Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj:26 Gž-550/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja zavod, OIB: …, Zagreb, protiv tuženika C. o. d.d., OIB: …, Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2979/2020-8 od 9. veljače 2021., dana 14. svibnja 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2979/2020-8 od 9. veljače 2021.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 6.504,24 kn sa zateznom kamatom od 8. svibnja 2020. do isplate, dok je toč. II. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom.

2. Navedenu presudu, pravodobno izjavljenom žalbom, pobija tuženik zbog svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i odbiti zahtjev tužitelja, odnosno podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu novčane tražbine od 6.504,24 kn sa zateznom kamatom od 8. svibnja 2020. do isplate, a činjenično se temelji na tvrdnji da je tužitelj isplatio svojoj osiguranici invalidsku mirovinu koja je posljedica štetne radnje (prometne nezgode) koju je uzrokovao osiguranik tuženika 7. srpnja 2007., za razdoblje od 1. veljače 2018. do 31. ožujka 2020. u iznosu od 35.158,07 kn, te da je tuženik isplatio tužitelju iznos od 28.653,83 kn, dok je ostao nepodmireni utuženi iznos od 6.504,24 kn.

6. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da između stranaka nije sporno da je osiguranica tužitelja stradala u štetnom događaju od 7. srpnja 2007. za koju je odgovaran osiguranik tuženika, da je osiguranica tužitelja ostvarila pravo na invalidsku mirovinu koja je posljedica štetnog događaja, da je tužitelj svojoj osiguranici na ime invalidske mirovine za razdoblje od 1. veljače 2018. do 31. ožujka 2020. isplatio 35.158,07 kn i da je tuženik naknadio tužitelju po tom osnovu 28.653,83 kn. U odnosu na sporno pitanje da li je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju puni iznos isplaćene mirovine svojoj osiguranici ili u razmjernom iznosu, prvostupanjski sud navodi da u odgovoru na to pitanje treba primijeniti čl. 161. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18.) koji je bio na snazi u razdoblju kada je mirovina isplaćivana i temeljem koje tužitelj ima pravo zahtijevati novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, a isto to proizlazi iz čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 115/18.) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019. Stoga je prvostupanjski sud usvojio zahtjev tužitelja i obvezao tuženika isplatiti tužitelju 6.504,24 kn koji preostaje kada se od visine isplaćene mirovine osiguranici tužitelja od 35.158,07 kn oduzme iznos od 28.653,83 kn koji je tuženik naknadio tužitelju, dok je zatezna kamata dosuđena temeljem čl. 165. st. 3. ZOMO-a.

7. U žalbi tuženik navodi da se sporno pitanje odnosi na pitanje koju štetu tužitelj trpi i po kojim propisima, u pogledu čega je sud zauzeo stajalište da tužitelj ima pravo na naknadu štete po propisima koji su bili na snazi u vrijeme isplate invalidske mirovine jer tužitelj trpi štetu isplatom svakog pojedinačnog iznosa. Međutim, tuženik smatra da tužitelj ima pravo na naknadu štete po propisima koji su bili na snazi u vrijeme štetnog događaja jer je polica osiguranja sklopljena po propisima koji su u to vrijeme bili na snazi, u konkretnom slučaju sklopljena je temeljem Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05) koji u čl. 2. propisuje pravo tužitelja na naknadu stvarne štete, a koju čini razmjerni iznos mirovine oštećene osobe.

8. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti u smislu čl. 458. st. 1. ZPP-a u kojem se presuda ili rješenje, kojim se završava spor takve vrste, mogu pobijati iz razloga propisanih čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), odnosno zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12., 13. i 14. tog Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. S tim u vezi tuženik nije ovlašten presudu pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji zakonski žalbeni razlog navodi kao razlog pobijanja presude, iako iz žalbe sadržajno proizlazi da presudu pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Ispitivanjem presude po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. u vezi čl. 467. st. 1. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku, time da iako tuženik pobija presudu zbog bitnih povreda niti sadržajno a niti po zakonskom određenju u žalbi ne navodi niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

10. Na utvrđeno činjenično stanje koje između stranaka nije sporno prvostupanjski sud je pravilno primjenom materijalnog prava iz čl. 161. Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., u daljnjem tekstu: ZOMO) koji propisuje da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju (st. 1.) i da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu (st. 2. toč. 1.) ZOMO koji je bio na snazi do 31. prosinca 2018., odnosno da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu (st. 2. toč. 1.) ZOMO koji je na snazi od 1. siječnja 2019., obvezao tuženika isplatiti tužitelju utuženi iznos koji se odnosi na razliku do visine punog iznosa isplaćene mirovine svojoj osiguranici, pri čemu je pravilno zaključio da se primjenjuje ono materijalno pravo koje je bilo na snazi u trenutku kada je tužitelju nastala šteta, a tužitelju je šteta nastajala sukcesivno isplatama mjesečnih iznosa mirovina njegovoj osiguranici pa je stoga mjerodavan onaj zakon koji je bio na snazi u vrijeme isplata mirovine a ne u vrijeme nastanka štetnog događaja. Takvo stajalište izraženo je u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Rev x-1262/11, Rev x-1119/2012, Rev x-436/10 i dr.). U konkretnom slučaju nije primjenjiv Zakon o obveznim osiguranjima u prometu na koji se poziva tuženik u žalbi jer je pravo tužitelja na naknadu štete propisano posebnim zakonom koji se primjenjuje kao lex specialis.

11. Kako je stoga prvostupanjski sud presudu donio pravilnom primjenom materijalnog prava i da je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a odbio zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka, to je ovaj sud odbio žalbu tuženika i primjenom čl. 368. st.

1. ZPP-a potvrdio presudu pod toč. I. izreke, te primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a presudu pod toč. II. izreke.

U Varaždinu, 14. svibnja 2021.

Sutkinja

Sanja Bađun, v.r.