1                            Broj: Ppž-9405/2022

 

                                 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. A.R., zbog prekršaja iz čl. 226. st. 1. t. 1. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 130/11., 74/13., 69/17., 46/18. i 53/20.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru od 11. srpnja 2022., broj: 10. Pp-10725/2021, u sjednici vijeća održanoj 28. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Odbija se žalba okr. A.R. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. A.R. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 EUR (pedeset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

              1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru od 11. srpnja 2022., broj: 10. Pp-10725/2021, u ponovljenom postupku, proglašen je krivim okr. A.R. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 226. st. 1. t. 1. Zakona o strancima, za koji mu je, uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna 5.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine iste. Istom presudom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 400,00 kuna.

 

2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik, putem branitelja odvjetnika Z.I., naznačujući u uvodu žalbe da se žali zbog svih žalbenih osnova. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje odnosno da se preinači na način da se izrekne blaža novčana kazna.

 

              3. Žalba nije osnovana.

 

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

 

              5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik ističe „da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, odnosno presuda uopće nema razloga, odnosno u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni“.

 

6. Po ocjeni ovog suda, gore navedena tvrdnja žalbe o počinjenoj bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka svodi se na puko parafraziranje zakonske odredbe čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, bez navođenja ikakvih konkretnih okolnosti i razloga u čemu bi se ta povreda sastojala. Iz navedenog razloga, žalbena tvrdnja o počinjenoj bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka nije se mogla ispitati i ovaj sud je smatra paušalno iznesenom, a time i neosnovanom.

 

7. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik navodi da prvostupanjski sud nije postupio po ukidnoj odluci drugostupanjskog suda broj Ppž-7671/2021 od 1. rujna 2021., u kojoj je izrijekom navedeno da je pisana obrana okrivljenika pogrešno smatrana priznanjem prekršaja, da prvostupanjski sud nije izveo ni jedan novi dokaz na tu okolnost već je paušalno naveo kako je okrivljenik bio svjestan predmetnog prekršaja i na njega pristao, da nije pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je okrivljenik bio svjestan da je njegovo postupanje bilo zabranjeno, jer na tu okolnost prvostupanjski sud, nakon ukidnog rješenja drugostupanjskog suda, nije izveo ni jedan dokaz te da kod okrivljenika ne postoji krivnja kao konstitutivni element prekršaja pa stoga nije mogao ni biti kažnjen za počinjenje istog.

 

8. Neosnovano okrivljenik ističe da prvostupanjski sud nije postupio po rješenju ovog suda broj Ppž-7671/2021 od 1. rujna 2021., jer je iz podataka u spisu vidljivo da je prvostupanjski sud, na novoj glavnoj raspravi, izdvojio iz spisa zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, klada 116-02/20-01/317 od 21. kolovoza 2020., kao nezakonit dokaz, a iz pobijane presude je vidljivo da pisanu obranu okrivljenika nije smatrao priznanjem počinjenja prekršaja. Time je prvostupanjski sud u potpunosti postupio po rješenju ovog suda broj Ppž-7671/2021 od 1. rujna 2021.

 

9. Također, neosnovano okrivljenik navodi da prvostupanjski sud, na novoj glavnoj raspravi, nije izveo ni jedan novi dokaz, jer iz zapisnika o glavnoj raspravi od 7. srpnja 2022. proizlazi da je u dokaznom postupku, između ostalog, pročitan i zapisnik o ispitivanju osumnjičenog A.R. u PP Brač od 6. kolovoza 2020., koji dokaz nije bio izveden u prvom postupku. Po ocjeni ovog suda, pravilno je i osnovano prvostupanjski sud svoj zaključak o krivnji okrivljenika temeljio upravo na tom zapisniku, jer je okrivljenik, prilikom ispitivanja u PP Brač 6. kolovoza 2020., jasno i nedvosmisleno iskazao: „Od kada smo ušli u RH od 31.07.2020. god. stanovao je kod mene u obiteljskoj kući na adresi XX i par dana mi programirao stroj jer je on inženjer elektrotehnike a za što sam mu ja platio 500 eura iako sam znao da državljanin BiH ne smije raditi u RH bez dozvole za boravak i rad.“. Navedeni zapisnik okrivljenik je potpisao bez ikakvih primjedbi i iz istog jasno proizlazi da je okrivljenik bio svjestan nedopuštenosti svog ponašanja. Stoga je neosnovan žalbeni navod da je prvostupanjski sud paušalno naveo kako je okrivljenik bio svjestan predmetnog prekršaja i na njega pristao. Ne radi se ni o kakvom paušalnom zaključivanju prvostupanjskog suda, nego o pravilnom zaključivanju utemeljenom na sadržaju obrane okrivljenika koju je on iznio u PP Brač 6. kolovoza 2020. I ovaj sud smatra da je navod okrivljenika kojim on poriče svoju svijest o protupravnosti djela, a što iznosi tek u pisanoj obrani od 30. ožujka 2021., usmjeren isključivo na izbjegavanje krivnje, kako je to pravilno i osnovano zaključio i prvostupanjski sud.

 

10. Stoga, ispitujući pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i ocijenio, a za što je u pobijanoj presudi iznio valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.

 

11. Iako je u uvodu žalbe okrivljenik istaknuo da se žali i zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, iz sadržaja žalbe je vidljivo da se ova žalbena osnova uopće ne obrazlaže, pa je stoga ista razmatrana samo po službenoj dužnosti, kako je to i navedeno u četvrtom odlomku ove odluke.

 

12. Žaleći se zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, okrivljenik navodi da je novčana kazna izrečena u prevelikom iznosu unatoč olakotnim okolnostima na koje se pozvao i prvostupanjski sud, da je on neporočan i uzoran građanin i izražava kajanje zbog nastale situacije, da izrečena kazna, iako umanjena od propisane, predstavlja ozbiljan udar na domaćinstvo okrivljenika jer on skrbi o supruzi, troje djece i svojim roditeljima.

 

12.1. Daljnji žalbeni navodi, u kojima okrivljenik, ističući olakotne okolnosti, navodi svoje priznanje počinjenja djela te ističe da je sud trebao primijeniti institutu sudskog ublažavanja kazne, nisu razmatrani jer se očigledno ne odnose na ovaj prekršajni predmet.

 

13. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao mjeru kazne koja je i više nego primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Imajući na umu da je prvostupanjski sud baš sve okolnosti koje se ističu u žalbi cijenio prilikom odmjeravanja kazne, cijeneći da je okrivljeniku izrečena novčana kazna 5.000,00 kuna, a bila je propisana novčana kazna od 10.000,00 do 15.000,00 kuna, dakle daleko ispod zakonom propisanog posebnog minimuma te imajući na umu da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, ovaj sud smatra da nema osnove za daljnje ublažavanje izrečene novčane kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

14. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 50,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, kao ni uzdržavanje osoba koje je on dužan uzdržavati.

             

15. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 28. veljače 2024.

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.