Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-3545/23-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr.sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća, te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. K. iz H., kojeg zastupa K. B., odvjetnik u I., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, Z., radi teške povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu poslovni broj: 10 UsI-516/23-7 od 5. srpnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 28. veljače 2024.
I. Žalba se odbija.
II. Potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj: 10 UsI-516/23-7 od 5. srpnja 2023.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenom prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Drugostupanjskog disciplinskog suda, KLASA: UP/II-114-04/22-01/16, URBROJ: 513-02-8988-23-4 od 19. siječnja 2023., te je odbijen zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, KLASA: UP/I-114-04/20-01/30, URBROJ: 513-02-8989-22-9 od 27. listopada 2022. kojim je tužitelj, raspoređen na radno mjesto carinika III vrste u Graničnom carinskom uredu V. D., proglašen odgovornim što je svojim nemarnim ponašanjem odnosno nedovoljnim angažmanom kao uređujući carinski službenik u putničkom prometu omogućio različitim fizičkim osobama unos komercijalne robeni robe koja je predmet zabrana i ograničenja pri unosu u carinsko područje Unije, pobliže navedeno u tom rješenju, čime je počinio tešku povredu službene dužnosti iz članka 99. stavka 1, točke 1. Zakona o državnim službenicima pa mu je izrečena novčana kazna u iznosu 10% od plaće isplaćene u mjesecu koji je prethodio kazni na vrijeme od 3 mjeseca.
3. Osporenu presudu tužitelj pobija žalbom iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi navodi, u bitnom, da je u presudi izostala cjelovita ocjena činjenica dokazanih u postupku, utvrđivanje činjenica koje je tužitelj predlagao, pa je očito da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Također smatra da je sud apsolutno pogrešno primijenio materijalno pravo. Smatra da je prvostupanjska presuda neutemeljena jer da se u konkretnom slučaju može raditi isključivo o pravnom pitanju, jer ponašanje tužitelja nije i ne može predstavljati težu povredu službene dužnosti, a što da prvostupanjski sud potpuno zanemaruje. Prvostupanjski sud neosnovano i neutemeljeno ignorira činjenicu da se ovdje vodi postupak protiv carinskog službenika za težu povredu službene dužnosti koju nije mogao počiniti. Ovo stoga što inkriminacija koja mu se stavlja na teret ne odgovara stvarnim događajima niti se njegovo ponašanje može okvalificirati kao nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza. Smatra pogrešnim stav prvostupanjskog suda kojim prihvaća stajalište tuženika o nedovoljnom poduzimanju propisanih mjera nadzora prilikom unosa robe u carinski prostor EU, pri čemu ponavlja navode iz tužbe.
Predlaže sudu da uvaži žalbu, poništi osporenu presudu i usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova upravnog spora.
4 Tuženik u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda iz razloga već navedenih u osporenom rješenju i odgovoru na tužbu. Predlaže sudu da žalbu odbije i potvrdi prvostupanjsku presudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu u dijelu u kojem se osporava žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS) ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitim niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.
8. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela te da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora pa je nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. ZUS-a s obzirom na utvrđeno činjenično stanje pravilno našao da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
9. Uvidom u spis predmeta dostavljen ovom sudu uz žalbu proizlazi da je protiv tužitelja pokrenut disciplinski postupak zbog teže povrede službene dužnosti jer je svojim nemarnim ponašanjem odnosno nedovoljnim angažmanom kao uredujući carinski službenik u putničkom prometu omogućio, poimence navedenim osobama, unos komercijalne robe i robe koja je predmet zabrana i ograničenja pri unosu u carinsko područje Unije ( sira, jaja, raznih deterđženata i sredstava za čišćenje), u količinama pobliže navedenim u prvostupanjskom rješenju. Dakle, da je nemarno izvršavao svoje obveze, a što je protivno Obvezujućem carinskom nalogu KLASA: 471-01/2001/169, URBROJ; 513-021910/1-20-1 od 27. svibnja 2020, čime je počinio tešku povredu službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. točke 1. Zakona o državnim službenicima opisanu kao: „neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza“ i članka 102. stavka 1. točke 8. Zakona o carinskoj službi opisanu kao „ne postupanje po naputcima i uputama za rad koje donosi Središnji ured o primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe,“ pa mu je temeljem članka 110. stavka 2, točke a) Zakona o državnim službenicima izrečena novčana kazna na vrijeme od tri mjeseca u iznosu od 10% ukupne plaće isplaćene službeniku u mjesecu u kojem je novčana kazna izrečena.
10. Prema članku 99. stavku 1. točki 1. Zakona o državnim službenicima ( Narodne novine, broj: 92/05. – 98/19. dalje ZDS) teške povrede službene dužnosti su neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza. 11. Zakon o carinskoj službi ( Narodne novine broj: 68/13. – 98/19., dalje: ZOCS) propisuje da su poslovi carinske službe osobito osiguravanje pravilne primjene carinskog zakonodavstva koje se odnosi na unos, iznos, provoz, prijenos, skladištenje i drugo raspolaganje robom koja podliježe mjerama nadzora( čl.4.) Teškom povredom službene dužnosti, osim povreda propisanih Zakonom o državnim službenicima, smatra se i nepostupanje po napotcima i uputama za rad koje donosi Središnji carinski ured o primjeni propisa iz djelokruga carinske službe ( čl. 102.toč.8.).
12. Obvezujućim nalogom Carinske uprave od 27. svibnja 2020. nalažu se pojačane mjere nadzora nad nezakonitim unosom robe komercijalnog karaktera; ukazuje se na činjenicu nedovoljnog poduzimanja mjera nadzora od strane ovlaštenih carinskih službenika; nalaže se pojačana kontrola i mjera pojačanog carinskog nadzora; upozorava se da se obvezujući nalog smatra uputom za rad a ne postupanje po njemu teškom povredom službene dužnosti.
13. Uvidom u zapisnik o provođenju disciplinskog postupka nesporno proizlazi da se tužitelj nije pridržavao uputa za rad iz Obvezujućeg naloga Carinske uprave, čime je počinio tešku povredu službene dužnosti činjenično i pravno opisanu u prvostupanjskom rješenju. U disciplinskom postupku su saslušani kao svjedoci osobe koje su nezakonito unijele komercijalne proizvode i proizvode koji su pod režimom zabrane unosa na područje EU, saslušan je tužitelj, a predočena su i pisana izvješća o načinu rada i postupanja iz kojih proizlazi nesporan zaključak da je tužitelj propuštao kontrolirati vozila koja ulaze u RH preko graničnog prijelaza V. D. čime je omogućio većem broju osoba nezakonit unos robe. Opravdanje Tužitelja o povećanom obimu posla nije opravdanje za nemarno i/ili nepravodobno izvršavanje službene dužnosti.
14. Prvostupanjski je sud činjenično stanje utvrdio uvidom u dokumentaciju u spisu predmeta tuženika i u sudskom spisu te je nakon održane rasprave pravilno zaključio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan jer je osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilno i zakonito.
15. Radi navedenog, prema ocjeni ovog suda, osporena se presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu utvrđene niti povrede postupka pa stoga ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.
16. Trebalo je stoga, temeljem članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti kao u izreci.
17. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a jer tužitelj nije uspio u upravnom sporu.
U Zagrebu 28. veljače 2024.
Predsjednik vijeća
Boris Marković, v.r.