REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Kžzd 2/2018-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. K. F., zbog kaznenog djela iz čl. 188. st. 1. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12. - dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 17. studenog 2017. broj Kzd-4/16, u sjednici održanoj 13. svibnja 2021., u prisutnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske M. K., te branitelja optuženika, D. M. i I. F., odvjetnika iz Z.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu, na temelju čl. 453. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.
- dalje: ZKP/08.) opt. K. F. je oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo silovanja iz čl. 188. st. 4. u vezi s čl. 61. KZ/97. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2.Protiv prvostupanjske presude žali se državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.) i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3.Optuženik je putem branitelja D. M. i I. F., odvjetnika iz Z., odgovorio na žalbu i zatražio obavijest o sjednici vijeća.
4.Nakon što je spis, na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, u pisanom podnesku od 16. ožujka 2018. broj KŽ- DO-283/2018, državni odvjetnik je izjavio da odustaje od žalbe nižeg državnog odvjetnika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.
5.Sukladno čl. 475. st. 2. i 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.-VIII) sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno izviještenog optuženika, a u prisutnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske M. K. i optuženikovih branitelja, odvjetnika D. M. i I. F.
6.Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
7.Državni odvjetnik prigovara pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju odnosno nepravilnom vrednovanju personalnih dokaza. Smatra da prvostupanjski sud nije dovoljno analizirao ni cijenio obranu optuženika koji negira postojanje spolnih odnosa sa oštećenicom, da su zanemareni i nedovoljno cijenjeni iskazi svjedoka koji potvrđuju optužbu, osobito detaljno terećenje oštećenice, te iskazi njenog brata V. V. i tete M. K. o ponašanju oštećenice i načinu na koji je djelo otkriveno upiranjem na nalaz i mišljenje psihologijskog vještačenja o autentičnom iskazivanju oštećenice.
8.Suprotno stavu državnog odvjetnika, ovaj drugostupanjski sud nalazi da su u pobijanoj presudi dokazi argumentirano i valjano ocijenjeni na temelju kojih je činjenično stanje pravilno utvrđeno, uz ispravan zaključak kako nije sa sigurnošću dokazano da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo.
9.Prije svega valja reći da je prvostupanjski sud ispravno našao dokazanim da je optuženik u više navrata imao spolne odnose sa petnaestogodišnjom oštećenicom. Tako sud prvog stupnja pomno i razumno analizira dokazni materijal i osnovano zaključuje da je optuženikova linija obrane, u kojoj posve negira postojanje seksualnih kontakata sa oštećenicom, po svemu sudeći posljedica „određenih obiteljskih i drugih socijalnih interakcija“ što je dijelom „zakompliciralo“ cijeli dokazni postupak.
10.Međutim, okolnost da optuženikova obrana, osnovano, nije prihvaćena istinitom nije dostatan argument za zaključak o dokazanosti teze optužbe da su spolni odnosi ostvareni nasilno, kada se pomno razmotri ostatak dokazne građe, poglavito iskazi svjedoka koji su u inkriminiranom razdoblju u bliskom kontaktu s oštećenicom i osobno imaju neposrednih saznanja o predmetnim zbivanjima, što je sve temeljito analizirano u pobijanoj presudi i na koje se upućuje žalitelja.
11.Naime, okolnosti pod kojima je došlo do povjeravanja oštećenice majci i ostalim članovima obitelji o predmetnim događajima nisu bez značaja za ocjenu pouzdanosti i kvalitete navoda oštećenice da su spolni odnosi rezultat primjene sile i prijetnje, ali ne na način kako to tvrdi žalitelj, već pravilno ocjenjuje sud prvog stupnja (str 29 drugi odlomak presude). Nije sporno da je do saznanja i prijavljivanja kaznenog djela došlo protekom dvije godine, u vrijeme izraženih poremećenih odnosa sedamnaestogodišnje oštećenice i njene majke, kada majka nastojeći razotkriti razloge takvog ponašanja pita za događanja na P. i je li optuženik silovao oštećenicu. Stoga povjeravanje oštećenice majci koje je uslijedilo nakon ovog razgovora, tvrdnjom da ju je optuženik silovao, treba cijeniti s osobitim oprezom, kako to i čini prvostupanjski sud.
12.U pravu je žalitelj da je oštećenica tijekom postupka dosljedna u terećenju optuženika. Međutim, ispravno je sud prvog stupnja njen iskaz sagledavao u kontekstu svih ostalih dokaza, osobito iskaza njoj tada bliske osobe, vršnjakinje i sestrične M. B. s kojom provodi ljeto na P. i zajedno radi na čišćenju optuženikova turističkog broda. Valja ponoviti da je ova svjedokinja očevidac spolnog odnosa u WC-u optuženikova broda u odnosu na koji ne zamjećuje primjenu sile ili prijetnje. Ostali dio njenog iskaza, kada govori o povjeravanju oštećenice o dragovoljnim spolnim odnosima s optuženikom, atmosferi i ponašanju oštećenice tijekom njihovog zajedničkog boravka na P. te osobito tugu zbog napuštanja P., također ne govori u prilog optužbi (str. 26 i 27 presude).
13.Stoga, uzimajući u obzir iznimno temeljitu i razumnu argumentaciju pobijane presude, pa i činjenicu da je oštećenica psihologijski vještačena kao odrasla osoba i sa psihologijskog stanovišta ima sve kompetencije da bude ispitana kao svjedok, dok je ocjena vjerodostojnosti dokaza u rukama suda, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda odnos i kvaliteta dokaza koji bi trebali poduprijeti optužbu nisu pouzdani za siguran zaključak da je optuženik sa oštećenicom ostvario nasilne spolne odnose. Drugim riječima, optuženik je nedvojbeno kao zrela, odrasla i iskusna osoba iskoristio mladost i neiskustvo petnaestogodišnje oštećenice da s njom stupi u spolne odnose što zaslužuje moralni prijekor, ali nije dostatno za osudu u ovom kaznenom postupku.
14.Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti nisu nađene povrede zakona iz čl. 476. st. 1.ZKP/08.-VIII, trebalo je, na temelju čl. 482. ZKP/08.-VIII, odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 13. svibnja 2021.
Predsjednik vijeća:
Ranko Marijan, v.r.
