Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 21 Gž Ovr-687/2020-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mireli Mijoč Kramar, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Rijeka plus d.o.o. Rijeka, Školjić 15, OIB: 83938812619, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o. Rijeka, protiv ovršenika GC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-67/2020-2 od 21. siječnja 2020., dana 14. lipnja 2021.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba ovrhovoditelja i ukida rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-67/2020-2 od 21. siječnja 2020. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem je odbijen prijedlog ovrhovoditelja od 14. siječnja 2020., kao neosnovan.

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba postupka iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), u svezi odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13 i 93/14 – dalje: OZ), te predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti na ponovan postupak.

3. Žalba je osnovana.

4. Iz stanja spisa je vidljivo da je ovrhovoditelj podneskom od 14. siječnja 2020. na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdanog od javnog bilježnika Vesne Ćuzele iz Rijeke, poslovni broj Ovrv-2191/18 od 10. svibnja 2018., a kojim je određena ovrha na općenito na imovini ovršenika, predložio određivanje sudske ovrhe na pokretninama-motornim vozilima ovršenika, navodeći da je izvansudska ovrha ostala bez uspjeha, te je u privitku dostavio potvrdu FINA-e u kojoj je navedeno da ovršenik nema računa s kojih bi se mogla izvršiti ovrha na novčanim sredstvima (list 5 spisa).

5. U obrazloženju prvostupanjskog rješenja je navedeno da bi ovrhovoditelj, sukladno odredbama čl. 285. st. 2. i čl. 5. st. 3. OZ, mogao osnovano zahtijevati određivanje ovrhe promjenom predmeta i sredstva, tek ako bi dokazao da se ovrha, koja je određena u rješenju javnog bilježnika, nije mogla provesti. Sud prvog stupnja nadalje navodi da je ovrhovoditelj u konkretnom slučaju dostavio dokaz da ovršenik nema aktivnih računa, čime se navedena ovrha na novčanim sredstvima po računima u ovom trenutku ukazuje nemogućom. Međutim, kako je predmet ovrhe određen općenito na imovini ovršenika tada isti, uz novčana sredstva, obuhvaća i plaću te stalna primanja (čl. 284. st. 1. i 2. OZ), a u tom smislu ovrhovoditelj nije pružio dostatan dokaz.

6. Kako ovrhovoditelj nije pružio sudu dokaz da je pokušao izvansudsku ovrhu na plaći ili mirovini ovršenika i da bi takva ovrha ostala bezuspješna, prema shvaćanju suda prvog stupnja ovrhovoditelj u konkretnom slučaju nije u potpunosti dokazao da je izvansudska ovrha nemoguća pa nisu ostvarene pretpostavke za određivanje nastavne sudske ovrhe temeljem čl. 5. st. 3. OZ, pa je takav prijedlog temeljem čl. 285 st. 2. u svezi čl. 5. st. 3. OZ odbio kao neosnovan.

7. Opisano shvaćanje prvostupanjsko suda nije pravilno.

8. Naime, odredbom čl. 5. st. 3. OZ propisano je ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. U tom slučaju sud će donijeti novo rješenje o ovrsi i nastaviti ovrhu na temelju tog rješenja. Ovrha određena prijašnjim rješenjem o ovrsi obustavit će se ako ovrhovoditelj povuče ovršni prijedlog u povodu kojega je ona određena ili ako za to budu ispunjeni i drugi zakonom predviđeni razlozi.

9. Odredbom čl. 4. OZ određeno je da su sredstva ovršne radnje ili sustav takvih radnji kojima se po zakonu tražbina prisilno ostvaruje, a predmet ovrhe su stvari ili prava na kojima se po zakonu može provesti ovrha radi ostvarenja tražbine.

10. Sukladno čl. 285. st. 2. OZ na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika kojim je ovrha određena na tražbini po računu kod banke ili na stalnom novčanom primanju odnosno općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može od suda zatražiti da odredi ovrhu na predmetu ovrhe na kojem se temeljem takvog rješenja ne može tražiti izvansudska ovrha, u kojem će slučaju sud postupiti kao da je od njega zatraženo da ovrhu odredi drugim sredstvom ili na drugom predmetu ovrhe.

11. Ni jednom odredbom OZ nije određeno da je ovrhovoditelj koji je zatražio ovrhu općenito na imovini dužan najprije pokušati namiriti se na sve moguće načine u izvansudskoj ovrsi da bi potom, ukoliko ista ne bude u cijelosti uspješna, stekao pravo predložiti sudsku ovrhu, već izričito navodi da je predlaganje promjene predmeta i sredstva ovrhe moguće u slučaju nemogućnosti namirenja na određenom predmetu sredstvu ovrhe, dakle u slučaju nemogućnosti namirenja na određenom predmetu/sredstvu ovrhe, a ne na svim predmetima/sredstvima ovrhe. Sredstva i predmeti ovrhe propisani su odredbama OZ (plaća/drugo stalno novčano primanje ovršenika) pa su shodno navedenom plaća/drugo stalno novčano primanje ovršenika poseban predmet ovrhe (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2800/2014-2 od 5. ožujka 2019.).

12. Smisao odredbe čl. 285. OZ je u tome da se ne pokreće sudska ovrha prije nego što se pokušala izvansudska ovrha, ukoliko ovrhovoditelj raspolaže pravomoćnim rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesene po javnom bilježniku u kojem je ovrha određena općenito na imovini ovršenika, da se ovrhovoditelj lakše naplati od ovršenika, jer je ta odredba donesena u njegovu korist da mu se olakša postupak, a ne da se iscrpljuje na sve moguće načine pribavljanjem različitih potvrda o nemogućnosti naplate izvansudskim putem.

13. Slijedom svega navedenoga, na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP, u svezi sa čl. 21. st. 1. OZ, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 14. lipnja 2021.

Sutkinja:

Mirela Mijoč Kramar