REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
P. 9310/15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice A. B. pok. J. iz S., O.:
…, zastupane po odvjetnicima iz OD L.-V. &
P. d.o.o. S., protiv tuženika S. D. iz S., O.:
…, zastupanog po odvjetnicima iz ZOU I.
S. i M. S., S., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 31. ožujka 2021. godine u nazočnosti pun. stranaka, dana 14. svibnja 2021. godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 21.500,00 kn sa zateznom kamatom po stopi propisanoj odredbom čl.
29. st. 2. ZOO-a i to počevši od dana podnošenja tužbe pa do isplate, te joj u istom roku nadoknaditi parnični trošak također sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi određenoj čl.
29. st. 2. ZOO-a."
II. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 12.500,00 kn.
Obrazloženje
Dana 24. srpnja 2015. godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da su stranke vlasnici stanova u zgradi u S.,. Tuženik da neprekidno uznemirava tužiteljicu, prijetnjama, uništavanjem njenog automobila, bušenjem guma, parkiranjem automobila i motora iza automobila tužiteljice, angažiranjem M. R. i S. V. vezano za napad na ulazna vrata stana
tužiteljice, postavljanjem ljestava, dolaženja na balkon tužiteljice, bušenja i mijenjanja keramičkih pločica, zaključavanjem vrata zgrade iznutra, verbalnim napadima na tužiteljicu. Svim tim ponašanjima, za koja tužiteljica nije dala povoda, tuženik da je povrijedio pravo osobnosti tužiteljice, pravo na duševno zdravlje, čast i slobodu te zaštitu privatnog i obiteljskog života. Tužiteljica da je kemičar i znanstvenica i da joj je potreban mir i koncentracija, što joj tuženik konstantnim uznemiravanjem onemogućava. Navodi da je ponašanjem narušio i pravo na slobodu vjeroispovijesti tužiteljice, te predlaže da sud donese presudu kojom će se naložiti tuženiku prestanak sa činovima uznemiravanja tužiteljice te da joj nadoknadi nanesenu materijalnu i neimovinsku štetu, potražuje naknadu parničnog troška od tuženika.
Sukladno pozivu suda, tužiteljica podneskom od 16. prosinca 2015. godine navodi da se u ovom slučaju radi o tužbi radi naknade štete, radi povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje potražuje iznos od 20.000,00 kn, na ime imovinske štete za tuđu njegu i pomoć potražuje iznos od 500,00 kn i na ime troškova liječenja potražuje iznos od 1.000,00 kn, dakle, ukupno na ime imovinske i neimovinske štete od tuženika potražuje iznos od 21.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate.
U svom odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu, navodi da je isti u cijelosti neosnovan i predlaže da sud zahtjev odbije. Tuženik osporava da je počinio bilo kakvu štetnu radnju, bilo što na štetu tužiteljice.
Tužiteljica u sudski spis (list 23 spisa) je navela tzv. "kronologiju zlostavljanja", taksativno i precizno navodi što bi po njoj predstavljale štetne radnje počinjene od strane tuženika na njenu štetu, a to počinje od 16. prosinca 2004. godine pa nadalje do 2012. godine.
U svom podnesku od 13. prosinca 2016. godine tužiteljica je dopunila historijat tužbe, navela je po datumima što bi po njoj predstavljalo uznemiravanje od strane tuženika, te isto tako taksativno navodi događanja koja po njoj predstavljaju štetnu radnju, od 2010. godine pa do 2016. godine.
Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužIteljice spram tuženika radi naknade imovinske i neimovinske štete vezano za postupanje tuženika na štetu tužiteljice, protupravne radnje tuženika koje bi tužiteljici prouzročile štetu. Nije sporno da su stranke susjedi, vlasnici stanova u istoj stambenoj zgradi u S., nije sporno da problemi traju dugi niz godina, sporno je postojanje postupaka tuženika na štetu tužiteljice kroz ove godine, podobnost istih da tužiteljici prouzroče štetu za koju bi tuženik bio odgovoran.
U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom medicinske dokumentacije tužiteljice; službenih dopisa PU SD; saslušanjem parničnih
stranaka; saslušanjem svjedoka P. T., Z. P. i J. V.;
vještačenjem po sudskom vještaku spec. psihijatru dr. S. B..
Stranke su popisale parnični trošak.
Zahtjev tužiteljice nije osnovan.
Prema odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, dalje: ZOO), tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema odredbi čl. 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine, sprečavanje njezina povećanja i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta): U ovom slučaju valjalo je utvrditi pretpostavke odgovornosti za štetu: subjekte obvezanog odnosa odgovornosti za štetu, štetnu radnju štetnika, štetu, uzročnu vezu i protupravnost.
U svom iskazu tužiteljica navodi da je kronologija događaja započela još davne 2004. godine kada je prvi put došla živjeti u predmetni stan, i kada joj je Z. E. koji također živi u predmetnoj zgradi blokirao ulazak na parkiralište, i koje prigode su svi od susjeda između kojih je bio i tuženik izašli na balkon, te je isti tada kazao da ima jeep da bi prešao preko nje. O svemu da je bila obaviještena policija, a da je bila i na licu mjesta. Nadalje, tužiteljica u svom iskazu kronološki opisuje probleme u zgradi i probleme sa tuženikom te svoje prijave policiji i kontakte sa policijom, sve do dana saslušanja. Navodi da se radi o vrijeđanjima i postupcima zlostavljanja, narušavanja kvalitete života. Navodi da se veoma boji i da ju je strah uopće izlaziti iz stana, da se boji da bi joj tuženik mogao nauditi. Susjedi da joj inače stalno govore da je luda i luđakinja, da mora otići na liječenje u institucije, međutim, da se ona javila specijalisti psihijatru o čemu u spis i prilaže specijalistički nalaz. Navodi da njoj ne trebaju nikakve institucije, već da institucije trebaju njima, te tuženiku koji je kriminalac. Na pitanje punomoćnika tuženika je li tužiteljica ikada bila liječena psihijatrijski, tužiteljica je izjavila da nije psihijatrijski liječena.
Tuženik u svom iskazu navodi da je sve navedeno od strane tužiteljice praktički neistina, tužiteljica da inače oko parking mjesta ima problem sa susjedom E. i da se u pogledu toga vodi parnica, on da sa parkingom nema problema, da se njegovo parking mjesto zna i da se tu parkira i nema potrebu parkirati negdje drugdje. Navodi da nikada nije zatvarao prolaz tužiteljici osobnim automobilom, da joj nikada nije zaključao ulazna vrata, vrata da se mogu normalno zaključati i otključati kako s unutarnje tako i s vanjske strane. U pogledu pločica i garaže, tužiteljica da sama putem majstora vadi pločice sa svog balkona i da njemu dolazi do plavljenja garaže, a da ne stoje navodi da bi se on penjao na balkon tužiteljice. Navodi da nikada tužiteljicu nije vrijeđao i da je to čista laž.
Svjedok P. T. iskazuje da se dugo godina baviš proučavanjem u vezi matematike, fizike i kemije, da je ostvario kontakt s tužiteljicom i njihovi razgovori da bi se uglavnom na to svodili. Navodi da mu u pogledu predmeta spora ništa nije poznato, da su on i tužiteljica znali jedan drugoga posjećivati. Jedne prigode da je bio kod tužiteljice ( u ljeto 2016. godine), u stanu ispod M., tužiteljica da nije mogla izaći sa parkinga jer je njeno auto bilo zagrađeno drugim automobilom. Tužiteljica da je u nekoliko navrata pokušavala izaći s tog parkirnog mjesta, međutim, u tome da nije nikako uspijevala. Tužiteljica da je ipak, vrlo teško, uspjela izaći sa parking mjesta, da je bila rezignirana i ljuta, da on nakon toga više nije dolazio kod tužiteljice već da je ona nastavila dolaziti kod njega. Navodi da on susjede tužiteljice nije nikad vidio, osim čovjeka koji im se nije obraćao opisane prigode, a da mu je tužiteljica ispričala da je jedan susjed izgradio nekakav zidić te nju ometao u parkiranju vozila. Kod nje da je bio dva ili tri puta, da nikada nije čuo da bi susjedi tužiteljice vikali, galamili ili vrijeđali tužiteljicu prilikom tih dolazaka. Sa tužiteljicom da se upoznao prije otprilike dvije godine (iskaz od 14. ožujka 2017. godine).
Svjedok Z. P., djelatnik policije, nesrodan, iskazuje da tužiteljicu poznaje iz viđenja te vezano za njegovo radno mjesto. Iz vremena kada je bio načelnik I. PP da se sjeća tužiteljice, tužiteljica da se obraćala radi određenih problema sa susjedima, problema oko parkinga, vozila, oštećenja u stanu. Navodi da su ovi njegovi susreti sa tužiteljicom bili svakako prije 2012. godine, moguće od 2004. 2005. ili 2006. godine, pa sve do 2012. godine. Prilikom tih razgovora, koliko se on može sjetiti, tužiteljica da nije spominjala osobu pod imenom S. D., da se ne sjeća da bi bila vršena obrada kako od djelatnika policije tako i od njega u pogledu osobe S. D., a po prijavi tužiteljice.
Svjedok J. V., nesrodan, iskazao je kako poznaje tužiteljicu, da u njegovoj firmi tužiteljica održava svoj osobni automobil, da je pored redovnog održavanja bilo i nekih izvanrednih poslova, tipa izrade limarije, da joj je jedne prigode ispalo staklo na zadnjim vratima automobila. Jedne prigode da je servis bio pozvan radi izlaska na teren, da se radilo o problemu sa akumulatorom, a druge prigode vezano za ispuhanu gumu, ovog posljednjeg slučaja da se ne može detaljnije sjetiti. Navodi i da se sjeća da su djelatnici popravljali rupu na faru predmetnog vozila nakon što je tužiteljica isto dovezla u servis, a da se ne može sjetiti je li bilo slučaja oštećenja vjetrobranskog stakla.
Kada se iskazi tužiteljice i tuženika dovedu u vezu uzajamno, sa svim ostalim izvedenim dokazima i u vezu sa iskazima svjedoka, sud drži da ničim nije dokazano da je baš tuženik počinio radnje na štetu tužiteljice, protupravna postupanja na štetu tužiteljice. Moguće je da je tužiteljici netko tužiteljici napravio ono što tužiteljica navodi, ali nije dokazano da je to bio tuženik i da ti postupci predstavljaju protupravnu radnju, odnosno štetnu radnju.
Sudski vještak spec. psihijatar dr. S. B. u svom nalazu i mišljenju navodi da je pomno i brižljivo proučila medicinsku dokumentaciju u ovom spisu te izdvaja psihijatrijske nalaze, otpusno pismo, kao i računalni ispis osobnog zdrav. kartona tužiteljice u periodu od 2018-2019. godine te navodi da medicinska dokumentacija koja se nalazi u spisu nema neposredne veze o kauzalnoj povezanosti traume, trauma o kojima se tužiteljica očituje i njenih psihičkih posljedica te stvarni utjecaj tih posljedica na duševni integritet tužiteljice. Na posebno pitanje pun. tužitelja da li bi navodi za koje tužiteljica tvrdi da bi bili upućeni od strane tuženika, a kako je precizirano u tužbi, prouzročili povredu duševnog integriteta kod tužiteljice ili bilo koje druge osobe, sudski vještak navodi da bi pod pretpostavkom da se radi o zdravoj osobi i da se to i zaista dogodilo, to moglo bi kod psihički zdrave osobe ipak izazvati određenu nelagodu. Ta nelagoda da ne bi bila tolikog intenziteta da bi zahtijevala eventualnu psihijatrijsku pomoć. Što se tiče tužiteljice da može reći da je ista bolesna osoba što je razvidno iz vještakinji dostupne med. dok. iz sudskog spisa, a da ona ne može ulaziti u točnost navoda da se to zaista i dogodilo. Da se zaista dogodilo sa strane tuženika ono što mu tužiteljica stavlja na teret, s obzirom da je tužiteljica već od prije bolesna osoba, a dijagnosticirana je kao bolesna osoba, da je mišljenja da predmetni događaj ne bi doveo do pogoršanja njenog posebice psihičkog stanja.
Temeljem svih izvedenih dokaza sud drži utvrđenim kako u ovom slučaju tužiteljica nije dokazala postojanje protupravnih radnji tuženika na njenu štetu, problemi i netrpeljivost postoji, kako između tužiteljice i tuženika, tako i između tužiteljice i drugih – određenih suvlasnika zgrade. Međutim, ni iz jednog izvedenog dokaza ne proizlazi da je tuženik konkretno spram tužiteljice napravio bilo što u pogledu nanošenja štete tužiteljici, što bi za sobom povlačilo obvezu tuženika da joj štetu naknadi. Ničim nije utvrđeno, pa ni iskazima svjedoka, da bi tuženik, opetovano i ničim izazvan, zlostavljao i maltretirao tužiteljicu konkretnim postupcima, ne postoji dokazano ponašanje tuženika na štetu tužiteljice, ne vodi se nikakav kazneni postupak po eventualnoj kaznenoj prijavi tužiteljice spram tuženika i ne postoji prekršajni postupak niti presuda u prekršajnom postupku u pogledu prekršaja tuženika na štetu tužiteljice. Očito tužiteljica tuženiku stavlja na teret određene postupke koji po njoj predstavljaju protupravno ponašanje, ali, tako nešto nije dokazano, a teret dokaza je na strani tužiteljice. Dakle, prvenstveno nije utvrđeno protupravno postupanje tuženika na štetu tužiteljice, a sudski vještak spec. psihijatar dr. S. B. u svom nalazu i mišljenju daje zaključak, sve da se i dogodilo ono što tužiteljica navodi, da bi to moglo kod psihički zdrave osobe ipak izazvati određenu nelagodu, ali da je tužiteljica bolesna osoba što je razvidno iz dostupne medicinske dokumentacije, sudski vještak da ne može ulaziti u točnost navoda da se to zaista i dogodilo. Međutim, da se zaista dogodilo sa strane tuženika ono što mu tužiteljica stavlja na teret, s obzirom da je tužiteljica već od prije bolesna osoba, da je mišljenja kako predmetni događaj ne bi doveo do pogoršanja njenog, posebice, psihičkog stanja.
Dakle, s jedne strane nije dokazano da je tuženik protupravno postupao na štetu tužiteljice, a isto tako, da je tuženik i postupio spram tužiteljice kako to tužiteljica ističe, po sudskom vještaku to ne bi prouzročilo štetu za zdravlje tužiteljice, s obzirom na njeno ranije stanje. Dakle, nalaz i mišljenje sudskog vještaka spec. psihijatra dr. S. B. valjalo je prihvatiti kao stručno, logično i uvjerljivo. Nije bilo potrebe pozivati sudskog vještaka dr. B. radi dopune nalaza i mišljenja, s obzirom da je ista dala usmeni nalaz i mišljenje na ročištu održanom dana 19. veljače 2020. godine, na tom ročištu bio je nazočan i tužiteljicu zastupao njen punomoćnik. U pozivu za to ročište upućen je pun. tužiteljice obavijestiti tužiteljicu o tom ročištu i izvođenju dokaza, na isto tužiteljica nije pristupila. Svejedno, sudski vještak dr. B. je u svom usmenom nalazu i mišljenju dala potpuno obrazloženo vještvo koje je logično i uvjerljivo. Dakle, prema stavu ovog suda činjenično stanje je u potpunosti utvrđeno i nema mjesta izvođenju daljnjih dokaza. Za navesti je i to da ispis računalnog zdravstvenog kartona tužiteljice koji je dostavljen od strane njenog izabranog liječnika sadrži podatke od 2016. godine do 2019. godine, ranije se tužiteljica liječila u Š., nije dostavila zdravstveni karton – cjeloviti i njene dijagnoze prije 2016. godine nisu mogle biti adekvatno utvrđene. Na ročištu održanom dana 18. listopada 2016. godine u svom iskazu je tužiteljica pred sudom navela da nikada nije bila psihijatrijski liječena, iz ispisa računalnog kartona pored datuma od 17. kolovoza 2016. godine stoji da je tužiteljica bila hospitalizirana na psihijatriji. Dakle, sud ne nalazi uzročno posljedičnu vezu između postupanja tuženika (koje nije niti dokazano) i zdravstvenog stanja tužiteljice, niti fizičkog niti psihičkog. U ovom slučaju nije dokazana niti štetna radnja od strane tuženika niti postojanje štete na strani tužiteljice. Radi navedenog je zahtjev tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci ove presude, tuženik tužiteljici nije prouzročio niti neimovinsku niti imovinsku štetu (tuđu njegu i pomoć i troškove liječenja).
Odluka o parničnom trošku se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tuženiku odnosi se na trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn; pristupa na odgođena ročišta od dana 12. travnja 2016. godine, 11. siječnja 2017. godine, 14. veljače 2019. godine i 11. studenog 2020. godine u iznosu od po 250,00 kn (25%)
; zastupanja na ročištima od 3. svibnja 2016. godine, 18. listopada 2016. godine, 14. ožujka 2017. godine, 29. svibnja 2017. godine, 15. ožujka 2018. godine, 12. lipnja 2019. godine, 19. veljače 2020. godine i 31. ožujka 2021. godine u iznosu od po 1.000,00 kn; 25% PDV-a u iznosu od 2.500,00 kn; što ukupno zbrojeno daje iznos od 12.500,00 kn, koliko je tužiteljica obvezana na ime naknade parničnog troška isplatiti tuženiku. Trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu tuženik nije imao, ova obveza nastaje pravomoćnim okončanjem postupka razmjerno uspjehu stranaka u postupku.
U Splitu, 14. svibnja 2021. godine
S U D A C
Julijana Ponoš
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužiteljice
2. Pun. tuženika
