Pr-1305/2019

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G. G., O.:…, iz S.,

zastupanog po punomoćniku J. B.,

odvjetniku u N. G., protiv tužene R. H., M.

unutarnjih poslova, O.: …, zastupane po ODO u S., G.-upravni odjel, radi isplate, nakon održane glavne i

javne rasprave zaključene dana 17. ožujka 2021., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja S. K., odvjetnice u S. te zz tužene L.

M., po objavi dana 21. svibnja 2021.

p r e s u d i o  j e

Tužena R. H. za M. unutarnjih poslova Z., dužna

je u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe tužitelju G. G., iz S., …, isplatiti uvećani dio plaće u ukupnom bruto iznosu od

11.166,36 kn i to kako slijedi:

- za mjesec veljaču 2008. iznos od 1.505,44 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. ožujka 2008. , pa do isplate, po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB , koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena,

- za mjesec lipanj 2008. iznos od 100,14 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. srpnja 2008. , pa do isplate, po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena,

- za mjesec srpanj 2008. iznos od 2.791,97 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. kolovoza 2008. pa do isplate, po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB , koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena,

- za mjesec kolovoz 2008. iznos od 1.739,97 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. rujna 2008. , pa do isplate, po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena,

- za mjesec rujan 2008. iznos od 1.522,90 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. listopada 2008. pa do isplate, po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena,

- za mjesec listopad 2008. iznos od 2.444,56 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. studenog 2008. pa do isplate, po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB , koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena,

- za mjesec studeni 2008. iznos od 518,74kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. prosinca 2008. pa do isplate, po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena,

- za mjesec prosinac 2008. iznos od 542,64 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. siječnja 2009. pa do isplate, po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu , za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena; kao i naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 7.808,25 kn, također sa z.z. kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena; tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe, dok se za više zatražen iznos od 27.508,91 kn i više zatražene zatezne kamate te kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu od 11.166,36

kn , tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Presudom ovog suda Pr-277/11 od 1. ožujka 2013. prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja te je naloženo tuženiku uvećati dio plaće tužitelja u ukupnom bruto iznosu od 38.675,27 kn, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe. Nadalje je odlučeno da je tuženik dužan isplatiti tužitelju i parnični trošak u iznosu od 15.750,00 kn.

2.Rješenjem Županijskog suda u Splitu br. GžR-109/13 od 3. srpnja 2014. djelomično je odbijena žalba tuženice kao neosnovana te potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i obvezna tužena isplatiti tužitelju ukupan iznos od 38.675,27 kuna bruto, s pripadajućim kamatama, dok je preinačena presuda u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka.

2.Rješenjem Vrhovnog suda R. H. br. Revr-1749/14-2 od 10. svibnja 2016., prihvaćena je revizija tužene i ukinuta je presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžri-109/13 od 3. srpnja 2014. i presuda ovog suda , br. Pr-277/11 od 1. ožujka 2013., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike bruto plaće ukupan bruto iznos od 38.675,27 kn, s pripadajućim zateznim kamatama, te troškovima postupka, te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. U svojoj uputi vrhovni sud je naveo da se nameće kao razumljiva i prihvatljiva ocjena da službenik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru, ima i slobodno vrijeme, a koje vrijeme provedeno izvan stvarno odrađenih sati rada da se ne može smatrati prekovremenim radom. Stoga da su nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog shvaćanja propustili utvrditi činjenice bitne za definiranje karaktera rada tužitelja kroz utuženo razdoblje, vodeći računa o naravi njegovog radnog mjesta i posebnosti obavljanja ove vrste službe i sadržaja radnih naloga - zapovijedi za obavljanje odgovarajućih poslova, a polazeći od činjenice da je potpuno neprihvatljivo da bi tužitelj mogao raditi 24 sata dnevno (bez odmora) određeno razdoblje (tako i u presudi Revr-753/09 od 17. studenog 2009.), a vodeći računa o tome da se pravo na uvećanje plaće ostvaruje samo za stvarno odrađene sate rada (tako u tumačenju Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 6. lipnja 2006.).

3.Tužbom tužitelj kao policijski službenik MUP RH, PU SD, P. p. policije S., potražuje od tužene isplatu s osnova uvećanog dijela bruto plaće navodeći

kako tijekom 2008.g. tužena nije tužitelju pravilno obračunala i isplatila razliku uvećane plaće za ostvaren prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima kako je taj rad evidentiran u evidenciji o prisutnosti na radu, kao i radnim nalozima. Tužitelj navodi da se obratio tuženoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora,

na koji da se tužena nije očitovala.

4.U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Tuženik da je u cijelosti obračunao i isplatio razliku uvećane plaće za prekovremeni rad tužitelja, rad noću, rad nedjeljom, subotom, blagdanom, rad u smjeni u turnusu. Tužitelju da je isplaćivan dodatak za rad noću, te ako se usporede obračunske liste plaće i evidentirani rad noću kroz evidenciju nazočnosti na radu da je jasno vidljivo kako je tužitelju plaćen dodatak za rad noću sukladno broju odrađenih noćnih sati iz priloženih evidencija. Također se napominje kako je tužitelju isplaćivan dodatak za rad noću iako je iz izvješća za period od 11. do 15. svibnja 2008. uz radni nalog broj 24/386 jasno vidljivo kako tužitelj ne radi svaku noć kad mu je evidentiran rad noću kroz evidenciju nazočnosti na radu. Isto tako, tužitelju da je isplaćivan dodatak za rad u turnusu temeljem čl. 44. Kolektivnog ugovora gdje da je propisano što se smatra radom u turnusu. Što se tiče prekovremenog rada tužitelju da je uredno isplaćivana naknada za prekovremeni rad onda kada ga je isti ostvario ili mu je naknada za isti bila omogućena kroz korištenje slobodnih dana. Tako da je uvidom u platne liste predlagatelja vidljivo kako mu je u mjesecu veljači 2008. isplaćeno tri sata prekovremenog rada, srpnju 2008. jedan prekovremeni sat, kolovozu 2008. isplaćeno sedamnaest prekovremenih sati, a u mjesecu listopadu 2008. deset prekovremenih sati.

5.U nastavku postupka izvedeni su dokazi pregledom zahtjeva tužitelja za mirno rješenje spora od 14.veljače 2011. , platne liste tužitelja, izvod iz registra službenih osoba, pregledani su radni nalozi koji prileže u spisu, kao i sva ostala pisana dokumentacija koja je priložena, saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke, provedeno je vještačenje po sudskom vještaku V. K., ovjereni prijevod

sa engleskog jezika na hrvatski J. presuda suda od 9. rujna 2003., saslušanje svjedoka R. K. i A. P., detaljni komentar Zakona o radu-

dopunjeno i izmijenjeno izdanje, pravno shvaćanje zauzeto na sjednici građanskog odjela održanoj 25. travnja 2019., radni nalozi za tužitelja ( list spisa 282-370), dopuna vještačenja vještaka za knjigovodstveno- financijske poslove V. K. od 25. svibnja 2020., saslušanje vještaka V. K..

6.Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

7.Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

8.Među strankama nije sporno da je tužitelj kroz utuženo vrijeme bio zaposlenik tuženika, odnosno policijski službenik MUP-a RH P. P. p. policije S.. Nije sporno ni to da se tužitelj prije

pokretanja parničnog postupka obratio tuženiku u svezi mirnog rješenja spora, na što tuženik nije odgovorio.

Kao sporno ostalo je raspraviti tužiteljev zahtjev za isplatu naknade za izvršeni prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom,blagdanom i u smjenama za razdoblje 1. siječnja 2008. pa do 31. prosinca 2008.

9. Tužitelj u svom iskazu, a vezano za predmetno potraživanje, navodi da postoje radni nalozi na kojima se evidentira vrijeme koje je provodio na brodu 24 sata prisutnosti, a dok mu se službeno vodilo 12 sati. Tužitelj pojašnjava da je bio po četiri dana na brodu po 24 sata, nakon toga da bi trebao biti četiri dana slobodan, ali da to nije uvijek bilo tako. Što se tiče evidencije rada, isti da su vodile službene osobe i s tim da nije bio upoznat. Također, navodi da poslije odrađenih 12 sati je trebao biti 12 sati slobodan, što da nije bilo tako, on da smatra da ga pripadaju predmetne naknade jer mu se nije pravilno vodila evidencija prisutnosti. Navodi da može kazati da je po istim osnovama već potraživao isplatu od tuženika samo za drugo razdoblje, a što mu je bilo isplaćeno, dok u pogledu predmetnog potraživanja za 2008 da mu nije ništa isplaćeno. Posebno je naveo da za vrijeme kada je on na brodu, da je na raspolaganju 24 sata, i da od tuženika nije dobio pisano rješenje o organizaciji rada,

kao ni pisano rješenje o preraspodjeli radnog vremena, jednako kao ni rješenje o korištenju godišnjeg odmora. Nakon što je tužitelju predočen radni nalog 24/386 te je zatraženo od njega da se izjasni na koji način je trebao raditi po tom radnom nalogu ,

on je kazao da je po tom radnom nalogu trebao raditi upravo na način o kojem je već govorio, znači četiri dana da bi trebao biti 24 sata neprekidno na brodu.

9.1U svom iskazu svjedok R. K. navodi kako je u razdoblju od 2005. do 2008. godine radio na brodu S.. M. kao mornar, a u većini slučajeva da mu je bio nadređeni B. I.. N., za brod sv. M. da je određen minimalni broj

posade i to da je upravo bio broj od 8 članova posade, a za utuženom razdoblju da ih je bilo četiri člana posade i to dva mornara, strojar i zapovjednik. Dakle, on da je obavljao poslove mornara-policajca pa npr. kada bi uhvatili talijansku koču da plovi na njihovom teritorijalnom moru, da je on kao mornar-policajac odlazio na tu koču sam umjesto sa još dvojicom mornara-policajaca da bi uredovao na toj talijanskoj koči. Za vrijeme rada po višednevnim radnim nalozima da nije bilo moguće a zbog potreba posla kao i zbog manjka članova posade odspavati u komadu osam sati ili pak "neraditi 12 sati". Naime, zbog potreba posla uvijek da su bili na raspolaganju nadređenima, uvijek su bili na vezi, te po nalogu obavljajući već ranije utvrđene zadaće koje proizlaze iz višednevnih radnih naloga, obavljali su poslove ne samo u redovitom radnom vremenu već i izvan njega. U vrijeme kada ne bi obavljali po zadaćama, mogli bi odspavati, ali nikada kao što je već ranije rekao u duljini od osam sati. Ističe, da je sv. M. plovilo duljine 25 metara, te su oni članovi posade a time i on da obavlja poslove za još jednog mornara, odnosno za duplo predviđenu minimalnu posadu. Navodi da su obavljali poslove kako po pomorskom zakonu tako i po zakonu o policiji, poslove pomorske policije, temeljne policije, poslove čuvanja državne granice od J. pa do L., te da nije nikada dobio od tuženika rješenje o korištenju slobodnih dana i rješenje o preraspodjeli radnog vremena. Tužena da mu je isplaćivala plaću prema satnici koja je naštimavana od nadređenih a u mjesečnom fondu sati. U tom razdoblju da nije bio plaćen prekovremeni rad. Brodski dnevnik da je dokument u koji je zapovjednik broda upisivao sve što se na brodu događalo i to do detalja i to da bi bio jedini vjerodostojni dokument koji bi potvrdio poslove koje su obavljali. Njegovo radno mjesto da je na brodu i da drugog radnog mjesta nema. Tuženik da mu nije isplaćivao terenski dodatak. Za to vrijeme da nije dobivao nikakav tzv. pomorski dodatak kao što to primaju pomorci. Nije bilo moguće za vrijeme trajanja višekratnog radnog naloga skinuti radnu odoru te otići sa broda dakle, ne biti u službi. Bili su obvezni obavljati poslove policije na otocima dakle, na kopnu jedino za to vrijeme da su bili izvan broda. Zapovjednika broda nitko da ne može zamijeniti kao ni strojara. U pomorskoj policiji da nije bilo tzv. pasivnog dežurstva. U policiji pasivno dežurstvo da je bilo moguće u interventnoj i specijalnoj policiji kada bi isti dolazili po pozivu na intervenciju, a sve po potrebi, time da su isti poziv čekali, od poslodavca određenom mjestu, odnosno prostorijama. Navodi da se ovdje radi o plovilu dosta velikom, dugom 25 metara, te da su oni obavljali poslove čišćenja i održavanja broda, motora, kao i pomoćnog broda (gumenjaka), kuhali i prali. Njih četvorica da su se uvijek držali zajedno, svi da su radili sve, jer da jedino na taj način bi brod bio u funkciji da bi se zadače i mogle izvršavati. Inače, brod da ima kako glavne tako i pomoćne motore. U pravilu, brod da je uvijek a po dojavama isplovljavao jako brzo i bio u funkciji. Postupajući po višednevnom radnom nalogu provodeći zadaće u istome, nakon odrađenih osam sati redovitog rada onih preostalih 16 sati u danu u slučaju da vrše određenu intervenciju a što da im je i posao po radnom nalogu, te da bi se znalo događati da se ne odmaraju po više dana, a ukoliko bi i bilo vremena za odmaranje on da bi spojio tri stolice, stavio jastuk i tako odspavao iako da je na raspolaganju imao kabinu na brodu i to kabinu mornara koja da je bila tijesna i klaustofobična. Dakle, da je radio sve kako stoji u višednevnom radnom nalogu a po naređenju i nalogu njemu neposredno nadređenog, te da se ne mogao točno odrediti koliko se u onih preostalih 16 sati u danu se odmarao a koliko bi efektivno radio. Ističe da je prestao raditi kod tuženika 2009. godine. U svom iskazu svjedok A. P. u većem dijelu iskazivao je sukladno iskazu svjedoka K..

10.Uvidom u radne naloge tužene sud je utvrdio kako je u istima određen sat i dan početka i završetka rada, radni zadatak te mjesto izvršenja istog. Iz istih je razvidno

kako je tužitelj bio obvezan izvršavati opće i posebne zadatke te aktivno dežurati cijelo vrijeme službe, koje je određeno od prvog do posljednjeg dana službe. Pregledom Izvještaja razvidno je postupanje, obavljeni rad i u kojem vremenu je isti izvršavan, za svakog člana posade, a na temelju višednevnog radnog naloga.

11.Analizom i ocjenom cjelokupnog dokaznog postupka, svih dokaza zajedno i svakog dokaza zasebno sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („NN“ br. 53/91, 91/92, 112/93, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i

25/13 – u daljnjem tekstu ZPP), ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

12.Na temelju članka 14. Zakona o službi u oružanim snagama ("NN" broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04 i 76/07, dalje: ZSOSRH/07) propisana je supsidijarna primjena odredbi propisa o državnim službenicima i namještenicima, općih propisa o radu i kolektivnih ugovora sklopljenih u skladu s njima. Stoga je osnovanost tužbenog zahtjeva prosuđivana primjenom Zakona o radu ("NN" broj (NN 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13,93/14) dalje: ZR) te Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("NN" broj 93/08, 23/09,

39/09, 90/10, 89/12; dalje: KU/08). U smislu članka 94. ZR-a, za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću; a iz članka 43. stavak 2. ZR-a proizlazi kako puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 sati tjedno.

13.Člankom 194. ZR-a, propisano je da kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su naknadno postali članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor, te je čl. 7. istog Zakona određeno da ako je neko pravo iz radnog odnosa drugačije uređeno ugovorom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo ako tim zakonom nije drugačije određeno, te je čl. 90. st.1. istog Zakona propisano da poslodavac kojeg obvezuje kolektivni ugovor ne smije radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenog Kolektivnim ugovorom.

14.Prema odredbi čl. 41. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 93/08, 23/09, 39/09, 90/10 u daljnjem tekstu KU) plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Dodaci na osnovnu plaću utvrđeni su Uredbom o plaćama policijskih službenika – dodatak za policijsko zvanje te čl. 87. st. 1. Zakona o policiji. Stavkom 11. KU je određeno da ako je rad službenika organiziran na drukčiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno, a stavkom 13. da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada) te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren. Prema članku 41. KU/08 plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Odredbom čl. 44. st. 1. KU propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada i to za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%. Stavkom 2. propisano je da se dodaci međusobno ne isključuju. Stavkom 9. određeno je da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra svaki sat rada duži od 8

sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom, stavkom 10. određeno je da će se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve – 2 druge – 2 treće – 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatrati svaki

sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a stavkom 11. je određeno da ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad da je rad duži od 40 sati tjedno. Stavkom 12. određeno je da su redovni mjesečni fond radnih sati, sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu,

a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati.

Stavkom 13. određeno je da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik da može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada i to u omjeru 1:1,5, te da mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kada je taj prekovremeni rad ostvaren. 19.Nadalje Direktiva 2003-88/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 4. studenog 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena, u članku 2. točka 1. i 2. definira radno vrijeme kao vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom, a vrijeme odmora definira kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme.

15.Također valja navesti kako se tuženik često u sudskim odlukama ili žalbenim navodima u postupcima pred sudovima u pitanjima iste činjenične i pravne osnove poziva na to da nema mjesta primjeni Direktive broj 2003-88/EZ budući da je člankom 1. stavkom 2. Direktive propisano kako se ona primjenjuje na sve sektore djelatnosti, kako javne tako i privatne, u smislu članka 2. Direktive 89/391/EEZ od 12. lipnja 1989., a članak 2. stavak 2. Direktive 89/391/EEZ određuje da se ta Direktiva ne primjenjuje kod obilježja svojstvenih određenim specifičnim aktivnostima u sektoru državne uprave, kao što su oružane snage ili policija, ili na neke posebne aktivnosti u poslovima zaštite građana s kojima je u direktnoj suprotnosti. Međutim, ta odredba propisuje i kako je u tom posebnom slučaju potrebno u najvećoj mogućoj mjeri osigurati sigurnost i zdravlje radnika s obzirom na svrhu Direktive, što po ocjeni ovog suda znači kako se dosegnute stečevine navedenih Direktiva imaju posredno primijeniti i u ovom slučaju. Naime, naziv Direktive 89/391/EEZ glasi: Okvirna direktiva o sigurnosti i zdravlju na radu, i podrazumijeva osiguranje uvjeta za sigurnost i zdravlje zaposlenika. Ako tužitelj radi i boravi sedam dana po 24 sata na brodu, ako mu se ne osigurava neprekinuti osmosatni odmor, ako na brodu nema dovoljno članova posade, ako mu se ne isplaćuju naknade posebnih dodataka s naslova sati provedenih na brodu a koji nisu "efektivno radno vrijeme", nedvojbeno se može zaključiti kako tuženik kao poslodavac nije osigurao radne uvjete koji garantiraju sigurnost i zdravlje zaposlenika. U odnosu na primjenu navedenih Direktiva, s obzirom kako u utuženom razdoblju R. H. nije bila članica

EU, za navesti je da se one i ne primjenjuju izravno. Europski sud ustanovio je u pravu EU-a načelo koje obvezuje sudove u državama članicama da interpretiraju interno pravo u svjetlu prava EU-a te mu kroz interpretaciju pokušaju dati isto značenje i učinke kakvi bi nastali izravnom primjenom norme Zajednice, a sve u svrhu da europsko pravo bude djelotvorno ako se ciljevi europske integracije doista žele ostvariti.

16.Slijedom navedenog, pravilno se tužitelj poziva na primjenu KU/04 gdje je odredbom članka 39. određeno među ostalim, da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%. Ako službenik ili namještenik radi na blagdane, neradne dane utvrđene zakonom i na Uskrs ima pravo na plaću uvećanu za 150% te da se dodaci međusobno ne isključuju. Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve - 2 druge - 2 treće - 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati kao i svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada. Ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno. Umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30

min. redovnog sata rada), te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren. Tijekom postupka nisu dostavljena odgovarajuća rješenja o tome.

17.Dakle, temelj za plaćanje prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom je ZSOS kao opći propis, a (supsidijarno) također i u propisi o državnim službenicima i namještenicima te općim propisima o radu. S druge strane, kako tužena nije dokazala ni da je prema ZSOS organizirala preraspodjelu radnog vremena niti da je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezano uz kontinuirano obavljanje poslova i zadaća, a što bi istu ekskulpiralo u ovoj pravnoj stvari, tužitelj je dokazao pravni temelj svoje tražbine u dijelu osmosatnog prekovremenog rada dnevno.

18.Stav je Vrhovnog suda RH da je obzirom na specifičnost ovakve službe djelatnih vojnih osoba koja se očituje u nemogućnosti napuštanje radnog mjesta tijekom višednevnog boravka na terenu i kada je životno i logično da tužitelj kao djelatna vojna osoba zbog same činjenice rada na terenu ne može napustiti mjesto rada, da ima pravo na slobodno vrijeme u kojem se odmora po 8 sati dnevno. Taj stav prihvaća i ovaj sud te se provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč obveznoj prisutnosti tužitelja na radu, ne može smatrati prekovremenim radom, stoga je prilikom isplate plaće ne može se vrednovati kao neprekidan rad u trajanju od 24 sata.

19.Kako bi se sukladno navedenom utvrdila visina potraživanja tužitelja, a sukladno uputi višeg suda provedeno je i dopunsko vještačenje po vještaku za

knjigovodstveno-financijske poslove V. K., kako bi se utvrdio točan broj

sati prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama i blagdanom te visina dodataka na plaću tužitelja kroz utuženo razdoblje, na način da se iz obračuna izuzme 8 sati dnevnog odmora.

20.U svojoj dopuni vještačenja br. 122/12 od 25. svibnja 2020., vještak za knjigovodstveno- financijske poslove V. K. navodi da je na osnovi istog i izvršenog obračuna mišljenja da uzimajući u obzir da je tužitelj boravio na plovilu 24 sata, te da se rad tužitelja u slučaju višednevnog uzastopnog radnog angažmana po 24 sata obračuna način da se iz obračuna izuzme 8 sati dnevnog odmora, tužitelj da bi u razdoblju od 1. siječnja 2008. do 31. prosinca 2008. po osnovi prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom ostvario naknadu u ukupnoj bruto svoti od 11.166,36 kn ili po mjesecima kako da je to prikazano u koloni broj 30., Tablice 1 koja se daje u prilogu dopune vještačenja.

21.Podneskom od dana 8. srpnja 2020. tužitelj je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka te navodi da je za svaki dan tužitelja proveden u višednevnoj plovidbi u obzir vještak uzeo 24 sata, od kojih da se 8 sati odnosni na redovan rad, 8 sati na odmor,

a 8 sati na prekovremeni rad. Ovo da nije sporno budući da su viši sudovi naložili da se unutar 24 sata mora računati 8 sati odmora. Nadalje, vještak da je preostalih 16

sati angažiranja računao 8 sati redovnog rada, a 8 sati prekovremenog rada, kako za radne dane od ponedjeljka do petka, tako i za rad subotom i rad nedjeljom te na blagdane. Međutim, da tužitelj smatra pozivom na odredbe Kolektivnog ugovora da je vještak rad subotom i nedjeljom trebao računati na način da se od 24 sata odbije 8

sati odmora, a preostalih 16 sati da predstavljaju prekovremeni rad tužitelja. Drugi prigovor da se odnosi na umanjenje za ostvarene slobodne dane. Vještak navodi da je tražbina tužitelja umanjena za slobodne dane , ali ne i za dane tjednog odmora,

što da je sukladno propisima. Međutim, vještak da nije trebao umanjiti tražbinu za slobodne dane koji da su bili nadoknada za dnevni odmor tužitelja koji mora trajati neprekidnih 12 sati. Naime, da treba uzeti u obzir da je tužitelj imao pravo na dnevni odmor od 12 sati neprekidno, koji da nije mogao koristiti u cijelosti, za koji odmor da je dobivao i slobodne dane, ali onda ti slobodni dani da ne mogu biti osnova za umanjenje tražbine tužitelja po osnovi prekovremenog rada.

22.Na ročištu dana 17. ožujka 2021. saslušani vještak za knjigovodstvo i financije V. K. navodi da u odnosu na istaknute prigovore tužitelja po punomoćniku iz podneska od srpnja 2020., da je prekovremeni rad trebalo obračunati sukladno čl. 44. st. 9. KU, navodi da prije svega u spisu nije priložena odluka o organizaciji radnog vremena tužitelja za sporno razdoblje, a da je iz evidencije o radnom vremenu kao i radnih naloga tužitelja nedvojbeno utvrđeno da je dio radnog vremena organiziran u turnusu, a da je dio radnog vremena se odnosio na višednevnu plovidbu. Kako u spisu ne prileže odluka o organizaciji radnog vremena tužitelja obračun da je izvršio za prekovremene sate tijekom višednevnih plovidbi sukladno čl. 44. st. 11. KU. Sukladno navedenom obračun prekovremenih sati ostvarenih subotom i nedjeljom da nije bilo moguće izvršiti na način da se od 24 sata odbije 8 sati dnevnog odmora, a preostalih 16 sati obračuna kao prekovremeni rad. Dakle, da je obračun prekovremenih sati rada u spornom razdoblju vršen na temelju jednakih propisa kao i u osnovnom vještačenju. Isto da je primjenjivano i u ovoj dopuni vještačenja, s tim što je u dopuni uzet u obzir 8 sati dnevnog odmora sukladno nalogu suda. Napominje da razlika između njegovog izračuna i izračuna vještaka G. koji se prilaže uz podnesak tužitelja po punomoćniku nastaje iz razloga što je vještak G. prilikom rada subotom i nedjeljom u obzir uzimao 16 sati prekovremenog rada te što nije umanjivao sate noćnog rada prilikom obračuna u varijanti kada se uzima u obzir dnevni odmor od 8 sati. Napominje da je vještak Galiot obračun prekovremenog rada vršio sukladno čl. 44. st. 9. KU, dok da je on izračun izradio sukladno čl. 44. st. 11. KU i to iz razloga što u spisu ne postoji odluka o radnom vremenu tužitelja pa da je trebalo primijeniti stavak 11. U odnosu na istaknute prigovore tužitelja po punomoćniku da je trebao umanjivati tražbinu za slobodne dane koji su bili naknada za dnevni odmor tužitelja koji ga pripada prema čl. 11. KU navodim da su utvrđeni prekovremeni sata rada primjenjivani sukladno čl. 44. st. 13. KU, a sve kako je i opisano u nalazu dopunskog vještačenja.Nadalje napominje da nije vršio umanjenje prekovremenih sati rada za slobodne dane koji da se odnose na dane tijekom odmora sukladno čl. 12. KU kako je i navedeno u dopuni predmetnog vještačenja.Također u odnosu na prigovore tužitelja po punomoćniku u kojima ističe da ga pripada 12 satni odmor između 2 radna dana , navodi da nije propisano da će se službeniku ili namješteniku koji nije koristio 12 sati odmora između dva radna dana u mogućnosti nadoknaditi kroz slobodne dane, već da se takav rad obračunava kao prekovremeni rad, a što da je i izvršio prilikom ovog predmetnog obračuna. Kada bi se obračun vršio prema prijedlogu tužitelja po punomoćniku tada da bi trebalo umanjiti broj obračunatih prekovremenih sati, ali na uštrb povećanja broja sati odmora što da ne proizlazi iz čl. 11. KU. jer da tužitelj ne može istovremeno koristiti dnevni odmor i za iste sate ostvariti prekovremeni rad. Dakle, broj slobodnih dana koje je tužitelj ostvario u pojedinom mjesecu, a sukladno priloženoj evidenciji koju je dostavio tuženik da ne može se koristiti za naknadu dnevnog odmora koji tužitelj nije iskoristio već samo za umanjenje obračunatih prekovremenih sati rada sukladno čl. 44. st. 13. KU. Slijedom navedenog, u cijelosti da ostaje pri svom nalazu i mišljenju i dopuni predmetnog vještačenja od 22. svibnja 2020.

23.Tužitelj je i nakon očitovanja vještaka na prigovore ustrajao u istima i u provođenju novog vještačenja po drugom vještaku.

24.Pregledom dopune vještačenja br. 122/12., od 25. svibnja 2020 te usmenim očitovanjem vještaka na ročištu dana 17. ožujka 2021., ovaj sud smatra da je vještak precizno i jasno obrazložio kako je rađen obračun po prijedlozima stranaka sukladno čl. 44. st. 11. KU te da je sve vrlo detaljno prikazao u priloženim Tablicama dostavljenim u prilogu, a u svom iskazu u cijelosti i argumentirano osporio prigovore stranaka. Tužena je imala mogućnosti sukladno istaknutim prigovorima voditi preciznu evidenciju sukladno stavu VSRH stvarno određenih sati i vrijeme odmora tužitelja i u nastavku postupka istu priložiti, ali takva evidencija nije vođena. Nadalje stranke nisu, osim paušalno, pobile točnost prikazanih obračuna. Dakle, nisu dokazale da je vještak izvršio obračun suprotno stvarno odrađenim satima tužitelja, nalogu suda i važećim zakonskim propisima te da vještak nije uvažavao slobodno vrijeme tužitelja, a niti na taj način osporile predmetno vještvo. Stoga ovaj sud u cijelosti prihvaća dopunsko vještvo vještaka za knjigovodstvo i financije V. K. br. 122/12 od 25. svibnja 2020, jer je izrađeno od strane stručnjaka po pravilima struke, a stranke ga svojim prigovorima nisu dovele u pitanje.

25.U svom vještvu vještak je utvrdio da bi u razdoblju od 1. siječnja 2008. do 31. prosinca 2008. po osnovi prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom tužitelj ostvario naknadu u ukupnoj bruto svoti od 11.166,36 kn uzimajući u obzir da je tužitelj na brodu u slučaju višednevnih plovidbi boravio na brodu 24 sata, te je iz obračuna izuzeo 8 sati dnevnog odmora, sukladno stavu VSRH-a, ili po mjesecima kako je to prikazano u koloni broj 30., Tablice 1 koja je u prilogu dopune ovog vještačenja, a koji obračun prihvaća i ovaj sud. Stoga je za više zatraženo za iznos od 27.508,91 kn i više zatražene zakonske zatezna kamate tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

26.Tužitelju su na dosuđeni iznos priznate i zatezne kamate na svaki pojedinačni mjesečni iznos ( utvrđen u Tablici 1 vještaka – list spisa 388), koja teče od 15.-og dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, po stopi uređenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja

je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za petpostotnih poena do 31. srpnja 2015.g. a od 01. kolovoza 2015.g., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

27.Nadalje, tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovan u dijelu za zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu od 11.166,36 kn. Naime, u skladu s odredbama čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("NN" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/11., 144/12., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i 136/15., u daljnjem tekstu: ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Prema odredbi čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak ("NN" broj 95/05., 96/06., 68/07.,

146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 79/13., 160/13. i 157/14., u daljnjem tekstu: Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. ZPD-a odnosno čl. 11. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st.

9. i čl. 16. st. 2. ZPD-a te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD-a (porezna osnovica).Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku (čl. 61. st. 1. Pravilnika).S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaće i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate do tada ne

obračunavaju, slijedom čega je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata neosnovan.

28.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2. i 155. Zakona o parničnom postupku („NN“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05.,

02/07., 84/08., 25/13. , 89/14 i 70 /19- drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("NN“ br. 69/93., 87/93., 16/94.,

11/96., 91/04., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje Tarifa) VPS, te popis parničnog troška.Tužitelju je priznat trošak za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora – 100 bodova, za sastav tužbe – 100 bodova, za zastupanje na raspravama od 17. studenog 2011. , 1. veljače 2012. , 18. travnja 2012. , 18. rujna 2012. , 23. listopada 2012. , 28. studenog 2012. , 14. veljače 2013. , 31. siječnja 2017. , 5. travnja 2017. , 9. ožujka 2020. , 16. rujna 2020. , ,. i 17. ožujka 2021. – za svako po 100 bodova, za pristup na ročišta 7. listopada 2020 i 30. studenog 2020- za svako po 25 bodova, za sastav obrazloženih podnesaka od 10. listopada 2011.,15.

listopada 2012., 20. siječnja 2017 i 8. srpnja 2020. – za svaki po 100 bodova, što ukupno daje 1850 bodova, (vrijednost 1 boda = 10 kn) što iznosi 18.500,00kn, tom iznosu valja pridodati 25% PDV-a, što daje iznos od 23.125,00 kn, tom iznosu treba dodati trošak vještačenja od 3.800,00 kn, tako da ukupno priznati trošak tužitelju iznosi 26.925,00kn. Sukladno čl. 154. st.2. ZPP-a ovaj sud smatra da je tužitelj cijeneći osnov i visinu tužbenog zahtjeva uspio 64,5%, a tužena sa 35,5 %, kada se postotak kojim je tužena uspjela u parnici odbije od postotka kojim je tužitelj uspio u parnici, dobije se postotak od 29% u kojem je tužitelj uspio u ovoj parnici. Kako je tužitelj uspio konačno sa 29 % u tom omjeru mu od priznatog parničnog troška obistinjen parnični trošak u iznosu od 7.808,25 kn. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu, 21. svibnja 2021.

SUDAC:

Jelena Kvarantan Karuza

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste.