REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 371/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. S. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica S. B., diplomirana pravnica zaposlena u Sindikatu iz Z., protiv tuženika B. d.o.o. iz Z., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva K. i partneri iz Z., radi nedopuštenosti otkaza i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-978/18-3 od 4. rujna 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2101/15-40 od 24. svibnja 2018., u sjednici održanoj 18. svibnja 2021.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke odbijen je tuženi zahtjev tužitelja kojim je traženo utvrđenje da je Odluka tuženika od dana 03. srpnja 2015. o redovitom otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 31. siječnja 2014. (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika), nezakonita i nedopuštena, te da radni odnos tužitelja nije prestao, zatim da se naloži tuženiku da tužitelj vrati na posao na radno mjesto prodajnog predstavnika prema Ugovoru o radu od dana 31. siječnja 2014., kao i da tužitelju na ime neisplaćene plaće isplati iznos od 174.964,45 kn bruto sa zakonskim zateznim kamatama a s osnove neisplaćenih troškova korištenja osobnog automobila u službene svrhe iznos od 17.526,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama, te da tuženik tužitelju naknadi parnični trošak.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te potvrđena prvostupanjska presuda, te je odbijen zahtjev tuženika za dosuđenjem troškova odgovora na žalbu.

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 1. toč.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže reviziju usvojiti i preinačiti pobijanu presudu, te prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti podredno vratiti predmet na ponovno odlučivanje.

4. U odgovoru na reviziju tuženik osporava revizijske navode tužitelja, te predlaže reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu. Potražuje trošak odgovora na reviziju.

5. Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Rev-959/19 od 14. ožujka 2019. odbacio je reviziju tužitelja kao nedopuštenu. Ta odluka revizijskog suda ukinuta je od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3177/2019 od 24. ožujka 2021. te je predmet vraćen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak.

5.1. Ustavni sud Republike Hrvatske gore navedenom odlukom U-III-3177/2019 u toč. 6. naveo je da je uvidom u spis Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr- 2101/15 razvidno da je podnositelj 18. siječnja 2019. izjavio reviziju putem svoje punomoćnice, S. B., diplomirane pravnice zaposlene u Sindikatu, te da je podnositelj 6. ožujka 2019. dostavio Općinskom radnom sudu u Zagrebu uvjerenje o položenom pravosudnom ispitu za svoju punomoćnicu iz kojeg proizlazi da je S. B. pravosudni ispit položila 5. prosinca 2012. Navedeno uvjerenje o položenom pravosudnom ispitu da je Općinski radni sud u Zagrebu dostavio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske 8. ožujka 2019. dakle za vrijeme trajanja revizijskog postupka koji je okončan 14. ožujka 2019. donošenjem osporenog rješenja.

5.2. Ustavni sud je stoga zauzeo shvaćanje da je pretjerano formalističko stajalište Vrhovnog suda prema kojem je, pozivajući se na članak 91. a ZPP-a ocijenio reviziju nedopuštenom s obzirom da uz reviziju nije bila dostavljena potvrda o položenom pravosudnom ispitu za punomoćnicu podnositelja.

5.3. U ponovljenom postupku Vrhovni sud je vezan na shvaćanje izraženo u odluci Ustavnog suda, iako treba naglasiti da prema odredbi čl. 91. a st. 1. ZPP stranka može podnijeti reviziju preko opunomoćenika koji je odvjetnik. Iznimno od st. 1., prema st. 2. istog članka, stranka može sama podnijeti reviziju ako ima položeni pravosudni ispit, odnosno za nju može reviziju podnijeti kao opunomoćenik osoba koja ju je prema odredbama ovoga ili kojega drugoga zakona ovlaštena zastupati u tom svojstvu iako nije odvjetnik – ako ima položen pravosudni ispit. Prema st. 3., u slučaju iz st. 2. odredbe čl. 91.a. ZPP, stranka odnosno njezin opunomoćenik dužni su uz reviziju priložiti izvornik ili presliku potvrde o položenom pravosudnom ispitu, ako takva potvrda u izvorniku ili preslici već prije nije podnesena sudu u istom postupku.

6. Revizija tužitelja nije osnovana.

7. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

9. Prvostupanjski sud tužbeni zahtjev ocijenio je neosnovanim uz obrazloženje

- da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova na radnom mjestu prodajni predstavnik,

- da je tuženik tužitelju Odlukom o otkazu od 3. srpnja 2015. otkazao ugovor o radu zbog kršenja obveza iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika), jer da je tužitelj ugovorom o radu preuzeo obvezu ispunjavanja ciljeva, odnosno plana, na mjesečnoj bazi, koje da autonomno određuje tuženik i upoznaje radnika s istim,

- da je Ugovorom o radu u čl. 6 predviđeno je da će se uvijek smatrati kako postoji teška povreda radne obveze ukoliko radnik ne ispuni ciljeve tri mjeseca zaredom ili ukupno pet mjeseci u toku godine,

- da je tužitelj bio dužan realizirati minimalno 80% mjesečnog plana koji je određen za svaki mjesec posebno,

- da je tužitelj u 2014. neuredno ispunjavao svoje obveze preuzete ugovorom o radu pa tako nije ni jedan mjesec od sklapanja ugovora ostvario zadane ciljeve, jer je za veljaču 2014. plan bio 42.000,00 kn, od čega je realizirao 19.513,00 kn, za ožujak 2014. je plan bio 42.000,00 kn od čega je radnik realizirao svega 22.795,00 kn, za travanj 2014. je plan bio 45.500,00 kn od čega je radnik realizirao svega 10.428 kn, za svibanj 2014. je plan bio 49.000 kn, od čega je radnik realizirao svega 16.765 kuna, za lipanj 2014. je plan bio 49.000,00 kn od čega je radnik realizirao 10.048,00 kn,

- na opisani način da je tužitelj umjesto minimalno 80% mjesečnog plana u veljači realizirao 46% plana, u ožujku 54% plana, u travnju 23% plana, u svibnju 34% plana i u lipnju 21% plana,

- da je tuženik tužitelju izrekao upozorenje da ne ispunjava preuzete obveze iz ugovora o radu te da nastavak takvog ponašanja može imati za posljedicu otkazivanje ugovora o radu, koje upozorenje je radnik zaprimio 10. srpnja 2014. ali i nakon izdanog upozorenja tužitelj je nastavio s kršenjem obveza iz ugovora o radu tako što nije ostvarivao mjesečne ciljeve, te je tuženik radniku plan za 2015. dostavio 4. ožujka 2015. obzirom da je prethodno bio na bolovanju duži period a ovaj je za ožujak 2015. ostvario samo 5% plana, za travanj 2015. je ostvario 19% plana, za svibanj 2015. je ostvario 33% plana te je i nakon upozorenja od strane poslodavca tužitelj nastavio s kršenjem radnih obveza i od dana sklapanja Ugovora o radu od 31. siječnja 2014., ni jedan mjesec u kojem je radio nije ostvario plan već na mjesečnoj bazi često bitno ispod minimalnog mjesečnog plana,

- da je sukladno navedenom rad tužitelja (nakon sklapanja ugovora o radu na neodređeno vrijeme) bio nezadovoljavajući;

slijedom čega su se na temelju odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" 93/14 - dalje: ZR) stekli razlozi za otkaz ugovora o radu.

10. Drugostupanjski sud prihvatio je u cijelosti činjenična utvrđenja i izraženo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda.

11. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP na koju revident sadržajno ukazuje, jer o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između obrazloženja drugostupanjske presude i isprava priloženih spisu (odluke o otkazu), i prvostupanjska i drugostupanjska odluka sadrže jasne i razumljive razloge koji se mogu ispitati i koji odgovaraju stanju spisa te sadržaju isprava i zapisnika u spisu, te nema proturječnosti između sadržaja odluka i stanja spisa, odnosno sadržaja zapisnika. Kako presuda nije proturječna niti sadrži takve nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati, ovaj revizijski prigovor nije utemeljen. 13. Pravilno nižestupanjski sudovi navode i da je tuženik postupao sukladno odredbi iz čl. 119. st. 1. ZR koja propisuje da je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

13.1. Utvrđeno je u postupku da je tuženik 10. srpnja 2014. upozorio tužitelja na kršenje obveza iz radnog odnosa i na mogućnost otkaza u slučaju ponovnog kršenja obveza iz radnog odnosa te je tužitelj nakon navedenog upozorenja bio na duljem bolovanju, a po povratku sa bolovanja nastavio sa neispunjavanjem planiranih ciljeva prodaje, što kako pravilno drugostupanjski sud navodi, znači da je tuženik dao tužitelju preko godinu dana da promijeni svoj odnos prema radu te počne ostvarivati ugovorene ciljeve rada.

14. Tijekom prvostupanjskog postupka nije bilo sporno da je tužitelju ugovor o radu otkazan zbog toga što tužitelj nije ostvarivao zadane planove i ciljeve prodaje. U postupku je utvrđeno da je tuženik tužitelju osigurao sve potrebne uvjete kako bi navedene i zadane ciljeve ostvario, te je utvrđeno da su ostali radnici imali iste uvjete rada i pritom ostvarivali zadane planove, pa čak i premašivali zadane planove.

15. Ugovor o radu može se redovito otkazati ako za to ima opravdani razlog, ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika (čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR). Pri tome neuredno i nedovoljno obavljanje radnih zadataka može biti posljedica skrivljenog ponašanja.

16. U situaciji kad je utvrđeno da tužitelj radne zadatke unatoč upozorenjima nije obavljao niti ostvarivao niti približno ugovorenim planovima, zbog čega mu je tuženik dao otkaz, te pošavši od utvrđenja da tužitelj unatoč upozorenjima nije mijenjao svoj odnos prema radu pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da je tuženik imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu te su pravilno primijenili materijalno pravo kada su otkaz ocijenili dopuštenim, a tužbeni zahtjev neosnovanim.

17. Revizija se ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 1. ZPP) pa revizijski navodi tužitelja kojima osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja kao nedopušteni nisu ocjenjivani.

18. Slijedom iznesenog, a budući ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

19. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).

Zagreb, 18. svibnja 2021.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.