REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 366/2020-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića, Ratka Šćekića, Melite Božičević-Grbić i Ranka Marijana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. B. zbog kaznenog djela iz čl. 111. toč. 1. i 3. u vezi s čl. 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17 i 118/18 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Sisku od 2. travnja 2020. broj K-10/19-28 ispravljenoj rješenjem istog suda od 20. kolovoza 2020. broj K-10/19-38, u sjednici održanoj 19. svibnja 2021.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba opt. A. B. i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijski sud u Sisku proglasio je krivim opt. A. B. zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela, teškog ubojstva u pokušaju iz čl. 111. toč. 1. i 3. u vezi čl. 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18, 126/19) te je na temelju tog propisa uz primjenu čl. 48. i čl. 49. st. 1. toč. 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam godina u koju mu je na temelju čl. 54. st. 1. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 26. travnja 2019., pa nadalje.
2. Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08), optuženik je u cijelosti oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 1. toč. 1. – 6. ZKP/08 te plaćanja nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti.
I Kž 366/2020-6
3. Na temelju čl. 69. st. 1., 2. i 3. KZ/11, optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava i koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje 3 godine.
4. Na temelju čl. 79. st. 1. i 2. KZ/11 od optuženika je oduzet nož koji je bio upotrijebljen za počinjenje predmetnog kaznenog djela.
5. Protiv te je presude žalbu podnio optuženik, putem branitelja M. G., odvjetnika iz K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i da se optuženik oslobodi od optužbe, odnosno ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
6. Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu optuženika, s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.
7. Spis je sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
8. Žalba optuženika nije osnovana.
9. Optuženik uvodno citirajući bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 tvrdi da je sud prvog stupnja počinio navedenu postupovnu povredu, jer da je presuda proturječna razlozima, odnosno da su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama u znatnoj mjeri proturječni u odnosu na iskaze svjedoka danih u postupku. Međutim, u obrazloženju žalbe optuženik ne konkretizira u odnosu na koje to razloge iz obrazloženja postoji znatna proturječnost u pogledu odlučnih činjenica utvrđenih u izreci pobijane presude, već citirajući iskaze toksikologinja V. D. B. i I. A., psihijatra G. A. te svjedoka M. B., E. B. i S. B., polemizira sa zaključcima suda prvog stupnja i daje svoju ocjenu dokaza prema kojoj je optuženik tempore criminis kazneno djelo počinio u neubrojivom stanju.
9.1. Prema tome, optuženik u biti ne pobija prvostupanjsku presudu zbog postupovnih povreda koje citira u žalbi, već se cijeli sadržaj žalbe zapravo odnosi na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
9.2. Suprotno navedenim paušalnim prigovorima sud prvog stupnja je u odnosu na sve odlučne činjenice u obrazloženju iznio razloge koji nisu niti u najmanjoj mjeri u proturječju s izrekom i razlozi koje je iznio u vezi odlučnih činjenica o sadržaju iskaza svjedoka nisu u proturječju sa samim tim iskazima, a pitanje pravilnosti tih razloga što se žalbom problematizira odnosi se na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu obrazloženje slijedi u nastavku ove odluke.
9.3. Isto se odnosi i na završni dio obrazloženja žalbe (str. 6., 4. odlomak) u kojem optuženik tvrdi da je sud prvog stupnja, odbijanjem njegovog dokaznog prijedloga da se provede nove psihijatrijsko vještačenje, zbog toga što psihijatrijski vještak G. A. nije dao odgovore na sve evidentne i vrlo ozbiljne prigovore obrane, počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka te je ujedno na taj način i povrijedio prava na obranu okrivljenika, a što da je utjecalo na pobijanu presudu.
I Kž 366/2020-6
9.4. Naime, i iz ovih je navoda jasno da optuženik i u tom dijelu žalbe pobija pravilnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja jer se njima sugerira da su ona pogrešna budući da su utemeljena na nevjerodostojnom nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka i da bi se provođenjem novog vještačenja utvrdilo drugačije činjenično stanje.
9.5. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede na koje ukazuje optuženikova žalba, niti je sud prvog stupnja počinio bilo koju od postupovnih povreda koje su taksativno navedene u čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
10. Neosnovano se optuženik žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja sve odlučne činjenice pravilno utvrdio.
10.1. Naime, optuženik, citirajući dijelove iskaza svjedoka M. B., E. B. i S. B., te dijelove nalaza i mišljenja vještaka toksikologa i psihijatrijskog vještaka G. A. nastoji dokazati svoju tezu da on tijekom verbalnog sukobu sa ocem i oštećenicom, a u vezi držanja psa u stanu, nije sestri prijetio smrću, nije stvorio namjeru da ju usmrti na spavanju, nije cijelo vrijeme bio bijesan na sestru i nije čekao da ona i otac zaspu, sve kako bi namjeru usmrćenja sestre realizirao na podmukao način.
10.2. Teza je obrane da je kritične zgode bio u visoko alkoholiziranom stanju (poziva se na nalaz i mišljenje toksikologinje V. D. B., koja je dozvolila i mogućnost da se moglo raditi o koncentraciji od 2,58 g/kg alkohola u krvi) što uz nespornu okolnost prisustva psihoaktivnih supstanci u krvi i mokraći uslijed konzumacije lijekova (anksiolitika i antidepresiva koji prema mišljenju toksikologinje I. A. s alkoholom imaju na središnji živčani sustav sinergijski učinak jer se sve pojave do kojih dolazi njihovim djelovanjem na taj način zbrajaju), bio u takvom stanju da je zaspao, da bi se tijekom noći probudio te je u takvom stanju poremećene svijesti bio neubrojiv, a oštećenicu je zbog toga i ozlijedio ne ciljanim već nekoordiniranim ubodima.
10.3. Međutim, sud prvog stupnja pravilno nije prihvatio ovakvu tezu obrane već je ispravno utvrdio da je optuženik počinio predmetno kazneno djelo na način kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude.
10.4. U pogledu stanja svijesti optuženika tempore criminis sud prvog stupnja je opravdano prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka psihijatra klinike V., Zavoda za forenzičku psihijatriju, G. A., koji je imajući u vidu sve relevantne parametre, prvenstveno osobine optuženikove ličnosti (shizoidnog poremećaja ličnosti), njegovu potpunu ovisnost o alkoholu uz toleranciju na alkohol, mišljenja da je optuženik u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela bio u stanju smanjene ubrojivosti, ali ne bitno jer su mu sposobnosti da shvati značenje svog postupka i vladanja voljom, zbog njegove ovisnosti o alkoholu, bile su smanjene, ali ne u bitnijoj mjeri. Vještak A. je sa potpunom sigurnošću otklonio mogućnost da se u konkretnom slučaju radilo o sumračnom, odnosno patološki opitom stanju optuženika ukazujući da su to izuzetno rijetki fenomeni, a najčešći su im uzroci epileptički ekvivalenti, što u ovom predmetu nije slučaj. Vještak je objasnio da je u konkretnim okolnostima potpuno nevjerojatno da bi se radilo o stanju sumračnosti jer ono u pravilu traje
I Kž 366/2020-6
nekoliko sati pa do više dana, a u medicinskim podacima koji su sačinjeni prilikom uzimanja uzorka krvi od optuženika je navedeno kako je optuženik osoba očuvane svijesti koja negira gubitak svijesti u trenutku događaja te je afirmirao jasno sjećanje događaja, što prema vještaku kategorički isključuje sumračno stanje, kao i teže kvantitativne poremećaje svijesti.
10.5. Prema tome, sud prvog stupnja je pravilno, na temelju ovakvog stručnog i jasnog nalaza i mišljenja vještaka A., utvrdio da optuženik kritične zgode nije bio u stanju neubrojivost, već da su mu sposobnosti shvaćanja djela i upravljanja postupcima bile samo smanjene, i to ne u bitnijoj mjeri. Polazeći od ove subjektivne okolnosti, pravilno je sud prvog stupnja, na temelju objektivnih okolnosti, da je optuženik zbog problema u vezi držanja psa u stanu, u stanju pijanstva i bijesa vikao na oca i oštećenicu prijeteći da će zbog toga što psa kojeg je donio ne može držati u stanu sve razbiti, nakon čeg je otišao u svoju sobu, da bi se protekom više sati vratio i nožem kojega je prethodno uzeo, ubodima po vratu i ostalim dijelovima tijela, izbo oštećenicu koja je spavala, zadavajući joj (između ostalih) i ozljede koje su bile teške i po život opasne, tako da joj je život bio spašen isključivo zahvaljujući hitnoj medicinskoj intervenciji, utvrdio da se radilo o postupanju s ciljem da se oštećenica ubije na podmukao način jer se iskorištava povjerenje i bespomoćnost žrtve.
10.6. Kraj takvog stanja stvari, kada sve naprijed navedene okolnosti s izvjesnošću ukazuju da optuženik tempore criminis nije bio neubrojiv već je motiviran prethodnim sukobom u vezi psa odlučio usmrtiti oštećenicu te je, nakon što su ona i otac zaspali, uzeo nož dužine 14,5 cm te došao u sobu u kojoj je spavala oštećenica te ju je izbo po vratu u ostalim dijelovima tijela (lijevoj lopatici, lijevoj nadlaktici i šaci), tvrdnje optuženika da sestri prethodno nije nikada prijetio smrću,dakle, niti tijekom prethodnog verbalnog sukoba u vezi psa, da je cijelo vrijeme koje je prethodilo ozlijeđivanju sestre spavao, da nije mogao biti bijesan cijelo vrijeme, da su ubodi nožem bili nasumični i nekoordinirani te da je i poslije spornog događaja otišao u sobu i nastavio spavati, nemaju to značenje koje im optuženik pridaje jer niti u najmanjoj mjeri ne dovode u pitanje ispravnost zaključaka suda prvog stupnja. Radi se o pokušaju minoriziranja događaja na način da se optuženik prikaže kao osoba koja u takvom stanju pijanstva i pod utjecajem psihofarmaka nije mogla počiniti ovo kazneno djela na inkriminirani način, zanemarujući da je vještak ukazao na njegovu toleranciju na alkohol jer je višegodišnji ovisnik, zbog čega optuženikove funkcije nisu bile bitnije umanjene.
10.7. Nadalje, pozivanje optuženika na iskaze optuženikovih roditelja i sestre, koji svojim iskazima očito nastoje pogodovati optuženiku jer navode da se on prema njima nije agresivno ponašao, je promašeno jer potpuno suprotno proizlazi iz čak pet presuda prekršajnih sudova kojima je optuženik zbog napada na sestru i majku tijekom 2017. godine osuđivan zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
10.8. Nadalje, optuženik se u žalbi neosnovano poziva na „Psihijatrijski nalaz i mišljenje o duševnom stanju A. B.“ sačinjen po A. L., a po narudžbi žalitelja, iz kojeg bi proizlazi da je optuženik kritične zgode bio potpuno neubrojiv zbog latentne shizofrene reakcije i visokog stupnja alkoholiziranosti. Međutim, mišljenje iz te privatne „ekspertize“ je u potpunoj suprotnosti s nalazom i mišljenjem vještaka A. koji se upravo na ta pitanja koja optuženik problematizira očitovao na raspravi i u
I Kž 366/2020-6
dopunskom nalazu i mišljenju (list 313-321) isključujući mogućnost sumračnosti odnosno da se radilo o težem kvantitativnom poremećaju svijesti kod optuženika, pri čemu je za te tvrdnje iznio stručnu i prihvatljivu argumentaciju.
10.9. Iz svih naprijed navedenih razloga sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je optuženik na inkriminirani način počinio jedno kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju koje je izvršeno pod kvalifikatornim okolnostima iz čl. 111. toč. 1. i toč. 3. KZ/11 jer je oštećenicu pokušao ubiti na podmukao način, odnosno pokušao ubiti kao člana obitelji kojeg je već ranije zlostavljao, tako da nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
11. Neosnovano se optuženik žali zbog odluke o kazni (ovu žalbenu osnovu posebno ne obrazlaže) jer je sud prvog stupnja optuženiku, imajući u vidu pravilno utvrđene i vrednovane olakotne okolnosti (neosuđivanost, smanjenu ubrojivost, oprost žrtve), te otegotne okolnosti (prekršajnu kažnjavanost), na temelju odredbi o ublažavanju iz čl. 48. i čl. 49. st. 1. toč. 1. KZ/11, izrekao ublaženu kaznu zatvora u trajanju od sedam godina. Dakle, iako se radi o kaznenom djelu koje je ostalo u pokušaju, u pitanju je jedno od najtežih kaznenih djela propisanih u KZ/11 za koje je zapriječena kazna od najmanje deset godina do kazne dugotrajnog zatvora (od 21-40 godina) i to koje je počinjeno uz navedene dvije kvalifikatorne okolnosti, tako da blaža kazna od izrečene ne bi ispunila svrhu kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, u smislu individualne i generalne prevencije.
11.3. Odluka suda prvog stupnja kojom je optuženiku izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od alkoholne ovisnosti i odluka kojom mu je oduzet kuhinjski nož duljine oštrice 14,5 cm koji će se nakon pravomoćnosti presude uništiti donesene su ispravno na temelju čl. 69. i čl. 79. KZ/11.
11.4. Iz svih naprijed navedenih razloga, kako žalba optuženika nije osnovana i kako sud prvog stupnja nije na optuženikovu štetu povrijedio kazneni zakon, u smislu odredbe iz čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 19. svibnja 2021.
Predsjednica vijeća:
Vesna Vrbetić, v.r.
