Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 64 Gž R-892/2020-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja po sutkinji toga suda Vesni Žulj, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. P., iz S., … OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica D. Ž., odvjetnica u S., … protiv tuženika Osnovna škola K. B., D. M. …, D. M., OIB: …, kojeg zastupa zakonska zastupnica, ravnateljica Lidija Zekan, koju zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u O. društvu L.-V. & P. d.o.o., S., …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-210/2019-23 od 3. srpnja 2020., dana 19. svibnja 2021.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-210/2019-23 od 3. srpnja 2020., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 7.201,14 kn zajedno sa zateznim kamatama (izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu) koje teku:
- na iznos od 382,64 kn od dana 16.07.2013.g
- na iznos od 382,65 kn od dana 16.08.2013.g
- na iznos od 382,64 kn od dana 16.09.2013.g
- na iznos od 382,65 kn od dana 16.10.2013.g
- na iznos od 382,65 kn od dana 16.11.2013.g
- na iznos od 382,64 kn od dana 16.12.2013.g
- na iznos od 382,64 kn od dana 16.01.2014.g
- na iznos od 382,64 kn od dana 16.02.2014.g
- na iznos od 382,65 kn od dana 16.03.2014.g
- na iznos od 382,65 kn od dana 16.04.2014.g
- na iznos od 398,49 kn od dana 16.05.2014.g
- na iznos od 398,49 kn od dana 16.06.2014.g
- na iznos od 399,53 kn od dana 16.07.2014.g
- na iznos od 399,51 kn od dana 16.08.2014.g
- na iznos od 399,53 kn od dana 16.09.2014.g
- na iznos od 399,51 kn od dana 16.10.2014.g
- na iznos od 399,51 kn od dana 16.11.2014.g
- na iznos od 379,68 kn od dana 16.12.2014.g
- na iznos od 200,00 kn od dana 16.01.2015.g,
sve do isplate, po stopi iz čl. 29. ZOO-a koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te pod točkom II. izreke u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 5.100,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 3. srpnja 2020. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.201,14 kn zajedno sa zateznim kamatama (izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu) koje teku:
- na iznos od 382,64 kn od dana 16.07.2013.g
- na iznos od 382,65 kn od dana 16.08.2013.g
- na iznos od 382,64 kn od dana 16.09.2013.g
- na iznos od 382,65 kn od dana 16.10.2013.g
- na iznos od 382,65 kn od dana 16.11.2013.g
- na iznos od 382,64 kn od dana 16.12.2013.g
- na iznos od 382,64 kn od dana 16.01.2014.g
- na iznos od 382,64 kn od dana 16.02.2014.g
- na iznos od 382,65 kn od dana 16.03.2014.g
- na iznos od 382,65 kn od dana 16.04.2014.g
- na iznos od 398,49 kn od dana 16.05.2014.g
- na iznos od 398,49 kn od dana 16.06.2014.g
- na iznos od 399,53 kn od dana 16.07.2014.g
- na iznos od 399,51 kn od dana 16.08.2014.g
- na iznos od 399,53 kn od dana 16.09.2014.g
- na iznos od 399,51 kn od dana 16.10.2014.g
- na iznos od 399,51 kn od dana 16.11.2014.g
- na iznos od 379,68 kn od dana 16.12.2014.g
- na iznos od 200,00 kn od dana 16.01.2015.g,
sve do isplate, po stopi iz čl. 29 ZOO-a koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.100,00 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 3. srpnja 2020. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće za svibanj 2013. u bruto iznosu od 382,65 kn, i dio zahtjeva za isplatu zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom bruto iznosu od 7.201,14 kn (točka II. izreke).
2. Presudu suda prvog stupnja u dijelu pod točkama I. i II. izreke u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 5.100,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, pobija žalbom tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu te pobijanu presudu preinačiti, odnosno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu tuženika tužitelj osporava žalbene navode tuženika u cijelosti te predlaže odbiti žalbu kako neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, uz nadoknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 750,00 kn.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike bruto plaće isplaćene za 20 sati rada tjedno i za rad od 22 sata tjedno u razdoblju od 1. svibnja 2013. do 1. siječnja 2015.
6. U postupku koji je prethodio žalbi je utvrđeno:
- da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 10. ožujka 2011. na temelju kojeg je tužitelj od 11. ožujka 2011. obavljao poslove učitelja tjelesno-zdravstvene kulture u matičnoj školi u D. M. i u područnoj školi u B.;
- da su stranke ugovorom o radu ugovorile, da će tužitelj raditi nepuno radno vrijeme od 20 sati tjedno (čl. 5. Ugovora o radu);
- da su ugovorom o radu od 10. ožujka 2011. stranke ugovorile da će škola obračunavati i isplaćivati tužitelju osnovnu plaću i druge novčane naknade u skladu s važećim propisima uključujući i kolektivni ugovor (čl. 7. Ugovora o radu);
- da su stranke 15. prosinca 2014. sklopile Dodatak ugovora o radu kojim su ugovorile, da radno vrijeme tužitelja iznosi 22 sata tjedno (toč.1.), a koje povećanje satnice je određeno na temelju Pravilnika o tjednim radnim obvezama učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi od 17. ožujka 2014. (Narodne novine br. 34/14) i njegovim Izmjenama i dopunama od 25. kolovoza 2014. (Narodne novine br. 103/14, toč. 3.) te da se tužitelju od 15. prosinca 2014. plaća obračunava za rad od 22 sata tjedno;
- da je tužitelj u utuženom razdoblju imao tjedno 11 sati neposredno odgojno- obrazovnog rada s učenicima -„sati nastave“ (rješenje o obvezama učitelja (tužitelja) u školskoj godini 2013/2014 od 30. rujna 2013. iskaz tužitelja, iskaz ravnateljice tuženika L. Z. i svjedoka Ž. E., člana radničkog vijeća tuženika);
- da se izračun broja sati rada u nepunom tjednom radnom vremenu, a koje tužitelj ima ugovoreno ugovorom o radu, izračunava na temelju postavljenog razmjera u čl. 85. st. 2. KU/11, A : B = C : x, u kojem A predstavlja potreban broj sati redovite nastave za puno radno vrijeme prema čl. 79. st. 2. KU /11 (u konkretnom slučaju to je 20 sati za „ostale nastavne predmete“), u kojem B predstavlja broj 40, odnosno potreban broj sati rada za puno tjedno radno vrijeme prema čl. 39. st. 1. KU/11, u kojem C predstavlja broj sati neposrednog odgojno-obrazovnog rada iz stavka 1. tog članka na temelju kojeg se sklapa ugovor o radu u nepunom radnom vremenu (u konkretnom slučaju 11 sati nastave), u kojem x predstavlja ukupno nepuno tjedno radno vrijeme, pa kada tako zadani i utvrđeni parametri stave u razmjer jednostavnom računskom operacijom dijeljenja, dobije se broj 22 (20 : 40 = 11: x, 0,5 = 11 : x, x = 11 : 0,5, x = 22) koji predstavlja ukupno nepuno tjedno radno vrijeme tužitelja;
- da je tužitelj u utuženom razdoblju radio 22 sata tjedno što je bio i u obvezi prema čl. 78. st. 1. KU/11 koji propisuje obvezu učitelja na izvođenje nastave i drugih oblika odgojno-obrazovnog rada, u količini utvrđenoj kolektivnim ugovorom;
- da u utuženom razdoblju od svibnja 2013. do prosinca 2014. razlika između naknade plaće isplaćene za rad od 20 sati tjedno i rad od 22 sata tjedno iznosi ukupno bruto iznos od 7.583,79 kn te da je potraživanje tužitelja za mjesec svibanj 2013. zastarjelo.
7. Na temelju utvrđenja da je tužitelj u utuženom razdoblju radio 22 sata tjedno, tj. u količini utvrđenoj kolektivnim ugovorom, sud prvog stupnja je zaključio kako je tuženik obvezan obračunati i isplatiti tužitelju plaću za obavljeni rad od 22 sata tjedno, u skladu s čl. 7. Ugovora o radu, s citiranim odredbama KU/11 i s čl. 5. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine br. 149/09 i 61/11, dalje: ZR), koji propisuje ugovornu obvezu poslodavca isplatiti radniku plaću za obavljeni rad, pa u takvim okolnostima, činjenica ugovaranja 20-satnog tjednog radnog vremena, ne utječe na obvezu tuženika da isplati tužitelju plaću za odrađenih 22 sata tjedno. Stoga je, utvrdivši visinu potraživanja tužitelja na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke u ukupnom iznosu od 7.583,79 kn, a ocijenivši prigovor zastare osnovanim za mjesec svibanj 2013., sud prvog stupnja djelomično prihvatio tužbeni zahtjev za razdoblje od 1. lipnja 2013. do 1. siječnja 2015. u ukupnom bruto iznosu od 7.201,14 kn, dok je zahtjev za isplatu za svibanj 2013. u iznosu od 382,65 kn odbio, kao neosnovan.
8. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja nije utvrdio da bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu određeno ukazuje žalitelj. Suprotno žalbenim navodima presuda se u pobijanom dijelu može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni niti međusobno proturječni. Jednako tako, nisu ostvarene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).
9. U ovom predmetu radi se o sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. - 467. ZPP. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, presuda se u sporu male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP. Presudu u sporovima male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa se žalbeni navodi tuženika koji se svode na tvrdnju da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno u tom dijelu niti ne razmatraju pred drugostupanjskim sudom.
10.. Sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo u smislu odredaba čl. 78. i čl. 85. st. 2. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama iz 2011. te čl. 5. st. 1. ZR i čl. 7. Ugovora o radu, kada je utvrdivši da je tužitelj u utuženom razdoblju radio 22 sata tjedno što je bio i u obvezi prema čl. 78. st. 1. KU/11, prihvatio tužbeni zahtjev u bruto iznosu od 7.201,14 kn s pripadajućim zateznim kamatama, izuzev kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom bruto iznosu, i za svoju je odluku dao iscrpne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a što žalbenim navodima tuženika u pogledu primjene mjerodavnog materijalnog prava nije dovedeno u pitanje. Tužitelju s obzirom na pravilno utvrđenje suda prvog stupnja da je tužitelj u utuženom razdoblju radio 22 sata tjedno, a da mu je nesporno plaća isplaćena za rad od 20 sati tjedno, na temelju odredbe čl. 5. st. 1. ZR, pripada pravo na razliku plaće za rad koji je u tom razdoblju obavljao, i utoliko su žalbeni navodi tuženika u cijelosti neosnovani.
11. I odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je kako u pogledu osnove tako i visine dosuđenih troškova (čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP).
12. Slijedom iznesenog, valjalo je odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu, potvrditi (čl. 368. st. 1. ZPP).
U Zagrebu 19. svibnja 2021.
Sutkinja:
Vesna Žulj
