Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

ex. vojarna Sv.Križ, Dračevac

21000 Split

P-5178/2019-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja N. P. iz S., A.B.Š. 20 OIB:…., zastupanog po punomoćnici M. B. B.,

odvjetnici u S., protiv tuženika R. H. O.:……,

zastupanog po O. državnom odvjetništvu u S., G. upravni odjel,

zbog utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 29. travnja 2021. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.335.st.6. i 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, nadalje u tekstu: ZPP) dana 19. svibnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj N. P. iz S., A.B.Š. ..

OIB:….., naspram tuženika …. OIB:,,,,,

vlasnik posebnog dijela nekretnina označenih kao dio čest. zem. …., označeno slovima A, B, C, A u površini od 7 m2, dio čest. zem. ….. označeno slovima C, D, E, F, C u površini od 8 m2 i dio čest. zem. ….. označeno slovima A, C, F, G, H, I, J, A u površini od 559 m2, sve KO D. i to upravo onog dijela prikazanog na geodetskoj skici stalnog sudskog vještaka za geodeziju, P. V. ing. geod. "U Splitu, prosinac 2020.god.".

II. Ovlašćuje se tužitelj N. P. iz S., A.B.Š.

….

OIB:….., temeljem ove Presude formirati zasebnu česticu u katastru i zemljišnoj knjizi na način da se od postojeće čest. zem. …. i čest. zem. ….. upisanih u ZK ulošku …. KO D. izdvoji dio tih čestica koji je po površini i obliku prikazan na gore navedenoj geodetskoj skici stalnog sudskog vještaka za geodeziju, P. V. ing. geod. "U Splitu, prosinac 2020.god.", uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva te novoformirane čestice na ime tužitelja N. P., za cijelo, pa se isti ovlašćuje temeljem ove Presude zatražiti i postići upis prava vlasništva na toj nekretnini uz istovremeni izbris toga prava s imena tuženika Republike Hrvatske, sve u roku od 15 dana, po pravomoćnosti ove presude.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 13.542,58 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 27. rujna 2019. kod ovog suda zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je tužitelj dijelove nekretnina označenih kao čest. zem. …. i čest. zem. …., obiju upisanih u ZU KO D., stekao darovnim ugovorom od strane svoje

majke, a koja je pak iste dijelove stekla temeljem rješenja o nasljeđivanju iza smrti svoga oca, J. Č., pok. P., a nakon toga još i diobom i dogovorom s

ostalim nasljednicima. Nasljednici iza pok. J.-J. Č. da su između sebe izvršili materijalnu diobu, pa su predmetni dijelovi nekretnina pripali upravo njegovoj pravnoj prednici A. P.. Međutim, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u

Splitu te su nekretnine upisane kao općenarodna imovina, a kao organ upravljanja naveden je Mjesni narodni odbor D.. Radi navedenog obratio se tuženiku u mirnom postupku, a koji tuženik je, međutim, 11. rujna 2019., na njegov zahtjev odgovorio kako smatra da nema mjesta mirnom rješenju, odnosno sklapanju nagodbe u ovoj pravnoj stvari. Tužitelj je predložio da se radi navedenog provede glavna rasprava, provedu svi predloženi dokazi i nakon toga donese presuda kojom bi se utvrdilo da je tužitelj vlasnik posebnog dijela tih nekretnina označenih skicama i to slovnim točkama, odnosno oznakama, njega ovlastilo na formiranje zasebne čestice upravo sukladno skici i nakon toga upis na njegovo ime za cijelo, uz istovremeno brisanje toga prava s imena tuženika i da mu tuženik naknadi parnični trošak.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio zahtjevu tužitelja, predložio je istoga odbiti, a tužitelja obvezati na podmirenje parničnog troška. Nadalje tuženik smatra da iz navoda iz tužbe ne proizlazi po kojem osnovu bi predmetne nekretnine bile u vlasništvu tužitelja. Tužitelj da je samo naveo da je on stvarni vlasnik točno određenog realnog dijela nekretnine, a iz zemljišno-knjižnog upisa da se jasno vidi kako te nekretnine nikada nisu bile u vlasništvu tužitelja. Nekretnine u društvenom vlasništvu da se ne mogu stjecati rješenjem o nasljeđivanju jer iste nisu mogle biti predmetom nasljeđivanja, a nisu se mogle stjecati ni darovnim ugovorom obzirom da nisu bile u vlasništvu tužitelja. Nekretnine u društvenom vlasništvu da su imale poseban režim temeljem kojeg se moglo stjecati pravo vlasništva na istima. Republika Hrvatska da bi se trebala upisati na predmetnim nekretninama kao vlasnik kako bi bila neupitna pasivna legitimacija jer šume i šumsko zemljište je ex lege vlasništvo Republike Hrvatske. Pretvorba društvenog vlasništva na šumama i šumskom zemljištu izvršena je 16. listopada 1990. i od toga dana su šume i šumsko zemljište koje je do tada bilo u društvenom vlasništvu postalo vlasništvo tuženika. Tužitelj da nije, jednako kao ni njegovi prednici, zatražio da se provede postupak izdvajanja iz šumsko-gospodarske osnove, pa se u tome smislu ističe prigovor nepodobnosti nekretnine za stjecanje prava vlasništva. Također je naglašeno da je čest. zem. …. D. sastavni dio razvrstane županijske ceste ŽC 6145, a kojom upravlja Županijska uprava za ceste, Split.

3. Nakon što je tijekom postupka izveden dokaz očevidom na licu mjesta, uz sudjelovanje vještaka za geodeziju te nakon što je dobiven nalaz i mišljenje vještaka za geodeziju, P. V., tužitelj je podneskom od 16. ožujka 2021. uredio svoje tužbeno traženje kako je to i navedeno u izreci ove odluke.

4. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom izvatka iz zemljišne knjige ZU …. KO D., Ugovora o darovanju nekretnina od 9. prosinca 2016.,

Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu broj O-660/87, Rješenja o izvedenom stanju, Upravnog odjela za prostorno uređenje Splitsko-Dalmatinske županije od 16. listopada 2013., očitovanja Hrvatskih šuma glede predmetnih čestica od 4. travnja 2019., potvrde o uključenosti čestica u šumsko-gospodarski plan od 12. ožujka 2019., Programa gospodarenja šumama i šumskim zemljištima od "Split, 1981.", zahtjeva za mirno rješenje spora što ga je tužitelj uputio tuženiku 10. lipnja 2019., odgovora tuženika tužitelju na zahtjev za mirno rješenje spora od 11. rujna 2019., izjave Pereža Slavice od 27. prosinca 2016., izjave I. D. od 8. prosinca 2016., izjave A. S. od 8. prosinca 2016., izjave M. M. od 14.

prosinca 2016., skice izmjere T.-geodezija d.o.o. od 1. listopada 2018., odluke Općinskog suda u Splitu Pst-112/2015 od 30. siječnja 2017., odluke Županijskog suda u Zadru od 18. travnja 2019. pod brojem Gž-419/17-2 te nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju P. V. od 17. prosinca 2020.

Tijekom postupka saslušani su i svjedoci D. Č., D. Č. te A. P. i tužitelj kao parnična stranka. Proveden je i dokaz očevidom na licu mjesta.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje stjecanja prava vlasništva i to na posebnim dijelovima nekretnina označenih kao čest. zem. 2244/2 i 2244/1 ZU 120 KO Dugopolje.

7. Kao sporno u ovom postupku valjalo je raspraviti jesu li se ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetnog zemljišta dosjelošću. Odredbom čl.159.st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine», broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - pročišćeni tekst, nadalje u tekstu: ZV) propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz st. 2 i 3. ovoga članka, dok je st. 2. istog članka propisano da samostalni posjednik čije je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjed nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, dok je st. 3. istog članka propisano da samostalni posjednik pokretne stvari kojem je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Odredbom čl.10.st.1. ZV-a je propisano da je osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari njezin posjednik, a st. 6. istog članka je propisani da kad isti posjed stvari ili prava ima više osobe, one su suposjednici. Čl. 17.st.1.ZV-a je propisano da ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na njegova nasljednika zbog ostaviteljeve smrti i u njezinu času, onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja. Čl.18. st.1 ZV-a je propisano da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), st.2.čl.18. ZV-a je propisano da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet. St. 3 istog članka je propisano da je posjed pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Dakle, u smislu gore citiranih zakonskih odredbi i nespornih činjenica u ovom postupku, te priloženih materijalnih dokaza, na tužitelju u ovom postupku bio je teret dokaza da se predmetna nekretnina nalazi u poštenom posjedu njih samih i njihovih pravnih prednika više od 50 godina. Naime, dosjelošću se stječe pravo vlasništva izvorno (originalno) ukoliko tužitelji dokažu sve pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću kako je to propisano gore citiranim odredbama ZV-a.

8. Tužitelj je u historijatu tužbe objasnio kako je do predmetnih dijelova nekretnina upisanih u ZU … K. D. došao na način da mu ih je darovala njegova majka. Navedeno se i vidi iz Ugovora o darovanju nekretnina koji je sklopljen između tužitelja i njegove majke, A. P., 9. prosinca 2016. Već iz toga

Ugovora o darovanju vidi se da je A. P. radi preciziranja predmeta darovanja dala naglasiti da bi bila stvarna i posjednica i vlasnica predmetnih nekretnina koje je naslijedila po smrti svoga oca J. Č. te nakon toga diobom i dogovorom s ostalim nasljednicima. Također se iz ovog Ugovora o darovanju jasno vidi da je po sklapanju Ugovora, A. P., odmah ustupila posjed predmetnih nekretnina obdareniku N. P., ovdje tužitelju. U dokazne svrhe pregledano je i rješenje o izvedenom stanju Splitsko-Dalmatinske županije od 16. listopada 2013., nastalo povodom zahtjeva A. P. o ozakonjenju završene slobodno stojeće jednostavne zgrade katnovski prizemlje i ravnog krova u kojoj je smještena stambena jedinica ukupne građevinske bruto površine 85,60 m2. O. na ovo što je upravo navedeno ostaje nejasnim tvrdnja tužitelja iz odgovora na tužbu kako njemu nije jasno temeljem kojeg osnova je tužitelj pravo vlasništva stekao na predmetnim dijelovima nekretnine. Ovdje odmah valja naglasiti da je u pitanju realni dio predmetnih nekretnina, a već iz očevida na licu mjesta te kasnije pribavljenog nalaza i mišljenja vještaka bilo je jasno o kojem se to realnom dijelu radi, po površini i obliku (a što je detaljno opisao i u skici prikazao stalni sudski vještak za geodeziju P. V., na čiji nalaz i mišljenje stranke nisu imale prigovora i primjedbi).

9. Tuženik je u odgovoru na tužbu istakao i to da još nije upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina iako njegov upis nakon pretvorbe društvenog vlasništva nad šumama i šumarskom zemljištu ne bi trebao biti upitan, no tijekom postupka tužitelj je dokazao da se tuženik u međuvremenu na predmetnim nekretninama i upisao kao vlasnik istih, pa je ovaj prigovor postao potpuno bespredmetan.

10. Svjedoci D. i D. Č. u svojim su iskazima potvrdili da za njih nema dvojbe tko je vlasnik predmetnih nekretnina u ovim realnim dijelovima. Naime, da ih bilo tko pita tko je vlasnik tih nekretnina oni bi ga upitali na tužitelja. Te su nekretnine ranije bile u vlasništvu prednika tužitelja, posebno njegove majke kojoj je rođeno prezime Č.. U. njezina obitelj, obitelj Č., bila je ranije vlasnikom te nekretnine za koju svjedoci nisu znali je li stečena darovanjem ili nasljeđivanjem ali u svakom slučaju, nikada, za vrijeme svog odrastanja, pa ni danas, da među njima, D., nije bilo dvojbe da bi predmetna nekretnina bila A. P., a

danas tužitelja. U svakom slučaju na dijelu tih nekretnina sagrađena je i prizemnica i to ima tome sigurno nekih 30-ak godina. Oba svjedoka potvrdila su da nikada nisu vidjeli, čuli ili saznali da bi obitelj P. imali ikakvih problema s bilo kim, a glede izvršavanja svih prava na toj nekretnini.

Dodatno pojašnjenje, o načinu na koji je predmetnu nekretninu tuženik stekao dala je svjedokinja A. P., inače majka tužitelja i njegova darovateljica.

A. P. je u svome iskazu navela da je ona predmetne nekretnine dobila kao nasljeđe iza svoga oca, a on je istu pak, baštinio iza smrti svoje pok. majke, koja je nekretninu dobila nasljeđivanjem od svoga supruga. Kako je njen otac bio jedino dijete njene pok. bake tako je on i naslijedio sve što je ona imala. Njena baka rođena je iste godine kao pok. J. B. T. 1892. (baš zato je dobro i zapamtila ovu godinu), a nikada kroz sve ove godine nije čula da bi postojao bilo kakav problem koji bi njeni pravni prednici imali glede izvršavanja prava na toj nekretnini. P. je da je još njen pok. otac sudjelovao 1987. u jednom postupku izvlaštenja prilikom izgradnje lokalne ceste, jer su morali nešto potpisati da bi se cesta uopće mogla napraviti. S. P. također je pojasnila da sa pok. bratom M. nikada nije

imala problema glede imovine što ju je naslijedila odnosno dobila, dapače, prilikom gradnje ove prizemnice, da joj je svesrdno pomagao, to tim više što je ona u to doba imala troje male djece pa se gradnji nije mogla posvetiti u punom obujmu.

11. Saslušani tužitelj N. P. potvrdio je da njegova obitelj nikada nije imala nikakvih pravnih problema vezano uz ove nekretnine jer su kao obitelj živjeli skladno i sve uz dogovor. Njegovi roditelji da su na predmetnoj nekretnini izgradili obiteljsku kuću koju su mu darovali. Kuća da nije dovršena.

12. Prilikom izvođenja dokaza očevidom na licu mjesta, sud je na nedvojben način utvrdio da se na predmetnom dijelu navedenih i utuženih čest. zem. nalazi kuća, prizemnica. Njoj s istočne i zapadne strane među predstavlja kameni suhozid, dok međa s južne strane nije vidljiva. Nigdje na niti jedan način sud, prilikom obavljanja ovog dokaza očevidom, nije uočio oznake da bi se radilo o šumi ili šumskom gospodarstvu, a oku vidljivo je bilo da je to nekretnina dijelom zapuštena, dijelom izgrađena na način da je tu izgrađena obiteljska kuća – prizemnica, nikakva stabla. Svi izvedeni dokazi upućivali su na to da je predmetna nekretnina doista vlasništvo tužitelja jer on na istoj nesumnjivo izvršava sva posjedovna, ali i vlasnička prava. Saslušani svjedoci potvrdili su da u izvršavanju njegovih prava, tužitelja nitko ne smeta i to najmanje 30-ak godina, koliko su oni toga vinovnici. Tuženik pak nije dokazao na niti jedan način da tvrdnje tužitelja ne bi bile istinite, odnosno da tužitelj ne bi bio stvarni vlasnik predmetnih nekretnina. Dodatni pečat ovom utvrđenju suda dale su i pisane izjave svjedoka S. P., I. D., A. S. i

M. M., koje su dane tijekom prosinca 2016. Svi oni odreda potvrdili su kako su nasljednici iza pok. J.-J. Č. izvršili materijalnu diobu, pa su dijelovi predmetnih nekretnina pripali upravo A. P., a koja ih je prepustila svome sinu, tužitelju.

13. Radi svega navedenog, sud je motrišta da je tužitelj dokazao kako je njegov zahtjev osnovan, da je vlasništvo na spornim nekretninama stekao pravnim poslovima kojima je preteča svega dosjelost. U tome smislu čak. nisu suprotne jedna drugoj tvrdnje tužitelja o načinu stjecanja vlasništva te tvrdnja tuženika da obitelj Č. u zemljišnim knjigama nikada nisu bili upisani kao vlasnici. Kada se međutim tužitelj poziva na stjecanje prava vlasništva svojim precima, uz naglasak da njegove prednike pa niti njega nitko nikada, a najmanje 30-ak godina, nije smetao u izvršavanju vlasničkih i posjedovnih prava te da nije bio izložen niti on, a niti njegovi prednici, bilo kakvim polaganjima prava jasnim očitovanjem trećih osoba, onda je jasno da se u naravi radi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću, jer svi pravni poslovi koji su uslijedili od pravnih prednika tužitelja do njega, odnosno Ugovora o darovanju oid 9. prosinca 2016. u naravi svjedoče o poštenju tužitelja i njegovih pravnih prednika koji su očito smatrali da su predmetne nekretnine ne samo njihov posjed već i vlasništvo te da nema nikakvih zapreka da se u konačnici predmetne nekretnine od strane A. P., daruju tuženiku.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. i čl.155. ZPP-a, dok je visina određena pozivom na Tbr.7.st.1.toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09 i 142/12, nadalje u tekstu: Tarifa) i kod vrijednosti predmeta spora od 12.000,00 kn. Obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak: sastava tužbe i sastava obrazloženih podnesaka od 25. studenog 2020. te 12. ožujak 2021. i pristupa i zastupanja na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i/ili su se izvodili dokazi na dane 1. listopada, 6. studenog i 30. studenog 2020. te 29. travnja 2021. – svaka radnja po 100 bodova te za sastav jednog tzv. ostalog podneska od 21. siječnja 2021. – 25 bodova. Ukupan zbir od 725 bodova pomnožen je sa iznosom od 10,00 kuna koliko iznosi vrijednost jednog boda te je tako dobiven iznos od 7.250,00 kn. Ovom iznosu pribrojen je još i iznos 25 % PDV-a ili iznos od 1.812,50 kuna, trošak uplaćenog predujma za očevid i pribavu nalaza i mišljenja vještaka tj. iznos od 3.680,08 kuna kao i iznosi sudskih pristojbi na tužbu i sudsku odluku od po 400,00 kuna ili ukupnih 800,00 kuna, što ukupno zbrojeno daje iznos od 13.542,58 kn, koliko će tuženik konačno, na ime naknade parničnog troška, morati isplatiti tužitelju.

Slijedom svega iznijetoga odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Splitu, 19. svibnja 2021.

S U D A C

Dunja Ljubičić

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba višem, županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave iste.

DNA: - pun. tužitelja

- zpz tuženika

- u spis