REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

ex. vojarna "Sveti Križ", Dračevac

S P L I T

Poslovni broj: K-885/20.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu pojedincu Mili Kragić, uz sudjelovanje zapisničarke N. Ć., u kaznenom postupku protiv optuženog J. Z.,

zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 2. KZ/11., u povodu optužnice ODO u S., broj: KO-DO- 4163/20., nakon održane javne rasprave

16. travnja 2021. i 14. svibnja 2021., u prisutnosti H. S. – zamjenice

ODO u S., optuženog i njegovog branitelja odvjetnika

D. V., a odluke javno objavljene 19. svibnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

Okrivljeni: J. Z., OIB: …, sin pok. I. i N., rođene

R., rođen …. godine u S., s prebivalištem u K. S.,

B. B., državljanin R. H., H, ekonomist za vanjsku

trgovinu, nezaposlen, neoženjen, bez djece, pismen, sa završenom višom stručnom spremom – usmjerenje vanjska trgovina, srednjeg imovnog stanja, vlasnik stana na adresi prebivališta površine 80 m2, vlasnik nekoliko zemalja u K.O. L. i K.O. P., vlasnik dva osobna vozila marke ".P", proizvedenog 1995. godine, i

"M. .", proizvedenog 1998. godine, kazneno neosuđivan,

k r i v  j e

I. što je 3. ožujka 2020. godine oko 21.00 sati u K. S., B.B., u stanu u prizemlju obiteljske kuće, nakon što je njegov nećak T. Z.

došao u sobu u kojoj su se nalazili on i njegova nepokretna majka N. Z.,

verbalno napao svoga nećaka T. Z. rekavši mu "pizda ti materina, jebem ti mater" te potom, izašavši iz sobe, kroz otvoreni prozor sobe, u nakani da T. Z. teško tjelesno ozljedi, bacio vrtnu željeznu stolicu prema glavi

T. Z., zbog čega je T. Z. podigao lijevu ruku kako bi se

obranio te ga stolica udarila u predjelu lijeve šake, uslijed čega je T. Z.

zadobio oteklinu i krvni podljev hrpta lijeve šake s frakturnim sindromom napuknuća pete kosti doručja lijeve šake, koja ozljeda je teške naravi,

II. dakle, drugog teško tjelesno ozlijedio te je djelo počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teške tjelesne ozljede – djelo označeno i kažnjivo po čl. 118. st. 2., u svezi st. 1. istog čl. Kaznenog zakona (NN 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje u tekstu KZ/11.).

III. Stoga se okrivljeni J. Z., na temelju odredbe čl. 118. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11.

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine.

IV. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/11., odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje u tekstu: ZKP/08.) oštećeni T. Z.

se upućuje u parnicu radi ostvarivanja imovinsko pravnog zahtjeva.

V. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 dužan je okrivljeni J. Z. platiti trošak kaznenog postupka u iznosu od 3.800,00 kn (tritisućeosamstokuna) od čega na ime sudsko medicinskog vještačenja

A. A. d.o.o. iznos 2.800,00 kuna, te iznos od 1.000,00 kuna na ime troška sudskog paušala, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. ODO u S. podignulo je uvodno navedenu

optužnicu od 27. svibnja 2020. protiv optuženog J. Z., zbog kaznenog djela

iz članka 118. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11..

2. Suglasnošću stranaka, na temeljem članka 19. b st. 3. ZKP/08. raspravu je proveo predsjednik vijeća kao sudac pojedinac.

3. U pogledu stava prema optužbi, okrivljenik se nije smatrao krivim za kazneno djelo za koje se optužuje, pa, imajući u vidu takav stav o optužbi, izvodili su se dokazi.

4. U dokaznom postupku ispitan je kao svjedok oštećeni/žrtva T. J.

i stalni sudski vještak sudske medicine dr. A. A.. Pročitani su i pregledani:

specijalistički nalaz KBC S.o ozljedama za oštećenog/žrtvu T. Z. sa

DVD snimkom ozljede (list 68-69 spisa), potvrda Ministarstva pravosuđa o prekršajnoj osuđivanosti okrivljenika J. Z. (list 37 spisa) i dokumentacija u svezi pokrenutih prekršajnih postupaka protiv J. Z. (list 17-30 spisa) te izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenog (list 181 spisa).

5. Na temelju odredbe čl. 421. st. 1. t. 4. ZKP/08. odbijeni su dokazni prijedlozi obrane da se od PP K. zatraži izvješće o postupanju te policijske

postaje po prijavi J. Z. protiv oštećenog prije inkriminiranog dana, te da se

kao svjedok ispita T. P., kao nevažni. Ovo s toga jer u postupku i nije sporno

da su odnosi između optuženog i oštećenog i prije inkriminiranog dana bili narušeni i da su dobili sudski epilog (o čemu i svjedoči dokumentacija u svezi pokrenutih postupaka) pa, izvođenje tog dokaza nije važno za odlučivanje. Isto tako ispitivanje svjedokinje T. P. o odnosima između okrivljenog i oštećenog i odnosu oštećenog prema sada pok. N. Z., nije važno za odlučivanje, pri čemu ova

svjedokinja, prema navodima obrane, nije bila očevidac događaja koji se optuženiku stavlja na teret, a među strankama nije sporno da su odnosi između oštećenog i optuženog narušeni. Stoga je sud, izvođenje ovih dokaza odbio uvažavajući da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje meritorne odluke, a izvođenjem predloženih dokaza postupak bi se i nepotrebno odugovlačio, a predloženi dokazi nisu od važnosti za meritorno utvrđenje u ovom postupku.

6. Na temelju odredbe čl. 431. st. 3. ZKP/08. iz spisa predmeta si izdvojene službena zabilješka PUSD, PP K. od 4. ožujka 2020. (u spisu list 4), službena zabilješka PU SD, PP K. od 3. ožujka 2020. o obavljenom obavijesnom razgovoru sa T. Z. (u spisu list 5), jer je riječ o zabilješkama

prikupljenima od strane policije o obavijesnim kazivanjima, a na okolnost utuženog djela za koje se tereti optuženik, a na kojima se može temeljiti sudska odluka.

7. Svjedok oštećeni/žrtva T.Z. u svojem iskazu pred sucem istrage

25. svibnja 2020. je naveo da mu je optuženik stric, s kojim stanuje u istoj kući, pri čemu optuženik stanuje na katu kuće, a oštećeni s obitelji u prizemlju. Inkriminirane prigode je došao u bakinu sobu, smještenu u prizemlju kuće, da bi zatvorio prozor sobe, što uobičajeno svakog dana oko 21,00 h i čini. Baka N. Z. je nepokretna ležala u svojem krevetu u toj sobi. Svjedok pojašnjava da je zajedno sa optuženikom po Ugovoru o doživotnom uzdržavanju kao davatelji uzdržavanja, uzdržavali optuženikovu majku, odnosno oštećenikovu baku N. Z., kao primateljicu uzdržavanja. U sobi je zatekao optuženika, koji je razgovarao sa majkom. Oštećenik mu se obratio s traženjem da bi sutra trebao odnijeti bakin urin na analizu, a optuženik mu je kazao da ga pusti na miru i da pusti s time. Svjedok mu je potom objašnjavao da će u slučaju da on to bude radio, radi toga uzimati slobodan dan na poslu, da bi optuženik podigao ruke u vis prema svojem licu i rekao mu "ajde spavati", na što mu je svjedok rekao da "ode on". Potom se optuženik okrenuo i izišao vani iz sobe. Izišao je kroz prozor. Svjedok pojašnjava da je optuženik i inače u bakinu sobu ulazio kroz prozor, zbog njihovih loših i poremećenih odnosa, a da ga je on molio da na takav način ne ulazi u kuću, već na ulazna vrata, jer mu je takva njegova radnja stvarala neugodnosti pred susjedima i djeci u školi. Kada je izišao vani, okrivljeni se okrenuo prema njemu i rekao mu: "Pizda ti materina, jebem ti mater". U sobi je bilo upaljeno svjetlo i soba je bila osvijetljena, a vani je bio mrak i nije vidio, niti je mogao vidjeti što optuženik radi ispred prozora. Oštećenik je pak stajao ispred ormara, bočno okrenut u odnosu na prozor i bio je udaljen oko 3 metra od prozora. U jednom trenutku je vidio da optuženik baca stolicu prema njemu te je refleksno podigao lijevu ruku da stolicu odbije od sebe, jer bi ga u protivnom pogodila u glavu. Nije vidio gdje je optuženik potom otišao otišao, jer je vani bio mrak. O događaju je obavijestio policiju. Zadobio je puknuće pete karpalne kosti. Odnos sa optuženikom se poremetio oko izvršavanja obaveze uzdržavanja majke, jer je optuženiku ta obaveza postala opterećenje. Svjedok negira da je u bilo kojem trenutku te večeri išao prema optuženiku, u smislu da bi ga udario, nije vikao na njega, obratio mu se jedino zbog potrebe odnošenja bakinog urina na kontrolu, kako je i kazao. Nije vidio da bi optuženik zamahivao stolicom i da bi ju spustio. Optuženik je prekršajno kažnjavan zbog prekršaja počinjenih na njegovu štetu. Nakon inkriminiranog dana, optuženik se nije raspitivao za njegovo zdravlje. Zainteresiran je za njegov kazneni progon.

7. 1. Ispitan na raspravi svjedok je u bitnom iskazivao kao pred sucem istrage. Odgovarajući na pitanje branitelja optuženika, svjedok je kazao da je desetak dana prije inkriminiranog događaja sa optuženikom uredno komunicirao. No, ta komunikacija je bila vezana isključivo za pitanja oko uzdržavanja bake, odnosno optuženikove majke. Inače ne komuniciraju i u nikakvim su odnosima. U trenutku kada je vidio stolicu u zraku, ta je stolica već bila "pred njegovom glavom", a on je refleksno podigao i zamahnuo svojom lijevom rukom, da bi se obranio od udarca te stolice, jer mu je bila u razini glave. Tada je bio pred ormarom, jedna vratnica od ormara je bila otvorena i to ona koja mu je stajala s desne strane. Na putanji ove stolice nije bio nikakav predmet u koji bi možebitno ova stolica mogla udariti, sam se nalazio u tzv. "slobodnom prostoru" koji se protezao u duljini od 3 metra gledano od prozora do ormara. Baš zbog toga, jer je bila večer i vani je bio mrak, a u sobi je bilo upaljeno svjetlo, iz tako osvijetljene unutrašnjosti sobe nije mogao vidjeti vanjski prostor ispred prozora sobe, niti trenutak kada je optuženik uzeo ovu stolicu koju je bacio na njega. U trenutku kada ga je optuženik vrijeđao riječima "pizda ti materina, jebem ti mater", bio je pred ormarom, a glavu je okrenuo prema prozoru, jer je okrivljeni prethodno izišao vani kroz prozor sobe, a da bi potom vidio stolicu u letu pred svojom glavom kako je i rekao. Svjedok je dalje naveo da nikada nije branio optuženiku ulazak u stan u kojem je bila njegova majka, niti je bilo razloga da u stan ulazi preko prozora sobe u kojoj je spavala njegova majka. Optuženik je odabrao ulaziti na prozor i na takav način u stan je ulazio već dugo. Postavio je imovinsko pravni zahtjev za naknadu štete od 15.000,00 kn.

8. U obrani je optuženik je naveo da je 3. ožujka 2020. u večernjim satima najprije došlo do verbalnog sukoba između njega i nećaka T. Z., a

kasnije do fizičkog obračuna. Te večeri je došao u sobu, u prizemlju obiteljske kuće na adresi B. B., K. S., u kojoj je nepokretna boravila i ležala u

krevetu njegova majka N. Z.. Došao je da bi majci dao večeru. U jednom trenutku T. je "uletio" u sobu te mu se vičući počeo obraćati spočitavši mu da sa svojom sestrom T. ima nekakve tajne planove vezano za uzdržavanje majke i diobu njezine imovine, prigovarao mu je da uredno ne uzdržava majku, da majci govori protiv njega. Dan prije inkriminiranog, kontaktirao je CZSS i prijavio da T. uredno ne izvršava obavezu iz ugovora i da zanemaruje

uzdržavanje majke. Poznato mu je da su iz CZSS zvali T.

povodom njegove takve prijave. Vjerojatno je to bio razlog njegovog ponašanja tu večer. Zamjerao mu je i što sestra T. dolazi u kuću i posjećuje majku. Dok mu je to govorio vikao je i raširenih ruku je krenuo prema njemu, a on se uzmicao. Zamolio ga je da iziđe iz sobe, što je odbijao. Odnosi između njih su loši i poremećeni do te mjere da mu je nećak branio da na ulazna vrata ulazi u kuću, zbog čega je ulazio kroz prozor majčine sobe. U kuću na takav način je ulazio jer je posjećivao majku i brinuo se o njoj, a što mu je i obaveza po ugovoru o doživotnom uzdržavanju. Po tom ugovoru zajedno sa T. uzdržava majku, odnosno baku. Zbog svega toga,

majci je dolazio sa dozom straha od oštećenikova ponašanja, vrlo obazrivo i nenametljivo je dolazio. U konfliktnim situacijama sa oštećenikom, povlačio se i ništa mu ružnoga nije govorio, sve da bi situaciju smirio i da ne eskalira. Izričito negira da mu se inkriminirane večeri na uvredljiv način obratio, pa mu tako nije kazao "pizda ti materina, jebem ti mater". No, vidjevši T. onako svađalački raspoloženog i

kako je raširio ruke i krenuo prema njemu, bojao se da će ga fizički napasti, pa je iz straha pobjegao iz sobe. Bježeći, razmišljao je kako će nazvati policiju i prijaviti događaj. Pobjegao je kroz prozor sobe. Pogledao je prema T. koji je ostao u

sobi i koji je "poletio" prema njemu, a on je iz straha uzeo vrtnu željeznu stolicu koja je bila ispod prozora te je rukama podigao u vis prema prozoru. Tada je T.

zastao i vratio se natrag nekoliko koraka, a on je pomislio da je siguran i da T.

više neće krenuti prema njemu, pa je stolicu spustio. No, T. je opet "poletio"

prema njemu, a on je, u strahu ovu stolicu bacio u sobu prema njemu. T. je trčao prema stolici koja je već bila u putanji pada i pokušavao ju je jednom rukom uhvatiti, no, stolica se rotirala i tako je na nju "naletio". Žao mu je što je do ovog događaja došlo. No, zbog poremećenih odnosa sa oštećenikom, s kojim se i prije verbalno i fizički sukobljavao, inkriminirane prigode je bio u silnom strahu i reagirao je u cilju da se obrani od njega, jer nije imao drugog izbora. Kada je ovako bacio stolicu bio je izvan kuće, ispred prozora majčine sobe. Nakon toga je nazvao policiju i prijavio događaj. U bitnom, optuženik se na ovakav način branio u obranama prilikom ispitivanja sukladno čl. 208. a ZKP/08 u PU SD,

PP K. broj: 511-12-28-KU-48/2020 od 4. ožujka 2020. godine te prilikom prvog ispitivanja pred ODO u S. od 4. ožujka 2020.

8. 1. Nije u bračnoj ni izvanbračnoj zajednici te nema djece i nije u obavezi ičijeg uzdržavanja. Nezaposlen je, a uzdržava se od rada na crno raznih poslova. No,

ovu godinu zbog COVID-19 nije bio radno angažiran, ali se snašao oko uzdržavanja. Živi skromno i za život mu puno i ne treba. Vlasnik je dva osobna vozila od kojih je vozilo marke P. god proizvodnje 1995. u lošem stanju i nije vozno i

prodaje ga. Nakon majčine smrti s osnova ugovora o doživotnom uzdržavanju dobio je polovinu njenu imovinu pa ga tako pripao stan u obiteljskoj kući gdje stanuje površine oko 80 metara kvadratnih te nekoliko zemalja u K.O. P. i u K.O. L..

9. U dokaznom postupku, kako se naprijed i navodi, na raspravi pred sudom 13. siječnja 2021. ispitan je stalni sudski vještak sudske medicine dr. A.

A.. Ovaj vještak je izradio nalaz i mišljenje u pisanom obliku (u spisu list 72-73) i iz kojeg proizlazi da je oštećenik/žrtva T. Z. inkriminirane prigode zadobio oteklinu i krvni podljev hrpta lijeve šake, sa frakturnim sindromom napuknuća 5. (pete) kosti doručja lijeve šake. Ta ozljeda čini jedinstvenu cjelinu koja predstavlja (običnu) tešku tjelesnu ozljedu nastalu udarcem tupo tvrdim predmetom (nabačena metalna sjedalica) silom srednje jakog do jakog intenziteta. Ova ozljeda ima i karakteristike tzv. "obrambene ozljede" koja nastaje kada osoba koja se brani postaljva ruku ispod ili ispred sredstva kojim zamahuje osoba koja napada. Pri ovakvom mišljenju vještak je ostao na raspravi. Odgovarajući na pitanje branitelja, vještak je naveo da je ozljeda koju je zadobio oštećenik mogla nastati i kao napadačka pod uvjetom da bi žrtva stisnutom šakom silom jakog intenziteta udario u neko tupo-tvrdo sredstvo.

10. Stranke nisu imale prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

11. Optužnicom se okrivljenik tereti za počinjenje kaznenog djela iz čl. 118. st. 2. KZ/11. Za postojanje kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz ovog članka, od odlučnog značaja je utvrđenje veze između radnje i posljedice, a namjera se mora odnositi na sve elemente djela pa i na posljedicu. Za nanošenje teške tjelesne ozljede traži se opća namjera za ozljeđivanje, a počinitelj odgovara za ozljedu koju je stvarno nanio. Kvalificirani razlozi su kad je djelo počinjeno iz mržnje, prema bliskoj osobi, posebno ranjivoj osobi ili kao službena osoba u obavljaju službe ili odgovorna osoba u obavljanju javne vlasti.

11. 1. Sukladno čl. 87. st. 8. KZ/11. članovi obitelji su bračni ili izvanbračni drug, životni partner ili neformalni životni partner, njihova zajednička djeca te djeca svakog od njih, srodnik po krvi u ravnoj lozi, srodnik u pobočnoj lozi zaključno do trećeg stupnja, srodnici po tazbini do zaključno drugog stupnja, posvojitelj i posvojenik, dok stavkom 9. istog članka definira bliske osobe i tako, među ostalim, navodi da su to članovi obitelji.

11. 2. Da je T. Z. okrivljenikov nećak i srodnik po krvi u pobočnoj

lozi u trećem stupnju, pa time i bliska osoba, nesporno je u postupku, sam optuženik to navodi kao i oštećeni T. Z..

12. S obzirom na činjenične navode i obranu optuženog, u postupku nije sporno da je 3. ožujka 2020. u K.S., B. B., u stanu u prizemlju obiteljske kuće, u sobu u kojoj su se nalazili optuženik i njegova nepokretna majka N. Z., došao T. Z.. Nije sporno ni da je optuženik izišao iz sobe i

kroz otvoreni prozor sobe i da je bacio vrtnu željeznu stolicu u sobu u kojoj se nalazio T. Z.. Nije sporno da je T. Z. zadobio oteklinu i krvni podljev

hrpta lijeve šake s frakturnim sindromom napuknuća pete kosti doručja lijeve šake. Navedeno proizlazi i iz iskaza oštećenog/žrtve T. Z., vještva vještaka dr. A. A. te medicinske dokumentacije za oštećenog/žrtvu.

13. Sporno je, je li optuženik u inkriminirano mjesto došao oko 21,00 h, je li verbalno napao svoga nećaka T. Z. rekavši mu "pizda ti materina, jebem

ti mater" te je li u nakani da T. Z. teško tjelesno ozljedi, vrtnu željeznu

stolicu bacio prema glavi T. Z. i je li T. Z. podigao lijevu ruku

kako bi se obranio i je li ga stolica udarila. Sve ovo s obzirom da se optuženik brani da se inkriminirani događaj zbio u večernjim satima i da je je strahu od oštećenikovog protupravnog napada, ovu stolicu bacio u sobu prema njemu, a oštećenik je potrčao prema stolici koja je već bila u putanji pada i pokušavao ju je jednom rukom uhvatiti,

no sjedalica se rotirala i tako je na nju "naletio".

14. Sud u potpunosti poklanja vjeru vještačenju vještaka dr. A. smatrajući ga izrađenim sukladno pravilima struke te je ovim vještačenjem u potpunosti odgovoreno na sva pitanja glede vrste i mehanizma nastanka ozljede oštećenog, pri čemu ni stranke nisu imale primjedbi na taj dokaz.

15. Svjedočki iskaz oštećenog/žrtve T. J. sud je prihvatio, jer je

dan jasno, precizno i određeno, a i u skladu je s rezultatima provedenog dokaznog postupka. Ovaj svjedok dva puta je ispitivan (u istrazi pred sucem istrage i pred sudom na raspravi) i o događaju iskazuje identično. Oštećenik je izričit u iskazu da je u inkriminirano mjesto došao oko 21,00 h, jer u to vrijeme uobičajeno svaku večer zatvara prozor u bakinoj sobi. Oštećenik je izričit da ga je optuženik verbalno napao i rekao mu "pizda ti materina, jebem ti mater". To mu je rekao kada je izišao iz sobe, a izišao je kroz prozor. Prihvaćajući svjedočki iskaz oštećenika sud je utvrdio da se inkriminirani događaj desio oko 21,00 h i da je optuženik verbalno napao oštećenika rekavši mu "pizda ti materina, jebem ti mater". Oštećenik negira da u bilo kojem trenutku te večeri išao prema optuženiku, u smislu da bi ga udario, nije vikao na njega, obratio mu se jedino zbog dogovora oko odnošenja urina na kontrolu (što je prethodno i opisano). On se tada nalazio ispred ormara, lijevom bočnom stranom okrenut prema prozoru i gledao je prema prozoru. Baš zbog toga što je bila večer i vani je bio mrak, a u sobi je bilo upaljeno svjetlo, iz tako osvijetljene unutrašnjosti sobe nije mogao vidjeti vanjski prostor ispred prozora sobe, niti trenutak kada je optuženik uzeo ovu stolicu koju je bacio na njega. Vido je stolicu u letu pred svojom glavom , a on je refleksno podigao i zamahnuo svojom lijevom rukom, da bi se obranio od udarca te stolice jer mu je bila u razini glave.

16. Sud nije prihvatio obranu optuženog J. Z. u kojoj navodi da mu nije bila namjera teško tjelesno ozlijediti žrtvu i da je postupao u nužnoj obrani, jer ista nema uporište u bilo kojem dokazu koji je izveden tijekom dokaznog postupka. Iskaz optuženika sud je prihvatio u onim dijelovima koji su podudarni s ostalim rezultatima provedenog dokaznog postupka. U odnosu na činjenična utvrđenja to su dijelovi u kojima on navodi tko se sve nalazio u sobi inkriminirane prigode, da je izišao iz sobe i kako je kroz otvoreni prozor sobe bacio vrtnu željeznu stolicu u unutrašnjost sobe gdje se nalazio T. Z.. Sve se dešavalo, u sobi kuće iz činjeničnog opisa i na nadnevak kako se navodi u činjeničnom opisu. S druge pak strane, nelogičan je i suprotan iskazu svjedoka T. Z. i medicinskog

vještačenja dr. A., dio obrane u kojem optuženi opisuje u nastavku slijed događaja nakon izlaska iz sobe, a koji je rezultirao teškim tjelesnim ozljeđivanjem žrtve i svoju ulogu u tome. Naime, optuženi negira da bi bacio vrtnu metalnu stolicu u pravcu glave oštećenika. Taj dio iskaza u suprotnosti je s iskazom žrtve T.

Z. (naprijed je navedeno). Optuženi se brani da je bio u silnom strahu od ponašanja oštećenika i da je postupao u nužnoj obrani. No, takva obrana za sud nije prihvatljiva i nema uporište u izvedenim dokazima. Da je žrtva zadobila ozljedu - oteklinu i krvni podljev hrpta lijeve šake, sa frakturnim sindromom napuknuća 5. (pete) kosti doručja lijeve šake proizlazi iz vještačenja dr. A., a ta ozljeda je, prema mišljenju vještaka nastala udarcem tupo tvrdim predmetom (nabačena metalna sjedalica). Ova ozljeda ima i karakteristike tzv. "obrambene ozljede" koja nastaje kada osoba koja se brani postavlja ruku ispod ili ispred sredstva kojim zamahuje osoba koja napada. Kada se ovi navodi stave u odnos sa iskazom oštećenika da je vidio stolicu u letu pred svojom glavom i da je refleksno podigao lijevu ruku da bi se obranio od udarca stolice koja ga je udarila u predjelu lijeve šake ukazuju i na istinitost u kazivanju oštećenika. Nelogično je i neživotno da bi u opisanim okolnostima, oštećenik trčao prema stolici koja je u putanji pada i pokušavao ju uhvatiti, pa da bi se tako ozlijedio. Općepoznato je da u vrijeme noći (notorno je da je 3. ožujka oko 21,00 h noć) iz osvijetljene sobe nije moguće jasno vidjeti neosvijetljeni vanjski prostor (izvan te sobe). Nelogično je da bi oštećenik koji je svega tri metra udaljen od prozora sobe odakle "leti" stolica, tu stolicu pokušavao uhvatiti, kako tu u obrani tvrdi optuženi. Oštećenik nije vidio trenutak kada je optuženik uzeo u ruke stolicu, pa ova stolica u "letu", u pravcu oštećenikove glave predstavlja "iznenadnu situaciju", u kojoj oštećenik refleksno brani glavu podizanjem lijeve ruke. Pri ovome, svakako treba cijeniti da je ozljeda nastala silom srednje jakog do jakog intenziteta, a ozljeda ima i karakteristike tzv. "obrambene ozljede" koja nastaje kada osoba koja se brani postavlja ruku ispod ili ispred sredstva kojim zamahuje osoba koja napada, kako je iskazao vještak. U ovom dijelu obrana optuženog je neuvjerljiva i proturječna provedenim vjerodostojnim dokazima, rezultat je njegova nastojanja da otkloni kaznenu odgovornost za ovo djelo i za sud nije prihvatljiva.

17. U odnosu na oblik krivnje sud je uvjerenja da je optuženi J. Z.

predmetno kazneno djelo počinio s izravnom namjerom (članak 28. stavak 2. KZ/11.). Kada je optuženik bacio vrtnu željeznu stolicu prema glavi T. Z., uslijed

čega je T. Z. podigao lijevu ruku kako bi se obranio te ga je ta stolica udarila u predjelu lijeve šake, on je tada, svjestan da na taj način oštećenog može teško tjelesno ozlijediti, jer je, prosječnom čovjeku poznato da ovakvo bacanje vrtne željezne stolice može dovesti do teške tjelesne ozljede žrtve, što se i desilo i što je i htio. Po stajalištu ovog suda, a suprotno stavu obrane, nema govora, da optuženik nije imao namjeru teško tjelesno ozlijediti oštećenog i da bi se radilo o postupanju optuženika u nužnoj obrani jer isto nema uporišta u niti jednom dokazu koji je izveden tijekom dokaznog postupka. Štoviše, da je optuženik postupao s izravnom namjerom potvrđuje i okolnosti što optuženik stolicu bacio u pravcu glave ošećenika (koja je osjetljiv dio tijela gdje je smješteno niz vitalnih funkcija, a vrlo često ozljeđivanje glave ima za posljedicu tešku tjelesnu ozljedu) pri čemu je oštećeni podigao lijevu ruku da bi se obranio, pa ga je stolica udarila u lijevu šaku, a ozljeda je nastala silom srednje jakog do jakog intenziteta kako to iskazuje vještak dr. A..

Stoga, a uvažavajući sve prethodno navedene činjenice optuženik je bio svjestan da inkriminirane prigode oštećenom nanosi ozljedu teške naravi i to je i htio, a kako je oštećenik, okrivljeniku bliska osoba, time je ispunjeno kvalifikatorno obilježje, odnosno u ponašanju optuženika ispunjena su obilježja kaznenog djela iz čl. 118. st. 2. KZ/11. Optuženik je ovo kazneno djelo počinio s izravnom namjerom, a kako je u vrijeme počinjenja djela bio ubrojiv, pri čemu ubrojivost optuženika ničim nije dovedena u pitanje, niti su izvedeni dokazi koji bi isključivali njegovu krivnju, pa je kazneno odgovoran za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret i za koje ga je sud proglasio krivim.

18. Prema optuženom J. Z., sud je primijenio KZ/11., koji je na snazi u vrijeme počinjenja djela.

19. Kod odmjeravanja vrste i visine sankcije sud je optuženiku cijenio sve okolnosti koje bi mogle imati utjecaja na pravilan izbor iste.

19. 1. Kao olakotne okolnosti ocijenjena je optuženikova kaznena neosuđivanost i njegovo primjereno ponašanje pred sudom.

19. 2. Otegotnim je ocijenjena iznimna društvena opasnost počinjenog kaznenog djela i zaštićenog dobara koje se ovim kaznenim djelom štiti. Otegotnim je ocijenjena optuženikova prekršajna kažnjavanost. Optuženik je prema potvrdi o prekršajnoj kažnjavanosti četiri puta prekršajno kažnjavan, između ostalog i jednom prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, a ovo kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi. Žaljenje koje je optuženik iskazao u obrani, nema onaj karakter koji bi bio nužan da bi moglo biti riječi o značajnijoj olakotnoj okolnosti. Takvo žaljenje nije popraćeno kajanjem, niti odgovarajućom svijesti o štetnosti vlastitog ponašanja. Ovo tim više, ako se ima na umu odnos optuženika i oštećenika koji je poremećen, a optuženik ničim osobno nije oštećeniku iskazao žaljenje zbog učinjenog, iako je imao prilike barem na raspravi osobno iskazati žaljenje oštećeniku.

20. Uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, stupanj krivnje, visinu propisane kazne za počinjeno kazneno djelo, sud smatra kako se svrha kažnjavanja u odnosu na optuženika može postići samo osudom na kaznu zatvora. Međutim, stupanj krivnje i okolnosti navedene uz život optuženika ukazuju da je minimalna kazna zatvora dovoljna. Stoga je optuženik za kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 2. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine, koja kazna je primjerena svim okolnostima djela i osobnosti optuženika i kojom će se postići svrha kažnjavanja, odnosno ciljevi specijalne i generalne prevencije.

21. Što se tiče odluke o imovinsko pravnom zahtjevu, s obzirom da podaci iz kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu ni za potpuno, ni za djelomično presuđenje o imovinsko pravnom zahtjevu oštećenog/žrtve T. Z., u

zatraženom iznosu od 15.000,00 kuna, to je sud oštećenog uputio na parnicu, radi ostvarenja takvog svojeg zahtjeva sukladno odredbi čl. 158. st. 2. ZKP/08.

22. Uzimajući u obzir propisane parametre i to složenost i trajanje kaznenog postupka, kao i nastale troškove te imovno stanje optuženog, na temelju odredbe članka 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. ZKP/08, odlučeno je da optuženi J. Z. plati trošak kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 3.800,00 kuna od čega na ime troška vještačenja vještaka dr. A. A. iznos 2.800,00 kuna

(dvijetisućekuna) i na ime paušalne svote 1.000,00 kuna (tisućukuna) u roku 15 dana od pravomoćnosti presude. Iako je optuženik nezaposlen, iz njegove obrane je razvidno da ostvaruje prihode od rada "na crno" i da je vlasnik nekoliko nekretnina (kako je u obrani naveo), zbog čega sud smatra da plaćanjem troška postupka neće biti ugroženo njegovo uzdržavanje.

23. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Splitu 19. svibnja 2021.

SUDAC

Mila Kragić,v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana

primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjerka za sud i protivnu stranu. O žalbi odlučuje županijski sud.