REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-596/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu Dolores Peruško, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. H. d.o.o., Z., (OIB:…), Podružnica Č., Z., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva H. i P. d.o.o. u Z., protiv tuženika N. A. (OIB:…) iz Z., zastupanog po punomoćniku F. R., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-10564/16-17 od 30. ožujka 2021., 25. svibnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaćanjem žalbe tužitelja, preinačuje se presuda (u st. I. i II.) Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-10564/16-17 od 30. ožujka 2021., na način:

"-da se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika L. Š.-S. iz Z. poslovni broj: Ovrv-18292/16 od 08. srpnja 2016., kojim je naloženo tuženiku N. A., Z.-D., OIB:…, da tužitelju Z. h. d.o.o., Z., OIB:…; Z. h. d.o.o. - P. Č., Z., isplati iznos od 1.214,18 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje se do 31. srpnja 2015. određuju prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje teku na iznos od 242,00 kune od 16. kolovoza 2015. do isplate, na iznos od 242,00 kune od 16. rujna 2015. do isplate, na iznos od 242,00 kune od 16. listopada 2015. do isplate, na iznos od 242,00 kune od 16. studenog 2015. do isplate, na iznos od 123,09 kuna od 16. prosinca 2015. i na iznos od 123,09 kuna od 16. siječnja 2016. do isplate;

-da se nalaže tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.337,50 kuna, u roku od osam dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan".

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove žalbenog dijela postupka isplatom iznosa od 590,62 kuna u roku od osam dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. Š.-S. u Z., poslovni broj: Ovrv- 18292/16 od 08. srpnja 2016. te je zahtjev tužitelja odbijen. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku s tog osnova iznos od 562,50 kuna, u roku od osam dana.

2. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj i to iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava navodeći u bitnome, da je sud propustio primijeniti čl. 30. st. 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (dalje ZOGO) budući je plaćanje usluge odvoza komunalnog otpada zakonska obveza svakog vlasnika nekretnine (što ovdje nije ni sporno), da je u cijelosti zanemarena činjenica kako je usluga odvoza komunalnog otpada sukladno odredbi čl. 30. st. 5. ZOGO-a, u cijelosti zakonska obveza koja je ustanovljena u javnom interesu, te se ista proteže na sve vlasnike, kao i korisnike nekretnina na području RH neovisno o činjenici da li isti stalno ili privremeno borave na području tih nekretnina ili su samo vikend korisnici ili su čak sa prebivalištem/boravištem u inozemstvu te neovisno o tome da li navedenu uslugu uopće koriste, da je sud propustio primijeniti čl. 8. Općih uvjeta poslovanja s korisnicima, budući je tuženik i na ročištu održanom 09. veljače 2021. naveo kako nije obavijestio tužitelja o tome da ne koristi nekretninu, pa time tužitelj nije mogao niti provjeriti navode tuženika.

2.1. Nadalje tužitelj pobija i odluku o troškovima sadržanu u toč. II. izreke presude, budući da odluka o troškovima postupka ovisi, temeljem odredbe čl. 154. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP), o uspjehu stranaka u parnici.

2.2. Žalbeni je prijedlog tužitelja da drugostupanjski sud preinači "pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti" odnosno podredno da se ukine i predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

3. Sa tom je žalbom postupljeno sukladno odredbi čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19).

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. U ovom postupku, obzirom na vrijednost predmeta spora od 1.214,18 kuna riječ je o postupku u sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do 467.a ZPP-a.

6. Prema odredbi čl. 467. st. 1. i st. 2. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog nekih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toga Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a povodom te žalbe ne primjenjuje se odredba čl. 370. ZPP-a. Stoga, obzirom na sadržaj navedene zakonske odredbe (argumentum a contrario) valja zaključiti da se u postupku u sporovima male vrijednosti žalba ne može podnijeti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa u ovom dijelu postupka o osnovanosti žalbe valja odlučiti na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku.

7. Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP- a na koju upire žalitelj jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući u svemu sadrži jasne i neproturječne razloge. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 457. ZPP-a), pa ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

7.1. Međutim, ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primijene materijalnog prava.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika L. Š.-S. iz Z., poslovni broj: Ovrv-18292/16 od 08. srpnja 2016, kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 1.214,18 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kako je to pobliže navedeno u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a koja novčana tražbina se odnosi na komunalnu uslugu skupljanja i odvoza komunalnog otpada za razdoblje od srpnja 2015. do prosinca 2015., koju uslugu tuženik nesporno nije platio.

9. Prvostupanjski sud je odlučujući o ovom zahtjevu tužitelja nakon dovoljne raspravljenosti svih, za ovaj spor, pravno relevantnih činjenica utvrdio:

- da je tuženik korisnik usluge tužitelja i to za stambeni objekt u Z., površine objekta 220 m², volumen 80, sistemski broj objekta …;

- da iz sadržaja izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja – vjerodostojne isprave od 24. lipnja 2016. (stranica 3 spisa), postoji nepodmirena tražbina tužitelja u odnosu na ovog tuženika s osnove pruženih komunalnih usluga odvoza smeća u ukupnom iznosu od 1.214,18 kuna za razdoblje od srpnja 2015. do prosinca 2015.

- da je obračun ove komunalne usluge vršen temeljem Pravilnika o načinu pružanja i plaćanja usluga skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada Grada Zagreba, Odluke o komunalnom redu i važećem Cjeniku usluga za skupljanje i odvoz komunalnog otpada koji se primjenjuje od 01. kolovoza 2009.;

9.1. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, koje u ovom postupku obzirom na žalbu žalitelja i nije sporno, prvostupanjski sud je kao neosnovan odbio zahtjev tužitelja i u cijelosti je ukinuo navedeni platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika L. Š.-S. iz Z. poslovni broj: Ovrv- 18292/16 od 08. srpnja 2016. uz zaključak, u bitnome, da tužitelj nije dostavio dokaze da je usluga izvršna, da nije dostavio evidenciju o preuzetoj količini otpada od tuženika kao korisnika usluge, da je takvo postupanje tužitelja suprotno čl. 33. st. 2. ZOGO ("Narodne novine" broj: 94/13 i 73/17), da se prema ZOGO i Zakonu o otpadu primjenjuje načelo "onečišćivač plaća" pa da nije moguće naplatiti uslugu od onih vlasnika nekretnina kojima ta usluga stvarno nije pružena, radi čega smatra da je zahtjev tužitelja neosnovan.

10. Cijeneći navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, koja u ovom postupku, argumentum a contrario odredbe čl. 467. st. 2. ZPP-a, ne mogu biti predmetom preispitivanja, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je kao neosnovan odbio zahtjev tužitelja i kada je u cijelosti ukinuo navedeni platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika L. Š.-S. iz Z. poslovni broj: Ovrv-18292/16 od 08. srpnja 2016.

10.1. Naime, odredbom čl. 30. st. 6. toč 3. ZOGO, koji je na snazi od 23. srpnja 2013. propisano je da je korisnik usluge dužan snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada kojeg je predao davatelju usluge, a čl. 29. st. 10. ZOGO propisuje da način gospodarenja komunalnim otpadom u vezi obveza propisanih odredbama tog zakona, granične količine miješanog komunalnog otpada za određena razdoblja i način obračuna poticajne naknade za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada propisuje Vlada uredbom.

10.2. Prema odredbi čl. 33. st. 5. ZOGO davatelj usluge, sukladno odredbama tog zakona, uredbe iz čl. 29. st. 10. istog zakona i odluke predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, cjenikom određuje visinu jedinične cijene za masu predanog otpada ili volumen spremnika otpada.

10.3. U prijelaznim i završnim odredbama navedenog zakona, u odredbi čl. 187. st. 3. ZOGO određeno je da cjenici za komunalne usluge doneseni na temelju Zakona o komunalnom gospodarstvu u odnosu na komunalnu djelatnost održavanja čistoće u dijelu koji se odnosi na skupljanje i odvoz komunalnog otpada na određena odlagališta i komunalnu djelatnost odlaganja komunalnog otpada važe do primjene cjenika iz čl. 33. st. 5. tog Zakona, prema kojoj cjenik mora biti sukladan i uredbi iz čl. 29. st 10. istog Zakona.

11. U vrijeme nastanka tražbine, koja je predmet ovog spora nije bila donesena uredba Vlade RH iz odredbe čl. 29. st. 10. ZOGO, koja je temelj za donošenje cjenika davatelja usluge, a što je propisano odredbom čl. 33. st. 5. ZOGO, jer je Uredba o gospodarenju komunalnim otpadom objavljena u "Narodnim novinama" broj 50/17 od 26. svibnja 2017. i na snazi je od 01. studenoga 2017., a kako je odredbom čl. 187. st. 3. ZOGO propisano da cjenici za komunalne usluge doneseni na temelju Zakona o komunalnom gospodarstvu u odnosu na komunalnu djelatnost održavanja čistoće u dijelu koji se odnosi na skupljanje i odvod komunalnog otpada na određena odlagališta i komunalnu djelatnost odlaganja komunalnog otpada važe do primjene cjenika iz čl. 33. st. 5. tog Zakona, to je tužitelj bio ovlašten primjenjivati svoj raniji cjenik i naplaćivati uslugu odvoženja komunalnog otpada prema tom cjeniku.

12. Stoga je, u konkretnom slučaju, tužitelj cijenu pružene komunalne usluge mogao obračunavati i sukladno tada važećem Pravilniku o načinu pružanja i plaćanja usluga skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada Grada Zagreba i važećem Cjeniku usluga za skupljanje i odvoz komunalnog otpada koji se primjenjuje od 01. kolovoza 2009. (stranica 37 spisa) i to prema četvornom metru korisne površine prostora tuženika, a i prema kriteriju količine i svojstvu otpada. Međutim u konkretnom je slučaju tužitelj naknadu obračunao u skladu sa navedenom odredbom ZOGO jer je iz ispostavljenih računa vidljivo da je naknada utvrđena sukladno volumenu spremnika te broja odvoza uz propisanu cijenu, to je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredaba na koje se pozvao kada je zaključio da tuženik nije u obvezi plaćati naknadu za odvoz komunalnog otpada, te kada je odbio tužbeni zahtjev, odnosno ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika L. Š.-S. iz Z. poslovni broj: Ovrv- 18292/16 od 08. srpnja 2016.

13. Ovakvo pravno shvaćanje ovog drugostupanjskog suda utemeljeno je i na pravnom shvaćanju izraženom u sličnim sporovima, prihvaćenom na zajedničkom sastanku svih predsjednika građanskih odjela županijskih sudova sa sucima Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 04. prosinca 2017.

14. Obzirom da je sada tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu i da je zahtijevao naknadu troškova postupka valjalo je na temelju čl. 166. st. 2. ZPP-a u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a sve u vezi sa čl. 457. ZPP-a obvezati tuženika da tužitelju naknadi troškove postupka u ukupnom iznosu od 1.337,50 kuna. Troškovi tužitelja odnose se na zatražene troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za trošak sastava prijedloga i podneska, zastupanja na tri ročišta (dva po Tbr. 9. toč. 2. te jedan po Tbr. 9. toč. 1. Odvjetničke tarife), trošak javnobilježničke pristojbe te sudske pristojbe na presudu od 100,00 kuna.

14.1. Tužitelju pripada pravo na naknadu troškova žalbenog dijela postupka i to za sastav žalbe temeljem Tbr. 10. toč. 1. Odvjetničke tarife + PDV-a te trošak sudske pristojbe na žalbu od 200,00 kuna, ukupno u iznosu od 590,62 kuna.

15. Slijedom navedenoga, valjalo je prihvatiti žalbu tužitelja i odlučiti kao u izreci ove odluke (čl. 373. toč. 3. ZPP-a te čl. 380 toč. 2. ZPP-a).

U Puli - Pola 25. svibnja 2021.

Sudac

Dolores Peruško