REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 78 Pž-3061/2020-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja B. V. C., OIB …, R., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz O. D. M. & P. d.o.o. R., protiv tuženika G. G. d.o.o., OIB …, P., kojeg zastupa punomoćnik V. V., odvjetnik iz R., radi isplate iznosa od 42.165,50 kn, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-22/2019-14 od 17. travnja 2020., 24. svibnja 2021.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-22/2019-14 od 17. travnja 2020. u pobijanim točkama I. i III. njene izreke.
II. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-22/2019-14 od 17. travnja 2020. u pobijanim točkama II. i IV. njene izreke.
r i j e š i o j e
Odbacuje se kao nedopuštena tužiteljeva žalba protiv točke III. izreke presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-22/2019-14 od 17. travnja 2020.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-22/2019-14 od 17. travnja 2020. djelomično je održan na snazi platni nalog za dio glavnice, kamata i troškova (točka I. izreke), platni je nalog ukinut i tužbeni zahtjev odbijen za dio glavnice, kamata i troškova (točka II. izreke), naloženo je tuženiku platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.367,68 kn (točka III. izreke), dok je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u daljem iznosu od 312,50 kn (točka IV. izreke). U bitnome, prvostupanjski sud navodi kako je, nakon provedenog postupka, utvrdio kako je između stranaka postojao ugovor o djelu iz čl. 590. Zakona
oslovni broj: 78 Pž-3061/2020-5 o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, i 29/18; dalje: ZOO) te da je tužitelj dokazao da je njegov zahtjev djelomično osnovan.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome navodi kako je sud propustio saslušati zz stranaka, a tužitelj u spis nije priložio niti opće uvjete poslovanja koji su sastavni dio ugovora. Nadalje, smatra kako je tečaj po kojemu je tužitelj obračunao iznose koje potražuje nerealan i nepoznat, pa nije moguće utvrditi na što se utuženi iznosi odnose. Prema mišljenju žalitelja, kako tužitelj nije tuženiku isporučio potrebne certifikate na vrijeme, do realizacije posla nije došlo, i tuženik je trpio štetu i troškove. Poziva se na odredbu čl. 173. ZOO-a o ispunjenju obveze u roku, te tvrdi kako tužitelj nije tako postupio. Ukazuje na razlike u tečajevima po pojedinim računima koje mu je naloženo platiti, jer isti nisu ispostavljeni po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke i nisu u skladu s ugovorom. Stoga smatra kako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, pa predlaže istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Makar tuženik navodi kako se žali protiv cijele presude, iz sadržaja žalbe jasno proizlazi kako se ista odnosi na točke I. i III. izreke, odnosno na dio presude u kojemu tuženik nije uspio u sporu.
4. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava navode tuženika, pri čemu ukazuje kako tuženik po prvi puta u žalbi ističe prigovor nedostatka općih uvjeta poslovanja te pogrešnog tečaja za obračun dugovanja i samog obračuna. Što se tiče obračuna, ne spori da je tuženik pravilno obračunao tečaj, no ukazuje kako je tužitelj na taj iznos obračunao i PDV od 25%, pa je njegov obračun točan. Predlaže odbaciti žalbu kao nedopuštenu, odnosno odbiti istu kao neosnovanu.
5. Protiv točaka II., III. i IV. izreke presude žalbu je podnio tužitelj, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi kako je tuženik u svom prigovoru paušalno osporio cijeli zahtjev, i to u odnosu na rok ispunjenja, no ne i na opseg i visinu utuženih zahtjeva, te nije dostavio nikakve dokaze na tu okolnost. Smatra kako je tužitelj dostavio sve dokaze kojima dokazuje svoje tvrdnje, te da je sud pogrešno odbio dio tužbenog zahtjeva.
6. Tuženikova žalba nije osnovana, a tužiteljeva je žalba djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.
7. Ovaj predmet predstavlja spor male vrijednosti, temeljem odredbe čl. 502. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), s obzirom na to da se isti odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 50.000,00 kn.
8. Stoga, temeljem odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a, drugostupanjski sud nije ispitivao navode žalitelja koje se sadržajno odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (ispunjenje ugovornih obveza), jer se presuda u sporu
oslovni broj: 78 Pž-3061/2020-5
male vrijednosti može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
9. Međutim, valja ukazati i kako su ti žalbeni navodi ispitani, no u okviru moguće bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. i 11. ZPP-a, odnosno da li je činjenični zaključak prvostupanjskog suda u suprotnosti sa ispravama u spisu te da li je tužitelj onemogućen u korištenju svojim pravima.
10. Zbog svega navedenog, žalbe stranaka ispitane su u okviru dopuštenih žalbenih navoda, te po službenoj dužnosti u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a te zbog moguće pogrešne primjene materijalnog prava.
11. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi niti u pobijanoj presudi nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a stranke se u svojim žalbama ne pozivaju na neku od bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 5., 6. i 10. ZPP-a.
12. Tužitelj pravilno ukazuje kako tuženik tek u žalbi ističe prigovor pogrešnog tečaja po kojemu su izdani računi, što predstavlja novu tvrdnju koju sud ne može ispitivati u žalbenom postupku. Ovo iz razloga što se, prema odredbi čl. 352. st. 1. ZPP-a, u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Kako se iz tuženikove žalbe može utvrditi da su ti razlozi istaknuti radi utvrđivanja činjeničnog stanja, ista nije mogla biti predmet ispitivanja u žalbenom postupku.
13. Ostalim žalbenim navodima tuženik, u naravi, osporava činjenične zaključke suda, pa su isti ispitani isključivo u odnosu na moguću bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Suprotno navodima tuženika, takva povreda nije počinjena, pa je tuženikova žalba protiv točke I. presude odbijena kao neosnovana (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
14. U odnosu na tužiteljevu žalbu protiv točke II. izreke presude, ova sud ukazuje kako je tuženik još u prigovoru, osim tvrdnje kako tužitelj nije izvršio uslugu u rokovima iz ugovora, istaknuo i kako tužitelj općenito nije izvršio uslugu na ugovoreni način. To što je na kasnijem pripremnom ročištu težište svojih prigovora usmjerio na rokove ispunjenja ne utječe na ranije istaknute prigovore, jer je na tom ročištu jasno naveo i kako ostaje kod svih dosadašnjih navoda.
15. Stoga je, primjenom pravila o teretu dokazivanja, na tužitelju bilo da dokaže kako je usluga izvršena, a zaključak prvostupanjskog suda kako je to tužitelj samo djelomično dokazao nije u suprotnosti sa ispravama u spisu, zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Slijedom navedenog, tužiteljeva žalba protiv točke II. izreke presude odbijena je kao neosnovana.
oslovni broj: 78 Pž-3061/2020-5
16. U odluci o troškovima postupka u točki III. izreke presude prvostupanjski je sud primijenio odredbe čl. 154. i 155. ZPP-a, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 i 118/14) kao i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine" broj: 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12 i 157/13) i Tarifu sudskih pristojbi.
17. Kako tuženik ne ukazuje da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio neku od zakonskih odredbi u odnosu na pojedine radnje koje je priznao tužitelju, niti je takva povreda utvrđena ispitivanjem odluke po službenoj dužnosti, tuženikova je žalba i u tom dijelu neosnovana (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
18. Što se tiče tužiteljeve žalbe protiv točke III. izreke presude, ista nije dopuštena jer točkom III. izreke niti jedan dio tužbenog zahtjeva nije odbijen. Stoga je tužiteljeva žalba protiv te točke odbačena kao nedopuštena (čl. 366. st. 1. u vezi čl. 358. st. 3. ZPP-a).
19. U odnosu na točku IV. izreke presude tužiteljev je zahtjev za naknadu troškova podneska pravilno odbijen, jer istim traži odgodu ročišta zbog nemogućnosti pristupa punomoćnika, što ne predstavlja trošak potreban za okončanje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a).
20. Što se tiče pitanja razmjernosti dosude troškova, prvostupanjski je sud pravilno izračunao omjere uspjeha u sporu, te izvršio prijeboj međusobno priznatih troškova stranaka, kako to proizlazi iz obrazloženja presude.
21. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a tužiteljeva žalba protiv točke IV. izreke je odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dijelu.
22. Tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu tuženika odbijen je kao neosnovan, jer bi odluka ovog suda bila jednaka i da odgovor na žalbu nije podnesen (čl. 155. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 24. svibnja 2021.
Sudac
Mladen Šimundić
