Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-159/2021-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ivana Turudića univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr.sc.Tanje Pavelin i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. P., zbog kaznenog djela iz članka 192. stavka 2. u vezi sa člankom 188. stavkom 1. Kaznenog zakona "Narodne novine" br. 110/97., 27/98. –ispravak, 50/00. - Odluka Ustavnog suda (
Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 11/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje KZ/97.) odlučujući o žalbi optuženog D. P. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku, broj Kzd-3/2020-15 od 20. travnja 2021. o produljenju mjere opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 18. svibnja 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog D. P. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku, broj Kzd-3/2020-15 od 20. travnja 2021. u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice zbog kaznenog djela spolnim odnošajem s djetetom iz članka 192. stavka 2. u vezi sa člankom 188. stavkom 1. KZ/97. pod točkom I na temelju članka 98. stavak 6. u vezi članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) protiv optuženog D. P. su produljene mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. i 5. ZKP/08. i to zabrana približavanja određenoj osobi – žrtvi A. M. kojoj se ne smije približiti na razdaljini bližoj od 200 metara te zabrana uspostavljanja i održavanja izravne ili neizravne veze s određenom osobom –žrtvom A. M.. Pod točkom II na temelju članka 98. stavka 6. ZKP/08. određeno je da mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude, te će sud po službenoj dužnosti svaka dva mjeseca od dana pravomoćnosti rješenja, ispitivati postoji li potreba za mjerama opreza te ih rješenjem produljiti ili ukinuti. Pod točkom III na temelju članka 100. stavka 2. ZKP/08. određeno je da će mjere opreza izvršavati PU sisačko-moslovačka, Policijska postaja Gvozd te je na temelju članka 98. stavka 1. ZKP/08. optuženik upozoren da će se u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera opreza iste zamijeniti istražnim zatvorom.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi D. P. po braniteljici, odvjetnici A. S., bez navođenja zakonske osnove pobijanja, s prijedlogom da se ukinu mjere opreza.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. U žalbi optuženi D. P. navodi da nema osnove za produljenjem mjera opreza jer da nije počinio kazneno djelo za koje ga se tereti čime upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.
6. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjera opreza protiv optuženog D. P. te je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge koji se odnose na postojanje osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo za koja se tereti i na posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., njegovu zamjenu blažim mjerama iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. ZKP/08. te potrebu daljnje primjene tih mjera.
7. Prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da relevantan stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo, kao opća pretpostavka za primjenu mjere opreza, proizlazi iz dokaza na kojima se potvrđena optužnica temelji, a koji dokazi su u dovoljnoj mjeri pobrojani u obrazloženju pobijanog rješenja.
7.1. Optuženik u žalbi analizira i ocjenjuje dokaze na kojima se optužnica temelji, no Visoki kazneni sud prilikom razmatranja žalbe podnesene protiv rješenja o produljenju mjera opreza nije ovlašten analizirati i ocjenjivati dokaze, jer je to u nadležnosti raspravnog vijeća. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene mjera opreza utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu istih.
8. Protivno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da i nadalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženik boravkom na slobodi ponoviti kazneno djelo, odnosno da i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao temeljnog preduvjeta za primjenu mjera opreza.
9. Takvo utvrđenje prvostupanjski sud opravdano nalazi u iskazanoj upornosti prilikom počinjenja kaznenog djela, za koje se na razini osnovane sumnje tereti u ovome postupku, u duljem vremenskom razdoblju na štetu žrtve A. M. te činjenici da je žrtva duboko traumatizirana i da i nadalje osjeća strah od optuženika. Ima li se na umu i mišljenje vještaka psihologa prema kojem dobiveni rezultat u testovima ličnosti kod optuženika ukazuje, između ostalog, i na narcisoidnost, niži prag tolerancije, frustracije, mogućnost pretjeranih emocionalnih i impulzivnih reakcija, latentnu agresivnost, pasivno agresivne crte ličnosti, poteškoće i površnost u socijalnom funkcioniranju i smanjenu kritičnost, te mišljenje vještaka psihijatra iz kojeg proizlazi da je kod optuženika dijagnosticiran poremećaj ličnosti pasivno agresivnih i emocionalno nestabilnih karakteristika uz depresivni poremećaj, prvostupanjski sud ispravno zaključuje da se radi o okolnostima koje u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na visok stupanj realne i konkretno predvidive opasnosti da bi optuženik boravkom na slobodi mogao ponoviti kazneno djelo.
10. Međutim, s obzirom na to da optuženik do sada nije kazneno osuđivan, s obzirom na protek vremena od događaja za koje se tereti te činjenicu da se do sada pridržavao mjera opreza, vodeći računa o odredbi članka 95. stavku 1. ZKP/08., da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom, osnovan je i pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je primjena mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. ZKP/08. i nadalje opravdana i nužna. Primjenom navedenih mjera opreza onemogućen je neposredan kontakt optuženika i žrtve, čime je otklonjena opasnost od ponavljanja kaznenih djela.
10.1. U tom smislu neosnovani su žalbeni navodi optuženika da su dosadašnjim trajanjem, preko godine i pol, mjere opreza izgubile svoju svrhu, da mu se produljenjem mjera opreza krše temeljna ljudska prava i nesmetano kretanje izvan granica Republike Hrvatske kao i navod da je ovaj postupak sam po sebi traumatičan za njega i da utječe na njegovo psihičko zdravlje.
11. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 18. svibnja 2021.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić,univ.spec.crim., v.r.
