REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br: 68 P-3282/20-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari tužitelja A. V. (OIB …), Z., kojeg zastupa punomoćnik J. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika P. b. Z. d.d. (OIB …), Z. koju zastupa punomoćnik
Đ. L. N., odvjetnica u Z., radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 04. svibnja 2021. godine u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 14. svibnja 2021. godine,
p r e s u d i o j e:
I Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe 1. IZNOS KREDITA Ugovora o kreditu broj … od dana 28.08.2006. godine, sklopljenom između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi: "...koji odgovara protuvrijednosti od 118.463,00 CHF (slovima: stoosamnaesttisućačetristošezdesettri CHF) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita."
II Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe 7.2. OTPLATA KREDITA Ugovora o kreditu broj … od dana 28.08.2006. godine, sklopljenom između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, u dijelu u kojem je iskazan način otplate u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi: "...u iznosu od 118.463,00 CHF (slovima: stoosamnaesttisućačetristošezdesettri CHF)..." zatim u dijelu koji glasi: "...plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja ..."
III Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 185.368,83 kn, zajedno sa zakonskom kamatom koja teče:
na iznos od 179,79 kn od 01.11.2008.
do isplate na iznos od 194,51 kn od
01.01.2009. do isplate na iznos od
234,03 kn od 01.02.2009. do isplate na
iznos od 249,94 kn od 01.03.2009. do
isplate na iznos od 199,95 kn od
01.04.2009. do isplate na iznos od
207,90 kn od 01.05.2009. do isplate na
iznos od 142,78 kn od 01.06.2009. do
isplate na iznos od 87,20 kn od
01.07.2009. do isplate na iznos od
99,65 kn od 01.08.2009. do isplate na
iznos od 131,67 kn od 01.09.2009. do
isplate na iznos od 128,10 kn od
01.10.2009. do isplate na iznos od
97,52 kn od 01.11.2009. do isplate na
iznos od 154,70 kn od 01.12.2009. do
isplate na iznos od 196,41 kn od
01.01.2010. do isplate na iznos od
263,49 kn od 01.02.2010. do isplate na
iznos od 246,01 kn od 01.03.2010. do
isplate na iznos od 332,62 kn od
01.04.2010. do isplate
na iznos od 313,69 kn od 01.05.2010. do isplate
na iznos od 353,21 kn od 01.06.2010. do isplate
na iznos od 615,43 kn od 01.07.2010. do isplate
na iznos od 559,42 kn od 01.08.2010. do isplate
na iznos od 710,55 kn od 01.09.2010. do isplate
na iznos od 661,96 kn od 01.10.2010. do isplate
na iznos od 559,05 kn od 01.11.2010. do isplate
na iznos od 737,80 kn od 01.12.2010. do isplate
na iznos od 978,98 kn od 01.01.2011. do isplate
na iznos od 812,75 kn od 01.02.2011. do isplate
na iznos od 873,07 kn od 01.03.2011. do isplate
na iznos od 792,01 kn od 01.04.2011. do isplate
na iznos od 804,20 kn od 01.05.2011. do isplate
na iznos od 1.105,16 kn od 01.06.2011. do isplate
na iznos od 1.126,43 kn od 01.07.2011. do isplate
na iznos od 1.399,31 kn od 01.08.2011. do isplate
na iznos od 1.243,05 kn od 01.09.2011. do isplate
na iznos od 1.099,94 kn od 01.10.2011. do isplate
na iznos od 1.082,09 kn od 01.11.2011. do isplate
na iznos od 1.069,37 kn od 01.12.2011. do isplate
na iznos od 1.132,27 kn od 01.01.2012. do isplate
na iznos od 1.198,41 kn od 01.02.2012. do isplate
na iznos od 1.203,40 kn od 01.03.2012. do isplate
na iznos od 1.159,05 kn od 01.04.2012. do isplate
na iznos od 1.181,00 kn od 01.05.2012. do isplate
na iznos od 1.201,72 kn od 01.06.2012. do isplate
na iznos od 1.168,83 kn od 01.07.2012. do isplate
na iznos od 1.179,88 kn od 01.08.2012.g. do isplate i
na iznos od 155.900,53 kn od 22.08.2012.g. do isplate, sve kamate do 31.07.2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.
IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 23.794,07 kn zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (14.05.21.) do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Nije među strankama sporno:
- da su tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor, dana 28.08.2006. godine zaključili ugovor o kreditu broj … za iznos od 118.463,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, s otplatom u 276 mjesečne rate;
- da su stranke iznos kredita vezale uz srednji tečaj tuženika (čl. 1)
- da je obveza tužitelja bila plaćati u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan dospijeća;
- da je tečaj CHF u odnosu na kunu nakon zaključenja ugovora rastao.
2. Tužitelj tvrdi da je takva odredba ugovora (o ugovorenoj valuti glavnice vezanoj uz CHF) ništetna i da je u razdoblju vraćanja kredita s osnove promjene tečaja preplatio iznos od ukupno 185.368,83 kn, a koje iznose sa, prema konačno postavljenom, sniženom zahtjevu, kamatom od dana plaćanja potražuje od tuženika. Tužitelj potražuje i naknadu parničnog troška s pripadajućom kamatom.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u bitnome osporava sve navode tužitelja, kako u osnovu tako i u visini. Smatra da odredba o glavnici vezanoj uz CHF nije ništetna, ističe prigovor zastare. Predlaže zahtjev odbiti i potražuje naknadu parničnog troška.
4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu, otplatni plan, visinu kamatnih stopa, knjigovodstvenu karticu, u nalaz i mišljenje financijskog vještaka.
5. Ostale po strankama predložene dokaze sud nije provodio ili one već provedene nije cijenio, jer je i bez istih činjenično stanje utvrđenu u cijelosti.
6. Ocjenjujući rezultate provedenog dokaznog postupka ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.
7. Pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 01.11.2004. do 31.12.2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne obveze u ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
8. Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018 dana 03.09.2019. godine potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.
9. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdobljima u kojima je sklopljen i ugovor koji je predmet ove pravne stvari, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na vezanje glavnice uz valutu švicarskog franka.
10. Temeljem odredbe čl. 502 c Zakona o parničnom postupku (NN 148/11, 25/13, 70/19 - u daljnjem tekstu ZPP) i čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o valutnoj klauzuli. Kako su odredbe ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula to se ta odredba među strankama ne može primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takve ugovorne odredbe. Odnosno, sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 78/15 - u daljnjem tekstu ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po toj osnovi koja je utvrđena ništetnom.
11. Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača nije potrebno provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. Zakona o zaštiti potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete ili isplate. Stoga su daljnji dokazni prijedlozi stranaka odbijen, a što je u skladu i s odlukom Vrhovno suda broj Rev-3142/18 prema kojoj bi drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača.
12. Radi svega navedenog u ovom postupku tuženik ne može se niti pozivati niti je na sudu provoditi dokaze kojima u bitnom tuženik predlaže utvrditi suprotno utvrđenom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača.
13. Pri tome sud posebno ističe, a u skladu s odredbom čl. 502 c ZPP-a, da je vezan uz izreke odluka iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača i da izreka presude ne ograničava svoj doseg na npr. stambene kredite, već na sve kredite koji su zaključeni u vremenu obuhvaćenom presudom zaštite potrošača, uz uvjet da se radi o glavnici vezanoj uz valutu CHF.
14. Time su se svi prigovori tuženika, a vezani uz kretanje tj. promjenu tečaja CHF u odnosu na kunu, ukazali neosnovanima tj. nepotrebnima. Na ovaj odnos stranka ne utječe niti činjenica što je ugovor dodatno osnažen ovjerom kod javnog bilježnika. Navedeno iz razloga jer tuženik zanemaruje odredbu čl. 502 c ZPP-a i pravomoćnu presudu kojom je odlučeno o povredama koje je činio tijekom zaključenja i ugovora koji je predmet ovog spora.
15. Dakle, presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača ima direktan učinak i na tužitelja, što znači da je ništetna i odredba zaključena među strankama o valutnoj klauzuli, onda se nastavno mora utvrditi da među strankama vrijedi tečaj koji je vrijedio na dan zaključenja ugovora. Navedeni tečaj koji je vrijedio na taj dan ne osporava tužitelj (niti tuženik), a on je poznata, jer je po navedenom tečaju i izvršena isplata u kunama.
16. Nije niti osnovan prigovor zastare tuženika, jer je podnošenjem tužbe u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a koji postupak je pokrenut podnošenjem tužbe 04.04.2012., došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO-a. Potraživanje tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno članku 225. ZOO-a i tužitelj je mogao od prvog naplaćenog anuiteta, u roku 5 godina, tražiti od tuženika povrat iznosa naplaćenog na temelju ništetne ugovorne obveze.
17. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži isplatu od 01.11.2008. godine pa nadalje, a do prekida zastare došlo je pokretanjem postupka 04.04.2012. godine (točka 16.) i zastara iznova počinje teći 15.06.2018. godine (zbog toga što je dana 14.06.2018. godine donesena pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, a koja odluka obvezuje sud u ovom sporu). Člankom 245. stavak 1. ZOO-a propisano je da se vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Tužitelj je tužbu podnio dana 02.07.2020. godine iz čega slijedi da prigovor zastare za potraživanja tužitelja od studenoga 2008. godine pa nadalje nije osnovan.
18. O gore spornom pravnom pitanju Vrhovni sud je donio pravni stav izražen u odluci broj Rev 2245/17 i u ovoj presudi ponavlja se izrečeni pravni stav.
19. Kako je u ovom postupku sud utvrdio da se presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača ima direktan učinak i na tužitelja, tada se ima primijeniti odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, a koja upućuje na primjenu odredaba o stjecanju bez osnova tj. na odredbu čl. 1111. st. 1 ZOO-a.
20. Odlučujući o revizije protiv odluke Visokog trgovačkog suda (Revt-249/14) Vrhovni je sud na stranici 36. svoje odluke naveo: „Kako su dakle odredbe o ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu sklapani kod 1.-7. tuženih banaka u utuženom razdoblju, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu, bile nepoštene, to su u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03 odnosno čl. 102. ZZP te ugovorne odredbe ništetne, a kako je pravilno to ocijenjeno od strane nižestupanjskih sudova. U preostalom dijelu tih ugovornih odredbi a kojima je određeno naznačena visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu iste nisu nepoštene, a time ni ništetne, a zbog čega njihova valjanost, primjena a time i učinak nije doveden u pitanje ovom odlukom.“
21. Navedeno kao logično upućuje i na primjenu početnog tečaja CHF za kune koji je vrijedio na dan zaključenja ugovora, koja visina je tada bila poznata i radi navedenog nije niti nepoštena niti ništetna.
22. Polazeći od takvog stava sud je na taj način i dao zadatak vještaku P. B.. Vještak je u skladu sa takvim zadatkom suda sačinio nalaz i mišljenje i sud
ga je prihvatio u cijelosti, jer je sačinjen jasno i upravo temeljem rješenja suda, a način vještačenja (pitanje početnog tečaja) je pravno, a ne financijsko pitanje.
23. Imajući u vidu prigovor tuženika na izračun sud utvrđuje da tuženik ne prigovara visini izračuna već metodi izračuna. Vještak je postupio u skladu s rješenjem suda i nije se ugovor promatralo na način da je isti zaključen u kunama, već se primijenilo početni tečaj CHF z za kunu koji također nije ništetan. Vještak nije pogriješio u izračunu, a način na koji je vještačio određen je rješenjem suda pa se na okolnost pristupanju vještačenja u skladu s rješenjem suda vještak i nema što usmeno očitovati.
24. Nastavno je utvrđeno, a prema izračunu, da je tužitelj u razdoblju od studenog 2008. do kolovoza 2012. godine, a temeljem ništetne odredbe ugovora koji je obveze tužitelja vezao uz tečaj za CHF preplatio iznos od 185.368,83 kn.
25. Radi navedenog sud je usvojio zahtjev tužitelja u cijelosti, utvrdio djelomično ništetnim odredbe ugovora vezane uz valutnu klauzulu, a u odnosu na zahtjev za isplatu o tijeku kamata i stopi odlučeno je i primjenom čl. 29. ZOO-a.
26. Imajući u vidu izreku presude iz postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača sud nalazi da je tuženik bio nesavjestan i da na glavno potraživanje mora platiti kamatu od dana stjecanja, a ne od dana kada je tužitelj podnio ovu tužbu.
27. Odluka o naknadi troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 5 i čl. 155 ZPP-a i odnosi se na troškove zastupanja tužitelja putem odvjetnika.
28. Trošak se odnosi na trošak sastava tužbe, tri obrazložena podneska, pristup na dva ročišta po 2.500,00 kn ili ukupno 15.000,00 kn, što je uvećano za 3.750,00 kn PDV-a, 1.144,07 kn sudske pristojbe na tužbu, 2.200,00 kn na presudu i 1.700,00 kn troškova vještačenja.
29. Ukupan troška iznosi 23.794,07 kn na koji temeljem čl. 30 Ovršnog zakona (NN 112/12) teče kamata od dana donošenja ove presude.
U Zagrebu, 14. svibnja 2021. godine
Sutkinja:
Romana Hukelj
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
Žalba se podnosi pisano, u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.
Dna:
1.tužitelju po pun.
2.tuženiku po pun.
