Pr-453/19

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. L., OIB: … iz S.,

protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva koju zastupa

Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dana 1. travnja 2021.god. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika zakonskog zastupnika tuženice, dne 17. svibnja 2021.godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev, a koji glasi:

„ Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo, zastupani po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, da tužitelju Z. L. iz

S., OIB: … , na ime neisplaćene naknade za troškove

prijevoza na posao i s posla u razdoblju od 01. prosinca 2017 pa do 30. lipnja 2019 g. isplatiti ukupan iznos od 6.960,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena i to:

-na iznos od 290,00 kn od 16.01.2018. do isplate,

-na iznos od 290,00 kn od 16.02.2018. do isplate,

-na iznos od 290,00 kn od 16.03.2018. do isplate,

-na iznos od 290,00 kn od 16.04.2018. do isplate,

-na iznos od 290,00 kn od 16.05.2018. do isplate,

-na iznos od 290,00 kn od 16.06.2018. do isplate,

-na iznos od 290,00 kn od 16.07.2018. do isplate,

-na iznos od 290,00 kn od 16.08.2018. do isplate,

-na iznos od 290,00 kn od 16.10.2018. do isplate,

-na iznos od 290,00 kn od 16.12.2018. do isplate,

-na iznos od 290,00 kn od 16.01.2019. do isplate,

-na iznos od 290,00 kn od 16.02.2019. do isplate,

-na iznos od 290,00 kn od 16.03.2019. do isplate,

-na iznos od 290,00 kn od 16.04.2019. do isplate,

-na iznos od 290,00 kn od 16.05.2019. do isplate,

-na iznos od 290,00 kn od 16.06.2019. do isplate,

-na iznos od 290,00 kn od 16.07.2019. do isplate,

-na iznos od 290,00 kn od 16.08.2019. do isplate,

-na iznos od 290,00 kn od 16.09.2019. do isplate,

-na iznos od 290,00 kn od 16.10.2019. do isplate,

-na iznos od 290,00 kn od 16.11.2019. do isplate,

-na iznos od 290,00 kn od 16.12.2019. do isplate,

-na iznos od 290,00 kn od 16.01.2020. do isplate,

-na iznos od 290,00 kn od 16.02.2020. do isplate,

sve u roku od 8 dana.“

II. Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženici troškove parbenog postupka u iznosu od 3.562,50 kn.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 28.lipnja 2019.god. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi se navodi da je rješenjem pod Klasom: 080-04/08-02/2, Ur. brojem:512-06-040102-08-112 od 05. rujna 2008. godine tužitelj raspoređen na službeničko mjesto I vrste – Viši stručni savjetnik za upravljanje opskrbom u HRM, Pomorska baza S., Zapovjedništvo, Stožer, S-4 Odsjek za logistiku, Pododsjek za opskrbu i transport, a na kojem radnom mjestu radi do danas. Dana 19. veljače 2018. godine tužitelj je podnio zahtjev za ostvarivanje prava na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla, postupajući sukladno dopisu Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Uprave za ljudske potencijale MO, pod Klasom: 121-05/18-01/1, Ur. brojem: 512M2-010302-18-3 od 12. veljače 2018. godine kojim je s obzirom na izmjene članka 53. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 12/18), zatraženo od svih državnih službenika i namještenika da se izjasne o načinu na koji žele koristiti pravo na troškove prijevoza na posao i s posla. Tužitelj je u svom zahtjevu naveo da za dolazak na posao i odlazak s posla želi koristiti osobni prijevoz., međutim, Središnjica za upravljanje osobljem Glavnog stožera OS RH svojom odlukom pod Klasom:121-05/18-01/809, Ur. brojem: 3522- 0504-18-2 od 30. srpnja 2018. godine odbila je zahtjev tužitelja kao neosnovan navodeći u obrazloženju da tužitelj ima mogućnost korištenja usluga javnog prijevoznika P. d.o.o. S. bez dodatnih troškova, temeljem ugovora sklopljenog između Ministarstva Republike Hrvatske i navedenog prijevoznika pod UG-201-17-0043 od 30. siječnja 2017. godine, uz predočenje važeće identifikacijske vojne iskaznice. Donoseći navedenu odluku tuženik je postupio suprotno članku 53. stavku 3. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike kojim je propisano da će državnim službenicima i namještenicima s navršenih 61 godinu, ako im je udaljenosti od njihovog prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada manja od dva kilometra, poslodavac naknaditi troškove prijevoza za kupljenu godišnju kartu ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte, samo gdje takav prijevoz postoji, na koju odluku je podnio pisani prigovor. Rješavajući po prigovoru tužitelja isto tijelo koje je donijelo prethodnu odluku donijelo je novu Odluku pod Klasom: 121-05/18-01/809, Ur. brojem: 3522-0504-18-4 od 21. rujna 2018. godine, kojom je ponovno odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje prava na troškove prijevoza na posao i povratak s posla na relaciji S. (…) – S. (vojarna

A. S. L. B. i obratno, s istim obrazloženjem. Protiv Odluke pod Klasom: 121-05/18-01/809, Ur. brojem: 3522-0504-18-4 od 21. rujna 2018. godine tužitelj je 29. listopada 2018. godine podnio tužbu Upravnom sudu u Splitu, a koja je rješenjem pod poslovnim brojem: 16 Uslrs-159/18-6 od 15. veljače 2019. godine odbačena uz obrazloženje da osporavana odluka nije upravni akt protiv kojega se može voditi upravni spor. Tužitelj je dana 09. studenog 2016. godine navršio 61 godinu, te je stekao pravo na naknadu troškova prijevoza iako je udaljenost od njegovog prebivališta do mjesta rada manja od dva kilometra, a ostala dva uvjeta može ispuniti tek kad dobije pravomoćno rješenje o priznavanju prava na naknadu troškova prijevoza za kupljenu mjesečnu kartu. Kupovanje mjesečne pokazne karte u iznosu od 290,00 kn prije donošenja rješenja o priznavanju prava na naknadu tih troškova nije uobičajeno, posebno u slučaju tužitelja koji bi već 18 mjeseci kupovao mjesečnu pokaznu kartu i tako se izlagao značajnom financijskom trošku s neizvjesnom mogućnošću da mu poslodavac taj trošak nadoknadi. Temeljem prednjeg, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženici, a nakon preciziranja tužbenog zahtjeva u podnesku od 12.ožujka 2020.god., naknaditi troškove prijevoza za na posao i s posla u razdoblju od 1.prosinca 2017.god. do 31.siječnja 2020.god. u iznosu od 6.960,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa od po 290,00 kn do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 6.ožujka 2020.god. tužena se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te tužitelju naložiti plaćanje parničnog troška tuženici. Iz navoda tužbe očito da tužitelj svoje pravo na priznanje troškova prijevoza na posao i s posla te isplatu zatraženog iznosa naknade temelji na odredbi čl. 53. st. 3 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 112/17, 12/18, 2/19 – Dodatak I, dalje KU). Analognim tumačenjem citirane odredbe KU dolazi se do zaključka da je za ostvarenje prava temeljem navedene odredbe nužno da su svi navedeni uvjeti ispunjeni: - da državni službenik i namještenik ima navršenu 61 godinu života, da koristi javni prijevoz, da ima kupljenu godišnju, mjesečnu ili pojedinačnu kartu. Očito je da tužitelj navedenu odredbu pogrešno tumači, budući da u svom zahtjevu za ostvarivanje prava na naknadu troškova prijevoza podnesenom dana 19. veljače 2018. izričito navodi da će za dolazak na posao i odlazak s posla koristiti osobni prijevoz. Uslijed navedene činjenice, u konkretnom slučaju automatski se isključuje mogućnost primjene odredbe članka 53. st. 3 KU budući da u takvoj situaciji nisu kumulativno ispunjeni svi naprijed navedeni uvjeti, a što potvrđuje i tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u svom tumačenju br. 2/53 od 2. ožujka 2018. u kojem stoji da je poslodavac obvezan isplatiti naknadu troškova prijevoza službenika i namještenika s navršenih 61 godinu života kojem je udaljenost od njegova prebivališta ili boravišta do mjesta rada manja od 2 km, pod uvjetom da je stvarno kupljena godišnja odnosno mjesečna odnosno pojedinačna karta javnog prijevoza koji prometuje na toj relaciji. Dakle, neprijeporno je da tužitelj ima 61 godinu života, ali ne stječe traženo pravo samim ispunjenjem uvjeta koji se odnosi na godine života, a pored toga tužitelj izričito navodi da putuje osobnim prijevozom te ne posjeduje dokaz o stvarno kupljenoj karti javnog prijevoznika. Očito je da tužitelj nije koristio javni prijevoz, niti to namjerava činiti. Tužitelj temeljem identifikacijske vojne isprave, koju posjeduje može koristiti usluge navedenog prijevoznika te mu je tako omogućen redoviti dolazak na posao i povratak s posla bez dodatnih troškova , pa samim time ne ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza budući da mu je poslodavac već osigurao javni prijevoz (kao i svim svojim ostalim djelatnicima) za koje plaća naknadu javnom prijevozniku temeljem spomenutog zaključenog ugovora.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom rješenja Ministarstva od 5.rujna 2008.god., dopisa Ministarstva Z. od 12.veljače 2018.god.,

zahtjeva za ostvarivanje prava na prijevoz na posao i s posla od 19.veljače 2018.god. potvrde Ministarstva od 28.ožujka 2018.god., odluke Ministarstva, Središnjice za upravljanje osobljem od 30.srpnja 2018.god., preslika osobne

iskaznice tužitelja, prigovora tužitelja od 22.kolovoza 2018.god., odluke Ministarstva, Središnjice za upravljanje osobljem od 21.rujna 2018.god., tužbe podnesene

Upravnom sudu u Splitu od 29.listopada 2018.god., rješenja Upravnog suda U Splitu broj Uslrs-159/18 od 15.veljače 2019.god., zahtjeva za mirno rješenje spora od 24.travnja 2019.god., odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora od 12.lipnja 2019.god., ugovora o javnoj nabavi UG-201-17-0043 od 29.siječnja 2017.god., saslušanjem svjedokinja Z. Z. i Ž. B., popisa korisnika naknade troškova prijevoza na posao i s posla za mjesec prosinac 2020.god., ugovora o javnoj nabavi usluge UG-201-18-0056 od 26.veljače 2018.god.

4. Neprijeporno je između parbenih stranaka:

-

da je tužitelj kao djelatnik tuženika raspoređen na službeničko mjesto I vrste – Viši stručni savjetnik za upravljanje opskrbom u HRM, Pomorska baza S., Zapovjedništvo, Stožer, S-4 Odsjek za logistiku, Podsjek za opskrbu i transport,

-da tužitelj ima 61 godinu života,

-da je dne 19.veljače 2018.god. podnio zahtjev kojim je zatražio priznavanje prava na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla na relaciji S. (-…) – S.

(vojarna ''A. S. L.-B.) i obratno koja relacija je kraća od 2 kilometra, a u kojem je naznačio da za putovanje na posao i s posla želi koristiti osobni prijevoz,

-da je Odlukom Središnjice za upravljanje osobljem KLASA: 121-05/18-01/809, URBROJ: 3522-0504-18-2 od 30. srpnja 2018. zahtjev tužitelja za priznavanje prava na naknadu troškova prijevoza na posao i povratak s posla na relaciji S. (…) – S. (vojarna ''A. S. L.-B.) i obratno odbijen kao neosnovan pa je

tužitelj na istu podnio prigovor dne 22.kolovoza 2018.god.,

-da je Odlukom Središnjice za upravljanje osobljem Klasa: 121-05/18-01/809, URBROJ: 3522-0504-18-4 od 21.rujna 2018. odbijen tužiteljev zahtjev za priznavanje prava na naknadu troškova prijevoza na posao i povratak s posla na relaciji S. (…) – S. (vojarna ''A. S. L.-B.) i obratno, te je

Odluka Središnjice za upravljanjem osobljem od 30.srpnja 2018.god. stavljena izvan snage,

-da je tužitelj podnio tužbu Upravnom sudu u Splitu, a koja je rješenjem Upravnog suda br. Uslrs-159/18-6 od 15.veljače 2019.god. odbačena,

- da je tužitelj podnio tuženoj zahtjev za mirno rješenje spora, a koji je tužena kao neosnovan odbila.

5. Prijeporna je između parbenih stranaka osnovanost tužbenog zahtjeva.

6. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev neosnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 6.960,00 kn na ime troškova prijevoza na posao i s posla, pri čemu se tužitelj poziva na odredbe čl. 53.st.3. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, te čl. 53.st.6. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike

8. Naime, odredbom čl. 53. st. 3. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj : 112/17, 12/18 i 2/19 - Dodatak I, dalje: KU) propisano je da će državnim službenicima i namještenicima s navršenih 61 godinu, ako im je udaljenost od njihovog prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada manja od dva kilometra, poslodavac nadoknaditi troškove prijevoza za kupljenu godišnju kartu ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte, ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte, samo gdje takav prijevoz postoji.

8.1. U svezi te odredbe Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u svom tumačenju broj 2/53 od 2. ožujka 2018. navodi da je poslodavac obvezan isplatiti naknadu troškova prijevoza službenika i namještenika s navršenih 61 godinu života kojem je udaljenost od njegova prebivališta ili boravišta do mjesta rada manja od 2 km, pod uvjetom da je stvarno kupljena godišnja odnosno mjesečna odnosno pojedinačna karta javnog prijevoza koji prometuje na toj relaciji.

Dakle, prema Tumačenju Zajedničke komisije za tumačenje odredaba KU za ostvarenje prava temeljem odredbe čl. 53.st.3. KU-a na koju se poziva tužitelj potrebito je da su svi propisani uvjeti ispunjeni: - da državni službenik i namještenik ima navršenu 61 godinu života, - da koristi javni prijevoz, - da ima kupljenu godišnju, mjesečnu ili pojedinačnu kartu, te će mu se nadoknaditi troškovi koje je stvarno imao. 8.2. Tužitelj je u svom zahtjevu za ostvarivanje prava na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla podnesenom dana 19. veljače 2018. izričito naveo da će za dolazak na posao i odlazak s posla koristiti osobni prijevoz, što dalje znači da se u tom slučaju ne primjenjuje odredba članka 53. stavka 3. KU-a, jer nisu kumulativno ispunjeni svi uvjeti (da ima 61 godinu, da koristi javni prijevoz i da ima kupljenju godišnju, mjesečnu ili pojedinačnu kartu). Sama činjenica navršenih 61 godinu ne daje pravo tužitelju na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla, ako nisu ispunjeni i drugi propisani uvjeti, kao što je ovdje slučaj.

9. Također, tužitelj navodi da je pravo na naknadu troškova prijevoza stekao i pozivom na odredbu čl. 53.st.6 KU-a, kojom je propisano da državni službenik i namještenik ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza ukoliko u roku od 90 dana od dana zaprimanja zahtjeva nadležni ministar ne donese odluku, međutim, činjenica da tužena na zahtjev tužitelja nije donijela odluku u roku od 90 dana, već u roku od pet mjeseci, samim time ne čini osnovanim zahtjev tužitelja za naknadom troškova prijevoza.

9.1. Osim toga, za navesti je kako je između javnog prijevoznika „P. d.o.o.“ S. i Ministarstva RH zaključen ugovor temeljem kojeg djelatne vojne osobe te državni službenici i namještenici raspoređeni u Oružanim snagama Republike Hrvatske pa tako i tužitelj, mogu, uz predočenje vojne iskaznice, bez dodatnih troškova koristiti usluge javnog prijevoznika i na taj način im je omogućen redoviti dolazak na posao i povratak s posla.

10.. Odluka o parbenom trošku temelji se odredbi čl. 154. st 1. Zakona o parničnom postupku pa je tuženici, u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje Tarifa) te priloženom popisu troška, priznat sljedeći trošak: za sastav odgovora na tužbu 75 bodova, za zastupanje po punomoćniku na ročištu od 12.ožujka 2020.god. 37,5 bodova, od 9.srpnja i 18.listopada 2020.god., 3.veljače 2021.god. po 75 bodova, za sastav podneska od 11.ožujka 2020.god. 18,75 bodova, od 22.ožujka 2021.god. 75 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kn iznosi 3.562,50 kn.

U Splitu, 17.svibnja 2021.godine

S u t k i n j a

Katica Bojčić Vidović, v.r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju

- pun. tužene