Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž R-305/2020-2

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu po sucu pojedincu mr. sc. Ivanu Tironiju u pravnoj stvari tužiteljice S. P. iz S., OIB: ... zastupane po punomoćniku D. M., odvjetniku u S., protiv tuženika P. d.o.o. iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku K. P., odvjetniku u S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-617/19 od 6. prosinca 2019., dana 24. svibnja 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice S. P. kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-617/19 od 6. prosinca 2019.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud donio sada pobijano rješenje slijedećeg sadržaja: „I Obustavlja se postupak u pravnoj stvari tužiteljice S. P., protiv tuženika P. d.o.o., radi naknade štete.

II Svaka stranka snosi svoje troškove.“

2. Protiv prvostupanjskog rješenja tužiteljica S. P. je podnijela žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.

- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.- Odluka USRH i 70/19. dalje ZPP.), a u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a. Tužiteljica predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsko rješenje na način da donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev. Podredno, tužiteljica predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Prvostupanjski je sud u ovom predmetu, 27. studenog 2015., pod poslovnim brojem Pr-398/14 donio presudu kojom je u točki I izreke naložio tuženiku da s osnova naknade neimovinske štete isplati tužiteljici pod 1) S. P., sada tužiteljici, kao nasljednici, supruzi neposredno oštećenog, sada pok. A. P., iznos od 150.000,00 kuna, sa pripadajućom zateznom kamatom.

6. Nadalje, u točki II izreke presuđeno je da tuženik s osnova naknade neimovinske štete, radi povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog smrti supruga A. P., isplati tužiteljici pod 1) S. P. iznos od 220.000,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama. Također navedenom presudom u točki III izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju pod 2) J. P., iznos od 150.000,00 kuna, a s osnova naknade neimovinske štete, radi povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog smrti oca A. P. Konačno, označenom presudom, prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način da je u točki IV izreke naložio tuženiku da s ovog osnova isplati tužiteljima iznos od 194.076,00 kuna sa zateznim kamatama, koje bi na ovaj iznos tekle od 27. studenog 2015. do isplate.

7. Odlučujući o žalbi tuženika na navedenu prvostupanjsku presudu, Županijski je sud u Splitu presudom pod poslovnim brojem Gž R- 56/2106 od 28. travnja 2016. djelomično odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama II i III izreke. Rješenjem istog poslovnog broja i datuma djelomično je uvažio žalbu tuženika kao osnovanu, te ukinuo prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I izreke kao i u dijelu u kojem je odlučeno o parničnom trošku (točka IV izreke), te je predmet u tom dijelu vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

8. Dakle, u ponovljenom je postupku ostalo samo da se raspravi i donese nova presuda povodom zahtjeva tužiteljice pod 1) S. P., sada tužiteljice, da joj tuženik, kao nasljednici pok. supruga A. P. (koji je umro za vrijeme ovog postupka), s osnova naknade neimovinske štete isplati iznos od 150.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 23. studenog 2006. do isplate.

9. Naime, prednik tužiteljice pod 1) S. P., njezin suprug, sada pok. A. P., još je za života zatražio od tuženika naknadu neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a tužiteljica pod 1) S. P., u predmetnom tužbenom zahtjevu, temelji svoju aktivnu legitimaciju na odredbi članka 1105. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje ZOO). Ovom je odredbom propisano kako tražbina naknade neimovinske štete prelazi na nasljednike samo ako je oštećenik podnio pisani zahtjev ili tužbu. U konkretnom slučaju sada pok. A. P. podnio je još 23. studenog 2006. tužbu protiv tuženika, a radi naknade neimovinske štete. Tužitelj A. P. umro je ...

10. Tijekom trajanja ovog postupka još je ranije utvrđeno kako je pok. A. P. radeći kao radnik kod tuženika - poslodavca, bio izložen azbestnoj prašini, koja je dovela do razvoja azbestoze, a koja je opet uzrokovala razvoj zloćudnog tumora mezotelioma porebrice koji predstavlja neposredni uzrok smrti.

11. U ponovljenom postupku, u odnosu na zahtjev tužiteljice pod 1) S. P. za isplatom iznosa od 150.000,00 kuna s osnova naknade neimovinske štete, kao nasljednice neposredno oštećenog pok. A. P., prvostupanjski je sud dana 13. veljače 2017., pod poslovnim brojem Pr-559/16 donio presudu kojom je u točki I izreke ponovno naložio tuženiku da s osnove naknade neimovinske štete isplati tužiteljici pod 1) S. P. iznos od 150.000,00 kuna sa zateznom kamatom koja bi na navedeni iznos tekla od 23. studenog 2006. do isplate. U točki II izreke presude prvostupanjski je sud naložio tuženiku da s osnove naknade parničnog troška isplati tužiteljici pod 1) S. P. i tužitelju pod 2) J. P. iznos od 193.544,75 kuna sa zateznom kamatom koja bi na ovaj iznos tekla od 13. veljače 2017. do isplate.

12. Odlučujući o žalbi tuženika protiv navedene prvostupanjske presude od 13. veljače 2017., drugostupanjski je sud rješenjem Gž R-358/2017-2 od 20. prosinca 2017. ukinuo označenu presudu i vratio predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Naime prema mišljenju drugostupanjskog suda prvostupanjski je sud zbog pogrešnog pravnog pristupa oko utvrđenja nastanka neimovinske (nematerijalne) štete propustio potpuno i točno utvrditi činjenično stanje, pa je na taj način bio ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predviđen odredbom članka 353. stavak 1. točka 2. ZPP-a. U obrazloženju ukidnog rješenja od 20. prosinca 2017. drugostupanjski je sud naveo kako se kod neimovinske (nematerijalne) štete, trenutak nastanka štete (štetnih posljedica) često ne poklapa s trenutkom nastanka štetnog događaja. Naime, da nastankom štete treba smatrati završetak liječenja s uključenim rehabilitacijskim tretmanom ako i kada ga je bilo, odnosno trenutak kada se stanje oštećene osobe stabiliziralo i kada se sa sigurnošću može utvrditi obujam štete (u predmetnom slučaju konačne i trajne posljedice bolesti prednika tužiteljice pod 1) S. P.), A. P.

13. Prvostupanjski je sud po okončanju ponovljenog postupka, sada pod poslovnim brojem Pr-19/18 od 24. kolovoza 2018. donio presudu koju je drugostupanjski sud rješenjem Gž R-851/2018-2 od 22. studenog 2018., ukinuo i vratio predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Drugostupanjski je sud ovu odluku donio stoga jer je postojala razlika između presude koju je prvostupanjski sud objavio na ročištu za objavu od 24. kolovoza 2018. i presude koju je izradio i dostavio strankama, pa je na taj način prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka i to baš onu predviđenu odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

14. U ponovljenom postupku, prvostupanjski je sud dana 11. veljače 2019., sada pod poslovnim brojem: Pr-948/18 donio novu presudu kojom je u točki I izreke naložio tuženiku da s osnova naknade neimovinske štete isplati tužiteljici pod 1) S. P., sada tužiteljici, kao nasljednici neposredno oštećenog, sada pokojnog A. P., iznos od 150.000,00 kuna sa zateznim kamatama koja na navedeni iznos teku od 23. studenog 2006. do isplate, dok je za više zatraženu zateznu kamatu, tužbeni zahtjev tužiteljice pod 1) S. P. odbijen kao neosnovan.

15. Nadalje, prvostupanjski je sud odlučio i o parničnom trošku na način da je u točki II izreke presude naložio tuženiku da s ovog osnova isplati tužiteljici pod 1) S. P. iznos od 151.724,23 kune sa zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 11. veljače 2019. do isplate, a tuženiku pod 2) J. P. isplati iznos od 43.353,33 kune sa zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 11. veljače 2019. do isplate.

16. U obrazloženju presude od 11. veljače 2019. prvostupanjski sud zaključuje kako je obvezni odnos potraživanja naknade nematerijalne štete prednika tužiteljice (pokojnog joj supruga A. P.), prema tuženiku nastao nakon 1. siječnja 2006. jer da se obujam štete koju je pok. A. P. pretrpio nije mogao utvrditi u trenutku dijagnosticiranja bolesti (2004.), a ni kasnije, do 1. siječnja 2006. Naime, prema utvrđenjima prvostupanjskog suda, prednik tužiteljice je trpio fizičke boli, duševne boli te strah, sve do svoje smrti (...), a pri tome da njegova bolest (dijagnosticirana 2004. kao zloćudna bolest porebrice -mezoteliom pleure) nije stavljena pod kontrolu već da je postupno i stalno progredirala, a pararelno s njom i fizički boli, duševni boli te strah kod sada pok. A. P. (neposrednog oštećenika). Prvostupanjski se sud obrazlažući vlastita utvrđenja i zaključke posebno pozvao na nalaz i mišljenje vještaka dr. sc. I. G., dr. med., spec. pulmologa koji da je iskazao kako se posljedice bolesti i obujam štete nisu mogle utvrditi u trenutku dijagnosticiranja bolesti (2004.), jer da se to u konkretnom slučaju moglo utvrditi samo u trenutku smrtnog ishoda.

17. Slijedom navedenog prvostupanjski sud konačno, u bitnome, zaključuje kako sporni obvezni odnos nije nastao prije 1. siječnja 2006., te kod činjenice da je prednik tužiteljice pod 1) S. P., podnio pisani zahtjev za naknadu nematerijalne (neimovinske) štete nakon 1. siječnja 2006., to da je ova tražbina prešla na njegovu nasljednicu, konkretno, tužiteljicu pod 1) S. P., a na temelju odredbe članka 1105. stavak 1. ZOO- a. Stoga je prvostupanjski sud donio presudu kojom je tužiteljici pod 1) S. P., sada tužiteljici, dosudio s osnova naknade neimovinske štete iznos od 150.000,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom.

18. Odlučujući o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude od 11. veljače 2019., drugostupanjski je sud, Županijski sud u Splitu, dana 21. svibnja 2019., pod poslovnim brojem Gž R-296/2019-2 donio odluku kojim je u točki I. izreke djelomično ukinuo prvostupanjsku presudu od 11. veljače 2019. i to u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke te u dijelu pod točkom II. izreke, u kojem je dijelu naloženu tuženiku da naknadi tužiteljici pod 1) S. P. parnični trošak, pa je u tim dijelovima predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

19. Nadalje, drugostupanjski je sud u točki II. izreke odbio žalbu tuženika kao neosnovanu te potvrdio prvostupanjsku presudu od 11. veljače 2019., u dijelu u kojem je naloženu tuženiku da s osnove naknade parničnog troška isplati tužitelju pod 2) J. P., iznos od 43.353,33 kune sa pripadajućom zateznom kamatom.

20. U obrazloženju drugostupanjske odluke od 21. svibnja 2019. pored ostalog je navedeno i slijedeće:

„Slijedom navedenog, a budući prema pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda kod zloćudnog tumora mezotelioma porebrice, koja je bolest pok. A. P. dijagnosticirana 2004., nema faze stabilizacije i završetka liječenja te da je riječ o bolesti koja postepeno napreduje sve do smrti bolesnika i koja se ne može nikakvim terapijama zaustaviti, to je prema stavu ovog drugostupanjskog suda za nastanak štete uzrokovane predmetnom bolešću pok. A. P. mogao znati još 2004. (kada mu je bolest dijagnosticirana), ovo bez obzira što je fizičke boli, duševne boli i strah, sada pok. A. P. trpio, logično, i nakon 2004., pa tako i nakon 1. siječnja 2006., sve do svoje smrti ... Kod takvog stanja stvari, a budući je prema rezultatima dokaznog postupka obvezni odnos potraživanja naknade nematerijalne štete prednika tužiteljice pod 1) S. P., A. P. prema tuženiku, nastao prije stupanja na snagu ZOO-a, tj. prije 1. siječnja 2006. to se u predmetnom slučaju primjenjuje ZOO/91, koji je u pogledu tražbina nematerijalne štete propisivao odredbom članka 204. stavak 1. neprenosivost tog prava kad ono nije bilo priznato pravomoćnom odlukom ili pisanim sporazumom. Za ponoviti je da kada u parnici radi naknade nematerijalne štete po propisima ZOO-a/91, a koja šteta nije priznata pravomoćnom presudom ili pisanim sporazumom, umre tužitelj, kao što je u predmetnom slučaju umro A. P., prednik tužiteljice pod 1) S. P., postupak se obustavlja, a ovo u suglasju sa odredbom članka 215. b stavak 1. ZPP-a. Također je za istaknuti kako rješenje o obustavi postupka može donijeti samo prvostupanjski sud, a ne i drugostupanjski sud.“

21. Nakon što je predmet po ukidnoj odluci Županijskog suda u Splitu, vraćen na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu i to u dijelu zahtjeva tužiteljice S. P. da joj tuženik s osnova naknade neimovinske štete isplati iznos od 150.000,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom, prvostupanjski je sud donio sada pobijano rješenje kojim je obustavio postupak.

22. U obrazloženju ove odluke prvostupanjski sud navodi kako je Županijski sud u Splitu u svojoj odluci poslovni broj Gž R-296/19 od 21. svibnja 2019. jasno iznio stav da je za nastanak štete uzrokovane predmetnom bolešću, pok. A. P. mogao znati još 2004. (kada mu je bolest dijagnosticirana), pa da je obvezni odnos potraživanja naknade nematerijalne štete prednika tužiteljice prema tuženiku nastao prije stupanja na snagu ZOO-a tj. prije 1. siječnja 2006. U tom smislu, a pozivajući se dakle na pravni stav drugostupanjskog suda iz odluke od 21. svibnja 2019., prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem obustavio predmetni parnični postupak, a ovo na temelju odredbe članka 215. b. stavak 1. ZPP-a, u svezi sa odredbom članka 204. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/01., 73/91., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje ZOO/01).

23. Tužiteljica u žalbi pored ostalog u bitnome ističe kako je pobijano rješenje o obustavi, arbitrarno, bez obrazloženja, a da stranka ima pravo na pravičan sudski postupak, a što da uključuje i pravo na obrazloženu odluku. U tom smislu navodi kako pobijano rješenje uopće ne sadrži razloge i zaključke o izvedenim dokazima, već samo „finalni zaključak da je za nastanak štete uzrokovane predmetnom bolešću pok. A. P., mogao znati još 2004., a koji zaključak da se ne može kontrolirati bez ocjene nalaza i mišljenja vještaka.

24. U svezi žalbenih navoda tužiteljice za reći je slijedeće.

25. Prije svega je za napomenuti kako razmatrajući žalbene razloge tužiteljice te pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja kao i postupak koji je prethodio njegovom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, a sve u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a.

26. Dužnost obrazlaganja odluke je izraz ustavnopravno zajamčenog prava na pravično suđenje (članak 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske; „Narodne novine“ br. 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14.), kao i konvencijskopravno zajamčenog prava na pravično suđenje (članak 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda; „Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10). Obrazloženje je potrebno radi osiguranja prava na pravni lijek protiv odluka, te je nužni preduvjet za mogućnost preispitivanja donesene odluke od strane sudova (moguće ne samo od strane drugostupanjskog suda), koji će eventualno odlučivati u postupku po pravnim lijekovima. Stranka mora moći znati razloge zbog kojih je sud donio određenu odluku.

27. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja o obustavi postupka u pravnoj stvari tužiteljice S. P. protiv tuženika P. d.o.o, radi naknade štete zaista posebno ne obrazlaže svoju odluku u smislu da navodi sve izvedene dokaze i njihovu pravnu ocjenu. Međutim jasno je iz obrazloženja ovog prvostupanjskog rješenja kako prvostupanjski sud uporište za takvu odluku nalazi u zaključcima i stavovima Županijskog suda u Splitu iskazanim u rješenju poslovni broj: Gž R - 296/2019-2 od 21. svibnja 2019., a koji su već navedeni u ovoj sada predmetnoj drugostupanjskoj odluci.

28. Slijedom navedenog kako je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju o obustavi postupka zapravo u cijelosti prihvatio zaključke i pravne stavove drugostupanjskog suda iz odluke od 21. svibnja 2019., to tužiteljici nisu ostali nepoznati razlozi za ovakvu prvostupanjsku odluku. Stoga nije osnovan žalbeni razlog tužiteljice da je na ovaj način prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

29. Na kraju je za reći i slijedeće.

30. Ovaj je drugostupanjski sud još u svojoj odluci Gž R-296/2019- 2 od 21. svibnja 2019. jasno naveo kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio slijedeće činjenice:

- priroda dijagnosticirane bolesti je takva, da od trenutka dijagnosticiranja pa do smrti bolesnika, stalno i postupno progredira, pa tako i u slučaju pok. A. P.,

- radi se o zloćudnoj bolesti koja se ne ponaša kao trauma već koja od samog početka do smrti bolesnika, u ovom slučaju pok. A. P., stalno i postupno napreduje obzirom na količinu tumorskog tkiva, te su tegobe sve veće i veće,

- bolest porebrice-mezoteliom pleure nema fazu stabilizacije niti završetka liječenja već bolest ima jedan tijek i u progresu od početka do smrti bolesnika,

- diferentne terapije koja može zaustaviti navedenu bolest nema, te je priroda te bolesti takva, da je prate bolovi u prsištu koji s napredovanjem bolesti, također providiraju.

Ove je činjenice prvostupanjski sud utvrdio na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. sc. I. G., dr.med. spec. pulmologa.

31. Međutim, kada je sada pok. A. P. mogao saznati za nastalu mu štetu uzrokovanu predmetnom bolešću pravno je pitanje, na koje odgovor mora dati sud, a ne vještak. Zašto je po mišljenju ovog drugostupanjskog sada pok. A. P. za štetu mogao saznati još 2004. već je navedeno u ovom obrazloženju.

32. Odluka o parničnom trošku iz točke II. izreke rješenja pravilno je i zakonito donesena u suglasju sa odredbom članka 154. stavak 4. i 155. ZPP-a.

33. Slijedom navedenog u ovom obrazloženju, žalbu tužiteljice je trebalo odbiti kao neosnovanu te potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja, a ovo u suglasju sa odredbom članka 380. točka 2. ZPP-a.

U Splitu 24. svibnja 2021.

Sudac:

mr. sc. Ivan Tironi, v. r.