REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1995/2016-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženog Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, Z., (u daljnjem tekstu: tužitelj), protiv tuženika-protutužitelja T. d.o.o. Z., kojeg zastupa punomoćnik N. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K.-K. u Z. (u daljnjem tekstu: tuženik), radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-4194/2012-2 od 31. svibnja 2013., kojom je djelomično potvrđena a djelomično ukinuta presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10346/09 od 23. lipnja 2010., u sjednici održanoj 19. svibnja 2021.,
r i j e š i o j e:
Ukidaju se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-4194/2012-2 od 31. svibnja 2013. pod toč. I/ a), kao i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10346/09 od 23. lipnja 2010. u točkama 1. i 2. izreke i za navedeno predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je raskinut ugovor o prodaji potraživanja sklopljen 16. ožujka 2020. između tužitelja kao prodavatelja i tuženika kao kupca (I.) te je naloženo tužitelju isplatiti tuženiku 1.100.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, na ime povrata uplaćene cijene (st. II.). Također je odlučeno o troškovima postupka.
2. Presudom suda drugog stupnja tužiteljeva žalba je odbijena kao neosnovana, dok je tuženikova uvažena kao osnovana, te se prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dosuđujućem dijelu kojim je prihvaćen protutužbeni zahtjev pod st. II. izreke, ali inplicitno je prvostupanjska presuda potvrđena i u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je ugovor koji je predmet spora raskinut, ali ne iz onih razloga koji su navedeni u tužbi, već samim podnošenjem tužbe.
3. Protiv navedene presude reviziju je podnio tužitelj, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovom sudu prihvatiti reviziju i pobijanu drugostupanjsku presudu, kao i presudu suda prvog stupnja ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje drugostupanjskom, odnosno prvostupanjskom sudu, a podredno, prihvatiti reviziju i preinačiti pobijane presude u smislu revizijskih razloga.
4. U svom odgovoru tuženika na reviziju tužitelja, isti predlaže ovom sudu odbaciti reviziju kao nedopuštenu odnosno odbiti kao neosnovanu i potvrditi nižestupanjske presude.
5. Revizija je osnovana.
6. U pravu je revident da se u postupku pred nižestupanjskim sudovima ostvarila bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 27/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP), jer su sudovi svojim presudama prekoračili tužbeni zahtjev.
7. Iz historijata tužbe, kojim tužitelj traži da sud utvrdi da je ugovor koji je predmet postupka po tužbi raskinut, proizlazi da je tužitelj tvrdio da je tuženik kupovnu cijenu bio dužan platiti u roku od 30 dana od dana sklapanja ugovora, te obzirom da tuženik nije izvršio svoju obvezu u navedenom roku, a tužitelj smatra da je ispunjenje predmetnog ugovora u naznačenom roku bitan sastojak tog ugovora i to po samoj prirodi posla, pa kako tužitelj više nema pravnog interesa da se isti održi na snazi, smatra kako je ugovor raskinut po samom zakonu pozivom na odredbu čl. 126. st. 1. i 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96 i 112/99 - dalje: ZOO) i traži da se navedeno utvrdi sudskom presudom. Naime, smatra da ima pravni interes da sudovi donesu presudu kojom se utvrđuje da je ugovor o prodaji potraživanja od 16. ožujka 2020. sklopljen između stranaka raskinut.
8. Sudovi nižeg stupnja smatraju da je navedeni ugovor raskinut jednostranom izjavom tužitelja pozivom na odredbu čl. 124. ZOO i to samim podnošenjem tužbe u ovom predmetu, danom 22. listopada 2009.
9. Slijedom navedenog, glede protutužbenog zahtjeva za isplatu dijela cijene iz navedenog ugovora, nakon raskida ugovora, sudovi nižeg stupnja odbijaju tužiteljev prigovor zastare, jer je ugovor raskinut tek podnošenjem tužbe, zbog čega prihvaćaju protutužbeni zahtjev na isplatu.
10. U pravu je revident da su nižestupanjski sudovi prihvativši tužbeni zahtjev, ali ne iz razloga i na temelju činjenica koje su navedene u tužbi, već na temelju svojih proizvoljnih zaključaka, presudili o tužbenom zahtjevu mimo petita. Naime, prema teoriji ekvivalentnosti, predmet spora nije samo tužbeni zahtjev već i činjenična osnova iz koje tužitelj izvodi zaključak o osnovanosti tog zahtjeva, što onda objektivno definira predmet spora. Prema tome, za identitet ovog spora, osim sadržaja zahtjeva za utvrđenje da je ugovor raskinut, jednako su bitne i činjenice na temelju kojih tužitelj tvrdi da je ugovor raskinut. Međutim, sudovi nižeg stupnja su potpuno zanemarili navedene činjenice. Dakle, zaključno, u pogledu tužbenog zahtjeva sudovi su odlučili o nečemu što tužitelj nije zahtijevao.
11. Obzirom na navedeno, pogrešan je i pravni zaključak nižestupanjskih sudova da je ugovor koji je predmet ovog spora raskinut danom podnošenja tužbe, te su se sudovi, odlučujući o protutužbenom zahtjevu, pogrešno pozvali na odredbu čl. 132. st. 2. ZOO zaključivši da tuženik kao strana koja je ugovor djelomično ispunila ima pravo tražiti vraćanje danog, jer je osnova po kojoj je nešto bilo ispunjeno naknadno otpala, raskidom ugovora. Naime, za sada, nije moguće zaključiti je li ugovor koji je predmet spora raskinut ili ne, odnosno ako je raskinut, kada je raskinut, pa slijedom toga nije moguće zaključiti je li nastupila zastara tražbine iz protutužbe ili ne.
12. Slijedom navedenog valjalo je, pozivom na odredbu iz čl. 394. st. 1. ZPP rješenjem ukinuti presude sudova nižeg stupnja i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Zagreb, 19. svibnja 2021.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.
