1                                 Broj: Ppž-10213/2023

 

                                  

 

 

 

 

                                                                            Broj: Ppž-10213/2023

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog N. B., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 41/77., 52/87., 47/89., 55/89., 5/90. – pročišćeni tekst, 30/90. – ispravak pročišćenog teksta, 47/90., 29/94. i 114/22.) odlučujući o žalbi okrivljenog N. B. podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: Pp-7102/2023 od 9. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 28. veljače 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

          I. Odbija se žalba okrivljenog N. B. kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

 

              II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.) okrivljeni N. B. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku 15 dana od dana primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

              1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: Pp-7102/2023 od 9. studenog 2023., proglašen je krivim okrivljeni N. B. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 80,00 eura. Navedenu kaznu okrivljenik je dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Osim toga, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 15,00 eura.

 

2. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno osobno podnio žalbu zbog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se ista prihvati. U žalbi navodi kako je pogrešan stav prvostupanjskog suda koji se je priklonio iskazu svjedokinje P. Zatim ističe kako je oštećenik ovisnik o alkoholu koji u svojem iskazu uopće nije iskazivao o relevantnim činjenicama u ovom postupku ili je iskazivao pogrešno. Naposljetku navodi kako su na njegovim vozilima instalirane kamere.

 

              3. Žalba nije osnovana.

 

              4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog  materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

 

5. Suprotno tvrdnjama žalbe, prema mišljenju ovog suda, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.

 

5.1. Naime, prvostupanjski sud je s pravom ocijenio kao vjerodostojan iskaz svjedokinje I. P., obzirom da je ista iskazivala uvjerljivo, objektivno, vrlo detaljno u opisu tijeka događaja inkriminirane prilike te u njezinom iskazu nije bilo kontradiktornosti niti nelogičnosti, te je iskazivala o svim odlučnim činjenicama od kojih ovisi ostvarenje djela prekršaja za koje je okrivljenik proglašen krivim. Osim toga, ovaj sud ne pronalazi razloge zbog kojih bi svjedokinja lažno teretila okrivljenika iz razloga što je ista bila slučajni prolaznik. Tako je svjedokinja, između ostalog, iskazala kako je inkriminirane prilike uočila na cesti jednog starijeg gospodina koji je rukama bio naslonjen na poklopac motora zaustavljenog vozila, nakon čega je iz predmetnog vozila izašao vozač i krenuo je za pješakom koji je prešao ulicu i bio na nogostupu, gdje ga je vozač sustigao i s obje ruke u predjelu leđa, negdje ispod ramena odgurnuo odnosno udario tako da je isti frontalno pao. Pri tome nije relevantno što svjedokinja na glavnoj raspravi nije mogla prepoznati okrivljenika kao počinitelja prekršaja jer iz  obrane okrivljenika nesporno proizlazi kako je oštećenik inkriminirane prilike uslijed alkoholiziranosti pao na pod, pri čemu ga je on pokušao uhvatiti odnosno okrivljenik ne osporava da bi on bio prisutan spornom događaju i da je imao određene kontakte s oštećenikom.

 

5.2. Dakle, pogrešan je stav okrivljenika koji osporava pobijanu odluku, između ostalog, i iz razloga što oštećenik nije iskazivao o spornom događaju budući se odluka prvostupanjskog suda o krivnji okrivljenika temelji na iskazu svjedokinje I. P., a ne oštećenog. Osim toga, navodi žalbe koji se odnose na osobu oštećenika, odnosno njegova ovisnost o alkoholu i da li je prilikom spornog događaja oštetio okrivljenikovo vozilo u ovom postupku nisu relevantni i svakako nisu opravdanje za okrivljenikovo postupanje. Također, potpuno je nejasno zašto okrivljenik tijekom prvostupanjskog postupka nije priložio dokaze za koje tvrdi kako ga oslobađaju od odgovornosti, konkretno snimke kamere iz vozila, budući da je na navedeno svakako bio ovlašten s obzirom na njegovo svojstvo okrivljenika.

 

5.3. Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj za koji se tereti. Ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge prvostupanjske presude na temelju kojih je utvrđena krivnja okrivljenika za predmetni prekršaj.

 

6. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

6.1. Za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim člankom 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 41/77., 52/87., 47/89., 55/89., 5/90. – pročišćeni tekst, 30/90. – ispravak pročišćenog teksta, 47/90., 29/94. i 114/22.), a koji se primjenjuje u konkretnom predmetu sukladno članku 3. stavku 2. Prekršajnog zakona iz razloga što je isti najblaži za okrivljenika, propisana je novčana kazna u iznosu od 20,00 do 100,00 eura ili kazna zatvora do 30 dana. Ovaj drugostupanjski sud smatra da je izrečena novčana kazna u iznosu od 80,00 eura primjerena stupnju okrivljenikove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

 

6.2. Stoga, i ovaj sud ocjenjuje da je izrečena novčana kazna u iznosu od 80,00 eura, primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

 

7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eur-a ) pa iznos od 30,00 eura predstavlja gotovo  minimalno mogući iznos paušalne svote.

 

8. Slijedom svega navedenog na temelju članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 28. veljače 2024.

 

    Zapisničar:                                                                                                  Predsjednica vijeća:

 

Mladen Budiša, v.r.                                                                                              Ivanka Mašić, v.r.

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.