Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-164/2021-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ivana Turudića univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr.sc.Tanje Pavelin i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. H., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točka 1. i člankom 153. stavkom 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog Tomislava H. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kvm-21/2021. (Kzd-2/2021.) od 6. svibnja 2021. o produljenju mjere opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 18. svibnja 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog T. H. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj Kvm-21/2021. (Kzd- 2/2021.) od 6. svibnja 2021. u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. točka 1. i člankom 153. stavkom 2. KZ/11., kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11. i kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. pod točkom I na temelju članka 98. stavka 1. i 2. točke 4., 5. i 10. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) protiv optuženog T. H. su produljene mjere opreza udaljenje iz doma s adrese K., zabrana približavanja oštećenoj I. P. i djetetu M. H. te zabrana uspostavljanja i održavanja izravne veze s oštećenom I. P. i djetetom M. H.. Pod točkom II optuženik je upozoren da će se u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera opreza iste zamijeniti istražnim zatvorom.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi T. H. po branitelju, odvjetniku M. P., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu odluku ukine.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. U žalbi optuženi T. H. osporava postojanje osnovane sumnje da bi počinio predmetna kaznena djela i postojanje osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenih djela.
6. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjera opreza protiv optuženog T. H. te je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge koji se odnose na postojanje osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti i na posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., njegovu zamjenu blažim mjerama iz članka 98. stavka 2. točaka 4., 5. i 10. ZKP/08. te potrebu daljnje primjene tih mjera.
7. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da relevantan stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio terećena kaznena djela, kao opća pretpostavka za primjenu mjere opreza, proizlazi iz dokaza na kojima se potvrđena optužnica temelji, a koji dokazi su u dovoljnoj mjeri pobrojani u obrazloženju pobijanog rješenja.
7.1. Optuženik u žalbi upire na nevjerodostojnost iskaza oštećene, no Visoki kazneni sud prilikom razmatranja žalbe podnesene protiv rješenja o produljenju mjera opreza nije ovlašten analizirati i ocjenjivati dokaze, jer je to u nadležnosti raspravnog vijeća. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene mjera opreza utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu istih.
7.2. U tom smislu bez utjecaja je na pravilnost utvrđenja o postojanju osnovane sumnje žalbeni navod da je oštećenica sudu uputila više pisama u kojima navodi da je optuženika neistinito optužila i da želi normalan život s njim.
8. Protivno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da i nadalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženik boravkom na slobodi ponoviti kaznena djela, odnosno da i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao temeljnog preduvjeta za primjenu mjera opreza.
9. Takvo utvrđenje prvostupanjski sud opravdano nalazi u činjenici da iz spisa proizlazi da su odnosi između optuženika i oštećene narušeni već dugi niz godina, zbog čega je obitelj i bila u tretmanu centra, da optuženik prekomjerno konzumira alkohol, prema kojoj konzumaciji je izrazito nekritičan i nema se namjeru liječiti te da je prekršajno kažnjavan zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, počinjenih na štetu iste oštećene odnosno izvanbračne supruge. Prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da prekršajna osuđivanost nije u dovoljnoj mjeri utjecala na optuženika da promijeni ponašanje i uskladi ga s pozitivnim zakonskim propisima već je njegovo protupravno ponašanje progrediralo budući da se u ovome postupku tereti za teža kaznena djela.
10. Kada se navedene činjenice povežu s okolnostima počinjenja kaznenih djela za koja se na razini osnovane sumnje optuženika tereti u ovome postupku te imajući na umu dugogodišnju konzumaciju alkohola zbog koje optuženik postaje nasilan, prvostupanjski sud opravdano zaključuje da se radi o okolnostima koje u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti predstavljaju one osobite okolnosti koje ukazuju na visok stupanj realne i konkretno predvidive opasnosti od ponavljanja kaznenih djela.
11. Međutim, s obzirom na to da optuženik do sada nije kazneno osuđivan te da se do sada pridržavao mjera opreza, vodeći računa o odredbi članka 95. stavku 1. ZKP/08., da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom, osnovan je i pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je primjena mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4., 5. i 10. ZKP/08. i nadalje opravdana i nužna. Primjenom navedenih mjera opreza onemogućen je neposredan kontakt optuženika i oštećenika, čime je otklonjena opasnost od ponavljanja kaznenih djela pa su u tom smislu promašeni žalbeni navodi optuženika da mjere opreza otežavaju njegovu brigu prema djetetu i uzdržavanje djeteta.
12. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 18. svibnja 2021.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić,univ.spec.crim., v.r.
