje obveze poslodavca u radnom odnosu - da radniku da posao te mu za obavljeni rad isplati plaću. Dakle, obveza je poslodavca da radniku za obavljeni rad obračuna i isplati plaću, pri tome potpuno je nebitno na koji je način poslodavac organizirao obračun plaće, da li obračun vrši neka druga fizička ili pravna osoba, koja nije poslodavac (u konkretnom slučaju COP) ili sam poslodavac.

36. Kako je među strankama nesporno da je tuženik u spornom razdoblju nije obračunavao tužiteljici plaću prema osnovici od 5.415,37 kn, to je nastala razlika neisplaćene plaće za navedeno razdoblje, u ukupnom iznosu 5.971,60 kn i to po pojedinim mjesecima pobliže označenima pod toč. I. izreke ove presude.

37. Međutim, sud nalazi da je prigovor zastare tuženice u odnosu na razliku plaće za prosinac 2015. godine osnovan. Naime, sukladno odredbi članka 214. ZOO-a, zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje neke obveze, a zastara počinje teći, prvog dana poslije dana kada je vjerovnik ima pravo zahtijevati ispunjenje obveze ili drugim riječima rečeno od trenutka kada je dužnik pao u zakašnjenje s ispunjenjem svoje obveze.

38. U skladu s odredbom članka 92. stavka 3. ZR ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu. Predmetno slijedi i iz odredbe članka 12. Ugovora o radu. Iz tog ugovornog i zakonskog određenja da se plaća isplaćuje najkasnije do petnaestog u mjesecu, slijedi da se plaća može isplatiti i prije petnaestog u mjesecu, što znači da je zastara, obzirom da je u konkretnom slučaju plaća bila isplaćena 12. siječnja 2016., počela teći 13. siječnja 2016.. Prema tomu, zakonom određeno vrijeme od 5 godina za zastaru (odredba članka 139. ZR- a), proteklo je 13. siječnja 2021.. Time je potraživanje tužiteljice na ime razlike plaće za prosinac 2015. zastarjelo, jer je tužba podnesena sudu 14. siječnja 2021., zbog čega je sud u predmetnom dijelu i odbio tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučio kao u točki II. izreke presude,

39. Na dosuđeni bruto iznos plaća, tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata temeljem odredbe članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11.,78/11. i 78/15.- dalje: ZOO) tekuća od prvog dana nakon dospijeća plaće tj. od 16. u mjesecu za razliku plaće za prethodni mjesec, jer je i plaća tužiteljice dospijevala do 15. u mjesecu za prethodni mjesec, u skladu s odredbom članka 92. stavka 3. ZR.

40. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 155. i 154. stavak 2. ZPP-a, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/2012, 103/14. i 118/14., u nastavku Tarifa) te Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 74/95, 57/96, 137/02, (26/03), 125/11, 112/12, 157/13).

41. Tužiteljica je uspjela u pogledu visine tužbenog zahtjeva sa 92,70%, dok je u dokazivanju pravne osnove uspjela u cijelosti što ukupno iznosi 192,70%, a nakon što se navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobiva se tužiteljičin uspjeh u sporu od 96,35%, dok je tuženica uspjela u pogledu visine sa 7,30%, a u osporavanju pravne osnove sa 0% što ukupno iznosi 7,30%, a nakon što se i navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobiva se njezin uspjeh u sporu od 3,65%, pa je valjalo od postotka tužiteljice tj. od 96,35% oduzeti postotak tuženice tj. 3,65% jer je tužiteljica stranka koja je u većoj mjeri uspjela. Na taj način dobiven je postotak uspjeha tužiteljice u sporu od 92,70%.

42. Parnični troškovi tužiteljice sastoje od troška sastava tužbe u iznosu 750,00 kn, sastava obrazloženog podneska od 30. ožujka 2021. (Tbr.8. toč.1. Tarife) u iznosu 750,00 kn, te zastupanja na ročištu 4. svibnja 2021. (Tbr.9. toč.1. Tarife) u iznosu 750,00 kn, troška zastupanja na ročištu za objavu od 25. svibnja 2021. u iznosu od 375,00 kuna (Tbr. 9. toč. 3. Tarife) te pripadajućeg PDV-a na sve navedene radnje po stopi 25% u iznosu 656,25 kn, odnosno ukupno 3.281,25 kn. 43. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 2. travnja 2021. u iznosu od 750,00 kuna uz PDV, obzirom da se radi o podnesku kojim je ista precizirala tužbeni zahtjev, u skladu s navodima tuženika iznesenim u odgovoru na tužbu. Naime, tužiteljica se najprije na navode tuženika sadržane u odgovoru na tužbu očitovala podneskom od 30. ožujka 2021. (za koji joj je priznata puna naknada), da bi potom sporim podneskom od 2. travnja 2021., precizirala tužbeni zahtjev u skladu s tuženičinim navodima. Prema tomu, tužiteljica je mogla odmah podneskom od 30. ožujka 2021. i precizirati tužbeni zahtjev, a potrebu za ovim podneskom sama je izazvala jer je tužbenim zahtjevom zatraženu visinu razlike plaće obračunala i temeljem naknade za sudjelovanje u nacionalnom programu ranog otkrivanja raka vrata maternice, koja naknada se isplaćuje izvan kriterija za obračun redovne plaće.

44. Obzirom na uspjeh tužiteljice u postupku pripada mu 92,70% navedenog troška, odnosno 3.041,72 kuna. Stoga je tuženica dužna tužiteljici nadoknaditi parnične troškove u iznosu 3.041,72 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. svibnja 2021. kao dana donošenja ove presude pa do isplate (toč. III. izreke presude).

45. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Virovitici 25. svibnja 2021.

Sutkinja

Željka Jurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. tog Zakona.

Žalba se podnosi pisano, u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda. O žalbi odlučuje Županijski sud.

U sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu. (467. a ZPP-a)

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćniku – O.d. V.&R.C.C.

2. Tuženiku –bolnica, V.