REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 543/2017-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HALLER AG, Am Kanal 2-4, D49549 Ladbergen, SR Njemačka, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Zebec, odvjetnik u Zagrebu, Petrinjska 51/I, protiv 1. tuženice SNJEŽANE ŠOLČIĆ, OIB 92954021641, iz Kokinca, Kokinac 44, nositeljice OPG Šolčić, koju zastupa punomoćnik Mario Jurić, odvjetnik u Zagrebu, Žerjavićeva 14 i 2. tuženika NATURA AGRO d.o.o. u stečaju, OIB 77805504491, Đurđevac, Kolodvorska 21a, kojeg zastupa punomoćnik Željko Cecelja, odvjetnik u Varaždinu, V. Lisinskog 4, radi pobijanja pravne radnje, odlučujući o reviziji tužitelja podnesenoj protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-8384/2015-2 od 16. svibnja 2017., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-255/13-14 od 29. listopada 2015., u sjednici održanoj 18. svibnja 2021.,

r i j e š i o  j e :

I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4115/2016-3 od 15. veljače 2017. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2392/13-20 od 30. ožujka 2016., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi da je pobijana radnja prodaje 66 komada junica od strane drugo tuženika prvo tuženici, bez pravnog učinka prema, ugovorima sklopljenim između tužitelja i tužene, stečajnoj masi, da su prvo tuženica i drugo tuženik dužni u stečajnu masu vratiti sve imovinske koristi stečene na temelju pobijane radnje.

1.2. U toč. II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi prvo tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 66.600,00 kn, a drugo tuženiku u iznosu od 56.443,50 kn.

2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je citirana prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a pred drugostupanjskim sudom, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti nižestupanjske presude i prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezivanje tuženika da im nadoknadi troškove postupka, podredno predlaže ukinuti pobijane presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev na utvrđenje da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi prodaja 66 komada junica koje je drugo tuženik prodao prvo tuženici te nalaganje tuženicima da u stečajnu masu vrate sve imovinske koristi stečene na osnovi pobijane radnje.

7. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da tužitelj tvrdi da je u on u ovom slučaju razlučni vjerovnik i stečajni vjerovnik, da je svoju tražbinu iz navedenih ugovora prijavio u stečajnom postupku drugo tuženika, a da je razlučno pravo stekao na temelju Ugovora broj 568099 i Ugovora broj 568115, koje su sklopili tužitelj i drugo tuženik, da je njima ugovoreno da sva isporučena roba ostaje vlasništvo tužitelja kao prodavatelja do potpune isplate kupoprodajne cijene, te da su u navedenim ugovorima stranke ugovorile primjenu njemačkog mjerodavnog prava i da se primjenom tog prava treba odlučiti o njegovom statusu.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj izlučni, a ne razlučni vjerovnik (iako nije pribavio tekst ugovorenog materijalnog prava niti se pozvao na neko materijalno pravo kada je to zaključio) koji je drugo tuženiku prodao 66 komada junica, jer je zadržao pravo vlasništva na prodanoj stoci do isplate kupoprodajne cijene, te smatra da on nema pravo podnijeti tužbu radi pobijanja pravne radnje prema odredbi čl. 141. st. 1. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 44/96, 161/98, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, 25/12, 133/12 - dalje: SZ). Ujedno je prihvatio i prigovor promašene pasivne legitimacije drugo tuženika jer se prema odredbi čl. 141. st. 1. i 3. SZ-a tužba može podnijeti samo protiv osobe prema kojoj je radnja poduzeta, a ne i prema stečajnom dužniku.

9. 1. Drugostupanjski sud smatra da, da iz prvostupanjske presude nije jasno koje je pravo taj sud primijenio, kada je utvrdio da je tužitelj izlučni vjerovnik, ali da je unatoč tome prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja i to iz razloga što tužitelj nije dokazao da je stečajni vjerovnik (u smislu odredbe čl. 173. st. 5. u vezi s odredbom čl. 84. SZ, te iz razloga što postavljeni tužbeni zahtjev nije podoban za raspravljanje u smislu odredbe čl. 141. SZ-a, jer samo stečajni vjerovnik može podnijeti tužbu radi pobijanja pravne radnje, a tužba mora sadržavati oznaku konkretne pravne radnje koja se pobija te zahtjev koje se konkretne imovinske koristi moraju vratiti u stečajnu masu, što predmetna tužba ne sadržava.

9. 2. Prema daljnjem shvaćanju drugostupanjskog suda i u situaciji da tužitelj i ima status stečajnog vjerovnika njegovu bi tužbu valjalo odbiti, jer u zahtjevu nije navedena konkretna radnja koja se pobija (ugovor o kupoprodaji) kojim je drugo tuženik prodao prvo tuženici predmetne junice niti je postavljen zahtjev koje se konkretno koristi trebaju vratiti u stečajnu masu, a što propisuje odredba čl. 141. st. 5. SZ-a, jer ako je iz stečajne mase pravnom radnjom nešto otuđeno, onda se tužbom može zahtijevati utvrđenje da konkretna radnja nema pravni učinak prema stečajnoj masi i da je osoba prema kojoj je radnja poduzeta (ovdje prvo tuženica) dužna u stečajnu masu vratiti konkretno ostvarenu imovinsku korist.

10. I u revizijskoj fazi postupka ostalo je sporno je li tužitelj izlučni ili razlučni vjerovnik, je li tužitelj dokazao da je stečajni vjerovnik, te je li postavljeni tužbeni zahtjev podoban za raspravljanje u smislu odredbe članka 141. SZ.

11. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. tog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

12. U reviziji prema odredbi čl. 386. ZPP-a stranka treba određeno obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir. 13. 1. Tužitelj se u reviziji, između ostaloga u bitnome, poziva na bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a sadržajno i na bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP-a, u svezi čl. 141. st. 5., čl. 173. st. 5. i čl. 84. SZ-a, te na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

13.2. Navedene bitne povrede postupka obrazlaže tvrdnjom da zaključak suda prema kojem tužitelj nije stečajni vjerovnik sud uopće nije obrazložio, ali i da je takav zaključak suprotan i sadržaju isprava priloženim u spis, odnosno činjenici da je tužitelj prijavio svoju tražbinu prema stečajnom dužniku u iznosu od 418.940,00 EUR, a da razlučno pravo prema stečajnom dužniku odnosno osobi prema kojoj je pobijana radnja poduzeta (drugo tuženiku) iznosi 106.920,00 EUR., i da su za te tvrdnje u spis priloženi materijalni dokazi iz kojih to proizlazi. Smatra da su time počinjene naprijed navedene bitne povrede odredbi parničnog postupka.

13. 3. Pogrešnim i proturječnim stanju spisa smatra i zaključak suda prema kojem u zahtjevu nije navedena konkretna radnja koja se pobija jer se pozvao na ugovor o kupoprodaji kojim je drugo tuženik prodao prvo tuženici predmetne junice, kao i zaključak da nije postavljen ni konkretni zahtjev o tome koje se konkretno koristi trebaju vratiti u stečajnu masu (čl. 141. st. 5. SZ-a), jer tužbenim zahtjevom zatraženo da se naloži tuženicima, dakle i osobi prema kojoj je radnja poduzeta (ovdje prvo tuženica) da u stečajnu masu vratiti konkretno ostvarenu imovinsku korist stečenu po osnovi pobijane radnje.

14. 1. Prema odredbi čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, dok bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio neku određenu (konkretnu) odredbu toga Zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Dakle, ta bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji samo ukoliko bi bila povrijeđena neka konkretna odredbu ZPP-a, i ukoliko je to bilo, ili je moglo biti, od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

14. 2. Osnovano tužitelj tvrdi da je iz pobijanih presuda ostalo nejasno (nije dostatno obrazloženo) na temelju čega, i na temelju koje pravne norme su oba nižestupanjska suda zaključila da tužitelj nije dokazao da je stečajni vjerovnik u smislu odredbe čl. 173. st. 5. u vezi s odredbom čl. 84. SZ-a, i pored činjenice da u spisu, između ostalih dopisa na koje se pozvao tužitelj, postoji i priložena „prijava tražbine razlučnog vjerovnika“ (tužitelja) na listu 9. spisa, dopis tužitelja stečajnoj upraviteljici od 25. kolovoza 2011., kojim on prijavljuje svoje razlučno pravo i prijavljuje svoju tražbinu (temeljenu na ugovorima o kupoprodaji sa drugo tuženikom), pa je navedeni zaključak suprotan i sadržaju isprava priloženim u spis, odnosno činjenici da je tužitelj prijavio svoju tražbinu prema stečajnom dužniku u iznosu od 418.940,00 EUR, a da razlučno pravo prema stečajnom dužniku odnosno osobi prema kojoj je pobijana radnja poduzeta (drugo tuženiku) iznosi 106.920,00 EUR. Time je, prema shvaćanju ovoga suda počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, kao i ona iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP-a, te u svezi čl. 173. st. 5. i čl. 84. SZ- zbog čega je bilo nužno ukinuti obje nižestupanjske presude.

15. Prema daljnjem shvaćanju ovoga suda pogrešno je i pravno shvaćanje drugostupanjskog suda prema kojem postavljeni tužbeni zahtjev nije podoban za raspravljanje u smislu odredbe čl. 141. SZ-a. Naime, točno je da prema toj odredbi samo stečajni vjerovnik može podnijeti tužbu radi pobijanja pravne radnje, a da tužba mora sadržavati oznaku konkretne pravne radnje koja se pobija te zahtjev koje se konkretne imovinske koristi moraju vratiti u stečajnu masu. Prema shvaćanju ovoga suda iz činjeničnih navoda tužitelja i sadržaja postavljenog tužbenog zahtjeva „prodaje 66. komada junica od strane drugo tuženika prvo tuženici“ sasvim je jasno o pobijanju koje pravne radnje stečajnog dužnika se radi, odnosno da se radi o pobijanju kupoprodajnog ugovora zaključenog između tuženika, i da je taj ugovor bez pravnog učinka prema, ugovorima sklopljenim između tužitelja i prvo tužene prema stečajnoj masi. Osim navedenog tužbeni zahtjev sadrži i zahtjev da su prvo tuženica i drugo tuženik dužni u stečajnu masu vratiti „sve imovinske koristi stečene na temelju pobijane radnje“, pa je time jasno i koje se konkretne imovinske koristi moraju vratiti u stečajnu masu. Stoga je prema shvaćanju ovoga suda počinjena i bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 141. st. 5. SZ-a. Pri tome se ističe da, ukoliko su nižestupanjski sudovi smatrali da tužbeni zahtjev nije podoban za raspravljanje, trebali su tužitelja pozvati da isti uredi (čl. 109. ZPP-a) i onda zavisno od (ne)postupanja po zahtjevu suda donijeti odgovarajuću odluku, primjenom citirane odredbe ZPP-a.

16. Zbog navedenog nije bilo moguće ispitati pravilnost primjene materijalnog prava, slijedom čega je bilo nužno ukinuti obje pobijane presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

17. U nastavku postupka nižestupanjski sudovi utvrdit će je li tužitelj stečajni vjerovnik, odnosno kako tvrdi i razlučni vjerovnik i zavisno od toga ocjenom provedenih dokaza, u smislu čl. 8. ZPP-a, biti će moguće donijeti novu i zakonitu presudu.

18. Slijedom iznesenog, a na temelju odredbe čl. 394. st. 1. u svezi čl. 385. st. 1. ZPP-a.

19. Odluka o troškovima postupka ostavljena za konačnu odluku suda sukladno odredbi čl. 164. st. 4. ZPP-a.

Zagreb, 18. svibnja 2021.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić

Broj zapisa: eb2fb-1aad0

Kontrolni broj: 0d7e9-9f3c5-5bb58

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=VIKTORIJA LOVRIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.