Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 24 Gž-39/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu ovog suda Tomislavu Aralici kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice K. G. iz S., …, OIB: …., koju zastupa V. L., odvjetnik u S., …, protiv tuženika H. iz Z., …, OIB: …, kog zastupa Z. P., odvjetnik u S., …, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-281/2019-5 od 19. ožujka 2019., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-281/2019-7 od 3. travnja 2019., dana 17. svibnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-281/2019-5 od 19. ožujka 2019., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-281/2019-7 od 3. travnja 2019., u dijelu u kojem tužiteljici nije obređen zatraženi trošak postupka preko dosuđenog iznosa od 8.355,00 kuna.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-281/2019-5 od 19. ožujka 2019., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-281/2019-7 od 3. travnja 2019., u dijelu izreke u kojem je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za isplatom 22.500,00 kuna sa zateznim kamatama, pa se o tome ovako sudi:

Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iz osnova duševnih bolova zbog naročito teškog invaliditeta bliske osobe daljnji iznos od 22.500,00 kuna (pored već pravomoćno dosuđenih 52.500,00 kuna) sa zateznim kamatama tekućim od 29. ožujka 2013. pa do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa nadalje određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici 1.562,50 kuna na ime naknade troškova žalbe, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-281/2019-5 od 19. ožujka 2019., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-281/2019-7 od 3. travnja 2019., suđeno je:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iz osnova duševnih bolova zbog naročito teškog invaliditeta bliske osobe iznos od 52.500,00 kn sa zateznom kamatom, počam od dana 29.ožujka 2013 godine, pa do isplate, po stopi sukladno čl.29 st.2 ZOO-a dok za više zatraženo u iznosu od 22.500,00 kn i više zatražene kamate za razdoblje od 25.kolovoza 2008 godine do 28. ožujka 2013 godine tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan te joj u istom roku naknaditi trošak spora u iznosu 8.355,00 kn s zateznom kamatom, počam od dana presuđenja 19. ožujka 2019 godine pa do isplate."

2. Protiv navedene presude, i to protiv dijela u kojem je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za isplatom 22.500,00 kuna sa zateznim kamatama kao i protiv dijela u kojem tužiteljici nije obređen zatraženi trošak postupka preko dosuđenog iznosa od 8.355,00 kuna, pravodobno se žali tužiteljica zbog zakonom predviđenog žalbenog razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, 70/19, dalje: ZPP), to jest zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti. Traži naknadu troška žalbe.

3. Tuženik je dostavio pismeni odgovor na tužbu u kojem osporava žalbene razloge tužiteljice. Traži naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi neimovinsku štetu zbog osobito teškog invaliditeta kog je pretrpio njen brat u prometnoj nezgodi koju je skrivilo nepoznato vozilo. Tijekom postupka utvrđene su slijedeće bitne činjenice:

- dana 25. kolovoza 2008. došlo je do prometne nezgode u S. na cesti D…. istočno od L. pred raskrižjem s ulicom …;

- u ovoj nezgodi je teške tjelesne povrede zadobio je T. G., brat tužiteljice, koje su uzrokovale njegov osobito teški invaliditet od 80%;

- između tužiteljica, njegove sestre, i T. G. postojala je trajnija zajednica života;

- nezgodu je uzrokovao nepoznati vozač motornog vozila - monovolumena nepoznatih talijanskih registarskih oznaka kršenjem prometnih propisa iz čl. 37. i čl. 43. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15 i 108/17, dalje: ZOSPC) i to prestrojavajući se u lijevu voznu traku ispred motocikla T. G. zbog čega je ovaj skrenuo ulijevo i kočio kako bi izbjegao nalet na stražnji kraj nepoznatog vozila, pa je uslijed skretanja ulijevo udario u ivičnjak, prevrnuo se i odsklizao do mjesta zaustavljanja;

- T. G. je doprinio nastanku štetnog događaja vlastitim nepoštivanjem prometnih propisa u razmjeru od 30%, i to zato jer se kretao brzinom većom od dopuštene, vozio se brzinom od 110,4 km/h dok je ondje dopuštena brzina iznosila 70 km/h;

- prigovor zastare nije osnovan, jer je do nastanka štete došlo zbog kaznenog djela.

7. Na ove utvrđene bitne činjenice sud je primijenio materijalno pravo iz čl. 29. st. 2., čl. 230., čl. 1101. i čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO), te čl. 37. i čl. 43. ZOSPC te presudio kao u izreci osporene presude.

8. U ovoj fazi postupka među strankama nije sporno kako su ispunjene sve zakonske pretpostavke za dosuđenje pravične novčane naknade neimovinske štete tužiteljici zbog osobito teškog invaliditeta kog je pretrpio njen brat T. G. u predmetnom štetnom događaju, te kako je između nje i ozlijeđenog postojala trajnija zajednica života. Također, nije sporno da je doprinos T. G. nastanku štetnog događaja iznosio 30%.

9. Sporna je tek visina pravične novčane naknade. Prvostupanjski sud je utvrdio da je ta pravična novčana naknada neimovinske štete 75.000,00 kuna, pa kad je istu umanjio za doprinos ozlijeđenog nastanku štete od 30%, prihvatio je zahtjev u visini od 52.500,00 kuna.

10. Treba dodati kako je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj 5. ožujka i 15. lipnja 2020. zauzetim pravnim shvaćanjem izmijenio Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete toga suda od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, na način da se tada prihvaćeni iznosi povećavaju za 50%, uz uputu da se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (15. lipnja 2020.). Stoga, iako orijentacijski kriteriji nisu pravila koja sud primjenjuje automatizmom i od kojih se ne bi smjelo odstupati, već orijentir koji mu može biti od pomoći pri ocjeni visine pravične novčane naknade, uvažavajući sve utvrđene odlučne činjenice u ovom predmetu, kao i navedeno povećanje Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ocjena je ovog suda kako je utvrđeni iznos naknade neimovinske štete od 75.000,00 kuna, prenizak.

11. Prema shvaćanju ovog višeg suda taj je iznos, u okolnostima ovog pojedinačnog slučaja, 112.500,00 kuna. Nakon što se umanji za 30% na ime doprinosa ozlijeđenog nastanku štetnog događaja, preostaje iznos od 78.750,00 kuna. Pa kako je sud prvog stupnja dosudio tužiteljici samo 52.500,00 kuna, a odbio ju za 22.500,00 kuna, pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je tužiteljici dosuditi i ožaljeni dio od 22.500,00 kuna.

12. Stoga je valjalo temeljem čl. 373. st. 3. ZPP presudom preinačiti presudu suda prvog stupnja u osporenom dijelu, jer ovaj viši sud smatra kako je činjenično stanje u prvostupanjskoj odluci pravilno utvrđeno, ali je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, te odlučiti kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

13. Kako je sad uspjeh stranaka izmijenjen, valjalo bi po čl. 166. st. 2. ZPP, u svezi s čl. 154. st. 1. i 155. ZPP, odlučiti i o troškovima postupka. Ovaj viši sud prihvaća kao pravilan izračun suda prvog stupnja kako čitav potrebni trošak tužiteljice na ime zastupanja po odvjetniku iznosi 8.250,00 kuna, izračunat prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu po čl. 154. st. 2. ZPP, i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa). Ona je još tražila i naknadu sudskih pristojbi od 2.975,00 kuna (list 59). Međutim, iz sustava e-Spis proizlazi kako je tužiteljica pozvana na platež pristojbe na presudu od 1.050,00 kuna, na žalbu 1.150,00 i na drugu žalbu od 1.120,00 kuna, ali nije platila niti jednu. Stoga joj ne pripada pravo na naknadu troška pristojbi. Kako je sud prvog stupnja naložio tuženiku isplatu iznosa od 8.355,00 kuna (uključivši u ovaj iznos trošak pristojbi i razmjer uspjeha u postupku), dakle čak i nešto više od njenog ukupnog troška zastupanja po odvjetniku, odlučujući u granicama žalbe, ovaj viši sud zaključuje kako odlukom o trošku postupka sud prvog stupnja nije pogrešno primijenio materijalno pravo na štetu tužiteljice. Stoga je valjalo po čl. 368. st. 2. ZPP odbiti žalbu protiv odluke o trošku postupka u dijelu kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadom troška postupka preko 8.355,00 kuna.

14. Kako je tužiteljica uspjela sa žalbom u glavnom zahtjevu, valjalo joj je po čl. 166. st. 2. ZPP, u svezi s čl. 154. st. 1. i 155. ZPP, obrediti i naknadu troška žalbe u iznosu od 1.562,50 kuna (ožalbljeno 22.500,00 kuna, po Tbr. 10./1. Tarife 125 bodova + 25% PDV).

15. Zahtjev tuženika za naknadom troškova odgovora na žalbu valjalo je odbiti po čl. 155. ZPP, jer se radi o trošku koji nije bio potreban radi vođenja ovog postupka.

U Zagrebu 17. svibnja 2021.

Sudac:

Tomislav Aralica