Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 79 Gž-974/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. Č., OIB: …, D., …, koju zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u B. na Moru, protiv tuženice R. H., OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Š., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1965/2018-23 od 24. studenog 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 17. svibnja 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice R. H., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1965/2018-23 od 24. studenog 2020.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I Prihvaća se tužbeni zahtjev tužiteljice, koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica L. Č. (OIB: …), D., …, stekla pravo vlasništva na nekretnini položenoj u K.O. P., i to na točno određenom dijelu nekretnine čest. zem. 1996/1 K.O. P., a koji je na skici mjesta očevida od dana 20.09.2019. g. označen točkama A-B-C-D-E-A, površine 3670 m2, koju je izradio vještak G. d.o.o. iz Š., koja skica je sastavni dio ove presude.“

II Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana tužiteljici na ime naknade parničnog troška isplati iznos od 7.600,00 kn.

2. Protiv navedene presude se žali tuženica.

3. Tuženica se žali protiv navedene presude zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti i zahtjev tužiteljice odbiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Žalba tuženice je neosnovana.

5. Predmet ovog postupka je utvrđenje prava vlasništva tužiteljica na dijelu nekretnine označene kao čest. zem. 1996/1 k.o. P. i to dijela površine 3670 m2 označenog na skici mjesta spora od 20. rujna 2019. slovima A-B-C-D-E-A, a koji zahtjev tužiteljica činjenično temelji na tvrdnji da je navedeni fizički dio predmetne nekretnine, koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo R. H. (ranije kao društveno vlasništvo), stekla nasljeđivanjem iza Z. Ć. ud. M., a čiji prednici su taj dio predmetne nekretnine stekli uzurpacijom.

6. Sud prvog stupnja je svoju odluku utemeljio na slijedećim dokaznim postupkom utvrđenim činjenicama:

-da je Š. i A. Č. rješenjem Komisije za uzurpaciju od 19. ožujka 1962. priznato pravo vlasnosti dijela zemljišta označenog sa čest. zem 1996 K.O. P. ukupne površine od oko 3500 m2, od čega kulture voćnjak (400 m2) i pašnjak (3100 m2),

-da je pregledom geodetskog snimka (skice), zapisnika i nalaza i mišljenja utvrđeno je da je predmet ove parnice dio čest. zem. 1996/1 K.O. P. u površini od 3670 m2, koji je prema sjeveru, jugu i istoku ograđen suhozidom (naznačen i na skici), dok je sa zapada definiran crvenom bojom na suhozidu (točke D i A skice), i kamenom ukopanim kraj “guvna“ (točka E skice), te da je predmetni dio u naravi maslinik,

-da u vrijeme vođenja upravnog postupka u kojem doneseno Rješenje Komisije (datirano sa 19. ožujka 1962.) nije ni postojala nekretnina čest. zem. 1996/1 K.O. P., koja je formirana prijavnim listom br. 318/75 zavedenim pod Z-701/75 (upis pod rednim brojem 18. Drugog odjeljka A list Z. U. 422 K.O. Pirovac), i to od matične čest. zem. 1996 K.O. P. (koja prijavnim listom br. 318/75 cijepana na čest. zem. 1996/1 – pašnjak površine 164104 m2,1996/2 – šuma 1775 m2, te 1996/3 – šuma 700 m2),

-da je prijedlogom tuženice zavedenim pod Z-2687/02 čest. zem. 1996/1 otpisana iz Z. U. 422 K.O. P., te upisana u novi Z. U. 4931 iste K.O. i upisana kao vlasništvo tuženice,

-da je prije provedbe tog upisa na ime tuženice u B listu Z. U. 422 K.O. P. egzistirao upis na imenu Općinski Odlomak Z. pripadajućeg političkoj T. O.,

-da iz popisa katastarskih čestica s posjednicima K.O. P. proizlazi da je kao posjednik dijela čest. zem. 1996/1 u ukupnoj površini od 3250 m2 upisana Z. Č. ud. Š. rođ. Č. pok. M., S., …, dakle prednica tužiteljice, što proizlazi iz rješenje o nasljeđivanju iza pok. Č. Š. (list 19. do 20. spisa),

-da je rješenjem Komisije za uzurpaciju A. i Š. Č. priznata vlasnost površine od "oko 3500 m2", pa i kraj činjenice da je u popisu katastarskih čestica prednica tužiteljice upisana kao posjednik površine od ukupno 3250m2, iz zapisnika, nalaza i mišljenja, te skice je razvidno da je sve ono što je u postupku utvrđeno da su u posjedu držali A. i Š. Č., te M. Č. sa svih strana ograđeno suhozidom kako je to opisano i u obrazloženju rješenja Komisije za uzurpaciju, pri čemu geodetski snimak datira iz 2004. ( snimci se rade uz uporabu mjernih instrumenata), dok nasuprot tome rješenje Komisije za uzurpaciju potječe iz 1962. kada nije bilo tehnoloških mogućnosti kao danas (mjernih instrumenata),

-dakle da je sve što je predmet rješenja Komisije za uzurpaciju (dio koji je priznat Š. i A. Č., kao i dio koji je priznat M. Č.) opisano u obrazloženju ograđeno suhozidom kakvo stanje je zatečeno i prilikom izvođenja dokaza očevidom na licu mjesta,

-da iz iskaza u postupku saslušanih svjedoka N. Č. (kći M.), M. V. i K. P. proizlazi da je predmetni dio nekretnine utuženih katastarskih oznaka upravo onaj dio koji su u posjedu držali A. i Š. Č., a prvi susjedni dio (onaj dio na kojem je na Skici naznačen objekt) da je u posjedu držao M. Č., a danas njegov sin A.,

-da se iskazi navedenih svjedoka poklapaju s materijalnim dokazima poglavito činjenicom da je predmet upravnog postupka – rješenja Komisije za uzurpaciju, bio dio koji su u posjedu držali trojica braće Š., A. i M., a koji je još u vrijeme vođenja toga postupka bio ograđen suhozidom, a koji je na terenu i danas ograđen suhozidom, kako to i naznačeno u Skici (dio koji je u posjedu držao M. Č. nije predmet ove parnice),

-da je predmet ove parnice identičan predmetu upravnog postupka koji je rezultirao rješenjem Komisije za uzurpaciju

7. Slijedom tih i takovih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da su A. i Š. Č. utuženi dio nekretnine stekli odlukom nadležnog upravnog tijela, sukladno Zakona o uređenju imovinskih odnosa nastalih samovlasnim zauzećem (uzurpacijom) zemljišta u općenarodnoj imovini („Narodne novine“ broj: 31/58, 20/77, 34/79), da se A. i Š. Č., koji su rješenjem Komisije za uzurpaciju predmetni dio dobili u suvlasništvo (na jednake dijelove) za života nisu podijelili, već je A. za života svoj dio dao Š., pa je Š. suvlasnički udio brata A. (koji je preminuo 1964.) stekao valjanim pravni poslom – darovanjem, a što potvrđuju iskazi svjedoka N. Č. i M. V., kao i sadržaj Izjave A. Č. (sina M. Č.), da je Š. Č. u trenutku smrti bio vlasnik za cijelo predmetnog dijela nekretnine, koji je svu svoju imovinu oporučno ostavio supruzi Z. Č. (evidentiranoj i u katastru kao posjednici), da je tužiteljica nasljednica Z. Č. (rješenje o nasljeđivanju, list 4. do 6. spisa), dakle da je tužiteljica vlasništvo predmeta spora stekla nasljeđivanjem, sukladno odredbi čl. 128. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14-dalje u tekstu: ZV), pa odlučuje kao u izreci.

8. Osporavajući činjenična utvrđenja i primjenu materijalnog prava, tuženica u žalbi ističe da je sud prvog stupnja bio dužan utvrditi jesu li prednici tužiteljice, prije upisa općenarodne imovine i R. H., bili upisani u zemljišnim knjigama te da li su zakonito koristili predmetnu nekretninu. Tuženica ukazuje da sud nije mogao prihvatiti kao vjerodostojne iskaze svjedoka s obzirom na činjenicu da su prednici tužitelja morali biti kvalificirani posjednici, pozivajući se na odredbe čl. 18. st. 3. i čl. 159. ZV. Nadalje, tuženica žalbenim navodima ukazuje da su mnoge nekretnine, dok su bile u društvenom vlasništvu, bile uzurpirane od strane mještana radi potreba prehranjivanja obitelji, radi čega je bivši zakonodavac, rukovodeći se načelom da zemlja treba pripasti onome tko je obrađuje, donio Zakon o uređenju imovinskih odnosa nastalih samovlasnim zauzećem zemljišta (uzurpacijom) u općenarodnoj imovini, a koji je stavljen van snage Zakonom o prestanku važenja Zakona o uređenju imovinskih odnosa nastalih samovlasnim zauzećem zemljišta (uzurpacijom) u općenarodnoj imovini (''Narodne novine'' broj 58/93), navodeći da uzurpacija predstavlja samovlasno zauzeće u namjeri da se prisvoji, dok prisvajanjem nije moguće steći u vlasništvo sporni dio nekretnine na nekretnini koju nitko nema u vlasništvu.

9. Odluka suda prvog stupnja je pravilna i zakonita pa ju prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

10. Ispitujući pobijanu presudu, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud ne nalazi počinjenje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

11. Sud prvog stupnja je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje vezano za stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine od strane prednika tužiteljice, a i same tužiteljice, i na koja utvrđenja je prihvaćanjem zahtjeva tužiteljice pravilno primijenio materijalno pravo.

12. Prednicima tužiteljice posjed nije osporavan niti u režimu društvenog vlasništva, što više, priznato im je pravo vlasništva odlukom tadašnjeg nadležnog državnog tijela u upravnom postupku koji se vodio na temelju tada važećeg Zakona o uređenju imovinskih odnosa nastalih samovlasnim zauzećem zemljišta (uzurpacijom) zemljišta

Š. i A. Č. rješenjem

u općenarodnoj imovini (čl.15., 15. i 22. tog Zakona). Naime,

Komisije za uzurpaciju od 19. ožujka 1962. priznato je pravo vlasnosti dijela zemljišta označenog sa čest. zem 1996 K.O. P. ukupne površine od oko 3500 m2, od čega kulture voćnjak (400 m2) i pašnjak (3100 m2), i to na jednake dijelove (iskaz svjedoka N. Č. i M. V.). Priznanjem prava vlasništva Š. i A. Č. navedenim rješenjem Komisije za uzurpaciju ne znači da im je samo priznato vlasništvo istih (na jednake dijelove) nego i pošteni posjed do donošenje toga rješenja (iz rješenja proizlazi da je uzurpacija nastala nekoliko godina prije 6. travnja 1941.).

13. U vrijeme vođenja upravnog postupka u kojem doneseno rješenje Komisije za uzurpaciju nije ni postojala nekretnina čest. zem. 1996/1 K.O. P., koja je formirana prijavnim listom br. 318/75 zavedenim pod Z-701/75, i to od matične čest. zem. 1996 K.O. P. (koja prijavnim listom br. 318/75 cijepana na čest. zem. 1996/1 – pašnjak površine 164104 m2,1996/2 – šuma 1775 m2, te 1996/3 – šuma 700 m2), da je prije provedbe upisa prava vlasništva za korist tuženice (Z-2687/02) egzistirao upis na imenu Općinski O. Z. pripadajućeg političkoj T. O..

14. Sama činjenica da se prednici tužiteljice nisu upisali na temelju rješenja Komisije za uzurpaciju, a uzimajući u obzir činjenice koje proizlaze iz spisa, da su prednici tužiteljice cijelo vrijeme bili u posjedu i koristili ovu nekretninu, što potvrđuju i saslušani svjedoci, a što proizlazi i iz očevida na licu mjesta (skice izmjere vještaka geodeta), evidencije posjeda, ne utječe na gubitak toga prava vlasništva koje im je rješenjem Komisije za uzurpaciju preneseno.

15. Prema tome, tužiteljica je nedvojbeno dokazala kako je pravo vlasništva stekla na temelju nasljeđivanja u skladu s odredbom čl. 128. st. 1. ZV, a njeni prednici darovanjem (Š. Č.) i na temelju odluke upravnog tijela (A. i Š. Č.), po pravnim pravilima iz paragrafa 353. i 354. i 943. Općeg građanskog zakonika, koji se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine („Narodne novine“ broj 73/91), sada odredbama čl. 114. i 126. ZV, dakle dokazala valjani pravni slijed stjecanja prava vlasništva, pa suprotni žalbeni navodi tuženice nisu od utjecaja na pravilnost odluke.

16. Neosnovano tuženica žalbenim navodima polemizira da se ne radi o uzurpaciji već o prisvajanju, jer je nedvojbeno da predmetna nekretnina nije stvar u ničijem vlasništvu (čl. 131. st. 4. ZV), a kako to žalbom ističe tuženica, već se radi o nekretnini koja je izvorno bila vlasništvo Općinskog O. Z. pripadajućeg političkoj T.

O. (Općine P.), a potom tuženice.

17. Sud prvog stupnja je ovlašten odlučivati o postavljenom tužbenom zahtjevu samo u okvirima činjeničnog osnova iznesenog do zaključenja prethodnog postupka- tj. na temelju izvedenih dokaza ocijeniti jesu li prednici tužiteljice stekli vlasništvo predmetne nekretnine odlukom državne vlasti-odlukom o priznanju uzurpacije, a tužiteljica od njih nasljeđivanjem, a ne i je li pravo vlasništva stečeno dosjedanjem, a na kojem pravnom osnovu sud prvog stupnja i nije temeljio svoju odluku. Stoga žalbene tvrdnje tuženice koje se tiču ispunjena pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ovaj sud nije ovlašten uzeti u razmatranje jer iste predstavljaju iznošenju novih činjenica po prvi puta tek u žalbenom stadiju postupka, a što u skladu s odredbom čl. 352. ZPP nije dopušteno.

18. Tako je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje prihvaćanjem zahtjeva tužiteljice pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao u svojoj odluci.

19. Tužiteljica je uspjela u sporu u cijelosti, pa se odluka o troškovima postupka temelji na pravilnoj primjeni odredaba čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP, pri čemu za valjanost odluke o troškovima postupka nije odlučno to što tužiteljica do podnošenja tužbe nije pokušala srediti svoje imovino stanje.

20. Slijedom iznesenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 17. svibnja 2021.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović