REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 64 Pn-1959/18-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik O. K., odvjetnik u O. d. K. i A. j.t.d. uZ., protiv tuženika H. O. d.d., Z., OIB: …, koga zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica u O. d. O., P. i p. d.o.o. u Z. te uz sudjelovanje umješača na strani tuženika A. o. d.d. iz Z., OIB: …, koga zastupa punomoćnica D. Č., odvjetnica u O. d. G. i p. u Z., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. ožujka 2021. u prisutnostizamjenika punomoćnika tužiteljice odvjetnika D. A., zamjenice punomoćnika tuženika odvjetnice T. T. K. te punomoćnice umješača, dana 20. svibnja 2021.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku H. O. d.d. isplatiti tužiteljici M. M. daljnji iznos od 15.000,00 kn, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 12. svibnja 2018. do isplate, kao i naknaditi joj troškove postupka u iznosu 4.405,25 kn, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20. svibnja 2021. do isplate, sve po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 12.000,00 kuna sa zatraženim zateznim kamatama, odbija kao djelomično neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je 27. rujna 2017. u svojstvu putnika stradala u prometnoj nesreći koja se dogodila između osobnog vozila reg. ozn. ZG …, kojim je upravljala D. V. te vozila reg. ozn. ZG …, kojim je

upravljao D. K. Navodi da je vozilo reg. ozn. ZG …, u kojem se nalazila tužiteljica, osigurano kod tuženika policom broj ... Navodi da je u toj nezgodi zadobila tjelesne ozljede zbog kojih je kod tužiteljice došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a zbog kojih joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega druge osobe u obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Čini nespornom isplatu tuženika u iznosu od 12.000,00 kn dana 6. srpnja 2018. na ime neimovinske štete. Zbog nastale povrede prava osobnosti, kao i zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom potražuje od tuženika naknadu štete u preostalom iznosu od 27.000,00 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 12. svibnja 2018. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu. Priznaje pasivnu legitimaciju, kao i nastanak štetnog događaja, no osporava osnovu i visinu zatražene naknade štete, ističući kako je točno da je 6. srpnja 2018. isplatio tužiteljici iznos od 12.000,00 kn, čime je šteta tužiteljici u potpunosti namirena. Ističe prigovor suodgovornosti tužiteljice zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom, od kojega prigovora odustaje u podnesku od 29. lipnja 2020. Osporava uzročnu vezu između maligne bolesti tužiteljice sa predmetnim štetnim događajem. Osporava i tijek zatezne kamate na naknadu nenovčane imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Umješač na strani tuženika stupio je u postupak podneskom od 30. svibnja 2019., u kojemu osporava odgovornost svoga osiguranika, vozača vozila reg. ozn. ZG … za nastanak štetnog događaja, no s obzirom da je tužiteljica u predmetnoj nezgodi sudjelovala u svojstvu putnika, ne stavlja dokazne prijedloge na okolnost odgovornosti, jer isto nije relevantno u ovome postupku. Osporava zatraženu visinu štete, kao i njezinu osnovu te tijek kamata na zatraženu naknadu te navodi kako smatra da je tuženik nespornom isplatom namirio svu štetu tužiteljici koju je pretrpjela u predmetnom štetnom događaju te predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz dosuđenje troškova postupka umješaču.

4. Tuženik i umješač na strani tuženika na ročištu za glavnu raspravu održanome 25. ožujka 2021. naveli su kako se protive preinaci tužbe koju je tužiteljica izvršila na tome ročištu. Tužiteljica je na tome ročištu navela kako specificira tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 39.000,00 kn na ime neimovinske i imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći, umanjeno za 12.000,00 kn, koliko je tuženik nesporno platio, tako da potražuje daljnji iznos od 27.000,00 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 12. svibnja 2018. do isplate. Uvidom u tužbu utvrđeno je da je tužiteljica tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi zatražila na ime naknade neimovinske štete isplatu iznosa od 23.000,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 12. svibnja 2018. do isplate te na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu isplatu iznosa od 4.000,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 12. svibnja 2018. do isplate. S obzirom na navedeno, ovaj sud zaključuje da tužba nije preinačena na ročištu za glavnu raspravu održanom 25. ožujka 2021., budući da je tužbeni zahtjev jednak onome postavljenom u tužbi, dok je odredbom čl. 191. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje u tekstu: ZPP) propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći, što ovdje nije slučaj.

5. Sud je tijekom postupka izveo dokaze uvidom u odštetni zahtjev (list 5-6 spisa), potvrdu o isplati (list 31 spisa), uvidom u zdravstveni karton (list 51-62 spisa te izvornik u priklopu spisa), provedeno je liječničko vještačenje po dr M. F. i dr I. M. (list 64-67 spisa), usmenim obrazloženjem dr M. F. i dr I. M. (list 86 spisa), saslušanjem tužiteljice (list 87 spisa) i saslušanjem dr M. F. (list 144 spisa).

6. Sud je odbio prijedlog za izvođenjem dokaza novog liječničkog vještačenja, kao i za izvođenjem vještačenja po vještaku hematologu i ortopedu, s obzirom da je na temelju prihvaćenog nalaz i mišljenja te usmenog obrazloženja dr M. F. i dr I. M. utvrđeno da za izvođenje tih dokaza nema potrebe u ovome postupku. Nije izveden niti dokaz provođenjem sudsko medicinskog vještačenja, s obzirom da je od prigovora postojanja suodgovornosti tužiteljice za nevezivanje sigurnosnim pojasom tuženik odustao podneskom od 29. lipnja 2020., a umješač na strani tuženika takav prigovor nije istaknuo. Također nije izveden niti dokaz uvidom u foto elaborat, zapisnik o očevidu i presliku skice lica mjesta, s obzirom da u ovome postupku odgovornost tuženika nije sporna.

7. Temeljem tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

8. Među strankama nisu sporni nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika za štetu nastalu tužiteljici, kao niti činjenica da je tuženik tužiteljici u mirnome postupku na ime naknade štete iz predmetnog štetnog događaja isplatio ukupan iznos od 12.000,00 kuna.

9. Sporan je opseg i visina štete nastale tužiteljici u predmetnom štetnom događaju, kao i postoji li preostalo potraživanje tužiteljice po osnovi naknade štete nakon izvršene isplate u iznosu od 12.000,00 kn.

10. U svome iskazu tužiteljica je navela da ju je nakon nesreće sve boljelo te ju boli i danas kada udahne jače, jer osjeti bol u prsima. Navela je da je u ovoj nesreći dobila novu ozljedu noge zbog koje je nosila gips i longetu te da je točno da je imala ozljedu prije više od 37 godina i da su liječnici vještaci to vidjeli. Navela je da ju najviše od svega bole prsa te da je u bolnici takve bolove da nije mogla niti žlicu držati u ruci, a da joj je nakon dolaska iz bolnice u kući kod svega pomagala sestra, jer ona nije ništa mogla.

11. Iskaz tužiteljice prihvaćen je, s obzirom da je u skladu s ostalim izvedenim dokazima, s kojima ne sadrži nepodudarnosti.

12. U svome nalazu i mišljenju liječnici dr. M. F. i dr. I. M.

naveli su da je tužiteljica u prometnoj nesreći zadobila lom dijela prsne kosti, udarac u desnu stranu prsnog koša, udarac u desnu stranu trbušne stijenke, udarac u desnu potkoljenicu, distorziju desnog gležnja, djelomičnu rupturu talofibularnog i deltoidnog ligamenta desnog gležnja. Liječena je i obrađivana po kirurgu, hematologu te je lom prsne kosti verificiran radiološkom obradom, a i stanje po lomu 4 i 5 rebra desno. Nakon završenog liječenja zaostali su povremeni bolovi u području prsne kosti i desne donje strane prsnog koša, zaostala je bolna i ograničena pokretljivost desnog gležnja, međutim ne kao posljedica ovog štetnog događaja obzirom na ozljedu odnosno lom desne potkoljenice i gležnja tužiteljice prije cca 30 godina. Vještaci su proveli i pregled tužiteljice te uvid u kompletnu medicinsku dokumentaciju. Ozljede koje je tužiteljica zadobila u uzročno posljedičnoj su vezi sa predmetnim štetnim događajem, a njezino stanje stabiliziralo se krajem 2017. Kao posljedica štetnog događaja kod tužiteljice je zaostalo 10% umanjenja životne aktivnosti s ortopedsko traumatološkog stanovišta, obzirom na lom prsne kosti na dva mjesta te lom dva rebra desno. Strah je postojao kao primarni strah u samoj situaciji životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja koji je bio vrlo intenzivan i kratkotrajan, sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta bio je prisutan 2 dana, srednjeg intenziteta 3 dana, a slabijeg intenziteta 10 dana. Bol jakog intenziteta trajala je 3 dana, srednje jakog intenziteta kumulativno 5 dana, a manjeg intenziteta kumulativno 20 dana. Tuđa pomoć i njega bila joj je potrebna kod održavanja osobne higijene, prehrane, odijevanja te odlaska kod liječnika i to po 2 sata dnevno kroz prvih 30 dana, a u narednom razdoblju od 30 dana bila joj je potrebna pomoć druge osobe od 1 sat dnevno. Što se tiče maligne bolesti za koju tužiteljica navodi da je došlo do pogoršanja zbog štetnog događaja, vještaci su naveli da malignu bolest tužiteljica nije imala prije štetnog događaja te da nije potrebno provoditi vještačenje po vještaku liječniku specijalistu hematologije.

13. U svome usmenome obrazloženju nalaza i mišljenja na ročištu za glavnu raspravu održanome 6. veljače 2020. liječnici vještaci naveli su da prilikom ocjene trajnih posljedica zbog kojih je tužiteljici zaostalo smanjenje životne aktivnosti u visini od 10% su u obzir uzeli lom prsne kosti na dva mjesta te lom dva rebra desno, dok nisu uzeli u obzir ograničenu pokretljivost i bolove u području desnog gležnja, s obzirom da je tužiteljica imala komplicirane ozljede desne potkoljenice, desnog gležnja i desnog stopala te su ocijenili da te trajne posljedice nisu u vezi sa ovim štetnim događajem. Obrazložili su i da je tužiteljica zadobila udarac u desnu stranu prsnog koša te se odmah kod prijema žalila na bolove u tom dijelu, a u medicinskoj dokumentaciji, točnije u nalazu od 4. srpnja 2018. evidentirano je cijeljenje 4. i 5. rebra desno te navedeno uz činjenicu da je uvidom u zdravstveni karton utvrđeno da nije imala sličnih ozljeda su utvrdili da su se navedeni lomovi desili u štetnome događaju i u uzročnoj su vezi s istim. Obrazložili su i da se uzročna veza između maligne bolesti i događaja može otkloniti i bez vještačenja po vještaku hematologu, s obzirom da su uvidom u PET/CT koja je učinjena 4. srpnja 2018., utvrdili da nema znakova metaboličkih i aktivne limfoproliferativne bolesti, a time niti aktivne bolesti. Liječenje tužiteljice završeno je 31. prosinca 2017.

14. U svome dopunskome usmenom obrazloženju dr M. F. na ročištu za glavnu raspravu održanome 25. ožujka 2021. naveo je da je točno da su ozljede desnog gležnja u smislu rupture ligamenta i distorzije zadobivene u predmetnom štetnom događaju, no kako je tužiteljica prije štetnog događaja imala kompliciranu ozljedu desnog stopala i desne potkoljenice, mišljenja je da nema trajnih posljedica zbog ozljeda desnog gležnja, a koje bi bile direktno povezane s predmetnim štetnim događajem.

15. Sud je prihvatio nalaz i mišljenja liječnika vještaka, koji su dani jasno i u skladu s postavljenim zadatkom, a usmenim obrazloženjem otklonjeni su svi prigovori i primjedbe te nejasnoće vezani uz iste.

16. Cijeneći utvrđene činjenice, i to posebice trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha, opseg smanjenja životnih aktivnosti, kao i vrstu ozljeda, sud nalazi da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2 u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima – Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO).

17. Temeljem odredbe članka 1095. ZOO i članka 1085. ZOO, a utvrđujući visinu cijene sata tuđe pomoći i njege od 20,00 kuna primjenom odredbe čl. 223. st. 1. ZPP-a, sud je utvrdio da tužiteljici za pruženu tuđu pomoć i njegu za 90 sati pripada iznos od 1.800,00 kn.

18. Prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO, sud je vodio računa o jačini i trajanju pretrpljenih fizičkih bolova i straha, kao i opsega smanjenja životnih aktivnosti, sve kao kriterijima za određivanje njezine visine.

19. S obzirom na navedeno, sud smatra da je tužiteljici povodom predmetnog štetnog događaja nastala šteta za čiju je naknadu odgovoran tuženik i to neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti u visini od 25.200,00 kuna i imovinska šteta zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom u visini od 1.800,00 kuna, što ukupno čini iznos od 27.000,00 kuna, a umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 12.000,00 kuna, čini iznos od 15.000,00 kuna, za koji je tužbeni zahtjev osnovan, dok je u preostalom dijelu za iznos od 12.000,00 kn taj zahtjev valjalo odbiti kao djelomično neosnovan, jer je u tom dijelu previsoko postavljen.

20. Prihvaćen je i zahtjev tužiteljice za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos s tijekom od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate. Naime, u konkretnom slučaju nesporno je da postoji odgovornost tuženika kao osiguratelja za naknadu štete tužiteljici pa prilikom odlučivanja o tijeku zateznih kamata na dosuđenu štetu valja voditi računa o odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; u daljnjem tekstu: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme prometne nezgode. Člankom 12. st. 1. ZOOP propisano je da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva i podnositelju dostaviti obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete i visina nesporni, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. Stavkom 3. propisano je da u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete, odgovorni osiguratelj je oštećenoj osobi dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete kao predujam u roku propisanom stavkom 1. ovoga članka; a stavkom 4. da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

21. U konkretnom slučaju, a što nije sporno, odštetni zahtjev podnesen je tuženiku 12. svibnja 2018., a liječenje je završeno ranije (31. prosinca 2017.). Stoga je tuženiku naložena isplata zateznih kamata na dosuđeni iznos s tijekom od 12. svibnja 2018. do isplate.

22. Prihvaćen je, stoga, djelomično, tužbeni zahtjev za daljnji iznos od 15.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 12. svibnja 2018. pa do isplate, temeljem čl. 1103. ZOO-a, dok je visina stope zatezne kamate određena temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO, a u preostalom dijelu, za iznos od 12.000,00 kn sa zatraženim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev odbijen je kao djelomično neosnovan.

23. S obzirom da su stranke djelomično uspjele u parnici, to je sud najprije utvrdio postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, pritom uzevši u obzir da odgovornost tuženika nije bila sporna, tako da je omjer uspjeha mjeren isključivo kvantitativno. Tako je utvrđeno da je tužiteljica sa svojim zahtjevom uspjela s postotkom od 55% pa kad je od toga postotka oduzet postotak tuženika, utvrđeno je da je tuženik dužan tužiteljici naknaditi 10% njezinih troškova postupka, u dijelu u kojemu su oni bili potrebni za vođenje parnice u skladu s odredbom čl. 155. ZPP i u visini određenoj Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa). Tužiteljici je tako priznat trošak odštetnog zahtjeva i tužbe u visini od 100 bodova za svaki (Tbr. 7/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 14.1.2019., 6.2.2020. i 25.3.2021. u visini od 100 bodova za svako (Tbr. 9. točka 1.), trošak sastava podnesaka od 2.10.2018., 14.5.2019. i 14.7.2020. u visini od 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife) te trošak podneska od 22.1.2019. u visini od 25 bodova (Tbr. 8/3 Tarife), dakle ukupno 825 bodova, odnosno uz vrijednost boda od 10,00 kn i uvećano za PDV od 25%, iznos od 10.312,50 kn, uvećano za iznos sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 620,00 kn i presudu u visini od 620,00 kuna, što onda iznosi ukupno 11.552,50 kn. Uzimajući u obzir postotak koji je preostao nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, tužiteljici je odmjerena naknada u visini od 1.155,25 kn, kojem iznosu je nadodan iznos plaćenog predujma za izradu nalaza i mišljenja te pristupa vještaka na ročište, koji su bili potrebni za vođenje parnice bez obzira na omjer uspjeha u parnici, a koji iznose ukupno 3.250,00 kn, tako da sveukupno trošak tužiteljice, kojega joj je tuženik dužan naknaditi, iznosi 4.405,25 kuna.

24. Na tako određen trošak tužiteljici su dosuđene zatezne kamate tekuće od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 57/16 i 73/17), po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO. 25. Zahtjev tužiteljice za naknadom troškova zastupanja na ročištu 28.1.2021. odbijen je u cijelosti, s obzirom da to ročište nije održano.

U Zagrebu, 20. svibnja 2021.

Sudac

Ela Mišura Stopfer

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku, uz rj o pristojbi na presudu 620,00 kn

2. Tuženiku po

punomoćniku 3. Umješaču

po punomoćniku