REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 64/2018-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. H. L. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. i ispravak – dalje: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, opt. H. L. i opt. V. M. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 14. svibnja 2018. broj K- Us-52/17, u sjednici održanoj 20. svibnja 2021., u prisutnosti u javnom dijelu branitelja opt. V. M., Z. B., odvjetnika iz Z.,

p r e s u d i o  j e:

Odbijaju se žalbe Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, opt. H. L. i opt. V. M. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu, proglašeni su krivima opt. H. L. zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 291. st. 1. KZ/11., a opt. V. M. zbog poticanja na isto djelo iz čl. 291. st. 1. u vezi s čl. 37. KZ/11. te su osuđeni na kazne zatvora, opt. H. L. u trajanju šest mjeseci, a opt. V. M. u trajanju osam mjeseci. Obojici optuženika je na temelju čl. 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda uz vrijeme provjeravanja opt. H. L. od tri godine a opt. V. M. pet godina.

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.) optuženicima je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08. u paušalnom iznosu po 1.000,00 kuna svakome u roku od osam dana od pravomoćnosti presude.

I Kž-Us 64/2018-6

2. Protiv presude žalbu je podnio Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) zbog „odluke o kaznenoj sankciji“ s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženicima izrekne kazna zatvora.

2.1. Opt. H. L. se žali putem branitelja M. Š., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja uz prijedlog pobijanu presudu „preinačiti…podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.“

2.2. Žalbu je podnio i opt. V. M. putem branitelja Z. B., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. Predlaže da se pobijana presuda preinači izricanjem oslobađajuće presude odnosno ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a zatražena je i obavijest o sjednici vijeća.

2.3. Na žalbu USKOK-a odgovorio je opt. V. M. putem branitelja.

3. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4.Sukladno čl. 475. st. 2. i 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.-VIII) sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno izviještenih državnog odvjetnika i opt. V. M., a u prisutnosti optuženikovog branitelja Z. B.

5. Žalbe USKOK-a, opt. H. L. i opt. V. M. nisu osnovane.

6. Obojica optuženika su istaknuli žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Opt. H. L. problematizira činjeničnu utemeljenost presude u čemu nalazi ostvarenim sve žalbene osnove, dok se u žalbi opt. V. M. parafrazira zakonski tekst bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. time da sadržaj žalbenih navoda obojice optuženika ustvari izražava nezadovoljstvo ocjenom dokaznog materijala, što je prigovor činjenične naravi i shodno tome će biti razmatran u okviru te žalbene osnove.

6.1. Nadalje, neosnovana je i tvrdnja opt. V. M. da je „samovoljnom“ djelomičnom izmjenom činjeničnog opisa optužnice prekoračena optužba. Prvostupanjski sud je intervenirao u činjenični supstrat optužnice skrativši vremenski period unutar kojeg je djelo počinjeno (umjesto „od 15. rujna 2016. do 26. listopada 2016.“ na vrijeme „od kraja rujna 2016. do 19. listopada 2016.“) sukladno činjenicama utvrđenim na raspravi što je obrazloženo u presudi. Budući da se prvostupanjska presuda odnosi upravo na djelatnost za koju su optuženici terećeni to opisanom izmjenom činjeničnog opisa nije ostvarena povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 9. ZKP/08.

6.2. Nije u pravu opt. V. M. da je odbijanjem dokaznih prijedloga obrane ostvarena povreda iz čl. 468. st. 3. ZKP/08. jer da je „nepravilno primijenjena odredba čl. 421.

I Kž-Us 64/2018-6

ZKP-a, a čime je povrijeđeno pravo obrane, a što je sve zajedno nedvojbeno utjecalo na presudu.“ Prvostupanjski sud je sukladno ovlasti iz čl. 421. ZKP/08. odbio dokazne prijedloge obrane za što je dao dostatne i razumne razloge (list 378 spisa, str. 6 i 13 presude), što nije utjecalo na pravilnost presude budući da je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno.

6.3. Stoga nisu osnovane žalbe optuženika zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a ni ovaj sud pri ispitivanju pobijane presude nije našao da su počinjene povrede procesnog ili materijalnog zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08.-VIII na koje kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

7. Obojica optuženika pobijaju prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kritizirajući ocjenu dokazne građe.

7.1. Opt. H. L. navodi kako analitička obavijest nije dokaz da su optuženici bili zajedno jer sve osobe koje se nalaze u centru Z. su na istoj baznoj stanici što ne znači da su skupa u istom društvu, na koju okolnost je predloženo TKC vještačenje što je odbijeno. Prigovara da „analitička obavijest…nije dokaz neposredno izveden pred sudom“ pa je time povrijeđeno načelo neposrednosti, da nema dokaza da je upravo opt. H. L. rekao opt. V. M. predmetnu informaciju. Ističe da je obrana predala u spis izjave iz kojih proizlazi da više djelatnika prema vlastitom priznanju poznaje opt. M. i ima njegov broj telefona, a sud je odbio njihovo ispitivanje, a „ako je baš I optuženi L. prenio …zaštićenu informaciju“ nije utvrđeno ni razjašnjeno u presudi mjesto, način i vrijeme počinjenja djela pa je trebalo primijeniti načelo in dubio pro reo.

7.2. Opt. V. M. također prigovara odbijenim dokaznim prijedlozima za ispitivanje svjedoka koji imaju saznanja o prijenosu informacija te dopune telekomunikacijskog nalaza za dan 19. listopada 2016. Tvrdi da nema dokaza za poticateljsku djelatnost, smatra ključnim iskaz S. I. da su informacije već ranije procurile „od dečkiju iz NK Š.“, upire na iskaz svjedoka N. K. da je u mjerama zaštite prema D. Š. sudjelovalo oko 40 osoba a oko 250 je imalo informaciju da se D. Š. čuva pa su N. K. i G. G. bili u mogućnosti saznati predmetne informacije na drugi način. Za iskaz svjedoka N. K. koji jedini tereti opt. V. M. drži da je neživotan i nelogičan.

8. Žalbenim navodima optuženika nisu dovedena u pitanje činjenična utvrđenja i izvedeni zaključci iz pobijane presude te su, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, na raspravi izvedeni svi potrebni dokazi koji su sveobuhvatno i temeljito ocijenjeni, uz pravilan zaključak da su optuženici počinili predmetno kazneno djelo.

8.1. Premda obojica optuženika negiraju djelo uz tezu da su informacije o suradnji D. Š. s policijom i USKOK-om „procurile“ i prije vremena koje im se inkriminira, pravilno je prvostupanjski sud analizom rezultata posebnih dokaznih radnji (snimke razgovora N. K. sa G. G. i opt. V. M. - str. 10 i 11 presude) u povezanosti s iskazom N. K. otklonio obrane optuženika, poglavito tvrdnju opt. V. M. da su dva susreta sa N. K. bila vezana uz nabavku „noža-skakavca“ koji je bio zabranjen.

I Kž-Us 64/2018-6

8.2. Naime, iz sadržaja snimljenih razgovora razvidno je da N. K. traži od opt. V. M. provjeru predmetnih informacija, da u razgovoru sa G. G. 19. listopada 2016. istome govori kako D. Š. „u stanu …drže i cinka“ a što da mu je rekao opt. V. M. koji je to saznao od „čovjeka koji čuva Š.“ i da se u društvu tog čovjeka dovezao na sastanak. Iskaz svjedoka N. K. podudaran je pribavljenim snimkama razgovora pa nije osnovana žalbena tvrdnja da se radi o nevjerodostojnom iskazu.

8.3. Nadalje, ove je dokaze sud prvog stupnja povezao i s podacima iz zakonito pribavljene (nalog suca istrage) analitičke obavijesti o podudarnoj lokaciji mobitela obojice optuženika prema kojoj su navedenog dana 19. listopada 2016. bili zajedno u društvu. Žalbena je tvrdnja kako registriranje dva mobitela na istoj baznoj ćeliji ne dokazuje da su njihovi vlasnici zajedno u društvu. Ova se tvrdnja može samo načelno prihvatiti. Međutim, u konkretnom slučaju, povezujući ostale dokaze odnosno dokazno važne činjenice, sadržaj razgovora svjedoka N. K. i opt. V. M. (da je ovaj optuženik na sastanak došao u društvu osobe koja mu je dala tražene informacije, ali je ta osoba ostala sjediti u automobilu) sa podacima o kretanju odnosno registriranju mobitela obojice optuženika na iste tri bazne ćelije na području Grada Z. (..., ... i ...) nema dvojbe u ispravnost zaključka prvostupanjskog suda da su optuženici bili u društvu odnosno da je upravo opt. H. L. osoba za koju opt. V. M. govori svjedoku K. da mu je dala tražene informacije. Pored toga valja reći da je analitička obavijest dokaz koji je pročitan, izveden na raspravi pa je promašena žalbena tvrdnja o povredi „načela neposrednosti“ kao i zamjerka o potrebi dopune „telekomunikacijskih nalaza za kritični dan“.

8.4. Konačno, optuženike ne ekskulpira nesporna činjenica o „curenju informacija“ i prije inkriminacije, kako je to utvrdio prvostupanjski sud (str. 12 posljednji odlomak) jer je nakon susreta i prijenosa, ustvari potvrde, informacije o suradnji D. Š. sa policijom N. K. isto prenio G. G., sve kako bi potonji izbjegao uhićenje, u čemu se ujedno ogleda nematerijalna korist pribavljena drugome. Stoga, imajući na umu i iskaz N. K., da je otprilike 250 osoba imalo informaciju da se D. Š. čuva, osnovano je odbijen dokazni prijedlog obrane za ispitivanje svjedoka koji bi potvrdili ove činjenice.

9. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je u potpunosti i pravilno utvrdio da je opt. H. L., kao policijski službenik Interventne jedinice policije, počinitelj predmetnog kaznenog djela počinjenog na inicijativu, dakle poticaj opt. V. M. (str. 14 presude) pa nisu osnovane žalbe optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te s tim u vezi i povrede kaznenog zakona.

10. USKOK smatra da je prvostupanjski sud optuženicima „primijenio neadekvatnu kaznenopravnu sankciju“, prigovara kako neosuđivanost opt. H. L. ne može imati olakotan značaj jer isto „zapravo predstavlja formalni preduvjet za obavljanje policijske službe“, a da je ova okolnost precijenjena pri odmjeravanju kazne opt. V. M.. Istovremeno zamjera da su utvrđene otegotne okolnosti nedovoljno vrednovane što po mišljenju žalitelja iziskuje izricanje „strože kaznene sankcije i to kazne zatvora“.

10.1. Opt. H. L. nije naznačio da se žali zbog odluke o kazni, dok opt. V. M. uvodno ističe ovu žalbenu osnovu, ali je ne obrazlaže.

I Kž-Us 64/2018-6

11. Razmotrivši žalbene navode stranaka (u odnosu na optuženike shodno čl. 478. ZKP/08.-VIII) ovaj sud nalazi da su okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne pravilno utvrđene i primjereno vrednovane pa su žalbe i u ovom dijelu neosnovane. Pravilno je sud prvog stupnja obojici optuženika olakotnim cijenio neosuđivanost te obiteljske prilike, opt. H. L. i manji stupanj krivnje, dok je opt. V. M. otegotnim cijenjeno da je poticanje rezultat iskorištavanja dobrih odnosa sa opt. L. Budući da se evidentno radi o ekscesu u urednom funkcioniranju obojice optuženika, ispravna je ocjena suda prvog stupnja da su se stekli zakonski uvjeti za izricanje uvjetne osude uz vrijeme provjeravanja tri godine opt. H. L., odnosno pet godina opt. V. M. te će se upravo ovim sankcijama ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja.

12. Slijedom navedenog, na temelju čl. 482. ZKP/08.-VIII, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 20. svibnja 2021.

Predsjednik vijeća

Ranko Marijan, v. r.