Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Gž-597/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Antunu Dominko, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja O. i l. d.o.o. Z., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik S. P.
V., odvjetnik u P., …, protiv tuženika D. B. iz Nj.,
M., …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja
Općinskog suda u Zadru, poslovni broj 83 Pl-26/2018 od 16. listopada 2018., 14. svibnja 2021.,
r i j e š i o j e
I.) Žalba tuženika se uvažava kao osnovana pa se rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj 83 Pl-26/2018 od 16. listopada 2018. preinačuje u točki II. izreke tako da ista glasi:
„Nalaže se tuženiku D. B. iz Nj., M., …1, da
tužitelju O. i l. d.o.o., Z., …., na ime naknade parničnog
troška, isplati iznos od 256,25 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. listopada 2018. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, u roku od 8 dana, a sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.764,19 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tužitelj se odbija kao s neosnovanim.“
II.) Nalaže se tužitelju O. i l. d.o.o., Z., …, da tuženiku
D. B. iz Nj., M., …, na ime troška žalbe,
isplati iznos od 125,00 kuna, u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1.) Rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj 83 Pl-26/2018 od 16. listopada 2018. godine izdan je platni nalog koji glasi:
"I. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana od dostave ovog platnog naloga platiti tužitelju iznos od 56,00 kn, uvećan za zatezne kamate koje teku od 10. rujna 2011. godine pa do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.020,40 kn zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana izdavanja platnog naloga pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“
2.) Protiv dijela odluke sadržane u točki II. izreke (odluke o troškovima postupka - preko odmjerenog iznosa troškova u svoti od 256,25 kuna) pravodobnu žalbu izjavio je tuženik zbog žalbenih razloga iz članka. 353.st.1.t.3. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11.- pročišćeni tekst 25/13., 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), s prijedlogom drugostupanjskom sudu da pobijanu odluku o troškovima postupka preinači u skladu sa navodima žalbe.
3.) Odredbom iz članka 450. stavka 1. propisano je da u slučaju ako se platni nalog pobija jedino u pogledu odluke o troškovima postupka, da se ta odluka može pobijati samo žalbom protiv rješenja.
4.) Odgovor na žalbu nije podnesen.
5.) Žalba je osnovana.
6.) Pobijanom odlukom sud prvog stupnja je tužitelju dosudio ukupan trošak u iznosu od 2.020,44 kune, i to temeljem odredbe čl.154.st.1. ZPP-a, s tim da je taj trošak sud odmjerio tužitelju tako da mu je priznao trošak zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika – i to 12,5 bodova (125,00 kuna) za sastav tužbe za izdavanje platnog naloga primjenom Tbr.7.t.4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj 142/12. i dr. – dalje: Odvjetnička tarifa), 50 bodova (500,00 kuna) za pribavljanje podataka o dužniku kao osobi sa prebivalištem izvan Republike Hrvatske primjenom Tbr.32. u svezi Tbr.37. Odvjetničke tarife, i s osnova obračunatog PDV-a na navedene radnje iznos od 156,25 kuna, što sve daje iznos od 781,25 kuna. Pored navedenog troška sud prvog stupnja je priznao tužitelju i trošak prijevoda tužbe i priloga tužbi sa hrvatskog na njemački jezik u iznosu od 1.039,19 kuna, i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 100,00 kuna i pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kuna.
7.1.) Osnovano tuženik u žalbi ističe da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno na njegovu štetu kada je tužitelju dosudio parnični trošak u navedenom iznosu.
7.2.) Prije svega, osnovano tuženik u žalbi tvrdi da tužitelju ne pripada pravo na naknadu troškova (500,00 kuna + PDV) pribave podataka o dužniku uz povećanje od 100% sve to pozivom na odredbu Tbr.37.t.1. Odvjetničke tarife. To stoga jer tužitelj doista nije ničime uz podnesenu tužbu dokumentirao da mu je navedeni trošak stvarno
i nastao, odnosno da bi navedenu radnju uopće i poduzeo te u čemu se ona sastoji.
7.3.) Nadalje, u pravu je tuženik da tužitelju ne pripada ni pravo na trošak (1.039,19 kuna) prijevoda tužbe sa dokumentacijom sa hrvatskog na njemački jezik. Naime, odredbom čl.103. ZPP-a je propisano da se pozivi, odluke i druga pismena upućuju strankama i drugim sudionicima u postupku na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, a odredbom čl.104. ZPP-a da stranke i drugi sudionici u postupku upućuju sudu svoje tužbe, žalbe i druge podneske na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu. Nadalje, odredbom članka 8. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvan sudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima (dalje: Uredba) propisano je da tijelo za zaprimanje, korištenjem standardnog obrasca iz Priloga II., obavješćuje adresata da može odbiti primitak pismena koje se dostavlja u vrijeme dostave ili njegovim vraćanjem tijelu za zaprimanje u roku od tjedan dana, ako pismeno nije napisano, ili se u njegovom prilogu ne nalazi prijevod, na jeziku koji adresat razumije ili na službenom jeziku države članice primateljice ili, ako postoji više službenih jezika u toj državi članici, službenom jeziku ili na jednom od službenih jezika mjesta u kojem se obavlja dostava. Dakle, tek ako bi adresat odbio primiti pismeno u skladu sa stavkom 1., dostava pismena se obavlja u prijevodu na jezik naveden u stavku 1., u skladu sa odredbom članka 8. stavka 3. Uredbe. Stoga u situaciji kada je tužitelj bez opravdanog razloga (odbitak primitka pismena od strane tuženika) preveo tužbu na njemački jezik, a mogao je i trebao predati tužbu s prilozima samo na hrvatskom jeziku (članak 104. ZPP-a), takav trošak ne može pasti na teret tuženika, jer ga on svojim radnjama nije ni uzrokovao.
7.4.) Osnovano tuženik u žalbi prigovara i visini priznatog troška tuženiku s osnova sudske pristojbe na tužbu (100,00 kuna) i rješenje (100,00 kuna). Naime, vrijednost predmeta spora u ovom predmetu iznosi 56,00 kuna, što znači da je tužitelju, u skladu sa odredbom Tbr.1.st.1. i st.2. Tarife sudskih pristojbi, koja je sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama (NN broj 74/95., 57/96., 137/02., 125/11., 112/12., 110/15. – dalje: ZSP), trebalo priznati i dosuditi trošak sudske pristojbe na tužbu za izdavanje platnog naloga u iznosu od 50,00 kuna, i u skladu sa odredbom Tbr.2.st.4., trošak sudske pristojbe na rješenje o izdavanju platnog naloga u iznosu od 50,00 kuna, ili sveukupno 100,00 kuna a ne 200,00 kuna koliko je prvostupanjski sud dosudio tužitelju.
8.) Tuženik ne spori tužitelju po prvostupanjskom sudu dosuđeni trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 156,25 kuna za sastav tužbe s prijedlogom za izdavanje platnog naloga, pa kada se tom iznosu pribroji trošak sudske pristojbe od 100,00 kuna na koji tužitelj ima pravo uz pravilnu primjenu odredbi ZSP i Tarife sudskih pristojbi, tada proizlazi da je tužitelju, pravilnom primjenom odredbi čl.154.st.1. i čl.155. ZPP-a, trebalo dosuditi trošak u ukupnom iznosu od 256,25 kuna, a ne u iznosu od 2.020,44 kuna. Slijedom toga valjalo je, temeljem odredbe čl.380.t.3. ZPP-a, uvažiti žalbu tuženika i preinačiti pobijanu odluku u točki II. izreke prvostupanjskog rješenja te riješiti kao u izreci.
9.) Budući da je tuženik u cijelosti uspio sa izjavljenom žalbom pripada mu, temeljem odredbe čl.154.st.1. ZPP-a, pravo na trošak ovog žalbenog postupka, koji se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika, a taj trošak iznosi ukupno 125,00 kuna. Naime, pobijana odluka predstavlja rješenje a vrijednost pobijanog dijela odluke iznosi 1.764,19 kuna, pa stoga tuženiku pripada pravo na trošak sastava žalbe
u navedenom iznosu temeljem odredbe Tbr.10.t.5. u svezi Tbr.7.t.1. Odvjetničke tarife (50 % iznosa od 250,00 kuna). Trošak sudske pristojbe na žalbu nije dosuđen tuženiku jer nastanak toga troška tuženik nije dokazao.
Bjelovar, 14. svibnja 2021.
Sudac
Antun Dominko, v.r.
