REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 20 Pr-2792/2019-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja I.H. iz K., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M.P., odvjetnik u Z., protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo, Z., OIB: …, koju zastupa ODO u Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. travnja 2021., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i zakonske zastupnice tužene, 19. svibnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, za Ministarstvo, da tužitelju I.H. iz K., OIB: …, isplati ukupan bruto iznos od 14.671,59 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatnom tekućom na sljedeće iznose:

- 324,76 kuna od dana 15.07.2014.,

- 345,94 kuna od dana 15.08.2014.,

- 378,89 kuna od dana 15.09.2014.,

- 86,11 kuna od dana 15.10.2014.,

- 251,03 kuna od dana 15.11.2014.,

- 284,17 kuna od dana 15.12.2014.,

- 231,72 kuna od dana 15.01.2015.,

- 294,17 kuna od dana 15.02.2015.,

- 304,55 kuna od dana 15.03.2015.,

- 138,43 kuna od dana 15.04.2015.,

- 242,26 kuna od dana 15.05.2015.,

- 271,92 kuna od dana 15.06.2015.,

- 294,17 kuna od dana 15.07.2015.,

- 215,17 kuna od dana 15.08.2015.,

- 290,05 kuna od dana 15.09.2015.,

- 328,78 kuna od dana 15.10.2015.,

- 294,17 kuna od dana 15.11.2015.,

- 163,15 kuna od dana 15.12.2015.,

- 282,70 kuna od dana 15.01.2016.,

- 309,63 kuna od dana 15.02.2016.,

- 309,63 kuna od dana 15.03.2016.,

- 282,70 kuna od dana 15.04.2016.,

- 163,92 kuna od dana 15.05.2016.,

- 330,33 kuna od dana 15.06.2016.,

- 278,17 kuna od dana 15.07.2016.,

- 346,06 kuna od dana 15.08.2016.,

- 133,04 kuna od dana 15.09.2016.,

- 104,31 kuna od dana 15.10.2016.,

- 309,63 kuna od dana 15.11.2016.,

- 312,94 kuna od dana 15.12.2016.,

- 331,88 kuna od dana 15.01.2017.,

- 320,70 kuna od dana 15.02.2017.,

- 156,79 kuna od dana 15.03.2017.,

- 187,46 kuna od dana 15.04.2017.,

- 333,17 kuna od dana 15.05.2017.,

- 255,63 kuna od dana 15.06.2017.,

- 195,98 kuna od dana 15.07.2017.,

- 354,63 kuna od dana 15.08.2017.,

- 312,89 kuna od dana 15.09.2017.,

- 342,69 kuna od dana 15.10.2017.,

- 308,94 kuna od dana 15.11.2017.,

- 333,65 kuna od dana 15.12.2017.,

- 175,59 kuna od dana 15.01.2018.,

- 302,83 kuna od dana 15.02.2018.,

- 286,79 kuna od dana 15.03.2018.,

- 279,34 kuna od dana 15.04.2018.,

- 175,59 kuna od dana 15.05.2018.,

- 320,64 kuna od dana 15.06.2018.,

- 312,16 kuna od dana 15.07.2018.,

- 167,61 kuna od dana 15.08.2018.,

- 356,27 kuna od dana 15.09.2018.,

- 409,70 kuna od dana 15.10.2018.,

- 231,57 kuna od dana 15.11.2018.,

- 316,59 kuna od dana 15.12.2018. do isplate

i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirezu poreza na dohodak, te da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. svibnja 2021. do isplate, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadom parničnog troška te zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u dijelu preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod tužene u Ministarstvu u Upravi za posebne poslove sigurnosti, Službi za osiguranje i zaštitu diplomatskih misija i konzularnih ureda. Na temelju Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike tužitelj ima pravo na uvećanje osnovne plaće za svaki sat rada noću (40%), prekovremeni rad (50%), subotom (25%), nedjeljom (35%), blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs (150%) u drugoj smjeni (10%), dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta (10%) i rad u

turnusu (5%). Prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama ili turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa, te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (čl. 44. KU ("Narodne novine" br. 104/13)), odnosno čl. 38. st. 1. i st. 10. KU ("Narodne novine" br. 112/17). Tužitelj prema rasporedu rada obavlja poslove osiguranja u turnusima od 07,00 do 19,00 sati i od 19,00 do 07,00 sati. Međutim, tužena od tužitelja traži da dolazi na posao pola sata ranije na otpremu službe u 06,30 i 18,30 sati, a takav raniji dolazak tužena nigdje ne evidentira, pa time niti isplaćuje tužitelju. Unatoč tome, tužena redovito disciplinski tereti i kažnjava policijske službenike za povrede službene dužnosti u tom razdoblju, činjenično ih opisujući kao povrede u vrijeme službe. Slijedom navedenog, tužitelj potražuje od tužene pojedina neisplaćena, odnosno manje isplaćena uvećanja plaće za prekovremeni rad za period od 1. lipnja 2014. do 1. prosinca 2018. Tužitelj se prije podnošenja tužbe sudu obratio nadležnom ODO sa zahtjevom za mirno rješenje spora, sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku, no isti na takav zahtjev nije odgovorio. Konačno specificiranim tužbenim zahtjevom iz podneska od 28. prosinca 2020. (list 244) tužitelj potražuje od tužene isplatu ukupnog iznosa od 14.671,59 kuna sa zateznim kamatama od 15. u mjesecu za prethodni mjesec, uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tužena osporava pravnu osnovu tužbenog zahtjeva navodeći da se ovakav način rada tužitelja ne može priznati kao prekovremeni rad. Dolazak na posao pola sata prije i odlazak pola sata kasnije predstavlja dogovoreni način organizacije rada sa policijskim službenicima i predstavnicima sindikata, a isključivo u interesu policijskih službenika tj. tužitelja. Takva praksa da policijski službenici dolaze u sjedište Službe pola sata prije početka radnog vremena provodi se prvenstveno iz razloga kako bi se policijskim službenicima omogućilo korištenje organiziranog i za njih besplatnog prijevoza sa službenim vozilima od sjedišta službe do njihovog mjesta rada i obrnuto, kao i drugih razloga koji su isključivo u njihovom interesu (presvlačenje iz civilne odjeće u policijsku odoru i obrnuto, odlaganje i čuvanje zadržanog osobnog naoružanja u metalnim ormarićima u sjedištu službe, korištenje besplatnog parkirnog prostora i okupljanja u sjedištu Službe po nekoliko policijskih službenika iz istog mjesta stanovanja radi prijevoza kući ili na posao u Z. jednim privatnim vozilom, a ne npr. sa četiri vozila, ako su primjerice njih četvorica iz istog mjesta i rade u istoj smjeni). Nakon završetka rada, policijski službenici imaju mogućnost da ih se službenim vozilom preveze do prostorija Službe ili mogu napustiti štićeni objekt, bez obveze da se organizirano službenim vozilom vrate u sjedište službe. Dakle, policijski službenici mogu izravno doći u štićeni objekt uz najavu službujućem šefu smjene. Također, policijski službenici koji službu obavljaju u policijskoj odori, sami odlučuju da li će na posao dolaziti u policijskoj odori ili civilnoj odjeći i da li će se presvlačiti u sjedištu službe, pa radi toga dolaze u sjedište službe od kuće, ili se organizirano prevoze na mjesto rada. Među službenicima u Službi za osiguranje i zaštitu diplomatskih misija i konzularnih ureda, u veljači 2019. godine provedena je interna anketa u kojoj su se policijski službenici mogli izjasniti da li žele dolaziti u sjedište službe ili izravno na štićeni objekt. Od ukupno anketiranih 113 policijskih službenika, samo njih 8 je iskazalo interes za dolazak izravno na štićeni objekt, a 105 policijskih službenika (oko 93%) izjasnilo se da i dalje žele dolaziti u sjedište Službe prije početka rada. S obzirom na izneseno, nesporno je da je raniji dolazak dogovoren sa policijskim službenicima i sindikatima, radi organiziranog prijevoza službenim vozilima na mjesto rada, jer je to prvenstveno u njihovom interesu zbog naprijed iznesenih razloga. Policijski službenik vrši službu osiguranja i zaštite štićenog objekta do primopredaje smjene policijskom službeniku iz iduće smjene, odnosno dok mu ne dođe zamjena na štićeni objekt, a samo vrijeme zamjene zavisi od udaljenosti štićenog objekta od sjedišta Službe, gustoća prometa na prometnicama, radi li se o jutarnjim ili poslijepodnevnim satima, radi li se o danima vikenda, radnom tjednu i slično. Tako se u pojedinim danima vršenja službe događa da policijski službenik dobije zamjenu ranije od predviđenog rada, a da mu u pojedinim danima vršenju službe smjena dođe kasnije od predviđenog radnog vremena. Po dobivenoj zamjeni i izvršenoj primopredaji službe na štićenom objektu, policijski službenici su slobodni i ne moraju se vraćati u sjedište Službe. U dane radnog tjedna (od ponedjeljka do petka) vrijeme primopredaje dnevne smjene varira od 8,55 do 19,15 sati, a vrijeme primopredaje noćne smjene od 06,50 do 07,15 sati (izuzetno rijetko na najudaljenijem štićenom objektu do 07,30 sati) s time da većina policijskih službenika dobije zamjenu na štićenom objektu i prije 19,00 sati. Vrijeme ostajanja duže od predviđenog u dane vikenda (subota i nedjelja), odnosno vrijeme ostajanja do izvršene primopredaje se znatno skraćuje i u pravilu se pri završetku dnevnog turnusa od 18,50 do 19,05 sati, te uglavnom većina policijskih službenika dobije zamjenu na štićenom objektu i prije 07,00 sati, odnosno prije 19,00 sati. Vrlo je bitno napomenuti da policijski službenici, kada dobiju zamjenu slobodni i nakon završene primopredaje se ne moraju vraćati u objekt sjedišta Službe, pa stoga ako npr. imaju smjenu u 08,50 ili 06,50 sati, završavaju ranije sa svojim službenim obvezama. Stoga tužena predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u: zahtjev za mirno rješenje spora, rješenje II° disciplinskog suda, Odjela disciplinskog sudovanja Uprave za pravne poslove i ljudske potencijale MUP RH od 11. srpnja 2011., popis policijskih službenika službe za osiguranje i zaštitu štićenih objekata Uprave za posebne poslove sigurnosti Ravnateljstva policije MUP RH, anketu članova sindikata policije Hrvatske MUP sjedište i djelatnika MUP RH – odjela za unutarnju zaštitu, Zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka od 21. prosinca 2015., potvrdu MUP- a od 7. veljače 2020., evidencije prisutnosti na radu i isplatne liste za tužitelja, izvadak iz Knjige zapovijedi i obavijesti koje se odnose na otpremu službe, izračun potraživanja tužitelja, tabelarni prikaz broja turnusa, saslušao je tužitelja i pročitao iskaze svjedoka M.K.₁, V.D., J.Z. i M.K.₂.

4. Od ostalih predloženih, a neizvedenih, dokaznih prijedloga stranke su odustale.

5. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika tužene za isplatom razlike plaće za period od lipnja 2014. do studenog 2018. s osnove rada duljeg od formalno propisanog radnog vremena i to za redovan rad u turnusu, koje temelji na činjenici ranijeg dolaska na posao u bazu u R. radi organiziranog prijevoza do štićenog objekta od 30 minuta prije početka rada.

7. Tužena je dostavila dva pretpostavljena izračuna razlike plaće za tužitelja, za redovan rad u turnusu i za prekovremeni rad u turnusu te je istakla kako je tužitelj tužbom i zahtjevom za mirno rješenje spora tražio prekovremeni rad, a ne redovan rad u turnusu, čime se protivila eventualnoj preinaci tužbe i na potraživanje za redovan rad u turnusu. Takav prigovor tužene je neosnovan budući da se promjena pravnog osnova tužbenog zahtjeva ne može smatrati preinakom tužbe u smislu odredbe čl. 191. ZPP-a.

8. Nije sporno da je tužitelj u utuženom periodu bio zaposlenik MUP RH, odnosno državni službenik u Upravi za posebne poslove sigurnosti, Službi za osiguranje i zaštitu diplomatskih misija i konzularnih ureda i da se prije podnošenja ove tužbe sudu obratio tuženoj na temelju odredbe čl. 186. a ZPP-a sa zahtjevom za mirno rješenje spora.

9. Među strankama je sporno ima li tužitelj pravo na isplatu razlike plaće za 30 minuta rada po svakom turnusu. Sama visina tužbenog zahtjeva nije sporna jer se temelji na izračunu potraživanja od strane same tužene.

10. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je tužitelj radio u turnusima od 7,00 do 19,00 sati i od 19,00 do 7,00 sati te da su bili dužni doći na posao pola sata prije početka radnog vremena u bazu R. odakle su službenim vozilom putovali na

mjesto rada.

11. Iz iskaza svjedoka M.K.₁, pomoćnika šefa smjene u Službi za osiguranje i zaštitu diplomatskih misija i konzularnih ureda od 2013. godine, utvrđeno je da je praksa kod tužene bila da su svi djelatnici morali doći na posao pola sata prije početka radnog vremena u bazu na otpremu smjene i to njih 99%, a iznimno se dopuštalo nekome da radnik sam dođe direktno na štićeni objekt te se isti morao javiti da je došao u isto vrijeme kada se dolazi na otpremu smjene.

12. Iz iskaza svjedoka V.D., pomoćnika načelnika Uprave za

posebne poslove sigurnosti u čijem sastavu je Služba za osiguranje i zaštitu diplomatskih misija i konzularnih ureda, utvrđeno je da je još od 90-ih uobičajeni način rada u turnusu da se prije početka rada dolazi u sjedište službe gdje se svi skupe i organizirano prevoze do štićenog objekta. Iznimno ako netko ne može, uz dopuštenje može doći sam direktno na štićeni objekat.

13. Iz iskaza svjedoka J.Z., pomoćnika voditelja Službe za osiguranje i zaštitu diplomatskih misija i konzularnih ureda, proizlazi da službenici isključivo po želji mogu doći ranije u središnjicu gdje im je organiziran prijevoz, a ukoliko to ne žele, da mogu sami direktno doći na štićeni objekat.

14. Iz iskaza svjedoka M.K.₂, voditelja Službe za osiguranje i zaštitu diplomatskih misija i konzularnih ureda, proizlazi da je raniji dolazak u središnjicu organiziran u korist radnika radi organiziranog prijevoza jer velik broj službenika ne živi u Z.

15. Sud je u bitnom prihvatio iskaze tužitelja i svjedoka kao istinite jer su iskazivali uvjerljivo i međusobno suglasno. Iskaz svjedoka J.Z. nije prihvaćen jer je isti iskazivao neuvjerljivo i suprotno od ostalih svjedoka i tužitelja, a čak niti svjedok M.K.₂ koji je nadređen J.Z. nije porekao da je obveza službenika da moraju ranije doći u središnjicu. Naime, isti je kazao da je takav način rada ustrojen radi interesa službenika, no time nije porekao da je to ujedno bila i njihova obveza.

16. Iz iskaza svjedoka i tužitelja utvrđeno da je tužitelj u utuženom periodu radio u turnusima (12-24-12-48 sati) i da je tužitelj po nalogu nadređenog proveo na radu duže od formalno propisanih 12 sati po turnusu i to po svakom turnusu 30 minuta prije formalnog početka svakog turnusa.

17. Postavlja se pitanje je li tužitelj na opisani način radio prekovremeno, odnosno je li tih 30 minuta rada po turnusu prekovremeni rad i treba li poslodavac isplatiti naknadu tužitelju za izvršeni rad od 30 minuta po svakom turnusu, te da li kao prekovremeni rad ili rad u turnusu. U Odlukama Vrhovnog suda RH poslovni br. Revr-466/07-2 od 5. rujna 2007. i Revr- 1668/12-2 od 26. travnja 2016., najviši sud u RH je zauzeo pravno shvaćanje da se vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena radi zaduženja i razduženja po obavljenom poslu ne može podvesti pod pojam prekovremenog rada, ali da se vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena može vrednovati odnosno honorirati po osnovi rada u smjenama i rada u turnusima. Naime, Vrhovni sud RH navodi u navedenim odlukama da je čl. 33. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/02, 114/03 i 30/04) propisano da u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega posla i u drugim slučajevima prijeke potrebe radnik mora na zahtjev poslodavca raditi duže od punog radnog vremena (prekovremeni rad), najviše 10 sati tjedno. Međutim, u konkretnom slučaju riječ je o stalnom (kontinuiranom radu), odnosno situaciji u kojoj je tužitelj radio u utuženom razdoblju dulje od punog radnog vremena.

18. Slijedom tog pravnog stajališta proizlazi da se konkretan rad tužitelja ne može podvesti pod prekovremeni rad, ali da mu taj rad treba biti plaćen kao rad u turnusu/turnusima. Naime, provedenim dokazima je utvrđeno da je tužitelj radeći u turnusima (12-24-12-48) od 07,00 sati do 19,00 sati i od 19,00 -17,00 sati zbog redovnih radnih zadaća i potreba službe, a temeljem zapovijedi tužene morao doći na radno mjesto 30 min prije početka službenog radnog vremena (sastanak u bazi sa šefom i organizirani prijevoz do štićenog objekta) i da se radilo o načinu rada koji je bio stalan (kontinuiran) u utuženom razdoblju.

19. Prema čl. 43. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, dalje ZR/09) i čl. 61. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19, dalje ZR/14) puno radno vrijeme ne može biti duže od 40 sati tjedno, dok čl. 86. ZR/09 odnosno čl. 94. ZR/14 propisuje pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

20. Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 104/13, 112/17, dalje: KU) propisano je da radnik ima pravo na uvećanje plaće za svaki sat rada noću (40%), prekovremeni rad (50%), subotom (25%), nedjeljom (35%), blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i Uskrs (150%), u drugoj smjeni (10%), dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta (10%) i rad u turnusu (5%). Prekovremenim radom kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama ili turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa, te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (čl. 44. KU ("Narodne novine" br. 104/13), odnosno čl. 38. st. 1. i 10. ("Narodne novine" br. 112/17).

21. Iako se vrijeme provedeno na radu 30 min prije službenog početka turnusa ne može podvesti pod pojam prekovremenog rada, takvo vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena može se, slijedom naprijed navedenog, honorirati tužitelju za temelju naprijed navedenih odredbi Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. Bez obzira što je tužitelj u tužbi potraživao isplatu za prekovremeni rad, budući da ih činjeničnog supstrata tužbe proizlazi da tužitelj traži naknadu zbog vremena provedenog na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena, tužitelj ima pravo na naknadu plaće po osnovi rada u turnusu. Provedenim dokazima je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj dolazio na posao uvijek 30 minuta prije početka svakog rada u turnusu, da mu taj rad poslodavac nije platio, a da tužitelj ima pravo na naknadu za taj rad i to po osnovi rada u turnusu. Stoga je pravno osnovan zahtjev tužitelja da mu poslodavac - tužena plati naknadu za tako obavljeni rad, odnosno da mu isplati naknadu plaće za obavljeni rad.

22. U ovom predmetu nije proveden dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem budući da je tužena, a u skladu s načelom ekonomičnosti, odnosno radi smanjenja troškova, dostavila izračun tužiteljeve tražbine, s kojim izračunom se tužitelj suglasio. Tužena je sačinila izračun tužiteljeve tražbine za utuženo razdoblje u dvije varijante; u prvoj varijanti sačinjen je izračun razlike plaće za pola sata ranije dolaska na posao, a koji rad je obračunat kao redovni rad u turnusu, a u drugoj varijanti, tužena je sačinila izračun razlike plaće kao prekovremeni rad u turnusu. Tužitelj je konačno uređeni tužbeni zahtjev postavio u skladu sa naprijed navedenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda RH o tome da se radniku rad ranijeg dolaska na posao po nalogu poslodavca, koji rad se odvijao na takav način u cijelom utuženom razdoblju kontinuirano, tretira kao redovan rad u turnusu.

23. Budući da je tužitelj postavio konačan tužbeni zahtjev u skladu s naprijed navedenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda RH, ovaj sud je prihvatio takav konačan tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao osnovan jer smatra da tužitelju za 30 minuta rada koje je odradio duže od svakog pojedinog turnusa tužena treba platiti sa svim dodacima ovisno o tome je li rad odrađen subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom kao i za rad u turnusu.

24. Valja navesti da je ovaj sud u istovrsnoj pravnoj stvari odlučio na jednak način u presudi Pr-2891/2019 od 13. siječnja 2021. koja je potvrđena od strane Županijskog suda u Zagrebu presudom broj Gž R-321/2021 od 22. ožujka 2021.

25. Na dosuđenu glavnicu odnosno pojedine mjesečne iznose teku zatezne kamate od 15. u mjesecu za protekli mjesec, budući da se isplata uvećanja plaće za prekovremeni rad isplaćuje zajedno s plaćom, a što je u skladu sa čl. 84. st. 3. ZR/09, odnosno sa čl. 92. st. 3. ZR/14. Visina stope zatezne kamate propisana je čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

26. Iz dosuđenih iznosa izuzeta je isplata zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

27. Prema odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a budući da je tužena izgubila parnicu, odbijena je sa zahtjevom za naknadom parničnog troška te joj je naloženo naknaditi trošak tužitelju prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: OT) i to za:

- sastav tužbe od 1.000,00 kn (Tbr.7/1),

- sastav podneska od 27.1.2020. od 1.000,00 kn (Tbr.8/1),

- zastupanje na ročištu 11.2.2020. od 1.000,00 kn (Tbr.9/1), -

zastupanje na ročištu 9.12.2020. od 1.000,00 kn (Tbr.9/1), -

sastav podneska od 28.12.2020. od 1.000,00 kn (Tbr.8/1), -

zastupanje na ročištu 12.4.2021. od 1.000,00 kn (Tbr.9/1),

- a što ukupno iznosi 6.000,00 kn na koji iznos mu pripada i PDV od 25% pa sveukupno trošak tužitelja iznosi 7.500,00 kn. Tužitelj nema pravo na trošak sastava podneska od 9.3.2020. (dostavlja dokaz o plaćenom predujmu), podneska od 12.2.2021. (skreće pozornost na dostavu isprava koje nisu relevantne), zastupanje na ročištu za objavu presude (nije dužan doći, budući se presuda objavljuje neovisno o pristupu stranke dok je ista stranci dostupna putem e- oglasne ploče ili u sudskoj pisarnici, a posebice imajući na umu trenutnu epidemiološku situaciju zbog pandemije COVID-19 nije oportuno da stranke nepotrebno dolaze i zadržavaju se u zgradi suda).

28. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate sukladno članku 30. stavak 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14) u visini određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a.

29. Tužitelj je oslobođen od plaćanja sudske pristojbe na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18).

U Zagrebu 19. svibnja 2021.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u 4 primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženoj po ODO-GUO u Zagrebu