Republika Hrvatska
Visoki Prekršajni Sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4917/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Popović kao predsjednice vijeća, te Siniše Senjanovića i Koraljke Bašić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv 1. okrivljene J.B. i dr., zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi 1. okrivljene J.B. podnesene protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj Pp J-3619/2020 od 11. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 18. svibnja 2021.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba 1. okrivljene J.B. i potvrđuje se pobijana presuda.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), 1. okrivljena J.B. obvezuje se naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna u roku 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj Pp J- 3619/2020 od 11. ožujka 2021., 1. okrivljena J.B. i 2. okrivljena R.Z. proglašene su krivima za počinjenje prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koje djelo je svakoj od njih izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna, uz pogodnost plaćanja 2/3 kazne.
Temeljem članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, 1. okrivljenoj J.B. i 2. okrivljenoj R,Z, izrečena je zaštitna mjera međusobnog približavanja i uznemiravanja na udaljenost manju od tri metra, na teritoriju cijele Republike Hrvatske, u trajanju od dvije godine.
Na ime troškova prekršajnog postupka dužne su paušalni iznos od 200,00 kuna, svaka.
2. Protiv te presude, 1. okrivljena J.B. podnijela je pravodobnu žalbu, osobno, ne navodeći zakonski osnov pobijanja presude. Sadržajno i smisleno žali se na utvrđeno činjenično stanje, s prijedlogom da se njezina žalba uvaži i oslobodi od plaćanja kazne.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žaliteljica navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenica povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je valjano i dostatno obrazložio svoju odluku o krivnji žaliteljice.
Činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio analizom i ocjenom obrana 1. okrivljene J.B. i 2. okrivljene R.Z., te izvođenjem dokaza čitanjem materijalne dokumentacije u spisu. Detaljna analiza i ocjena navedenog nalazi se u obrazloženju pobijane odluke, kao i odluka o krivnji, te se žaliteljica upućuje upravo na valjano i argumentirano obrazloženje, i u svemu prihvatljive razloge, a kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje.
Žalbenim navodima nije dovedena u pitanje ispravnost i cjelovitost utvrđenog činjeničnog stanja, a ovaj sud obranu 1. okrivljene J.B., a potom i žalbene navode koji predstavljaju obranu, ocjenjuje onako kako ju je cijenio i prvostupanjski sud, te za to dao valjane i dostatne razloge.
Sama žaliteljica ne dovodi u pitanje da je između nje i sestre, 2. okrivljene R.Z., došlo do međusobnog fizičkog nasilja, kao što ne negira niti jednu od radnji opisanih u činjeničnom opisu presude, čime žalbenim navodima ne dovodi u pitanje ispravnost zaključka prvostupanjskog suda da su u njezinom ponašanju ispunjena sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 10. točka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
Razlozi koje žaliteljica navodi kao povod fizičkom nasilju, isticanje dugogodišnjih loših odnosa sa sestrom, 2. okrivljenicom, dojam o tome tko značajnije skrbi o roditeljima, odnosno tko u ruci drži bankovnu karticu nisu okolnosti koje bi opravdale protupravno postupanje iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Jednako tako, ne predstavljaju niti razlog da bi se postupanje žaliteljice smatralo nužnom obranom koja je Prekršajnim zakonom propisana kao ona obrana koja je prijeko potrebna da počinitelj od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad.
Osim ukazivanja na nužnu obranu, žaliteljica u žalbi ističe i pojam oslobođenja od kazne, koji je također propisan odredbama Prekršajnog zakona na način da će sud osloboditi od kazne počinitelja kad to zakon izričito propisuje odnosno može ga osloboditi kada ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, kada je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak, te kada se pomirio s oštećenikom i naknadio štetu. U predmetnom postupku nema zakonskih uvjeta za primjenu instituta oslobođenja od kazne.
Imajući u vidu sve navedeno, nema mjesta dvojbi glede odlučnih činjenica koje je prvostupanjski sud utvrdio, izveo pravilan i nedvojben zaključak o tome da je 1. okrivljena J.B. radnjama opisanim u činjeničnom opisu pobijane presude ostvarila obilježja prekršaja nasilja u obitelji opisanog u članku 10. točka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a za što je temeljem članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i proglašena krivom.
Budući, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba okrivljenika podnesena zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o sankciji, ovaj sud, razmotrivši odluku o kazni, prihvaća sve okolnosti koje je prvostupanjski sud uzeo u obzir na strani žaliteljice.
Izrekavši žaliteljici novčanu kaznu znatno ispod minimuma zakonskog okvira za djelo prekršaja za koje je proglašena krivom, prvostupanjski sud cijenio je na strani žaliteljice sve okolnosti koje su od utjecaja na izbor vrste i visine kazne, jer smatra da je takva sankcija primjerena i dostatna okolnostima počinjenog prekršaja, ličnosti okrivljenika i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te da će se upravo tako izrečenom sankcijom ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.
Valjani razlozi dani su i za primjenu zaštitne mjere iz članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a iste prihvaća i ovaj sud, budući će se upravno na taj način spriječiti da počinitelj nasilja u obitelji ponovi isti ili istovrsni prekršaj.
Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota 1. okrivljenoj J.B. određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te ocjenu ovoga suda da takvim plaćanjem neće biti dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje.
Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 18. svibnja 2021.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 ovjerenih prijepisa za spis, 1. okrivljenu, Centar za socijalnu skrb Split i tužitelja.
