1               Poslovni broj: I Kž-eun-5/2024-4

Poslovni broj: I Kž-eun-5/2024-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Ivana Turudića, univ.spec.crim. i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv tražene osobe S. P. K., zbog kaznenih djela iz članka 12. stavka 1., stavka 3 točka a), stavak 3 ter točka B) Zakonodavne uredbe broj 286/98 i članka 110. Kaznenog  zakona Republike Italije, odlučujući o žalbi tražene osobe podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj Kv-eun-10/2023 od 23. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 28. veljače 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tražene osobe S. P. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj Kv-eun-10/2023 od 23. listopada 2023., na temelju članka 41. stavka 1. točke a) i stavka 2. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije ("Narodne novine" broj 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17., 68/18., 70/19. i 141/20. – dalje: ZPSKS-EU) Talijanskoj Republici, Glavnom državnom odvjetništvu u Trstu na temelju europskog uhidbenog naloga broj: 153/2022 od 17. kolovoza 2023. dana je suglasnost za traženu osobu K. S. P., radi izvršenja kazne zatvora u trajanju 3 (tri) godine po presudi broj 525/2018 – Reg.Gen. n. 334/2017 GIP – R.G.N.R. n. 420/2017 koju je 30. listopada 2018. donio Sud istrage prvog stupanja u Trstu, a koju je 4. studenog 2021. preinačio Drugi prizivni sud u Trstu presudom broj 1483/2021, koja presuda je postala pravomoćna 18. ožujka 2022., na način opisan u izreci rješenja.

1.1. Pod točkom II izreke na temelju članka 29. stavka 5. točke 4. ZPSKS-EU određeno je da bez dopuštenja Republike Hrvatske, tražena osoba K. S. P. bez dopuštenja Republike Hrvatske se za djela počinjena prije predaje ne smije kazneno goniti niti se protiv nje smije izvršiti kazna zatvora u državi izdavanja europskog uhidbenog naloga,  biti predana drugoj državi članici radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora ili izručiti trećoj državi radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je pravovremeno podnijela tražena osoba S. P. K. po branitelju, odvjetniku E. M. žaleći se zbog "svih zakonom dopuštenih razloga", s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje.

3. U skladu s člankom 132. ZPSKS-EU u svezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. -  dalje u tekstu: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Razmatrajući pobijano rješenje, suprotno žalbenim navodima ovaj sud smatra da su ispunjene zakonske pretpostavke za davanje suglasnosti  Talijanskoj Republici za izvršenje kazne zatvora zbog kaznenog djela počinjenog prije predaje Talijanskoj Republici.

6. Tražena osoba pobijajući prvostupanjsko rješenje navodi da se nije odrekla načela specijalnosti, slijedom čega smatra da suglasnost za izvršenje kazne zatvora zbog kaznenog djela počinjenog prije predaje ne može ni dati. Međutim, žalitelj ispušta iz vida da se suglasnost od države izvršenja europskog uhidbenog naloga traži upravo u situacijama kad se tražena osoba ne odrekne načela specijalnosti, te da država izdavanja ne može niti goniti traženu osobu ni izvršiti kaznu protiv tražene osobe za kaznena djela počinjena prije predaje bez suglasnosti države izvršenja, ovdje Republike Hrvatske. Dakle, neodricanje od načela specijalnosti ne znači da se u ni u kojem slučaju protiv tražene osobe ne može voditi kazneni postupak ili izvršiti kazna zatvora zbog kaznenog djela počinjenog prije predaje, već je isto moguće u slučaju davanja suglasnosti države izvršenja europskog uhidbenog naloga, o čemu je riječ u konkretnom slučaju.

6.1. U odnosu na tvrdnju tražene osobe da se nije mogla očitovati na zahtjev za davanje suglasnosti, ističući da je članak 41. stavak 2. ZPSKS-EU kojim je propisano da se o davanju suglasnosti za izvršenje kazne zbog kaznenog djela počinjenog prije predaje odlučuje bez prethodnog ispitivanja tražene osobe u suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ukazujući na članak 29. Ustava i članak 6. Konvencije, kojim je propisano pravo na pošteno suđenje i njegov sadržaj. Međutim, tražena osoba ispušta iz vida da postupak davanja suglasnosti nije suđenje u kojem se odlučuje o sumnji ili optužbi zbog kaznenog djela slijedom čega mu ne pripadaju prava propisana Ustavom ili Konvencijom. Naime, ta prava može ostvarivati tijekom kaznenog postupka u kojem se odlučuje o krivnji ili u postupku preispitivanja te odluke nakon pravomoćnosti, u skladu s pravom države izdavanja, ovdje je Talijanske Republike.

6.2. Tražena osoba pobijajući prvostupanjsko rješenje dovodi u pitanje točnost podataka koje je država izdavanja tražeći suglasnost dostavila u obliku europskog uhidbenog naloga, dovodeći u pitanje tvrdnju da je tražena osoba bila upoznata sa zakazanom raspravom te ju je na raspravi zastupao branitelj, ističući da je su te tvrdnje "nedokazane i paušalne". Međutim, polazeći od načela uzajamnog povjerenja između država članica koje je temelj pravosudne suradnje u kaznenopravnim stvarima unutar Europske unije, slijedom čega žalitelj tek pukim navodom o nedokazanosti i paušalnosti tvrdnji države izdavanja nije s uspjehom doveo u pitanje zakonitost i pravilnost prvostupanjskog rješenja kojim je dana suglasnost Talijanskoj Republici radi izvršenje kazne zbog djela počinjenog prije predaje tražene osobe.

7. Slijedom navedenog, s obzirom da žalbom tražene osobe nije dovedena u pitanje osnovanost pobijanog rješenja niti je ispitivanjem pobijanog rješenja drugostupanjski sud našao povrede na koje, u smislu odredbe članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 28. veljače 2024.