Poslovni broj: Gž R-420/2021-2

Republika Hrvatska

Poslovni broj: Gž R-420/2021-2

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andree Boras Ivanišević, kao predsjednice vijeća, te Denis Pancirov Parcen kao sutkinje izvjestiteljice i Borisa Mimice, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. K., S., OIB: ..., zastupan po punomoćniku M. K., odvjetniku u O. društvu K., C.-P. & P. j.t.d. iz Z., protiv tuženika O. škola, Z., OIB: ..., zastupan po punomoćniku D. H., odvjetniku u O. društvu H. & P. j.t.d. iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3022/2019-139 od 22. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3022/2019-139 od 22. ožujka 2021. u točkama I., II., III. i V. njene izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 3022/2019-139 od 22. ožujka 2021. u točkama IV. njene izreke i sudi:

Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 48.375,00 kn sa pripadajućim kamatama.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom pobijanom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju naknadu bruto plaće za period od 1. kolovoza 2011. godine do 5. ožujka 2012. u ukupnom iznosu od 39.268,62 kn, sa zateznim kamatama, prema stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine određuje se za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, osim kamate na iznos poreza i prireza porezu na dohodak koja je sadržana u dosuđenom bruto iznosu, a koje dospijevaju kako

slijedi:

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. rujna 2011. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. listopada 2011. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. studenoga 2011. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. prosinca 2011. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. siječnja 2012. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. veljače 2012. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. ožujka 2012. godine do isplate,

-na iznos 884,40 kuna od 16. travnja 2012. godine do isplate, sve u roku od 8 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu koji glasi: "Utvrđuje se kao dan prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika dan pravomoćnosti presude.

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju naknadu bruto plaće za period od 6. ožujka 2012. godine pa do 28. veljače 2017. godine u ukupnom iznosu od 328.123,20 kn, sa zateznim kamatama, prema stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine određuje se za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a koje dospijevaju kako slijedi:

-na iznos 4.599,06 kuna od 16. travnja 2012. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. svibnja 2012. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. lipnja 2012. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. srpnja 2012. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. kolovoza 2012. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. rujna 2012. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. listopada 2012. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. studenoga 2012. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. prosinca 2012. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. siječnja 2013. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. veljače 2013. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. ožujka 2013. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. travnja 2013. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. svibnja 2013. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. lipnja 2013. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. srpnja 2013. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. kolovoza 2013. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. rujna 2013. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. listopada 2013. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. studenoga 2013. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. prosinca 2013. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. siječnja 2014. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. veljače 2014. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. ožujka 2014. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. travnja 2014. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. svibnja 2014. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. lipnja 2014. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. srpnja2014. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. kolovoza 2014. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. rujna 2014. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. listopad 2014. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. studenoga 2014. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. prosinca 2014. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. siječnja 2015. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. veljače 2015. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. ožujka 2015. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. travnja 2015. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. svibnja 2015. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. lipnja 2015. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. srpnja 2015. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. kolovoza 2015. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. rujna 2015. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. listopada 2015. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. studenoga 2015. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. prosinca 2015. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. siječnja 2016. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. veljače 2016. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. ožujka2016. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. travnja 2016. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. svibnja 2016. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. lipnja 2016. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. srpnja 2016. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. kolovoza 2016. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. rujna 2016. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. listopada 2016. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. studenoga 2016. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. prosinca 2016. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. siječnja 2017. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. veljače 2017. godine do isplate,

-na iznos 5.483,46 kuna od 16. ožujka2017. godine do isplate, kao i u dijelu zateznih kamata na iznos poreza i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu.

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju naknadu bruto plaće u iznosu od 5.483,46 kn mjesečno za period od 1. ožujka 2017. godine do dana pravomoćnosti ove presude, sa zateznim kamatama, tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa mjesečno bruto plaće, koji iznosi dospijevaju svakog 15. (petnaestog) u mjesecu za prethodni mjesec, do isplate, prema stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku od osam dana.

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju naknadu štete u iznosu od 43.867,68 kn (osam prosječnih mjesečnih bruto plaće tužitelja), s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja ove presude do isplate, prema stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku od osam dana."

III. Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja J. K. koji glasi: "Utvrđuje se da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao. Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na rad na radno mjesto stručnog učitelja za područje rada ostale usluge temeljem stečenog zvanja- majstor soboslikar- ličilac, odnosno ukoliko navedeno radno mjesto više ne postoji, na rad na dugo odgovarajuće radno mjesto koje odgovara stručnoj i školskoj spremi tužitelja, u roku od osam dana.

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju naknadu bruto plaće u iznosu od 5.483,46 kuna mjesečno za period od 01. ožujka 2017. godine do dana vraćanja na rad, sa zateznim kamatama, tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa mjesečne bruto plaće, koji iznosi dospijevaju svakog 15. (petnaestog) u mjesecu za prethodni mjesec, do isplate, prema stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku od osam dana."

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 48.375,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja kamata teče od 22. ožujka 2021. pa do isplate, u roku od 8 dana.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja kamata teče od 22. ožujka 2021. pa do isplate, u roku od 8 dana."

2. Pravovremeno podnesenim žalbama tu presudu pobijaju:

a) tužitelj u točki II., III., IV. i V. izreke zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlaže da se njihova žalba uvaži, prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih naloga te prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti i dosudi tužitelju troškove parničnog postupka prema troškovniku, a podredno ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz dosudu tužitelju troškova sastava žalbe. b) tuženik protiv točke I. i V. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, zbog rješenja o troškovima postupka kao i zbog povrede članka 6. prava na pošteno i pravično suđenje Europske Konvencije o ljudskim pravima i temeljnih sloboda, te članka 1. Protokola broj 1. Konvencije i presude Europskog suda za ljudska prava, predlaže da se žalba usvoji, preinači pobijani dio presude i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da se ukine i vrati na ponovni postupak uz naknadu troškova žalbe odnosno da se postupak prekine do okončanja postupka pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske povodom izjavljene revizije.

3. Odgovori na žalbu nisu podneseni.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe obiju stranaka, glede ukazane apsolutno bitne povrede odredaba ZPP-a iz članka 354. stavka 2. točke 11. ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio ukazanu bitnu povredu budući da presuda sadrži jasne, valjane i obrazložene razloge o odlučnim činjenicama te se ista može ispitati.

6. Istovremeno ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude kao i u postupku koji je prethodio nije počinio ni jednu od bitnih povreda normiranih odredbom članka 354. stavka 2. točke 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a.

7. Nije sporno, da je u konkretnoj pravnoj stvari Općinski radni sud u Zagrebu pod poslovnim brojem Pr-2703/2011 od 28. ožujka 2019. donio povodom žalbe tužitelja presudu koju je Županijski sud u Splitu svojom odlukom Gž R-344/2019 od 21. svibnja 2019. preinačio i utvrdio da je odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 31. svibnja 2011. kao i odluka tuženika kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužitelja od 28. lipnja 2011. ništetna.

8. Dakle, utvrđeno je da Izvanredni otkaz ugovora o radu nije dopušten, međutim, u daljnjem tijeku postupka trebalo je utvrditi dan prestanka radnog odnosa tužitelja, te naknadu plaće za sporni period.

9. Iz postupka proizlazi:

- da je Ugovorom o radu kojeg je tužitelj zaključio sa tuženikom 11. siječnja 2010. sklopljen Ugovor o radu na određeno vrijeme do povratka B. K., stručnog učitelja s bolovanja (članak 1. Ugovora o radu), a prema članku 3. Ugovora o radu tužitelj je počeo sa radom 11. siječnja 2010. i zasnovao je radni odnos kao pripravnik (članak 4.);

- da prema odredbi članka 4. stavka 2. Ugovora o radu pripravnički staž traje godinu dana u kojem je isti bio dužan osposobiti se za samostalan rad, a prema članku 4. stavku 3. dužan je položiti stručni ispit u roku od godine dana od isteka pripravničkog rada, a prema stavku 5. ukoliko ne položi do isteka pripravničkog staža, radni odnos mu prestaje istekom posljednjeg dana roka za polaganje stručnog ispita;

- da je odlukom o prestanku radnog odnosa 12. ožujka 2012. radniku B. K. prestao radni odnos kod tuženika 5. ožujka 2012. radi odlaska u invalidsku mirovinu što ujedno proizlazi iz prestanka osiguranja za radnika B. K. kod HZZO-a;

- da je B. K. otvorio bolovanje 11. studenog 2009. te da mu je Ugovor o radu prestao 5. ožujka 2012. te se nalazio na bolovanju od 11. studenog 2009. do prestanka radnog odnosa radi odlaska u mirovinu jer je radniku B. K. priznato pravo na invalidsku mirovinu koje rješenje je pravomoćno 5. ožujka 2012., dok je tužitelj u tijeku postupka zaključio Ugovor o radu pod raskidnim uvjetom do povratka B. K. s bolovanja.

10. Međutim, nesporna je činjenica da se isti nikada nije vratio s bolovanja već je proveden u invalidsku mirovinu, međutim, prema utvrđenju suda prvog stupnja, a što prihvaća i ovaj sud, pravni učinci ugovora o radu nisu postali trajni, niti se u tom slučaju ta odredba smatra nepostojećom, jer je Ugovor o radu za B. K. koji je prekinuo i završio bolovanje te otišao u mirovinu nastupilo 5. ožujka 2012. Dakle, radi se o Ugovoru o radu zaključenom na određeno vrijeme koji je prestao kada je utvrđeno da je radniku B. K. prestalo bolovanje te da isti odlazi u invalidsku mirovinu.

11. I prema utvrđenju ovog suda Ugovor o radu je pravni posao zaključen na određeno vrijeme koje traje do povratka B. K. s bolovanja. Znači, rok je vrlo određeno i precizno naveden, te u situaciji kada je utvrđeno da se on neće vratiti s bolovanja jer je bolovanje prekinuto jer je preveden u invalidsku mirovinu, došlo je do prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika jer je rok na koji je ugovor o radu zaključen, istekao. Naime, Ugovor o radu tužitelja kod tuženika trajao je za cijelo vrijeme njegovog bolovanja, a kako je isti prestao biti na bolovanju 5. ožujka 2021. bez obzira na razlog zbog kojeg je prestalo bolovanje (jer je otišao u invalidsku mirovinu), rok trajanja Ugovora o radu na određeno vrijeme je istekao.

12. Isto tako, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da ugovor o radu na određeno vrijeme nije mogao prerasti u ugovor o radu na neodređeno vrijeme samo zbog činjenice što se B. K. nije vratio s bolovanja već je zaključio bolovanje i otišao u invalidsku mirovinu, budući da se ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključuje na temelju javnog natječaja i ne postoji obveza tuženika da se ugovor o radu na određeno vrijeme zaključi upravo sa tužiteljem koji mora ispunjavati sve zakonom propisane uvjete za zaključenje ugovora o radu kod tuženika.

13. Isto tako, pravilno je utvrđena naknada za plaće tužitelja dok nije radio, čija je visina potraživanja utvrđena temeljem nalaza i mišljenja financijskog vještaka koje je doneseno na temelju isplatnih lista i OP obrasca tužitelja.

14. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tužitelju pripada bruto plaća u ukupnom iznosu od 39.268,62 kn do dana prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika temeljem isteka Ugovora o radu na određeno vrijeme.

15. Isti tako, nije osnovan ni tužbeni zahtjev tužitelja u kojem se traži da se utvrdi prestanak radnog odnosa s danom pravomoćnosti presude odnosno eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi na vraćanje na rad i utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, jer ne postoji potreba suda da konstitutivnom odlukom utvrđuje prestanak radnog odnosa u situaciji kada se radi o Ugovoru o radu na određeno vrijeme koji je prestao istekom roka, a nema osnova za vraćanje na rad jer je unatoč činjenici što je odluka o otkazu nedopuštena u međuvremenu je po isteku roka došlo do prestanka radnog odnosa kod tuženika.

16. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno odbio eventualno kumulativni tužbeni zahtjev u kojem se traži vraćanje na rad i utvrđenje da radni odnos nije prestao.

17. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tužitelj u eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu osim što traži vraćanje na rad i utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, ponavlja već istaknuti zahtjev za isplatu naknade plaće za period od 1. rujna 2011. pa do 28. veljače 2017. u ukupnom iznosu od 367.390,82 kuna koji je zahtjev identičan zahtjevu koji se odnosi na isplatu naknade bruto plaće za period od 1. ožujka 2017.; u osnovnom tužbenom zahtjevu, tužitelj traži dosuđenje istog do pravomoćnosti presude, a u eventualnom do vraćanja na rad, koja oba zahtjeva nisu osnovana jer je ranije utvrđeno da je osnovano potraživanje koje se odnosi na period do 5. ožujka 2012.

18. Neosnovan je žalbeni navod tužitelja da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer da je tužiteljev ugovor o radu sklopljen pod raskidnim ugovorom – njegov prestanak ovisi o budućoj neizvjesnoj činjenici - povratku B. K. na posao. Dakle, da je Ugovor trebao biti na snazi do stvarnog povratka na posao B. K., s obzirom da se on nije vratio na posao, Ugovor je prerastao u Ugovor na neodređeno vrijeme.

19. Naime, ta konstatacija žalbenog navoda je neosnovana bez obzira na činjenicu što se radnik B. K. nije vratio sa bolovanja, naime, njegovo bolovanje je zaključeno, dakle, prestalo je, a on se nije vratio s bolovanja, zato što je otišao u invalidsku mirovinu, pa je dakle ostvaren razlog prestanka radnog odnosa kod tužitelja.

20. Isto tako, nije osnovana ni žalba tuženika koja se odnosi na činjenicu koju ističe u postupku da je sud povrijedio pravo tuženika na pošteno suđenje, jer je nastavio postupak prije donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske povodom revizije tuženika. Naime, činjenica je da je povodom drugostupanjske presude Županijskog suda u Splitu Gž R-344/2019 od 21. svibnja 2019. izjavljena dopuštena i pravovremena revizija, međutim, prije nastavka postupka Vrhovni sud Republike Hrvatske nije odlučio povodom revizije radi utvrđenja da li je odluka o zakonitosti odnosno dopuštenosti otkaza tuženika kao poslodavca tužitelju osnovana.

21. Međutim, sud može, a i ne mora prekinuti postupak do donošenja odluke Vrhovnog suda RH u smislu odredbe članka 12. ZPP-a, a isto tako neosnovan je i žalbeni navod da je tužitelju prestao radni odnos istekom 11. siječnja 2012. jer mu je pripravnički staž istekao 11. siječnja 2011. jer je sukladno odredbama Ugovora o radu na određeno vrijeme morao položiti stručni ispit u roku od godine dana, što nije učinio.

22. Naime, točno je utvrđenje suda prvog stupnja da tužitelju nije istekao rok za polaganje stručnog ispita zato što je došlo do Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu 31. svibnja 2012. te da je on imao mogućnost polagati ispit sve do 11. siječnja 2012. Kako je Odluka o otkazu ugovora o radu utvrđena nezakonitom, to je isti mogućnost polagati stručni ispit.

23. Žalbenim navodima ni tužitelja ni tuženika nije dovedena u pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja, to su njihove žalbe odbijene, a prvostupanjska presuda potvrđena kako u odluci o glavnoj stvari tako i u odluci o troškovima postupka koja je sadržana u točki V. njene izreke temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

24. Što se tiče odluke o troškovima postupka iz točke IV. izreke prvostupanjske presude, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo i to odredbu članka 154. stavka 2. i 155. ZPP-a.

25. Naime, tužitelj je u postupku uspio glede utvrđenja da je Otkaz ugovora o radu nezakonit, te da mu je sud dosudio iznos od 39.268,62 kn, pa dakle, iz toga proizlazi da je tužitelj djelomično uspio u sporu i u osnovi i dijelom u visini, stoga je primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rada odvjetnika ("Narodne novine", broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14 i 118/14), Tbr. 7. točka 3. parnični trošak tužitelja utvrdio sa iznosom od 2.500,00 kn (točka V. izreke prvostupanjske presude). Međutim, pogrešno je odredio trošak postupka u točki IV. izreke kojom je naložio tužitelju da nadoknadi parnični trošak tuženiku, zbog već istaknute činjenice da je tužitelj uspio dijelom sa osnovom i dijelom sa visinom ali je zanemario uzeti u obzir činjenicu da se većina dokaza u postupku provodila radi utvrđenja osnovanosti tužbenog zahtjeva glede nezakonitosti otkaza i vraćanja na rad, stoga je ovaj sud preinačio točku IV. izreke prvostupanjske presude temeljem članka 380. točke 3.

ZPP-a.

U Splitu, 20. svibnja 2021.

Predsjednica vijeća:

Andrea Boras Ivanišević, v. r.