- 1 -              Revd 268/2024-2

Broj: Revd 268/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. P., Č., OIB ..., kojega zastupa punomoćnik V. D., odvjetnik u O., protiv tuženika A. o. d.d., Z., OIB ..., kojega zastupaju punomoćnici odvjetnici iz O. d. G. & P., Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1743/2023-2 od 9. svibnja 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pn-42/2016 od 8. ožujka 2023., u sjednici održanoj 28. veljače 2024.

r i j e š i o   j e:

              Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu dva pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP).

2. Tužitelj na taj prijedlog nije odgovorio.

3. Postavljena pitanja nisu važna pravna pitanja. Tuženik njima problematizira zakonitost odluke o troškovima postupka u svjetlu ocjene drugostupanjskoga suda u vezi s uspjehom stranaka u sporu, a u situaciji kada je, prema njemu, već u odgovoru na tužbu priznao osnovu tužbenoga zahtjeva. Međutim, iz dostavljenoga djela spisa ne proizlazi ova tuženikova tvrdnja. Suprotno tome, iz odgovora na tužbu proizlazi da je tuženik određeno priznao samo to da je za prometnu nesreću odgovoran njegov osiguranik, a potom zahtjev za naknadu neimovinske štete i imovinske štete koji se odnosi na oštećenje tužiteljeva vozila osporio u cijelosti tvrdnjom da je cjelokupnu štetu nadoknadio u izvansudskome postupku, a zahtjev za naknadu imovinske štete po osnovi izgubljene zarade osporio je navevši da „u cijelosti osporava uzročno – posljedičnu vezu između dostavljene dokumentacije o bolovanju tužitelja i štetnog događaja“. Tako su se u postupku morali po tužiteljevu prijedlogu izvoditi dokazi radi utvrđenja činjeničnoga stanja u odnosu na sve dijelove tužbenoga zahtjeva. Kod takvoga stanja stvari neosnovano tuženik smatra da je pobijana odluka suprotna pravnome shvaćanju iz oduka ovoga suda na koje se poziva izlažući razlog važnosti naznačenih pitanja, jer su one donesene u drukčijoj pravnoj situaciji.

4. Zato je na temelju čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 28. veljače 2024.

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

                                                                                                                              Renata Šantek, v.r.